life is...love is...

Već je srijeda i polako ali sigurno približava se onaj famozni 2.10. i početak faksa. Kako se osjećam? Prije svega zbunjeno, ali i znatiželjno. Vjerojatno ćemo prvo vrijeme zbunjeno i preplašeno zujiti hodnicima dragog nam faksa, ali nadam se da ćemo se svi brzo naviknuti na faks, upoznati nove ljude, steći neka prijateljstva tj. da ćemo se snaći u ovom novom razdoblju našeg života.
Jesen je i službeno stigla na naša vrata, ali zasada nasreću još ništa od kiše i dugih rukava. Neki dan sam bila u malom shoppingu i kupila dvije fora veste, jednu crnu a jednu smeđu, ful fora majčicu smeđu i tenisice i to sve zajedno za oko 500 kn. Gdje tako jeftino? Amadeus. I snižene tenisice na 200 kn. Mislim da bolje proći nisam mogla. A malo osvježila jesensko-zimsku garderobu.
Osjeća me bolje nego zadnjih dana. Jednostavno sam postala svjesna da se treba hrabro boriti s problemima, da treba uživati u životu i ne žalovati za onim kaj je prošlo nego pamtiti prošle dane u obliku lijepih i neizbrisivih sjećanja i uspomena. Jer svako životno razdoblje nam nosi nešto novo, i osmijeh i radost, i tugu i suze, lijepe i one malo manje lijepe trenutke jer sve je to sastavni dio života. Možda je problem u tome dok smo bili mali kaj smo vjerovali da su ovaj svijet i život savršeni, da je život bajka. Ali kao što ide stih iz jedne Colonijine pjesme : Jer život nije ni bajka ni san, život nas tjera u novi dan, preko trnja i akmnenja ponesi boje svojih zastava. Kao što nam ovi stihovi slikovito govore o životu, bitno je spoznati da život nije savršen ni bajkovit, ali je lijep, te da za uspjeh i sreću je potrebno puno truda, muke i odricanja. Uspjeh je relativan pojam. Većini ljudi, nažalost, on predstavlja imati samo što više novaca, što bolji auto, što veću i luksuzniju kuću. Žalosno, ali istinito.
Ja samo želim biti sretna, biti slobodna, živjeti punim plućima, nesputana okovima, slijediti svoje snove, ne posustajati ni odustajati od svojih ideala, biti okružena ljudima koje volim i do kojih mi je jako stalo, želim se baviti onime što volim i što me zanima, želi čitati poeziju i romane, slušati muziku, želim se smijati, trčati, plesati,jednostavno, želim živjeti!

Stella

PART ONE
Hvala vam na komentarima, trgnuli su me i shvatila sam da trebam uživati u sadašnjosti.
Nedavno sam vidjela jedan citat : Ne razmišljaj o prošlosti, ne brini o budućnosti, živi danas.
Shvatila sam da trebam uživati u svakom danu, satu koji mi je dan i da ga trebam maksimalno iskoristiti. Shvatila sam da i nisam jedina koja se osjeća sjetno i nostalgično. Da se zatvara jedno poglavlje mog života, a otvara jedno novo. Novo poglavlje puno sreće i smijeha, ali i suza i boli, jedno od mnogobrojnih poglavlja u knjizi o životu. Učiti ću ljubiti i voljeti, davati i primati, steći neka nova prijateljstva i poznansta, sazrijevati, odrastati, uživati u mladosti i njenim čarima, postajati bolja osoba.

PART TWO
Danas sam bila na kavi s curama iz srednje, jako je lijepo kad se svi nađemo na istom mjesto, sad kad su se svi vratili s mora, kad pričamo i kad je naizgled sve isto iako svi znamo da se puno tog promijenilo i da ćemo se za desetak dana raštrkati po raznim faksevima. I bila na faksu, ovjerila neke potvrde, slikala se za iksicu i konačno izvadila pokaz. Sutra frendica slavi rođendan, pa ćemo ići na cugu i kasnije vanka. Uživam u zadnjim danima slobode prije faksa...ah, ljeto i more mi je prebrzo prošlo...sad ove dosadne jesenske kiše...al onda će zima, tome se veselim, obožavam snijeg, a tad mi je i rođendan. Ok, ovaj drugi dio možda baš i nema smisla ali sam ga imala potrebu napisati. ;)

Stella

Neki dan sjela sam na klupicu u parku čekajući frendicu koja je kasnila. Bilo je oko podneva, sunce je pičilo, ali sam na sreću pronašla jednu klupicu u hladu. Mirnoća tog trenutka bila je posebna, magična. Pogled na svu tu veselu, zaigranu i bezbrižnu dječicu pobudio je u meni mnogo lijepih uspomena. Sjedila sam, promatrala ih, uhvatila me neka sjeta i nostalgija. Nostalgija ze bezbrižnim danima našeg djetinjstva, za slobodom, za igrom. Za svijetom koji je jednostavan i savršen, svijetom u kojem su svi ljudi dobri i pošteni.
Vrijeme jako brzo prolazi, nisam se ni snašla a već sam osamnaestogodišnja djevojka, brucošica, osoba koja je doživjela svoju prvu ljubav, osoba koja je doživjela sreću i tugu, razočaranja, spoznala mnogo o sebi ali i o drugima, osoba koja je svaki dan sve zrelija i odraslija.Gdje su oni naši bezbrižni dani? Sati ispunjeni igrom i iskrenim, glasnim smijehom? Ostaju samo uspomene...

Stella

Morala sam se malo osvrnuti na treću nam sezonu BB-a...
Danas ponovno na male ekrane stiže BB show uz iste nam voditelje kao i prošle godine - Tonku, Renatu i Borisa. Neki novi kandidati, nove emisije i isti komentari ljudi...ajme koje sranje, nikad ne bi gledala. A onda, za kojih 5 minuta shvatite da najgorljiviji protivnici BB-a najviše znaju o showu, stanarima, ma zapravo sve detalje. Kaj god rekli svi smo dosad a i u ovoj sezoni bar ćemo malo okrenut na daljinskom RTL baš tamo oko 8. Neki često, neki ne baš tako često. Osobno sam znala pogledati tu i tamo, uglavnom petkom, ali i poneki put kad bi se našla pred tv-om oko 8 ure.
U čemu je tajna uspjeha ovo realityja? Pitam se i ne nalazim odgovor. Ili je jednostavno odgovor u tome da društvo prihvaća instant showove i instant zvijezde, ubrzo ih odbacuje i pronalazi nove. I tako će sad idućih tri mjeseca oči cijele nacije biti uprte u kandidate, na kavici će se uz rasprave o nogometu i politici raspravljati o kandidatima.
Počinje Big Brother groznica...

Stella

Naslov? Zahtijeva prilično vremene za razmišljanje. Zato je najbolje da bude spontan. Hm, glupi uvod...
Ali eto, napisah ga!
Blog sam otvorila kako bi bio moj ispušni ventil, kako bi mogla pisati o stvarima koje me okružuju, temama koje me zaokupljuju, da bude ogledalo mene osobno. Da mogu izreći svoje osjećaje, misli, stavove. Mislim da sam tim dovoljno rekla, jer vidjet ćete u idućim postovima, tko sam, što sam, što volim a što ne, kakva sam osoba, kako doživljavam ovaj svijet, što mislim, što me zaokuplja.
U mom životu su se posljednjih mjeseci dogodile neke značajnije promjene - ljubavni krah, matura, upis na faks, more... trebalo bi mi vremena a i kad bih pisala o tome bio bi to jako dugačak post. Malo sam se promijenila, sazrela, spoznala neke stvari. Plakala se i smijala. Dijelila sretne i one manje sretne trenutke s dragim mi osobama. I evo ovih malo više od mjesec dana slobode nakon kaj sam primila index u ruke brzo, prebrzo je prošlo. Već je deveti mjesec, polako će doći jesen, kiša...i faks.
Hm, nisam još smislila naslov,a već napisah post. Ma nek bude ovaj već napisan!

Stella