Pušačima i psima ulaz zabranjen

Dan D. Od danas smo građani drugoga reda. Padamo pod udar zakona koji rasi pušača zabranjuje boravak u restoranima i kafićima s upaljenom cigaretom.

Pokušavaju nas zaštiti od nas samim. Brinu se za naše zdravlje. Lijepo je to kad znate da ste nekome toliko važni, da vas netko toliko voli i da se tako brine za vas. Kažu, duhan vam škodi, a s obzirom da ste vi pušači posve nerazumne osobe, mi smo, evo, tu da vas zaštitimo od te vaše ludosti. Duhan je droga koja stvara nikotinsku ovisnost, a ta ovisnost godišnje odnese i do 10.000 života u Hrvatskoj. Možda je stvarno tako. Samo, zašto onda nisu potpuno zabranili sadnju, uzgoj i prodaju duhana? Zašto nisu zabranili svaku preradu tog otrova u tvornicama? Zašto duhan ne proglase ilegalnim i zabrane stavljanje u promet duhanskih proizvoda? Ako je duhan droga, zašto se prema njemu ne odnose kao prema svakoj drugoj drogi i ne gurnu ga u sferu potpune ilegalnosti? Ma bi oni, sigurno bi, dobri su to i brižni ljudi, samo onda ne bi mogli ubirati porez i trošarinu na duhan, a između našeg zdravlja i njihova novca, Bože moj, shvatljivo, ipak im je draži novac.

Pokušavaju nepušače zaštititi od nas pušača. Lijepo je to i pohvalno i mislim da nema pušača koji ovu plemenitu ideju ne podržava. Jer stvarno, svatko ima pravo trovati sebe, ali nema pravo svojim ponašanjem trovati druge. Samo, zašto onda isto tako ne zaštite ne-vozače od vozača? Ja nisam vozač, uglavnom idem pješice, ali kad izađem na ulicu, prisiljen sam udisati ispušne plinove stotina tisuća automobila koji su zakrčili grad. Gledam, u svakom od njih uglavnom samo jedna osoba, sebičan, komotan, samoživ, ne bi povezao ni bakicu koja se oslanja na štap, ne bi na prazno sjedište uzeo gospođu koja jedva vuče cekere s placa, čak ni invalida na štakama. Ne, zavalio se bahati gotovan u svoje sjedište, nervozan je, trubi, samo što me ne pogazi kad prelazim cestu. Dok čeka na semaforu, turira onu svoju mrcinu od milijun konja ne bi li što više toga otrova izbacio u zrak, ne bi li potrovao što više ljudi. Pitam se tako zatrovan, pa dobro, kad su tako dobri ti naši ljudi u Vladi, a zašto ne zaštite mene, jadnoga pješaka. Ma bi, zaštitili bi oni i mene, zaštitili bi i onu djecu koja na putu do škole jednako kao i ja udišu otrovne pare automobila, ali kako da onda naplate porez i trošarinu od prodaje benzina. A između dječjega zdravlja i njihova novca, Bože moj, shvatljivo, ipak im je draži novac.

Živimo u licemjernom svijetu u kojem se u interesu svjetskog mira proizvodi sve ubojitije oružje, u kojem se po crkvama svih konfesija gomila zlato i plače nad sudbinom siromašnih, u kojem se potiču ratovi u udaljenim zemljama, a onda osnivaju sudovi za ratne zločine počinjene u tim ratovima. Naša se zemlja nastoji uklopiti u te trendove općeg licemjerja pa tako vladajuća stranka radnike poziva na štednju, a svojem šefu kupuje blindiranu grdosiju vrijednu milijarde. Tom općem licemjerju svoj bogat prinos daje i novi Zakon o ograničenoj uporabi duhanskih proizvoda koji od danas dobiva svoju punu primjenu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv