life is...love is...

Jučerašnji izlazak je bio:

a) neplaniran

b) jedan od boljih u mojem životu

Potvrdilo se da su najbolji izlasci oni neplanirani. Jučer sam se zasita zabavila pošteno, smijala, ma blistala sam. Odličan provod s odličnima i meni jako dragim frendicama.

No danas, danas sam pukla oslobodila se nakupljenih negativnih emocija i stresa. Falila mi je jedna sitnica da "puknem", i ta-dam-da-dam, evo je, rasplačem se oko mnogih stvari. Previše se toga izdogađalo ove godine. Često baš i ne lijepog. Stresne situacije i događaji. Plakala sam onako kako već dugo nisam. Odlučila sam neke stvari, koje definitivno provodim u djelo.

Dakle, da vidimo:

1. više ne želim misliti na M.-a, već ga čuvati kao uspomenu u srcu, ne dozvoliti si da me ponovno boli
2. pripaziti na prehranu, početi se zdravije hraniti
3.krenuti najesen s curama u teretanu
4.ne dozvoiliti si da me povrijede ljudi koji nisu vrijedni mojih suza
5.imati više vremena za ljude do kojih mi je stalo
6.imati više vremena za sebe
7.priuštiti si sitnice koje me vesele
8.davati instrukcije/raditi honorarni poslić, zaraditi nešto sitno kako bih si mogla kupiti neku stvarčicu ili kako bih mogla uštedjeti za novi fotić koji mi je potreban
9.odrediti si ciljeve i prioritete
10.naučiti kako s novcem
11.upisati tečaj nekog novog jezika

Mislim da je ovo za početak i više nego dovoljno.

P.S. U srijedu sam položila jedan prilično gadan ispit i to s 4!

Stella

Zdanjih noći nikako se ne uspijevam naspavati. Često se budim, što je svakako atipično za mene, poznatu spavalicu. Imam i osjećaj da cijelu noć sanjam, da se san prekine kad se probudim na trenutak, a čim natrag sklopim oči i zaspim nastavi se, kao neka noćna mora.
K tome i ludi susjedi. U kvartu u kojem su kuće, nasuprot mioje, kako je to trend u zadnje vrijeme, sagradila se zgrada. Mnogo je klinaca,a i ljudi koji u nedostatku vrt i balkona cijelu večer, točnije oko ponoći ne pričaju nego jako glasno pričaju što u meni izaziva popizditis. U zadnje vrijeme idem spavati oko 11, jer sam zaista strgana. I onda, kad lijepo zaspem, taram-taram, evo njih, vrlo razgovjetno mogu čuti sve razgovore, a bome i ciku dječice koja nemaju više od 5 godina. Par dana već ne moram slušati zabavni program, očito se netko od susjeda pobunio, bilo je to zaista neizdrživo.
No sad sam ja problem. Nikako zaspati, a ne mogu gledati. Česta buđenja, čudni snovi. U čemu je problem i kako ga riješiti?

Stella

Početak ljeta je paklen. Vani je gotovo neizdrživo vruće. Svi su otišli na more. Tako je to, produženi vikend. Ja se pržim u Zagrebu. Učim. Treba riješiti još tri ispita i onda fešta. Idem na more s curama, a nakon toga cijeli osmi radim, jučer je sklopljen dogovor za posao. Nakon ljeta, slijedi u 9. mjesecu još jedan ispit, zaostao iz prvog semestra, odlazak na par dana u Italiju.
Dan mi je ispunjen od jutra do mraka, osjećam se quite iscrpljeno. No proći će to.
Neki dan sam se našla s frendicama koje nisam vidjela već neko vrijeme, nenadani poziv na kavu me jako razveselio. Tjedan je uglavnom bio ispunjen pozitivom, pozitivnim vibracijama. No, ponekad, prije spavanja uhvatila me neka sjeta, tuga, razmišljanja. Umorna poput psa, nisam baš lako mogla zaspati.
Danas idem u posjet jednoj maloj, preslatkoj bebi. Tako su mi sad slatke sve stvarčice za bebe. Malena će za koji dan navršiti mjesec dana, dijete je jedne jako mi drage i u životu bitne osobe. Vidjela sam je na "pokazivanju" u rodilištu, no to je zaista bilo na kratko. Baš se veselim današnjem posjetu, jedva čekam vidjeti i mamu i bebu.
Sutra je dan rezerviran za izlazak. Malo mirniji. Želim provesti večer uz puno smijeha. Idem u kino, pa na cugu. Veselim se i tome. I to jako. Prilično dugo nisam bila u kinu, već je vrijeme da se oboružana kokicama, colom i u dragom mi društvu zavalim u udobno sjedalo i uživam u filmu.
Nedjelja i ponedjeljak su rezervirani samo za učenje. Imam osjećaj da ispitima nema kraja. Dosad sam položila 4 ispita, od toga 2 putem kolokvija te očekujem rezultate petog.
Odoh se rashladiti ledenom cedevitom. Uživajte u produženom vikendu, iskoristite ova četiri dana na najbolji mogući način!


Stella

Ne bi Stella bila Stella da nekaj ne mijenja stalno.

Uči se, polažu se ispiti.

Rashlađuje se, hm, kavom s mlijekom...

Smije i plače, hvataju me razne faze i osjećaji.

Stella

Teško je s njima, a teško je i bez njih.

Točno tako. Slažem se.

No dakle, o čemu htjedoh pisati? O nečemu o čemu razmišljam već neko vrijeme, no nikako da dokučim odgovor. Možda ga nema, možda je pretežak, možda je kompliciran, možda je nejasan, a možda je jednostavan.

Dakle, dečki.

Primjer jedan, dva, tri, četiri; prevara. Mislim da su ostale riječi suvišne i nepotrebne.

Jesam li ja glupa i naivna? Vjerujem li previše u ljubav i fair-play, fer odnos? Možda. Moguće. Možda bi mi netko samo trebao reći: Da, Stella tako je to u životu. Tako je kad odrasteš. Ljudi su jednostavno takvi.

Ali Stella želi vjerovati u ljubav. I u ljude. Ali, ironije li, neki ljudi joj ne daju.

Nekad davno mislila sam da su prijevare rijetkost. Sad vidim da je obrnuto, da je vjernost rijetkost.

Zar je tim muškima zapisano negdje da moraju varati ili kaj? Nije mi jasno. Pa kako ne mogu biti vjerni ili kad im se svidi netko drugi jednostavno reći istinu i nastaviti svojim putem, a ne varati. Ma neee, pa lakše je sjediti na dvije stolice, uživati malo s jednom, malo s drugom.

Ja još vjerujem u ljubav, ali me strah. Bojim se.


Stella

Dobila sam jedan jako lijepi mail i odlučih ga podijeliti s vama!!!


Zastani na trenutak....
Sad se opusti....
Nasloni se....
I nasmij se....

Nasmij se meni za ljubav....
Nasmij se... tek toliko da se sjetiš kako je lijepo biti nasmijan...
Ja sam to zaboravila...
Nisam se dugo nasmijala...
Nikome....
Sad se smijem od srca...
Nasmij se i ti...
Ma da nemaš razloga za smijeh...
I kada se osjećaš loše... smješi se....
Jer smijeh je jedina obrana.....
Smijeh je ono što nam jedino ostaje kada izgubimo sve....

Dance like no one is watching, Love like you've never been hurt,
Sing like no one is listening, Live like it's Heaven on Earth.
William Purkey


Nemoj dopustiti da te povrijedi ljubav...
Nemoj dopustiti da osjetiš bol....
I kad ti suza kapne niz lice... Nasmij se...
OTJERAJ BOL OD SEBE....
Jer nitko ne zaslužuje da plačeš zbog njega....
Nitko toga nije vrijedan...

No person deserves your tears, and who deserves them won`t
make you cry.
Gabriel Gracia Marquez

Voli.... Zaljubi se....
Nemoraš to reći.... voli tiho...
Istinski volimo samo onda kada više nemamo potrebe da to kažemo...
Pokaži svoju ljubav...
Pokaži da voliš svakog čovjeka... mada su ljudi zli...
Pokaži da voliš svaki cvijet... mada će i nestati...
Pokaži da voliš svaki cvrkut ptica ... mada će i on s vremenom prestati....

OSMIJEH
Upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg
cvijeta na svijetu.
Henryk Wiegeland


Nasmij se ... totalno nepoznatoj osobi...
da shvati da ima i Dobrih ljudi....
Pokloni najdražoj osobi ruľu...
Da shvati da je voliš....
Nasmij se... jer smijeh vraća vjeru u ljubav....


Never stop smiling, not even when you`re sad, someone might fall
in love with your smile!
Gabriel Garcia Marquez



I zato osmjehni se kad si najtužnija....
Smijeh ništa ne košta... a najvrijedniji je poklon....


Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je
čudnije kako nam baš to malo nedostaje.



Stella

U Stellaland je sletio novi dizajn!

Javim se ovih dana. Dobro sam, ali u gužvi.

Wish me luck!

Stella

Voziti se tramvajem moja je svakodnevica. Moja vožnja obuhvaća priličan broj stanic i treje oko pola sata. Ponekad putujem sama i tada na uši "nabijem" mp3 krcat omiljenim mi pjesmama. Ima tu svašta, raznolik mix domaćeg i stranog, raznih žanrova. No prošli tjedan nisam ga imala uz sebe. Upala uha učinila je svoje.
Malo je drugačije kad putuješ i nisi u svom svijetu muzike i plovećih misli. Nekako sam bila zaboravila doživljavati ljude i stanice. no ovaj tjedan bilo je drukčije, možda iz puke odsade počela sam primjećivati i bolje zapažati svoje svakodnevne suputnike.
Vidjeti da se tramvajem voze nemoćne bake, stari djedice s veselim i zaigranim unucima, neispavani radnici, naprlitane starije gospođe, školarci...
Neki žure, neki odsutno kroz prozor gledaju u daljinu, neki se smiju, neki su ozbiljni i zabrinuti... Šaroliko društvo, osobe različitih interesa, želja i stavova. U jednim tramvajskim kolima.
Shvatila sam koliko nas ima različitih, no s istim ciljem - pronaći naš mali kutak svemira i naš komadić sreće.