SIDED DREAM https://blog.dnevnik.hr/steky3

četvrtak, 27.12.2007.

Samo zele bit mladi!

Penzioneri.....
oni us vam cudo...
Svi cemo mi jednom kad tad postat dio njih.

Znate onaj dio, meni najbolji,
kada ima neko veselje za malu djecicu,
djele se slatkisi, bas kao ovo vrijeme sada,
i dode neki penzioner,
snima korpu sa slatkisima vec 10 min,
trazi si neko pogodno mjesto, negdje gdje misli da ga nitko ne vidi,
pruzi ruku neprimjetno kao da se proteze,
i zgrabi onoliko cokolada da stane u njegov veliki kaput.
Ode ca, pravi se da nije nista vidio,
i nastavi od veselja pricat sam sa sobom...

Jesu li u ovo vrijeme penzioneri gladniji slatkisa nego djeca?!

Ma, samo su spizdili glavom, ostali sami,
nema koga da im kupuju cokolade koje mogu slasno rastopit u svojim ustima, bez zvakanja sa dva tri zubica.

A ima jos jedan dio, starci koji su ipak ostali dio voljene familije,
mogi cekaju za wc,
a on stari mora upotrebit guz-papir ,ali nemoze naciljat, pa onda jedva ustane i rece sljedeci.... Usput promisli neka sljedeci rijesi stvar.

Ma evo jos jedna, muski ko muski,
prolaze picice neke polugole, a oni jadni od siljne zelje
da se osjecaju jebacima ili misle da im jos nije mlohavi,
pa onako promatraju zensku, nepustaju je iz vida dok ne nestane....

A jada......da, samo zele biti mladi!!!

petak, 21.12.2007.

i ovoga puta srce putuje prema dolje
brzino pada kamencica s velike,
jako velike visine.
Nema mu kraja, bar ne s vidika.

Nema vise nikoga da ga hita dok pada,
i to ono pri samom dnu da ga netko uhiti,
da mu ruka pri padu moga srca lupne u plocnik...

Toliko obecanja i nadanja pala su u vodu...
Poput kapljica rose kada skliznu sa prozora automobila.
Nase postojanje sa Zemlje je nestalo..

Nestaje,
pa se vrati,
pa opet nestaje...

subota, 08.12.2007.

Nightmare before Christmas

Ne svida mi se ovaj post dolje kojeg sam napisala na brzinu.
POdrudit cu se ovoga puto mislit ozbiljno i sve napisat.
Evo prvo da pocnem Bozic je brzo,
taj o kojem sam mislila da ce mi biti najbolje,
jer sam mislila da cu i ja biti jedna od onih sretnih parova
koji ce biti skupa za najljepsi blagan pun darivanja.
Mislila sam da cu ja moci darivati ljubav njemu,
ali on to kao nezeli.

Bit ce lijepo ipak biti u kucnoj atmosferi,
gdje je sve toplo i puno one obiteljske ljubavi i brige prema drugima.
Borovi puni lampica cerat ce me da se nasmjesim bar jednom.
Bit ce tesko ali mislim da se treba bar na taj dan pred familijom folirat
i biti sretno dijete koje jedva ceka vidjeti svoj poklon.
Za mene jedini i najljepsi poklon moze biti on.
Njegova ljubav i paznja prema meni...

opet kada vidis sretnu familiju po koji put na godnu okupljenu i sve sretni (ili i oni foliraju) i u svakome se mora probuditi onaj mali osjecaj srece.
Koji se u tebi duboko unutra skriven smijesi i ceka da izade na vidjelo.
Mozda ga dobijem.

Imam prijatelje ( ili mislim da ih imam) kojima je stalo mozda bar malo.
Prijateljima s kojima cu moci djeliti svoju srecu bar na taj dan,
ako i oni ne odu i drze se svojih familija i ljubavi.
Bojim se na toj hladnoci u okicenom gradu, biti sama...


Samo gledati ga kao sto sam mogla i smjela prije bit cu sretna.

Ali ocu li moci?

Sretnan Bozic svima!!!

08.12.2007. u 12:58 • 29 Komentara • Print • # • ^

People always leave!

Imunitet popusta...
Budim se u jutro kao mamurna,
jos ne ispavana,
gladna,
zedna.
ma sto pisem!
Samo zelim reci...
vratim prijatelje gubim maloga,
lijepo!!!
Nemogu imat oboje..... jbg!!!
Nedostatak popunjehih zelja bole.
A sve popunjene zelje cine nas bahatim.
Draze mi je da imam i praznih zelja! Vise se trudim...

08.12.2007. u 11:22 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.