pismo ostavljene žene
svaka sličnost sa stvarnim osobama, mjestima i situacijama je slučajna, ovo je priča, podložna je zakonu o autorizaciji, prema tomu, svi koji je prisvajaju, uzimaju kao svoju, prenose, pretipkavaju, i o tomu po skrivečki komentniraju, snosit će "..posledice.." :) :)
Eh, ovo mi sve nekako ispada kao sladunjava pričica Stefana Zweiga, no tko uopće njega danas čita! Bolje bi možda bilo da to usporedim s nečim suvremenijim, paaa, hmm, s obzirom na godine starosti, možda bi Dinastija mogla proći, ono, carringtoni, bivše žene, buduće, i tako to. No, idemo mi na priču (zahvalna ich forma):
Eto, ispada da si mi mjesecima opanjkavao ženu, ni krivu ni dužnu (hm, hm, znači u njeno ime si podmetao i one mailove u kojima me proglašava krivom za vaš razdor i opisuje me kao odvratnu starotetovsku rospiju?!!cccc, ma stvarno?) , pokušavao me učiniti ljubomornom, čak me konačno i optužio da sam ljubomorka. Da, to su tvoje zadnje riječi. Ne, predzadnje! Na kraju si napisao da neka skinem post u kojem iznosim privatnu prepisku. Ne, neću to učiniti. Privatna prepiska je dokaz istine. Svega onoga što se je pomno skrivalo, kamufliralo, prešućivalo. Ne sramim se ničega, ni svojih osjećaja , ni naivnosti, ni gluposti, ni toga da sam nasjela. Niti ovu priču smatram sramotnim iznošenjem zmazanih gača koje, svakako, neki žele sakriti. Ono zbog čega me se napadalo, ni krivu ni dužnu, samo sam bila sredstvo da nju načiniš ljubomornom, bezazlena u svojoj prijateljskoj naklonosti, u vjerovanju da me voliš, da si muškarac od povjerenja, poštovanja i, zašto ne, zajedničke lijepe budućnosti. Ispala sam naivna glupača, pravo mi budi, usprkos znanju kojeg imam, osjećajima koje sam imala prema tebi, povjerenju koje si dobio i toleranciji koju sam imala. Ima još toliko detalja koje bih mogla navesti, no to će jednog dana osvanuti u nekoj tužnoj pjesmi. Zbogom, prijatelju, ono poštovanje i povjerenje iz tvoje najnovije pjesme ne odnosi se na mene, nego na onu koja ga je već odavno proigrala, prije nego smo se nas dvoje uopće poznavali. Sretno ti bilo, i nadam se da ti udaljenost neće biti prepreka. Jer, za pravu ljubav prepreka nema!i, samo dfa napomenem: ja imam 55 godina. i upravo tako izgledam. i to me veseli.
Pitanje prevashodno: hoće li se svingerica vratiti?
hoće, bez brige, vratit će se. takvi se uvijek vraćaju kao da ničeg nije bilo. I kao da ne nose nikakvu prošlost, nikakvu krivnju, sve su zamijesili drugi.možda bi bilo dobro priču čuti s više strana, onok, kak se veli: audiatur et altera pars. ovo je ono što je predočeno meni, i onako kako sam se ja osjećala io no što sam dobila kao istinu.
pa da kažem i ja koju o tomu. ženu ne poznajem, nikad se nismo susrele. no, imamo zajedničkog poznanika koji mi se predočavao kao prijatelj. Nismo se upoznali preko virtuale, nego nakon nekoliko pjesničkih susreta, našli da imamo o mnogočemu pričati, od glazbe, slikarstva, poezije, djece, do onih sitnih životnih stavova i detalja bez kojih se ne može zajedno niti kroz prijateljevanje. Znala sam da si sam, dapače, osamljen, i da imaš puno vremena koje možeš posvetiti drugim ljudima. Bliskost koju smo razvijali oboje nas je nosila, stvarala novi polet, produbljivala interese. Smijali smo se, puno smo se smijali, i uvijek sam bila potpuno otvorena, uvijek bih odmah rekla ono što mislim, smatrala sam da između dvoje prijatelja koji imaju tako mnogo zajedničkog nije u redu da se sekundu prenemaže, da se skriva, da se laže. Pogotovo ne o svojim osjećajima. Osjećala sam tvoj zreli muški šarm iako tada nisam osjećala ono što je nužno za partnersku ljubav, nisam bila zaljubljena kao tetrijebica. Nisam o tome ni razmišljala niti planirala. Povjerenje koje se razvijalo između nas, poštovanje koje sam osjećala prema osobi koja mi je pokazivala isto, koja me razumjela, veselje i životna radost koja me obuzimala u zajedničkim trenucima, razgovorima, bili su dovoljni da ne radim planove, ne kalkuliram, ne razmišljam unaprijed nego se naprosto prepustim divnom osjećaju zajedništva. Svakodnevno bismo, od jutra rana do kasne večeri, ponekad i noću, razgovarali, zezali se, pričali o svemu, baš svemu, povjeravali se. S vremenom si smogao toliko hrabrosti da mi spomeneš i jednu nedavnu vezu, sa ženom od koje si očekivao daleko više nego što si dobio. Naprosto te je napustila bez striktnog objašnjenja niti formalnog razgovora. Rekla ti je da joj je dosta da okolo s drugima razgovaraš i komuniciraš, da si suvišan i da si ju razočarao. Kako, kao si ju razočarao kad si ko lud za njezin rođendan putovao, naručivao gomile cvijeća, da bi te gospođa ostavila samoga u hotelskoj sobi, ne pozvavši čak niti na formalnu veselicu. Čamio si u hotelu, dok je dotična hajsala sa svojim „ličnim“ gostima, a ti čekao prvi vlak za zagreb!. Isto tako te je zaribala lažući na telefon da je u antunoviću, da je došla u zg, a ti ko ludi pas pojurio u antunović i tamo ispitivao hotelske momke je li stigla gošća iz inozemstva. Prigovarala je tvom izgledu, smetalo ju je svaki čas nešto, od tvog štapa do gebisa, hvalisala se u stilu: „…ja izgledam kao da imam 55 godina, a ti kao 80! Moji te nisu prihvatili, nije ni čudno, nisi dovoljno reprezentativan...“ No, istovremeno je zahtijevala da u kući na moru ne bude nikoga od mnogobrojne obitelji, jer ona želi svoj mir, dakle ucjena: ili rasteraj sve svoje ili nećeš uživati u mojoj pojavi! A kuća je obiteljska i ima mjesta za sve! Popustio si. I još koješta drugo si progutao, prožvakao, popustio i spoklečao na kuruzi, dobro da se nije tražilo i bičevanje.
I tužio se da ona na internetu, na blogu, piše razne uvredljive stvari, indirektno, ponekad i direktno, perfidno vrijeđajući tvoju ličnost i neodobravajući tvoje ponašanje.
Tužio se ti meni svaki bogovetni dan, savjetovala sam ti da se okaniš iščitavanja i praćenja svega toga, ne ovisi se o internetu niti o blogovima, zaboga, a ako ti je još uvijek stalo do te ženske, nek joj se javiš i porazgovaraš i raščistiš stvar do kraja. Mogu razumjeti ogorčenost ostavljenog zaljublljenog jelena lopatara, mogu osjetiti njegovu povrijeđenost, greške koje je radio ne zamjećujući ružne detalje njenog karaktera, no tomu se stane na kraj tako da se naprosto makne od svega. No, ona ti je stalno pisala mailoveslala poruke, čak govorila o svemu svojim prijateljicama koje su se također počele upletati u cijelu priču. Najgore je bilo kad si objelodanjivao sve naše susrete, odlaske na koncerte, zajedničke doživljaje. Poludila je do kraja, kojekakvim sms-ovima i mailovima prostačkog uvredljivog sadržaja nije bilo kraja. Svaki čas si je spominjao. A ja te opominjala da prestaneš, da zar svaki trenutak moraš zagaditi njezinom prisutnošću? Ako ti je stalo, neka onda napraviš nešto, nek imaš muda, a ne da tu cmizdriš ko ucviljena babetina.
Bilo mi je jasno da si zapravo prerano ušao u bilo kakvu vezu ne može se tek tako uletiti u novu vezu, neodreagirati svoje do kraja, duševno se očistiti od tolike boli, potpuno nespreman tako brzo na nove ljubavničke pustolovine.
Jer u ovom slučaju je bilo upravo to, nalazili ste se, kao si se sam žalio satima i danima i noćima, zbog njezinih nezajažljivih seksualnih potreba (ne, neću navoditi sve što si mi o tomu degutantno pisao, a kasnije me optužio da sam to tražila, cccc)) , a očito da nekakav strasniji seksualni život ni ti nisi prije doživljavao. Pitala sam te gdje je tu bilo ljubavi, kažeš da je očito nije bilo uopće. Ne, ni govora, on je mrzi, ona mu se gadi, pokvarena je, podla, bla, bla, pa bi opet krenula tirada kako te je maltretirala, brojila ti svaki obrok koji bi platila, kupljenu majicu, a ti si škrto spominjao koliko koštaju karte za sve one koncerte i kazališta , prigovarala svemu, sve ju je smetalo, etc. No, dobro, takve stvari sam već doživljavala od drugih muškaraca kad bi se jadali na ženski rod, vjerojatno nije bilo baš tako dramatično. No, ono što sam doživjela kad sam se ulogirala na blog, to je prevršilo ne samo granicu pristojnosti, nego i zdravog razuma. Što god bih ja napisala, projicirala je na sebe i uvijeno to plasirala na svom blogu, tobož kao neku crticu, pričicu, temu za raspravu. Pri tom stalkajući moj timeline na fb (hm, očito sam joj se jako dopadala kad je čak lajkala jednu moju ljetnu sliku, ha, ha, pa onda skinula lajk, no, postoje i načini da se vidi ko kome viri u status, pa ak se viri u moj, mogu ja i u tuđi, zar ne?). istovremeno je navalila i drugima „objašnjavati“ kako sam ja grozna žena, ovakva, onakva, bla, bla. Alooo! Nikad me nije ni čula ni vidjela, ja sam samo nova prijateljica njenog bivšeg komada kojeg je ona bezobrazno i ponižavajuće otkantala još u ljeto! I kaj sad hoće?
Oprez mi je nalagao da u jednoj takvoj situaciji gdje se muškarac na neki način upucava (cjelodnevno druženje, makar preko žice) gdje me obasipa komplimentima, nagoviješta potencijalnu ljubav i ozbiljniju vezu (ne laži sad samom sebi, ne laži sad pred drugima, predvidjela sam da ćeš me zanijekati, no sve one pjesme koje si napisao o meni, mojim očima, nježnosti i ljubavi, zar bile su lažne?? Zar si ih pisao nekomu drugomu? Komu, bilo bi zanimljivo znati. Nekomu ko ima obrve kao crne pofarbane mustače starojugoslavenskog pandura, da se splašiš??)
Zar si ih pisao ženi koja ti je prijeteći poslala poruke tipa:
„…Šta mi smeta? Realno, sada izgledam kao da imam 55, a ti kao da imaš 80. Tako razlika od 6 godina ispadne mnogo veća. Tako nas ljudi i vide. Čak i tvoji, kad bi ih iskreno pitao, rekli bi ti to. Ali i tako ja vidim nas.Razgovor na kojem insistiraš jako je težak, čuješ tek ponešto od rečenog, ni uz dizanje tona (koji mi smeta) ne čuješ me sve, a posle ne znam šta si čuo, a šta prečuo i nastanu problemi.Tvoj hod je nešto što ti dodaje još 10 godina, a mogao si ga odavno rešiti da si se malo potrudio. To je nešto što niko ne može uraditi umesto tebe. Počesto te vidim bez zuba. Izgled bez njih i govor bez njih dodaju ti još 10 godina.To mi ne prija nimalo…“
Jesam li ti rekla da se makneš od toga, i da me ne zanimaju takve grozote, zgražala sam se kako jedna osoba koja pretendira biti dama može bilo kome nešto tako reći! To može samo sebični monstrum. No, ti si i dalje uporno, svaki dan servirao najnovije događaje oko tvoje obožavane. Ljubomora? Ne, nego žalost. Duboka žalost jer si nesretan, jer ne znaš razriješiti situaciju, jer plačeš na mom ramenu i tražiš utjehu, savjet, usprkos mojim molbama da se udaljiš od te patologije. Moram li prezentirati sve ono što sam ti pisala, sve poruke, ili prezentirati sve one riječi koje sam ti upućivala da se smiriš i realno sagledaš situaciju, da odlučiš. Da odabereš, da ne budeš žrtva , igračka, ginjol, lutak u rukama jedne zločeste sebične žene.
Osoba koja se inatljivo igrala, blokirajući te, pa šaljući poruku kako te blagonaklono opet uvrstila? Žena koja je pred svima, urbi et orbi napisala prljave laži o razlogu tvog nedolaska na promociju, na koju sam, naravno, reagirala, smatrajući to manipulativnim smrdljivim poigravanjem ne samo s tvojim osjećajima, nego sa svima onima koji je čitaju. Život u laži? Kako dugo? Očito dovoljno dugo da joj se bespogovorno vjeruje. I neću navesti tvoj razočarani odgovor, odgovor očajnika koji je učinio sve, rasprostro sve svoje pred nečije noge, da bi bio nemilosrdno šutnut pod izlikom da je, ha, seks bio ok, ali joj se gadi tvoj gebis, tvoj štap, i sram ju je što te ne podnosi njena fina familija?
Da ne spominjem, zar ne, poruke koje je slala o meni, kao da sam joj ja sve kriva. Onaj, npr. da „..neka izvoliš snositi posledice..“. Posledice čega? Svoje glupavosti. Ono što sam navela već prije kao mailove u kojima ti se javljaju razni ljudi i rogobore protiv mene tek je kap u moru takvih gnjusoba. I, višekratno sam te zamolila, doslovno citiram:
„…Makni se od toga, kontrolira te na taj način. Sorkač, ali to s natezanjem preko blogova, mailova, vrebanje postova je pravi urnebes…. Ak misliš da je to zbog mene, ja ću se maknut, si dobil još koji mail u tom stilu? Jezuš! Daj ohani od budalaština i tuđeg zla. Pa jasno vidiš s kim imaš posla, za takve postoje epiteti, ha, ha. pa kako znaš da se hvalila da će nas oboje „srediti“??nebumo valjda o toj kreaturi. Kao odrastao nisi savladao neke stvari do dana današnjega. Šteta. Pričati o jebačini s bivšom je vrhunac bezobraštine, upozorila sam te diskretno pet puta. Drvena marija. Ne trebaju mi opisi tuđe pičke. Pravi muškarac nikad ne spominje bivšu, a ti svaki dan! Svaki dan, da ni ne pitam! Ne moraš me više čekati. Tri mjeseca slušanja o kamenjarki čisto dosta. Danas si prešao sve granice dobrog ukusa. Kak bi tebi bilo da ti opisujem ševu s bivšima? Uživao bi? Što si to čekao? Moju strpljivost?...“ A što si mi tada odgovorio? Sjećaš li se? Doslovno ovo: „… sutra moram biti na naslovnici! Ma nemoj, nađi si ti boljega koga ćeš zajebavati. Ljubomorko, tu sam te čekao!...“ , a kasnije si dodao još i ovo
„..ovo što sam ti ja pričao je samo izmišljeno
jer si ti to tražila
ne znači da sam i ja pričao istinu
ni u kom slučaju…“
ispalo je da sam ja tebe provocirala da mi pričaš u detalje, omg.
Eto, ispada da si mi mjesecima opanjkavao ženu, ni krivu ni dužnu (hm, hm, znači u njeno ime si podmetao i one mailove u kojima me proglašava krivom za vaš razdor i opisuje me kao odvratnu starotetovsku rospiju?!!cccc, ma stvarno?) , pokušavao me učiniti ljubomornom, čak me konačno i optužio da sam ljubomorka. Da, to su tvoje zadnje riječi. Ne, predzadnje! Na kraju si napisao da neka skinem post u kojem iznosim privatnu prepisku. Ne, neću to učiniti. Privatna prepiska je dokaz istine. Svega onoga što se je pomno skrivalo, kamufliralo, prešućivalo. Ne sramim se ničega, ni svojih osjećaja , ni naivnosti, ni gluposti, ni toga da sam nasjela. Niti ovu priču smatram sramotnim iznošenjem zmazanih gača koje, svakako, neki žele sakriti. Ono zbog čega me se napadalo, ni krivu ni dužnu, samo sam bila sredstvo da nju načiniš ljubomornom, bezazlena u svojom prijateljskoj naklonosti, u vjerovanju da me voliš, da si muškarac od povjerenja, poštovanja i, zašto ne, zajedničke lijepe budućnosti. Ispala sam naivna glupača, pravo mi budi, usprkos znanju kojeg imam, osjećajima koje sam imala prema tebi, povjerenju koje si dobio i toleranciji koju sam imala. Ima još toliko detalja koje bih mogla navesti, no to će jednog dana osvanuti u nekoj tužnoj pjesmi. Zbogom, prijatelju, ono poštovanje i povjerenje iz tvoje najnovije pjesme ne odnosi se na mene, nego na onu koja ga je već odavno proigrala, prije nego smo se nas dvoje uopće poznavali. Sretno ti bilo, i nadam se da ti udaljenost neće biti prepreka. Jer, za pravu ljubav prepreka nema!
|