mislijedneplavusche

19.08.2016., petak

moja azurna obala...

kad mjesec migolji među oblacima, i razastire mutni sjaj, stari ljudi kažu - sutra će biti nevremena... jutarnje je nebo pomalo namršteno... ipak, krenuh prema obali... vidiš kako je more tiho i mirno, toplo i zove na plivanje... vidim li dobro? kap... po kap... u daljini je zabljesnulo, zatutnjalo, a kapljice škrapale sve žešće, a onda se slile u... pravi, topli ljetni pljusak...sa svih su strana nadirali teški, tmasti oblaci, i izlili nebo u more... začas se nebo utišalo, pa poslalo svoju šarenu maramu pomirenja... slijedeće je jutro osvanulo blijedo i nježno, nadala sam se da će biti lijepo na obali, no, nisu se vode umirile, bio je, očito, dan velikih valova... noćas je mjesec zasjao punim obrazima, sjajan i čist kao ogledalo, večernja šetnja obećaje ovoga jutra lijepu razglednicu... i more, mirno, i dobroćudno, čeka da se ponovno zagrlimo... Oznake: more, oblaci

- 15:02 - Komentari (84) - Isprintaj - #