MALI SUNCOKRET

23.09.2014., utorak

Hvala

Leonardu Cohenu









Leonard Cohen - Nevermind ( Popular Problems )

(Datum objavljivanja: 19. ruj 2014. LeonardCohe)


P.S.

Hvala O. na poklonjenom slikarskom uratku njegovog kolege; hvala S. na pomoći pri ovom blogerskom uratku; hvala nepoznatom tvorcu video uratka…

- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.09.2014., petak

Razum ili osjećaji


Glede današnjih rezultata škotskog referenduma o neovisnosti, koji i nisu tako tijesni kako se predviđalo, ne mogu definitivno zaključiti što je prevagnulo u odluci Škota - razum ili osjećaji.
Možda su „poslušali“ Davida Bowiea koji je na dodjeli nagrade Brit Awards (preko Kate Moss) poslao poruku Škotskoj: „Scotland, stay with us“, ili Micka Jaggera koji je škotsko odlučujuće „Yes or No“, popratio riječima „Stay Together“.

A možda i Škoti imaju neku narodnu tipa naše: Ne traži kruha preko pogače! koja im usmjerava razum i osjećaje ovih 307 godina zajedničke države s Englezima i inim, pa je 55% glasača jučer u Škotskoj odlučilo da Ujedinjeno Kraljevstvo „ostane“ Velika Britanija.

S druge strane, odcjepljenje, uz mnoge poznate Škote, zdušno je godinama podržavao jedan od najvećih glumaca današnjice, Sean Connery. S obzirom da nije plaćao porez u rodnoj grudi, nego negdje drugdje, nije imao pravo glasa pri ovom povijesnom odlučivanju.

A s obzirom da ja obožavam ovog „divnog gubitnika“ i njegov glas, danas iskreno suosjećam s njim:






C.P.Cavafy's poem 'Ithaca', recited by Sir Sean Connery and with music specially composed by Vangelis.

(Datum prijenosa: 10. ožu 2007. babylonianman's channel)


ITAKA

Kada se spremiš prema Itaci da pođeš,
treba da zaželiš da putovanje bude dugo,
pustolovina puno, puno saznanja.

Lestrigonaca, zatim Kiklopa,
razljućenog se Posejdona ne boj,
na takve nikad nećeš naići
dokle god ti je misao otmena, dokle god se fina
osećanja dotiču tvoga duha, tvoga tela.

Lestrigonce, zatim Kiklope,
Posejdona divljeg nećeš sresti
ukoliko ih u svojoj duši ne skrivaš
i ukoliko ih tvoja duša ne stavi pred tebe.

Treba da zaželiš da putovanje bude dugo.
I mnogo letnjih jutara da bude
kada ćeš - s kojom li radosti, sa zahvalnošću! -
ući u luke, prvi put viđene,
da zastaneš pred trgovinama feničkim
i da se snabdeš prekrasnim stvarima:
sedefom i koralom, ćilibarom, slonovačom,
i teškim mirisima svake vrste,
koliko god više možeš raskošnih teških mirisa;
da učiš i da učiš od mudraca.

A na umu uvek da ti Itaka bude.
Da tamo stigneš, predodređeno je tebi.
Ali uopšte nemoj da ubrzavaš putovanje.

Bolje neka godine mnoge traju
i na ostrvo da već kao starac stigneš,
obogaćen onim što si uz put stekao,
ne očekujući da ti Itaka pruži bogatstvo.

Itaka ti je dala divno putovanje.
Da nema nje, ne bi ni pošao na put.
Ali nema ništa više da ti da.

I ako je nađeš siromašnu, Itaka te nije prevarila.
Tako si mudar postao, s tolikim iskustvom,
pa ćeš razumeti već šta to Itake znače.


Konstantin Kavafi


P.S.

Za ostanak Škotske u sastavu Velike Britanije izjasnili su se i muzičari: Sting, Bryan Ferry, Rod Stewart i mnogi drugi Veliki, a Paul McCartney se među posljednjima očitovao protiv referenduma...






In my life - Sean Connery The Beatles

(Datum objavljivanja: 1. pro 2012. andrew spence)







- 12:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.09.2014., subota

SIJA...

ČAROLIJA


Nekom zabranjuju zvezde.
Nekome krila. I laste.
Ja ne zabranjujem ništa.
Sme se sve što se ne sme.

Samo jedno te molim:
pokušaj da ne rasteš
ni mrvu svima za inat,
do kraja ove pesme.

U toj se pesmi živi
slobodno,
lepo
i ludo.
Možeš da izmišljaš.
Maštaš,
Da radiš sve naopako.

U njoj i najveće čudo
prestaje da bude čudo,
jer sve što poželiš
kad zažmuriš
ostaje zauvek tako.

Isturi hrabro i divno
prkose detinjaste
i laži i sebe samog.
Sme se sve što se ne sme.

I sme se više od svega!

Jedino nemoj da rasteš
za inat i tebi i meni
do kraja ove pesme.

I svaki put kad te slome,
pa moraš nov san da stvaraš,
ne sanjaj ga u mraku
Dotrči bliže zori.
Na pragu ove pesme
tako se divno bori.

I kad namigneš samo
i osmehneš se polako.
Izbroj u sebi do deset
i to u večnost pretvori.
I sve što žmureći smisliš
ostaće zauvek tako.

Miroslav Antić



wink




Sementa Rajhard i Ivan Glowatzky- Čarolija (acoustic version) (Stella NovaTV 2013)

(Datum objavljivanja: 25. lis 2013. Stella NovaTV)


*




(Datum objavljivanja: 29. lis 2013. Mario Salak)


*

Večeras nastavak
yes, :-)


* * *


PTICA

Ovo mi je prišapnula jedna dugorepa ptica,
Brbljiva, sveznajuća, prozračna kao svetlost.
Hoćeš li da čuješ č a r o l i j u, prišapnula je ćućuravo
I dotakla mi kljunom rame i kraičak uha.
I rekla mi je č a r o l i j u; najvažnije na svetu – to je;
Umeti videti vetar i čuti sneg kako pada,
Umeti dotaći sumrak na prvom uglu,
I osetiti na usni zeleni ukus mesečine.

Ja se samo osmehnuh lepoj dugorepoj ptici,
Jer i ja imam č a r o l i j u, najvažniju na svetu – to je:
Videti nečije lice i čuti nečiji govor
I dodirnuti rukom nečiju ruku i kosu
Onda – kad više nikog nemaš,
Kad si ostao sam,
Kad jedno veliko leto napušta ove ulice
I ostavlja za sobom žute pečate lišća
Po trotoarima
U krošnjama
I u sećanju.

Miroslav Antić
















Zoran Predin - Rumba Čarolija (Datum objavljivanja: 4. sij 2013. Zoran Predin)

Zoran Predin - Zaljubljena Čarovnica (Lyric video) (Datum objavljivanja: 14. pro 2012. Zoran Predin)


- 12:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2014., četvrtak

Utjeha


Trebat će mi puno volje i umijeća da nečim nadoknadim nedostatak sunca s kojim živim ovo ljeto i, žmirkajući kao moje solarne lampice, ulazim u ovogodišnju jesen. Uz strpljenje i veliki trud pokušat ću polako isušiti ovu vlagu u sebi i ostrugati memlu kojom me kiša intenzivno plavi, i nekako pronaći utješnu točku gledišta.

Pa, dok nije zagrmilo... s maštom, krećem:

:-)


„Ovako ja to vidim – ako želite dugu, morate podnijeti kišu.” (Dolly Parton)







Ili:

„Neki ljudi osjećaju kišu. Ostali samo pokisnu." (Bob Marley)





Bob Marley - Rainbow country

(Datum prijenosa: 9. ruj 2007. Kanał użytkownika r153r)


wink

- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.09.2014., utorak

LAV N. T.



Prateći današnji „google doodle“ posvećen Lavu N. Tolstoju i 186. godišnjici njegovog rođenja, pomislih po tko zna koji put u svom životu na Natašu Rostovu. Književni je to lik koji živi s nama blizu 150 godina, a ovaploćenje je Žene koja bi sad slavila otprilike 220. rođendan , i kako reče netko, „ a još treperi“ kao na prvom balu.





Audrey Hepburn u ulozi Nataše i Mel Ferrer u ulozi princa Andreja

(Datum prijenosa: 19. tra 2011. splittree)

*
„Ne bih vjerovao nikome tko bi mi rekao da mogu ovako voljeti - kazivaše knez Andrej. - Ovo je sasvim drugo čuvstvo od onoga koje sam osjećao prije. Cijeli se svijet za me dijeli na dvije polovice: jedna je - ona, i ondje je sva sreća, nada, svjetlo, druga je polovica - sve gdje nje nema, ondje su samo jad i mrak.“

Lav Nikolajevič Tolstoj, Rat i mir, 1865.-1869.


P.S.

U Zagrebu je u tijeku 2. Festival svjetske književnosti.

Prošlogodišnji sam pratila par noći sa zadovoljstvom… vidjela, poslušala, kupila knjigu. S nadom da ću stići i ovaj posjetiti, do nove, ostavljam staru razglednicu.





- 17:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.09.2014., petak

ZNANJE


Ima već pet-šest godina kako selom ne vozi noćni autobus. Bio je on dugo moj mjerač vremena i ulični ritam sat... Znala sam govoriti, sad će pola jedanaest, ili, zar je već toliko sati.
Selo je, izuzev ponekad ljeti, noću pusto, pa je zvuk tog busa uz žamor putnika unosio živost i meni radost u tu seosku tišinu. A putnici su bili radnici na povratku iz druge smjene, i poneki student ili učenik pristigao iz Zagreba zadnjim prijevozom.
Polako, gotovo neprimjetno, na stajalištu su se počeli gasiti prvo ženski glasovi, i neke od noći potpuno utihnuli. Selom je prošla vijest o otkazima i ukidanju druge smjene u tekstilnoj industriji. Autobus je još neko vrijeme vozio muškarce zaposlene u drvnoj industriji, a kada se i njihova popodnevna smjena ukinula, ugasio se i motor busa.
Nisam više mjerila vrijeme zvukom radničkog prijevoza, a na selo se spustila tišina. Izgubila sam tu dragu zvučnu kulisu i dugogodišnji noćni ritam radnog dana.
Pričalo se o općoj stagnaciji industrijske proizvodnje, o gašenju pogona drvene stolarije, parketarije i stoličare, o kantini koja nema više gableca, o kamionima koji u gluho doba odvoze namještaj u nepoznatom pravcu, o pilani koja ima sve manje otpada za ogrjev radnicima, i svašta još.
U tekstilnoj konfekciji plaće su se smanjivale proporcionalno smanjenju broja radnica, a kružila je i famozna priča o vraćanju dijela novca tzv. Plaće; keš podignut u banci ponovo se polagao u blagajne tvornica. Po sve popularnijem principu "budi sretan što radiš... ti bi još i plaću"; ili onom "kome ne valja, neka ode", dani propadanja su tekli kao "rijeka bez povratka" na staro.


( :-) uh, nastavak slijedi... muka mi je, što od tipkanja, što od teme....

Evo me, pa kol'ko uzmognem, kako je znao govoriti jedan od tvorničkih funkcionara i krojača radničke budućnosti.)


A vrijeme kada se DTR-ov dimnjačar šepurio i po provincijskim pogonima šireći tako proizvodnju iz metropole, odnijela je ta ista rijeka u daleku prošlost.
Sada su se pidžame krojile poprijeko, rukavi šivali sve kraći, lijepile lažne etikete na košulje o ne gužvanju, podmetale deklaracije o podrijetlu i sastavu materijala, a vremenom su se trgovine, hale i pogoni praznili i radnice ostajale i zimi "kratkih rukava" i bez dugmeta za sreću.

A sjećam se kako me jednom davno, dok sam objašnjavala gdje je to moje selo, prijatno iznenadila prijateljičina kćer, tada zagrebačka osmoškolka, svojim znanjem o industriji tog kraja. Danas je ona mlada žena, a selom se priča da uskoro više neće, osim školskog, saobraćati ni dnevni radnički autobus. Jer, stečaj je bio milostiv prema broju zaposlenih ovog sela koji stane u jedan do dva auta.

Uskoro počinje nova školska godina i kupovina udžbenika i pribora se privodi kraju. Šta će učiti o ovoj regiji dječica u školi preko puta o gospodarstvu i industrijskim granama svoga zavičaja, nemam pojma. Da li stvarnost mijenja sadržaj udžbenika Priroda i društvo za 4.razred, isto ne znam. Znam da je teško pratiti ritam urušavanja našeg gospodarstva, ali bi bilo loše da roditelji kupuju nove udžbenike prastarih sadržaja, te da desetogodišnjaci moraju ispravljati svoje učitelje i držati im lekcije iz svog prerano stečenog znanja i teškog obiteljskog iskustva.

KRAJ!
:-)

P.S.

DTR, čiji je kolektiv nekad brojio 1 300 članova, slavi 100 godina postojanja sa preostalih 50 radnika.

- 12:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2014., utorak

A o...

E, danas moram progovoriti...
Cinim to putem spravice kojom slabo baratam.
Stigla je jesen, ili, otislo je ljeto, kod mene s udarom groma.
S.ebalo mi konfiguraciju.

Posljedica je to koja se da popraviti.
:-)


''A o kisi ti nisam ni rekao-
Sve mi je usne ulubila.

Malo me ljubila.
Malo ubila."

:-)
- 13:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Srpanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)