mislijedneplavusche
19.10.2015., ponedjeljak
razbludne hortenzije, kraljice, dvorske dame i ostala dvorska svita
     razbludne hortenzije u sto nijansi na istom grmu, ovo je bio pokušaj bijega kroz ogradu potaknuta intrigantnim krimićem mudrozuba  i prisjećajući se jedne davne pričice iz nekoć postojećeg fenomenalnog Siriusa  napisala sam još jednu verziju. da, nisu tamo bile samo sajnsfikšn pričice  nego se našlo i zgodnih fantazija, osim električnih ovaca tamo je bilo i nekoliko vrlo različitih verzija o ljudima-mačkama, tako da se nije znalo odakle potječe ona prva, originalna ideja. uostalom, kažu da u književnosti nije bitno što, nego kako. pa eto, ovako sam zamislila jednu vegetabilnu horor-fikšn stori. možda je jedan od razloga bila i ova siva kišurina koji nama starim tetama stvara nesnosne tegobe po reumatične kosti  . a može bit da me inspiracija klepila po glavi u šetnji kroz kvart i navela na indiskretno zavirivanje kroz tuđe plotove i fotografsku krađu prekrasnih cvjetova koji su virili kroz žicu i letve.      kraljice, princeze i dvorske dame a sad priča   : o staroj teti vegetarijanki koja se grozomorila i užasavala svake pomisli na mesnatu hranu. išla je redovno na javne prosvjede noseći transparente protiv ugnjetavanja jadnih pureka i piceka u uzgajalištima. galamila je i šutala redare, bodigard i guzde velikih klaonica, napadala raznobojnim sprejevima bunde poznatuša i bogatuša, noću krišom ulazila u krojačnice poznatih dizajnera i na kožne skupocjene torbake lijevala najsmrdljivije naftne derivate. bila je učlanjena u sve postojeće i nepostojeće udruge za zaštitu obnemoćalih nosoroga, planinskih koza, livadnih jednokratnih mušica i, naravno, kućnog štakora, versio norvegicus. sve što je doticala, jela, koristila bilo je napravljeno od biljaka, drveta, uglavnom nekog prirodnog materijala, ni slučajno neekološka vrećica ili plastična posuda, ne, ne, čak je i cipele posebno kupovala u nekoj egzotičnoj tvornici gdje su ih proizvodili od starih krpa... jela je ono što bi proizvela u svojem vrtu. kompostirala je svo smeće, naravno, i time gnojila svoje parcele povrća. redovno je organizirala berbe i dijelila svojim prijateljima istomišljenicima sav urod. dok je jednog popodneva nisu našli mrtvu. zagušenu viticama graška, mahuna, nogu izranjavanih dubokim ranama od odnekud dospjelim grana punim trnja. toksikološkom analizom u tijelu je nađeno dovoljno biljnih otrova, krumpirova, oleandrovog, beladone, amanite phalloides i svih ostalih egzota, uključivši i nekoliko yopo sjemenki koje su ispale iz džepa, a njihov se sok našao u njenim izlučevinama. kosti su bile polomljene granama voćaka koje su se ustobočile iznad poljskog puta. a u grkljanu je savjesni razudbenik pronašao jednu rotkvicu koja se zaglavila baš nekako između jednjaka i dušnika. kakva tragična smrt! ona, koja je toliko voljela živa bića! životinje! inspektor kojem su dojavili da izađe na teren nije promakla neobična činjenica da se na potpuno suhom putu našla i jedna velika, razgažena, trula jabuka.      uz spomen na dvorsku svitu uvijek mi je pred očima velasquezova slikica infante i njezine pratnje  |