life is...love is...

Iščekujući tramvaj na Savskoj kao i svaki drugi dan, već mi je to postalo navika, iz misli i mp3-a me malo odvojio zvuk sirena,nekoliko vatrogasnih kola se zaredalo. Kola jure, u njima ozbiljnih lica sa šljemovima na glavi vatrogasci. Sjetih se kako sam kao mala htjela među ostalim biti vatrogasac. I policajac i teta u vrtiću i prodavačica u dućanu, i još štošta. Sanjala sam i u snovima maštala o životu. Gdje su svi ti snovi? Rasplinuli se poput mjehurića od sapunice. Odraslija sam. Pogotovo s obzirom na zadnji 12 mjeseci. Puno toga se promijenilo. Prvenstveno ja. Smatram, na bolje. I još uvijek sanjam, ali sad ne samo to nego se trudim da moji snovi ne ostanu samo snovi.
Sjećaš li se kad smo bili djeca, kad smo trčali zelenim prostranim livadama, kad smo se svakog popodneva ljuljali na onoj staroj ljuljački u parku, spuštali niz tobogan, gradili kule od pijeska u pješćaniku? Sjećaš li se? Ne kažem da nije sada lijepo. Svako životno razdoblje nosi nešto novo, puno novih i lijepih stvari. Za čim žalim? Vjerojatno samo za jednostavnošću i bezbrižnošću, za igrom cjelodnevnom. A bome i za naivnošću, kada sam zaista mislila da su svi ljudi dobri i da svaka, baš svaka priča ima sretan kraj.
Kad narastem neću biti tv, ali će mi u sjećanju još biti ova parola i svi moji djetinji snovi. I uspomene na sretno djetinjstvo.
Snove je teško ostvariti, put je trnovit, ali mislim da je najvažnije biti odlučan i ne odustajati. I trebamo uživati u malim stvarima i sitnicama i uživati u svakom danu. Zato Carpe diem, ali prije toga laku noć, Stella spavat mora poć!

Stella

Štrajkaški je dan i na faksu, pa uživam u blagodatima slobodnog dana, štoviše petka. Ovog jutra nije me probudila budilica, naspavala sam se-čak do pol 7, otuširala,popila kavu, doručkovala, onako mirno i ležerno. Štrajk u potpunosti podržavam jer smatram da je školstvo u kaosu i da su profesori potplaćeni.
Vratih bojice...
Promjenila sam dizajn jer mi je bio već pomalo monoton. Ali i meni su puno lijepše, vedrije i veselije bojice, so here are they. Back again!
Pisanjem posta prošlu subotu izgubila sam ne samo post već i jedan dio komentara. Post sam spasila copy-pasteom, a komentare ću sad spasiti, jer ne želim ih izgubiti, svi su mi jako dragi, a ideju mi je dala StellaRi, kod nje sam vidla da je onom famoznom copy-paste metodom uspjela ih spasiti editirajući postove. Jako sam se naljutila na blog.hr jer mislim da je neozbiljno i nedopustivo to što prije kojih mjesec dana uopće nisam mogla komentirati, zatim sam ostala bez posta i komentara, a sada vidim da je i za večeras najavljen remont bloga, možda ostanem i bez bloga. Of course, ovo zadnje je ironično, ali se uopće ne bi čudila da im se opet dogodi neka slučajna greška i izbrišu blogovi. Nadam se da se to neće dogoditi.

Moram se pohvaliti, PROŠLA sam svoj prvi prvcati kolokvij. Dobila 4!!!! Jako sam sretna i zadovoljna.

Šaljem vam svima pusu i pozdrav!

Stella

Blogosfera, mnogi blogovi na domeni blog.hr. Nije jedina u Hr ali mi se čini da na blogu.hr ipak piše najviše ljudi. Ima ovdje raznih blogova, raznih ljudi, raznih stavova. Šarolik je naš blogerski svijet. Neki su ovdje kako bi olakšali dušu, neki kako bi izrazili misli i stajališta, neki pišu od decidiranim temama, pa čak i područjima. No, moram se i osvrnuti da ima puno klinaca sa "supach blogovima" koji su blog otvorili/očeli pisati samo kako bi bili in/cool/pratili modne trendove. Možda se zapitate kako to da je Stella počela pisati? Dugo vremena uopće nisam ni znala za postojanje blogosfere, blogera i blogova. Kad sam se upoznala s ovim terminima jednostavnim klikom na www.blog.hr i na neke blogove upoznala sam se kako stvari stoje. Blog sam prvenstveno počela pisati kako bi izrazila svoje misli i osjećaje. Blog je moj elektronički papir, moj virtualni dnevnik. Moj mali kutak. Stellin kutak.
Možda sam u zadnje vrijeme prečesto pisala o faksu, palo mi je neki dan na pamet. Ali tada sam shvatila da me faks ovih mjesec dana najviše nekako i zaokupljao. Faks je u svakom slučaju velika promjena. Događaju se mnoge stvari : upoznavanje novih ljudi, sklapanje poznanstava i prijateljstava, neke pak drage ljude ne stignemo više toliko često viđati, javlja se neki novi način života, novi tempo. Dani ispunjeni kavama, predavanjima, učenjem, netom, smsom, telefonom, spavanjem.
Malo sam skrenula možda s teme, možda i nisam. Još jedan sam član blogosfere, bloglanda, i to mi je jako drago.
Dragi ste mi i svi vi, moji blogeri, koje čitam i koji mene čitate.
Volim s vama dijeliti svoje stavove, razmišljanje, probleme, sreću i sretne događaje, snove i želje.

Pusa!

Uživajte u vikendu!

P.S. Ovaj post je copy-pastean od jučer, kao što znate blog nam je doživio probleme jučer, pa bi se bez c-p post izgubio. A i nisu radili komentari, sad bi trebali nakon osvježavanja oliti novog-starog posta.

Stella

Život je put, život je putovanje. A mi, ljudi samo smo usputni prolaznosti na tom putu. Pojavljujemo se i nestajemo brzinom svjetlosti. Pitamo se koji je smisao života, a ne nalazimo odgovor. Sigurna sam da svatko od nas ima neku svoju misiju i ulogu na ovome svijetu. Vidimo, a slijepi smo. Kao da ne želimo vidjeti puno onih malih sitnica koje nam čine život ljepšim i daju mu smisao. To shvatimo nakon što ih izgubimo, nakon što više nisu dio našeg života. Jurimo brzinom svjetlosti kao da će nam nešto važno i bitno pobjeći. Stalno se nadamo nekoj većoj sreći, nekom većem postignuću tako da često ne znamo uživati u sadašnjosti, u onome što je danas a ne jučer ili sutra. Želim pobjeći, spoznati sebe, spoznati ono što želim u životu. Želim upoznati u potpunosti sebe. Želim ostvarivati svoje želje i snove i ne bivati sputana okovima koje smo si mi ljudi sami nametnuli. Želim biti ne zabrinuta, ne želim se kad imam problem povući u sebe, znam da ga treba riješiti a ne potiskivati duboko u sebe. Život brzo prolazi. Ovo više nije doba kada veselo i bezbrižno provodimo dane u igri- sjećate li se gumi-gumija, ledene babe, barbika, lego-kocki? Kad cijele dane bezbrižno s iskrenim smijehom, bez ikakvih maski i sakrivenih osjećaja gledasmo Leteće medvjediće, Štrumfove, Graškograd i puno još drugih dragih nam crtića iz djetinjstva. Ponekad se pitam gdje su nestali ti dani bezbrižnosti. I tada shvaćam što se dogodilo - odrastanje. Kako bi se lijepo bilo vratiti u te dane, vratiti vrijeme natrag, letjeti slobodno poput ptice, sanati snove, kovati planove. Iako je na faksu super i znam da ću i iz ovog svog životnog razdoblja sačuvati mnoge uspomene, mnoge lijepe trenutke znam da se više nikada neće vratiti ono razdoblje prepuno čarolije i mašte, jednostavnosti i iskrenosti. Ali sada, kao što govori pjesma Parnog valjka, neki novi klinci dolaze. Nama ostaju samo uspomene. Sjećanja. I pokoja suza u oku.

Stella


13.11.2006. ...19:31 [ Komentari (11) ] Isprintaj #
# Pusa za laku i lijepu noć draga Stella! Sutra čitam! :) (Tigar33 14.11.2006. 00:36)
# mene svako malo uhvati sjeta zbog tog razdoblja,pa mi dođe teško jer ga ne mogu vratiti a vrijeme leti...
već imam 20 god,i to je proletjelo,a ne želim žaliti ni za čim
pusa i nemoj razmišljati o tome (( Angel of Darkness ) 14.11.2006. 13:56)
# volim tu pjesmu... i kad bih mogla, najradije bih zauvijek ostala na petnaest... odrasli imaju neki čudni, ružni svijet koji ne želim...
šareni osmijeh za tebe :) (taianne 14.11.2006. 15:15)
# ima jedan tren u koji bi se zelio vratiti, jedno ljeto koje sam zelio da traje auvijek. nazalost, vrijeme ne ceka nijednog covjeka. (AgnusDei 14.11.2006. 22:51)
# Od kolijevke pa do groba najljepše je Đaćko doba - ili ono kad smo bili jednostavno djeca!
Bezbrižna, vesela, slobodna... Ali i to je doba koje je jednom moralo proći i sada tražim sreću u ovom što dolazi...Spoznati sebe najvažnije je od svega, samo što nam ovo današnje društvo i način života često uskraćuju mogućnost da se posvetimo samo sebi... (Megi 14.11.2006. 23:53)
# Najgore je u svemu kaj život jako jako brzo prolazi prebrzo pozdravčić (1Njofra 15.11.2006. 01:11)
# STVARNO SI LIJEPO NAPISALA OVAJ POST...TO JE ISTINA,SVI MI BI SE RADO VRATILI U TE LIJEPE I BEZBRIZNE DANE SVOGA DJETINJSTVA....KISS (Jana 15.11.2006. 20:21)
# pa, tako jednostavno treba biti... nažalost... nema nam pomoći (Amazing Diva 15.11.2006. 21:28)
# lijepo si to napisala. ostaju samo sjećanja. Al ne treba žalovati - odrastanje je isto lijepo koliko i sjećanje na doba kad smo bili mali i bezbrižni! Upoznat ćeš sebe kroz život, kroz dobre i loše odluke, kroz ljude koji će te pratiti tijekom života, kroz ambicije koje ćeš kovati..

U starosti ćeš se također sa osmijehom na licu sjećati kako je to biti student jer jednostavno život je predivan da bi žalovali!!!!!!!! Treba sve iskoristiti!!!! kiss (ketcha`s mind 16.11.2006. 10:05)
# bas slatko...nadam se da ce ti i fax ostati u lijepom i bezbriznom sjecanju kao i djetinjstvo!
budi ustrajna... (Dicentra 16.11.2006. 19:53)
# eh koliko puta tako pomislim, premda kad bolje pogledam pa nemam još toliko puno godina...mislim mnogo toga je još pred nama. Kažu da svako razdoblje života ima neke svoje čari...
MOžda kad bi malo manje razmišljali o tome kako je nekoć bilo, o nadanju da će ubrzo biti bolje...možda bi onda bili sretniji....
Ali čovjek nikad nije zadvoljan...

p.s. ja još uvijek pjevušim leteće medvjediće...he he... (-tear- 17.11.2006. 21:00)

Nakon prilično napornog tjedna napokon je subota i malo se lakše diše. Ovih dana imam prvi prvcati kolokvij pa sam malo preplašena i uči se i nadam se da će sve ok proć.

Ufff... zadnjih se dana puno toga dogodilo, palo je puno kava, odnedavno sam valjda baš i ful postala ovisna o kavi, zaista ne mogu bez bar šalice te crne i ukusne tekućine. Kaj se tiče spavanja, tu je jedna velka nula, totalno sam neispavana i treba mi jedna dobra masaža. Već automatski u 6 ujutro skoro pa da ne iskočim iz kreveta, nekako sam se valjda već prilagodila ranom dizanju da se čak kad mogu probudim u to doba, i tad naravno, ako sam te sreće da nemam predavanje već u 8 nastavim spavati oliti sretno se okrenem na drugu stranu and keep on sleeping. Ali to je rijetko. Većinom sam već u rano jutro na nogama, u žurbi...zatrpana obavezama.

Zadovoljna sam faksom, izabranim smjerovima ali i ljudima i to ful. Teško je kaj se tiče raznoraznih obaveza, ali kompenzira se to kavama.

Sinoć sam malo zaružila, večeras ostajem doma. Iako je Martinje,hehe.

U biti sam zadnjih dana ok, iako me tu i tamo ulovi neka melankolija, neka bedara. No nekako ne stignem misliti o problemima, o sebi samoj, nekako nemam vremena. A vrijeme leti. Htjela bi naći jedan dan baš samo za sebe, da otiđem na neko mirno mjesto izvan Zagreba, gradske vreve i užurbanosti. Malo se odmoriti, srediti misli.

No i mirna će mi subota dobro doći, za malen predah i za sve one male sitnice koje čine život ljepšim.

Stella


#
11.11.2006. ...14:55 [ Komentari (7) ] Isprintaj #
# baš lijepo što ti je super na faxu...pa ne možeš na martinje biti kod kuće.to je grijeh!poZdraW (**aurora borealis** 11.11.2006. 15:14)
# samo polako i sve će doći na svoje...dobro je čuti da je nekome dobro na faksu...pa uživaj i dalje... ljubim te... :) (Dicentra 11.11.2006. 22:43)
# vrijeme leti... prebrzo... al postoje one sitnice koje dan ljepšim učine... i sve bude okej... :)
jako mi se sviđa dizajn... obožavam drvene olovke... i bojice...
ostavljam osmijeh... :-* (taianne 12.11.2006. 16:55)
# i meni je kolokvij brzo. sretno ti na tvom. (AgnusDei 12.11.2006. 22:31)
# Lijep dan ti želim! :) (Tigar33 13.11.2006. 14:49)
# meni je danas bilo savršeno na faksu...imam nekakvog puknutog profesora koji mi je već naredao hrpu "pluseva" za fiksne ideje koje su mi jutros izlijetale jedna za drugom.. godilo mi je ono "bravo, sjejno kolegice....". za promjenu... (Amazing Diva 13.11.2006. 17:05)
# cool (wodooman 13.11.2006. 20:20)

Polako se spušta noć...
Umornog koraka i pogleda sjedim pred kompjutorom i mislim kak mi kava ne pomaže u održavanju budnosti a bome ni koncentracije...
Tako da je moj plan za večeras tuš i pravac krevet...sleepy me...
I to iz ovih stopa.

Zato, svima vam želim laku noć i slatke snove!

P.S. Ovaj post, ako se ovo uopće može nazvati postom, produkt je neispavanosti jedne brucošice, koja zadnjih par sati priča gluposti oliti izgovara nesmislene rečenice i pjeva razno razne pjesmice.....

Stella


#
07.11.2006. ...19:30 [ Komentari (8) ] Isprintaj #
# jao! sve što mogu reći je SUOSJEĆAM s tobom! Ja imam stalno osjećaj kao da sam ja jedina budna jer kad god noću pogledam je grad u mraku! Kad mi netko kaže koliko posla ima a onda spava po min 8h dnevno- poludim! I noćas sam buna :-( i imam osjećaj kao da će mi ta insomnia označiti kraj jer sam bez snage! Sad bi bilo najlakše zaklopiti oči i zaspati ali..obaveze se neće same riješiti!!!!

Drži se! Možeš ti to! kiss (ketcha`s mind 07.11.2006. 21:42)
# Heh... eto ja još uvijek ne spavam... oduvijek sam bila noćna ptica, i za učenje i za sve ostalo.. al ujutro se probudit, uf, to je već druga priča ;) Kiss za laku noć... iako sigurno već odavno spavaš ;) (mALa309 08.11.2006. 01:43)
# samo se ti naspavaj pozdravčić (1njofra 08.11.2006. 07:37)
# VJERUJEM DA SU TI DANI JAKO NAPORNI... (Jana 08.11.2006. 13:26)
# stella... kakvo spavanje? a štrebanje? (Amazing Diva 08.11.2006. 18:01)
# eto dok se ja sjeti komentirati ti se već probudila...
nema veze lijep snove večeras ti želim:) (-tear- 08.11.2006. 21:25)
# Lijep spektar boja! Pusa za laku i lijepu noć! :) (Tigar33 08.11.2006. 22:04)
# joj, svima nama treba dobar odmor!
uvijek sam si željela uzet jedan godišnji tijekom školske godine...
ponekad fakat imam osjećaj da mi sam to može pomoć!
Evo, želim Ti lijepo prospavanu noć...Odmori dušu i tijelo! ;-))
pusa (Megi 08.11.2006. 23:25)

Imam jako puno obaveza. I jako puno zadaće za faks koja večeras mora biti gotova. Hvata me panika da neću sve stići napraviti. Skužila sam da mi je potrebna dobra organizacija kako bi pohvatala sve, ali ja jednostavno ili ne znam kak se organizirat ili mi "plan" padne u vodu. Želim se organizirati tako da imam dovoljno vremena i za privatan život(frendovi, kave, izlasci, tv, net) i poslovni- pazi kak to zvuči(faks) život. Nekako sam pomalo izgubljena u vremenu, ne znam ga kvalitetno iskoristiti. 24 sata mi se čine malo- 8 spavanja, minimalno osam punih sati provedenih na faksu, već je to 16 sati. Treba tu uzeti i vrijeme potrebno za razno razne sitnice-jutarnja higijena, ručak...minimalno potrošenog vremena 60 min. Kava u pauzi između/nakon predavanja 90ak min. Tempo koji je ful naporan i onda još doći doma i učiti?! Kako se organizirati? Ne želim da mi tjedan ispadne ovakav, kao po nekoj šabloni : spavanje-faks-učenje-spavanje. Svaki dan s faksa dolazim mrtva umorna, ko da sam cijeli dan u rudniku kopala. Definitivno moram nešto promijeniti.
Objavili su nam i ispitne rokove. Opet napadaj panike. 8 ispita na zimskom roku. Kako? Neki su uvjet za upis nekog kolegija u drugom semestru. Mogu li ja to? I kako?
Vrlo vjerojatno ću se u skoroj budućnosti smijati svojim strahovima (bar se nadam) i nadam se da ću moći reći ah, mi brucoši hehe. I smijati se kako smo bili zbunjeni i uplašeni.
Imam feeling da sam jedina osoba na ovom svijetu koja nikad neće završiti faks.

Al, valjda će biti bolje.
Valjda će jednom biti bolje i na mom ljubavnom planu...ah, jednom...

Moradoh nakratko prekinuti učenje i pisanje zadaća kako bih napisala svoje misli i strahove, počela su me ova gore napisana pitanja i misli prilično mučiti.

Stella




#
05.11.2006. ...15:44 [ Komentari (13) ] Isprintaj #
# joj moja stella, tako ti je identicno i kod mene. nema zivota, ljubavi, nicega sto bi me odvojilo od biljke.
ali bar imam vremena za net; odustao sam od higijene ;) (AgnusDei 05.11.2006. 17:31)
# eh eh eh..reći ću samo da ni nakon 6 godina faxa se još nisam opametila ni stavila u red! Meni dan otprilike ovako izgleda : 6h spavanja (u prosjeku oko 5,5h), 8h na faxu (u prosjeku nekad se tih 8 protegne na 12h), 2h hodanja po Metropoli (ne koristim nikakvo prijevozno sredstvo), 2h potrošenog vremena za nabavku namirnica i kuhanje (menze i ja se ne volimo ;-) ), 3h provedenih vegetirajući pred Tv-om i kompom (jer sam i ja svaki dan premorena kao da kopam ;-) ) i ostatak vremena se bavim samo faxom i faxom!

E sad, totalno sam otuđena od svog normalnog svijeta jer kao što vidiš ne stignem na kave, van, nacugat se i tako to al iskreno - volim učit i stvarat i biti korisna sama sebi tako da me više to i ne zabrinjava!

Jedino mi moj "dragi" sere da sam u kur..u jer ništa "normalnog" ne radim i nikad ne idem van.

Tako da mislim da je sve stvar u organizaciji vremena i zato potrudi se da ne završiš kao ja ;-) i vjerujem da onda neće biti panike za ispite!

Kiss (ketcha`s mind 05.11.2006. 18:17)
# joj joj joj...zbilja nebih znala kako ti pomoći ja sad završavam zadnji razred srednje,ali sad vidim kaj me čeka...imam dečka i zbilja ni sada ne stižem učiti a kako ću kad upišem faks!!??
neznam trebaa vjerovati u sebe...
drži se,,,
pusa!!! (Dicentra 05.11.2006. 20:41)
# ne bi znala kako ti je...meni čini da ja imam vremena na pretek, a onda odjednom frka s vremenom. Hej a šta ono ti studiraš, skroz sam zaboravila???
možda ako napraviš dobar planer, objasniš i meni kako;-) (-tear- 05.11.2006. 20:47)
# Mene tu i tamo uhvati frka da ne znam kak ću sve naučit,al za prijamni...gledam te knjige koje sam nabavila...stoje mi na radnom stolu i podsjećaju da ih moram očet proučavat...a opet, kao da nemam vremena još i to uz ovak dosta zahtjevnu školu...
I ja trebam plan....... neki kojeg ću se uspjet pridržavat... (Megi 05.11.2006. 21:27)
# ma nema ti tu reda u studiranju, baš nikakvog...osim ako si zadrta štreberica i nemaš društveni život, ali vidim da nisi, pa, nema ti pomoći- ma, zezam se.opusti se i uživaj, izlazi van, a kako bi uz to uspjela dati i koji ispit nemoj previše planirati, samo pokušaj svakodnevno malo učiti i to će ti biti dovoljno.meni ne ide s planovima...uostalom život je nemoguće planirati, pa se samo prepuštam i učim kad mi se da i kad se uvalim odn. u 5 do 12....
poZdraW; ) (**aurora borealis** 05.11.2006. 21:45)
# Eh draga moja, i mene su mučili ti isti strahovi pa sam ipak završila fax... i sad guram već drugi ;) A ljubavna pitanja me i dalje muče, heh ;) Drago mi je da ti se sviđaju moji stihovi.. ako te zanima, ima ih još na mom blogu.. imaš sa strane u boxu linkove na priče i pjesme koje sam ranije objavljivala ;) Pusa. (mALa309 05.11.2006. 23:30)
# nadam se da ćeš uspjeti držim ti fige (1njofra 06.11.2006. 04:33)
# Ej,hvala što si javila novu adresu....I meni je bilo tako na prvoj godini, i isti strahovi su me mučili, a neki još i sad....najveći je taj da nikad neću diplomirati i već duže vrijeme imam noćne more....Teško je to sve uskladiti....predavanja, kave, izlasci, učenje....ali mora se priznati da je ipak malo lakše nego u srednjoj....nemaš svaki dan usmenih ispitivanja i svaki tjedan po par kontrolnih....sve ima svoju težinu i moramo to prihvatiti...svaki početak je težak....želim ti puno sreće i uspjeha.....pusa:) (*stellari* 06.11.2006. 11:52)
# ej, pošto ja jedva stignem pisati postove, mogla bi kad već pišeš sebi- kopirati svoj post i prosljediti ga meni... jer "jedan brucoš je puka na živce"= svi su brucoši pukli... (Amazing Diva 06.11.2006. 14:16)
# Eh, lijepo je znati da nisam jedina... Ma bez brige, mi smo imali tri kolokvija u tri dana (ako ne brojimo nedjelju), tako da uživam ko nikad do sad :) Ako napraviš kakav pameta plan, obavijesti i mene jer ja ništa ne stignem! (Hannah 06.11.2006. 20:12)
# Isuse Bože,kako sam ja daleko još od fakulteta...
Tek sam 8 razred,al ja to ne želim...
Mrzim školu... is ve profesore jer i oni mene mrze..
Jedva čekam da krenem u srednju...da se riješim svih tih odvratnih
gamadi iliti ga profesora...
Ubit ću se... =( (x...ludacha...x 07.11.2006. 11:29)
# stella chill out. nitko ti nije vrijedjao grad, a i da jesam to je moje potpuno pravo. ako ti se ne svidja ne moras citati. zao mi je ali to je istina. (AgnusDei 07.11.2006. 14:00)