Linkovi

mislijedneplavusche

15.03.2017., srijeda

vinkovačka fantazija

nevjerojatno bogatstvo vinkovačkog etnološkog odjela gradskog muzeja. ne samo da su me srdačno dočekali, nego se moram posebno zahvaliti stručnoj i strpljivoj etnologinji koja me je posebno upozorila na vrijedni trud u sakupljanju etnografske građe i tumačenju teme. mr. sc. ljubice gligorević.

cijeli tavanski etažni prostor posvećen je prikazu života vinkovačkog kruga, kako se kaže, od kolijevke pa do groba, sa svim detaljima, opisom djelatnosti, zanata, običaja, legendi, od običnih svakodnevnih događanja, svečanosti, do sezonskih radova na polju i oko kuće. ostala bih tamo do mrklog mraka i divila se, i usput prisjećala divnih dana djetinjstva kod moje baike i djeda u Zagorju. na selu je život uvijek bio sličan, ovisan o urodu, radnim rukama, znanju i umijeću. a posebno o zajedništvu i podršci.







tako se živjelo u obitelji, spavalo na bogato rasprostrtim krevetima, držalo dragocjenosti u škrinjama, i u njima djevojke skupljale dotu. prelo se, tkalo, rašljalo, grebenalo, od tkanja radila odječa, od vunice pokrivači...





bogatstvo prirode i vrijedne ruke izrađivale su bogate vezove, odjeću, od djevojačkih oplećaka, suknji i podsuknji, marama za glavu i oko vrata, rubenine, ženskih skuta i pregača, posteljine...po finoći veza i spretnosti izrade, pa i izboru motiva,, boja i tkanja, djevojke su se natjecale i ponosile svojim umijećem, nadajući se da će što više ugleda steći među udvaračima, i biti na čast svojim obiteljima.





posebno vrijedan je bio zlatovez, najprije "vezen" zlatnim žicama i prišivanim ukrasima na kapicama udatih žena, kasnije posebno izrađenim nitima konca (slično kao i u turopoljskih žena), a sjaj i količina zlatnih i srebrnih ukrasa na kapicama, maramama, porubima, pojasevima, ma svuda gdje se god moglo staviti takav raskošni ukras eek je ukazivalo na blagostanje i bogatstvo, i bilo garancija boljeg života. ostala sam potpuno začarana sanjareći da odjevena u tu raskošnut i ljepotu plešem među naočitim momcima (a moram priznati, zgodni su i plećati ti slavonci, jesu, jesu!cerek





eh, momci su se itekako trudili da padnu u vidokrug kakvoj rumenoj snaši, birali su čizmice, a djevojke cipelice, oblačili vezene košulje i pršnjake, oblačili čarape ukrašene perlicama, je, je, a kad bi zahladilo one divne ogrtače s posebnim crvenim ornamentima na plavoj podlozi. prekrasno! na glavi bi bio škrljak, kojeg su bogatiji iz grada dali po mjeri raditi kod klobučara.

Odjevne predmete zvane rekle, reklje, špenzleti, jankeli i dr. viđali ste uglavnom na tamburašima posljednjih desetak godina. Rijetki su oni koji su i znali o čemu se radi, a još rjeđi oni koji posjeduju isti. Uglavnom, špenzleti su dio odjeće, narodne nošnje sa područja slavonske Posavine koja se raširila po Šokadiji. Zapravo se radi o ostacima vojnokrajiške uniforme u mjestima Slavonije koja su bila pod Vojnom Krajinom i Granicom u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Uz špencle su često nošene i valjane čarape - fusekle. Jedno i drugo nošeno je u paru, kompletirano na jednake šare. Te su šare također od vojnih vremena, ostatak oznaka različitih vojnih jedinica (kumpanija). Danas one razlikuju krajeve Slavonije, zna se od kuda su ako su na srceta (Ivankova do Mikanovaca), na ružmarin (vinkovački kraj), na trišnje ili jabučice ( od Štitara do Broda), te na strike (županjski kraj i ,,cvelferija''). izvor: šokački rodoslovnik





a onda bi sjeli u kola, pucnuli bičemyes, a praporci su zvonili svojim zlatnim i srebrnim tonovima, ili bi skočili u sedlo, na čilaša, uzeli torbake ako bi išli u lov, i usput bi pao koji tajni dogovor s odabranicomdead.






udvaranja su bila pod strogim pogledom roditelja i starih tetaka, bilo je i uhoda u vidu mlađe braće i sestara, no zaneseni poj zaljubljenih pijevaca i razmjena malih darova bila je uobičajeni način dogovaranja ljubavi. uz uvijek prisutnu čuturicu za ohrabrenje, naravno party svečane nošnje u zlatovezu nosile su se prigodom obiteljskih proslava, kirvaja, proštenja, raznih svečanih događajahrvatska,, za vjerske blagdane, a najveća je radost bila kad se zasviralo u tambure, bajsove, gajde...mahmah










- 23:02 - Komentari (53) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se