life is...love is...

Upoznala sam ga neki dan na kavi.
Jako drag i pametan.
I jako sladak mi se učinio.
Danas sam shvatila da ga se često sjetim i mislim na njega i o njemu.
Tko zna možda s proljećem dolazi i nešto novo.
Danas smo opet bili na kavi i bilo je fenomenalno. Divan je i drag. Ima lijepe oči. Lijepo se smije.
Can´t get him out of my head...

Stella

Već duže vrijeme misli mi struje glavom bez ikakva reda i pravila. Već duže pokušavam promijeniti nešto, no ključna je riječ pokušavam. Vjerojatno bi mi dobro došao odmor od apsolutno svega u nekoj oazi mira, mjesto puno zelenila okruženo morem. Mjesto gdje je sve po mom.
Jer moj tempo života postao mi je prenaporan. Zato zadnjih par dana odmar, ljenčarim, ne radim skoro pa ništa. no to što se događa nije kvalitetan odmor, a to je ono što mi treba. Vrtim se po krevetu, spavam, zujim po netu, idem na kave, faks... Ali to nekak nije to. Kao da sama sebi ne želim priznati što me muči. Kao da me podsvjest tjera da idem dalje, bez razmišljanja.
Shvaćam da neke stvari u svom životu moram promjeniti kako bi bila zadovoljnija i bolje se osjećala. Ali kao da me nešto koči u ostvarenju mojih planova.
Malo me umorile neke stvari. Malo se osjećam prazno, na neki način. Ali prije svega se osjećam iscrpljeno i nemotivirano. Nažalost to razdoblje traje već neko vrijeme. Osim toga, mogli ste primjetiti da već gotovo mjesec dana nisam napisala post koji ima glavu i rep. Cijelo vrijeme kao da sam odgađala ovaj trenutak i ovaj post. Iz straha sa suočavanjem same sa sobom? Vjerojatno.
Odlučila sam se nakon prvog maja vratiti svojo velikoj ljubavi, sportu. Već godinu dana nisam trenirala, a kamoli da sam se bavila nekom rekreacijom. Fali mi to. Obožavam sport. Treba se vratiti u formu, uopće nisam u kondiciji. Grozno. Obožavam sport, veseli me i kad sam sretna i kad nisam dobre volje. Ne mogu živjeti bez sporta, a onda se njime uopće ne bavim. Totalno nelogično. Tko zna, možda je i to jedan od uzroka not feeling good.
Odlučila sam bolje isplanirati svoje vrijeme. Jer čini mi se da sam zapostavila samu sebe i postala poput robota koji pomoću određenih fenkcija obavlja ono što mora. Ne želim više riječ moram, želim riječ želim. Želim uživati u mladosti, odrastanju, faksu, frendovima. Potajno se nadam i ljubavi. Prošlo je već dosta vremena od kad M. više nije dio mog života, no svaki put kad čujem za njega nije mi svejedno. Neki dan sam upoznala jednog dragog i simpatičnog dečka. Tko zna, možda nešto bude, no neću se previše nadati.
Osjećam da se moram početi mijenjati i da neće biti lako, ali moram hrabro naprijed, da budem i postanem nova i bolja ja.

Stella

Nisam dugo pisala. Nisam se dugo javila. Pročitala sam danas popodne sve posteve dragih mi blogera koje nisam pročitala jer me neko vrijeme nije bilo. Nije me bilo ne samo zbog nedostatka inspiracije već i vremena. Jurenje 24 sata na dan me dotuklo. A i onaj osjećaj iscrpljenosti i nemotiviranosti za išta. No ovaj vikend je popravio sve. Posložio neke stvari na mjesto, neke kockice otpuhnuo, neke pomiješao...


Stella

No inspiration.

Da, tako je nekako. Ulovila me neka kriza. I kaj se tiče pisanja i općenito. Ne znam, nikako da sredim neke stvarčice koje bi trebala. Ide polako, ali jako polako.

Bad mood. Tako nekako. Jedino sunce i proljeće su zaslužni kaj nisam totalno u bedu.

Ne znam.

Stella

DRAGI BLOGERI,
ŽELIM VAM SVIMA SRETAN USKRS!


Stella

Već je petak. Konačno sam se i naspavala. Odmorila. Bio je ovo naporan tjedan. A bome se ni moja nervoza i loše raspoloženje nisu smirivali. Sad sam i više nego sigurna da je vrijeme za promjene. Vrijeme za neke nove početke. Nije lako promijeniti neke navike. Ali uložit ću sav mogući trud. I fajtat se dalje, jer ja sam fajterica, ne posustajem, borim se.
Možda će mi ova četiri dana predaha i mira razbistriti um. Da napokon posložim neke kockice.
Uživam u slobodnom petku, u ne ranom dizanju, polaganom buđenju i dizanju iz kreveta bez zvukova budilice. Isključila sam i mobitel, treba mi malo samo tišine.
Malo odmora.
Pauze.
Razmišljanja.
Odluka.
Nekih novih početaka.
Promjena.



Stella

Nedjelja je. Podne. Izašlo je sunce, a i više nije tako hladno kao prošlih dana. Veselim se tomu. Veselim se cvijeću, cvrkutu ptica. Bacam pogled na divnu prirodu. Sjetno zaključujem kako nemam vremena uživati i prepustiti se trenutku. Moram juriti.
Jurim. Osjećam da mi vrijeme, ma sve, izmiče iz ruku. Osjećam i da bi trebala nešto promijeniti, ali kao da ne znam što.
Treba mi mira, slobode...



Stella