Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
srijeda, 28.01.2009.

Zastupničko pitanje

U Saboru traje Aktualno prijepodne. Zastupnici premijeru i ministrima postavljaju pitanja. Evo mog pitanja potpredsjednici Vlade, gospođi Jadranki Kosor.

Približavaju se lokalni izbori. Predizborne aktivnosti HDZ-a u punom su jeku. Najprije treba prikupiti novac. Za to je očito bio zadužen bivši saborski zastupnik, a sada šef HDZ-a u Petrinji Željko Nenadić i još četvorica čelnika HDZ-a. Ali nije im baš sve išlo po planu pa je Državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv njih. Ukrali su 121.105 kuna.

Ne miruje ni obično članstvo. Oni na terenu provode kampanju.

Tako recimo, karlovačka Mladež HDZ-a, nakon što je porazbijala kafiće i napjevala se ustaških pjesama, prikuplja novac na falsificiranim potvrdama Centra za socijalnu skrb.

Samozvani šaman Luka Hodak i HDZ-ov načelnik općine Saborsko drogira svoje prijatelje bunikom.

Vaš član Zvonko Šalov, inače vijećnik u Lošinju istukao je lovočuvara koji ga je uhvatio u krivolovu.

Dražen Peraković, HDZ-ov načelnik Barilovića zabio se autom u električni stup i cijelo mjesto ostavio bez struje.

I na kraju, vaš član, zastupnik Mario Zubović, prvo je nepropisno parkirao, a onda i fizički napao djelatnika Zagrebparkinga koji je došao obaviti svoj posao i ukloniti nepropisno parkirano vozilo.

Pitam Vas, gospođo Kosor, možete li nam reći koje još daljnje aktivnosti planirate u kampanji i u kojim gradovima, kako bi se građani mogli na vrijeme skloniti?

28.01.2009. u 12:57 • 28 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.