Linkovi

mislijedneplavusche

11.06.2017., nedjelja

priča ide dalje - rovinj by night


legenda govori da je rovinj u davno doba, još prije histra i njihovih gradina, bio bogat otok, poput minijaturne atlantide. a onda ga je razorni podmorski potres razdrobio u 22 otoka, od kojih je na najvećem dalje preživio rovinj i njegovi stanovnici. tek je puno kasnije povezan nasipavanjem tla s obalom.






na danjem se svjetlu blista kao dragulj, a kako se sušta večer postaje sve zagonetniji i prepun tajni. kamenite uske uličice, strme i glatke od silnih oluja i tegobnih koraka, strmih prolaza, bajkovitih skalina... kažu, rovinj je zadržao i svoj posebni autohtoni jezik proizašao iz mješavine još rimskog latinskog, ilirskog i mnogobrojnih povijesno-lingvističkih dodataka kasnijih osvajača. ribarsko mjesto koje se diči svojim brodicama batanama (posebno preporučam prekrasni pomorski muzej!) i posebnim načinom pučkog pjevanja: bitinadom. uostalom, pa zar nije tony cetinski iz rovinja, ha?naughty







zidine grada kojeg nisu do kraja pokorili ni rimljani, ni vizigoti, ni huni, ni bizant, ni franci, ni slaveni, neretljanci, saraceni, mleci, austrija, francuzi, talijani, pa ni jugoslaveni zubohrvatska
a legenda priča da je sv. eufemija bila kršćanska mučenica u doba dioklecijana, iz kalcedona, umrla je uslijed svireposti, a njezin je sarkofag odnešen u carigrad. a onda je nakon više stoljeća netragom nestaono i pojavio se pred rovinjskom obalom plutajući. građani su bili začuđeni njegovom težinom, i tek ga je malo nevino dijete uspjelo iznijeti na obalu. na tom je mjestu još bila stara crkvica koja je potom srušena, a onda izgrađen visoki toranj nalik onomu u mlecima, i ova krasna barokna crkva. podno nje pruža se prekrasan pogled na otoke, mjesto je kao stvoreno za romantično snatrenjesretan..








duž slavne ulice Grisia nanizani su minijaturni trgovi i mnogobrojne galerije s izuzetno lijepim umjetninama. svake godine se eksponati iz unutarnjih prostora sele na ulicu, van, u javnost, svima na poglednjami. to je onda prava festa od lipote! nisam mogla odoljeti ženskoj strasti za đinđuvama dead







u svakom je mjestu i guštirna, naravno lijepo ukrašena vitičastim okovomthumbup. na trgu je toranj u venecijanskom stilu, s urom, a na staroj pretorskoj palači postavljeni su gradski grb i grbovi znamenitih obitelji. znamenitih po vlasti i bogatstvu, naravnorofl ... vidim li dobro? izložba miroa?nono da. da! ono što sam vidjela u umjetničkom paviljonu u zagrebu pred godinu-dvije udahnulo mi je radosti za daljnjih nekoliko rundi! naravno da ću ovamo ući po još jednu duplu!cerek... na kraju, kad si već na kraju snaga, osvježi te ovaj mali slatki pišulinac!smijehmah










- 11:45 - Komentari (61) - Isprintaj - #

09.06.2017., petak

rovinj-fotografske transformacije






Branimir Turkalj:
" Veliko mi je veselje da i ja mogu dati svoj doprinos pjesničkom festivalu "More na dlanu".
Ujedno pozdravljam sve drage prijateljice i prijatelje koji bi rado bili ovdje,
a zbog daljine i raznih obaveza ne mogu."



Pjesnički susreti "more na dlanu" već se nekoliko godina održavaju na morskoj obali, i ovaj put je druženje ostvareno u Puli, danas, gdje će nastupiti i naš istaknuti umjetnik Zdenko Jelčićthumbup. sutra će u Rovinju biti otvorena i izložba fotografija grada i drugih bisera plave istre akademskog umjetnika Branimira Turkalja. u neobičnom ambijentu hotela Lone, još neobičniji fotoperformans, distenzija, umnožavanje i refleksija stvarnosti, neobični rakursi, iterativnost jednostavnih vizualnih motiva koji u mnoštvu čine gotovo baroknu raskošdead. s druge strane, zapravo ogoljuju vidik do osnovne jezgre, do same biti, srži zamijećenog objekta kojem umjetničko oko pronalazi i iznosi pred gledaoca zaobljenu čistu strukturu iz prostora. barem ono što sam dosad vidjela. možda me, nakon izložbe, dočeka još koje iznenađenje :) kod branimira nije ništa, baš ništa isključeno!rolleyes






susret s morem, malo je nakošenrofl, no žurilo nam se na dogovor o izložbi, izboru glazbe i ostalim detaljima. u ovom raskošnom gradu u kojem je umjetnost svake vrste, pjesma, likovnost, književnost, kiparstvo, arhitektura, ne samo smisao za lijepo, nego unutarnji poticaj za izražavanje osjećaja na koje nas ponuka čarolija ovog gradića burne prošlosti i živahne sadašnjostiyes. na rivi gledamo kojim ćemo putem, pa nas susretne jedan veliki murtić tik uz obalunono, pa izložba genijalne marije ujević galetović, autorice "šenoe", "frica" i ove prekrasne trkačice čiji me odraz učinio tako sretnom i sigurnom u svojim gabaritimacerek.





da, ovo je pravi smjer: krma... zatim pramac... baš kao na palubi... zaista impresivno, kao da je neki kruzer u suhom dokunono, zarastao u bujno zelenilo. s druge strane balkona vidik se širi na bazene, perivoj, šumu i brižno uređene cvjetnjakecerek... na otvorenom rastu mali vrtovi, ekološki uzgajani, u perivoju sjede gosti i čekaju objed, no sami odabiru iz vrteca što će im se pripremiti za obroknjami i kojim mirisnim biljem začiniti.finoljem začiniti.fino







zabljesne pogled prema oblacima... vidik koji se penje po vijugavim stepeništimanut...pitala sam koliko dođe najjeftinija soba, i zašutjelarofl, mogla sam samo uživati u pićencu i oprati ruke u raskošnim prostorijama gdje se može birati s kojim ćeš sapunom i kojom kremicom njegovati ruke i licesmokin...tamo gdje je ergonomski konstruiran svaki detalj, od visine stepenica do naslona za stolac prema želji i potrebi, uz dodir s prirodom u svakom trenutku, gdje je zelenilo nadohvat ruke i oka, a u naizgled običnom prolazu dočekuju nas viseći vrtovi, ma pravo semiramidino botaničko čudo u malom thumbup






ovdje će, evo, domaćini dočekati drage goste, ovdje će se održati izložba fantazma-fotografija mojeg prijatelja Branimira, ovdje će se pjesnici skupiti u ovom impresivnom prostoru, a onda će galebi dolijetati na obalu, šljunak će škripati pod nogama, valovi zapljuskivati grad koji već odavno nije osamljen otokcerek...

o rovinju slijedi nastavakyes, o njegovim neobičnim legendama, pjevanju, galerijama koje izlaze na otvorenu ulicu u ovo ljetno doba, o svjetlima koja nas vode u lude pustolovine ovog jedinstvenog gradawave...










- 18:52 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.05.2017., petak

hod po milijunima godina...špilja vrelo



mala,no fascinantna okićena rupa u stijenju, pred nekoliko milijuna godina ovuda je krenula ličanka, i ostavlja još dan-danas kapljice koje će za daljnje tisuće godina postati milimetar čarobnih zavjesa.
ako pretjerujem s fotkama nek mi se oprosti, bilo je to čudesno putovanje kroz zemljine nosne rupice ;) i biti tako mali, mali u ovoj divoti











alien? predator? ripliiii, gdje siii??!!.... i ovdje postoji fontanica i bazenčić za bacanje sretnih novčića. ovaj put su prirodni, a ne barokno nakinđureni...je li moj trbušek sposoban da se provuče kroz ovu luknju?... zanimljiv eksponat, vrrrlo zanimljiv ;)






podzemni borobudur... ovako se nižu eoni.. i stvaraju čipke, zavjese, dvorane... stupove, tajne prolaze...kad se spoje nebo i zemlja






ne, ne, ovu gomilicu dolje nisam ja napravila, ha, ha!...svetište nekog drevnog plemena?? ne. posebni dio za snimanje vinetua . inače se ne smije snimati s blicevima, no snimateljska ekipa je dobila posebnu dozvolu, pretpostavljam za debele nofce, i jednu totalno nezanimlljivu dvoranu koja nije imala naročitih -tita i -gmita... ovo je izvor, tko zna iz kojih dubina... ni trenutka nije nedostajalo svježeg zraka, ovdje se prostorije očito dobro luftaju






katedrala... djeva Marija okružena gnomima... sfinga se odmara među podanicima...dodir gornjeg i donjeg svijeta... i ove će kapljice jednom postati stijena... kao ove draperije na zidu...




- 22:28 - Komentari (60) - Isprintaj - #

13.05.2017., subota

u fužine!



kao i svake sezone, naša mala planinorska družina odlazi u fužine, u rakov jarak, pa odande na hodačke izlete u krasnu okolicudead. ovog proljeća nisam prisutna, no potaknuta postom @sjedobradogyes izvukla sam prizore iz jesenskog prošlogodišnjeg druženja. oni su upravo sada tamo i uživaju, a ja se tek vratila s puta pa čekam da mi se nogice oporave rofl






evo nas, tu smo, poznati krajolik...uvijek draga panorama...ne, ne, nećemo se voziti naokolo, idemo pehaka...nekoliko koraka do poznate nam i drage hižice...







vrata otvorena u dobrodošlici...pripreme u toku, netko je već nacijepao drva...uvijek nas dočeka fantastična jadrankina juha, mljac...a i ostali važni nezamjenjivi detalji.cerek







šetnjom kroz šumu, preko proplanaka i livada, kroz bistri oštar planinski zrak, zamirišu ovdje-ondje cvjetovi jarkih boja i dozreli plodovi, od lazurno plavih zvončića do krupnih crvenih šipaka, gljive čudnih oblika, a u daljini žvrgolje nevidljive ptice. priroda se nastoji sakriti od ljudi, no ne može prikriti svoju raskoš.







cijeli predio obilježen je s tri akumulacijska jezera kojima vodu donosi rijeka ličanka. na onom najbližem fužinama održavaju se ronilačka i jedriličarska natjecanja, okruženo je šetnicom, a za lijepa vremena vozi i turistički brodić. mi smo malo ozbiljniji planinorci pa se ne vozikamo, nego obilazimo pehaka sva jezera i okolicu, što je poprilična pješačka runda, a mjestimično je i teren vrlo zahtjevan za kondiciju. moram priznati da me u nekim dionicama bilo i strah, ne napora, nego međedova i sličnih zverina.rofl







s jedne strane srednjeg jezera je mala, ali prekrasna špilja, a preko nasipa i park skulptura i odmaralište za umorne hodače, brodić voje radoičića skoro je zaplovio od veselja kad smo se sjatili oko njega.









ekipa snova thumbup ... uz logorsku vatricu... sklona uobičajenim mladenačkim nestašlucimapjevanut... pogotovo trikovima s odojkom njami i čokoladom fino: sad me vidiš, sad me ne vidiš smokin ...uz čašicu vinčeka party ...veseli taneczujo ... sve dok se nad fužine ne spusti duboki mrakač wave







- 10:50 - Komentari (31) - Isprintaj - #

02.04.2017., nedjelja

ozalj - od ratnika i pjesama do munjare




nemoguće je nabrojati i dovoljno istaknuti sve ono što se može doživjeti u ozaljskom kraju... od dodira još očuvane prirode do mnogobronih dokaza i pokazatelja burne prošlosti...







na kupi kraj ozlja,...jedna od prvih munjara u evropi...još i danas radi...arhitektonsko djelo hermana bollea...
iz itinerera: početak kamene gradnje Starog grada započinje negdje u VI stoljeću, što nam potvrđuju mnogobrojni ostaci starih rimskih zidina. No, početak gradnje današnje gradine upućuje na XIII stoljeće. Od 1244. godine u posjedu je kralja, zatim obitelji Babonić, Frankopana, Zrinskih, Perlasa, Batthyanya i Thurn i Taxisa koji ga 1928. godine darovnicom daruju družbi „Braća hrvatskoga zmaja“ - današnjim vlasnicima.









...ovdje je nekoć bio pomični most, pa je jarak služio u obrambene svrhe...vrtoglavica. sva sreća, most se ne trese, ha, ha...
...dvorac je građen tokom stoljeća, nadograđivan, preuređivan...
...pogled na smaragdnu rijeku... i jednu od prvih željeznica u hrvatskim krajevima...













...jedna od rijetkih privatnih kapelica, unutar osobnog stambenog prostora, privilegija onih koji vladaju i imaju...
... i nebrojene dvorane, prostori, igra svjetlosti. izmjena načina gradnje i stilova...









dvije obitelji združene vjenčanjem: zrinski i frankopani...žezlo ili buzdovan?...
kršćansko oružje...oružje muslimana...obje varijante ubijaju, ranjavaju, osakaćuju...
ovako su izgledali oni s druzge strane oštrice i nišana...kad zabubnja i kad bitka počme...
kupit ću si top, kad-tad, kad-taaaaaad...
ioannes blaeu (kolorirani bakrorez), 1669. g: illyricum/hodiernum, na karti prikaz područja od Drave do Jadranskog mora s oznakama granica hrvatskih zemalja, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te srednjovjekovne Bosne. na teritoriju pod turskom vlašću ocrtane granice sandžakata.







političar, ratnik, pjesnik...a sad malo za ljubitelje nadnaravnog, one koji najprije pogledaju zvijezde, a onda idu na put: horoskop, izračunavanjem sudbine bavila se katarina zrinska. na mnnogočiju žalost, astrologija nema veze sa znanošću, iako se nekad proučavala na sveučilištima, ha, ha...
...dijelom tiskano, dijelom pisano,rukopis i pečat...
jesu li se promijenili imenici...slavni ilirac...
to je bila pedagogija! a ne danas, kad ne smiješ niti dati do znanja učeniku da je išta pogriješio. a pogotovo roditelju.
ozaljski kulturni krug!






na odlasku iz dvorca, ostavljam rijeku zelenih očiju, idem dalje dok prate me misli o davnim junacima i pjesnicima.





- 20:57 - Komentari (91) - Isprintaj - #

15.03.2017., srijeda

vinkovačka fantazija

nevjerojatno bogatstvo vinkovačkog etnološkog odjela gradskog muzeja. ne samo da su me srdačno dočekali, nego se moram posebno zahvaliti stručnoj i strpljivoj etnologinji koja me je posebno upozorila na vrijedni trud u sakupljanju etnografske građe i tumačenju teme. mr. sc. ljubice gligorević.

cijeli tavanski etažni prostor posvećen je prikazu života vinkovačkog kruga, kako se kaže, od kolijevke pa do groba, sa svim detaljima, opisom djelatnosti, zanata, običaja, legendi, od običnih svakodnevnih događanja, svečanosti, do sezonskih radova na polju i oko kuće. ostala bih tamo do mrklog mraka i divila se, i usput prisjećala divnih dana djetinjstva kod moje baike i djeda u Zagorju. na selu je život uvijek bio sličan, ovisan o urodu, radnim rukama, znanju i umijeću. a posebno o zajedništvu i podršci.







tako se živjelo u obitelji, spavalo na bogato rasprostrtim krevetima, držalo dragocjenosti u škrinjama, i u njima djevojke skupljale dotu. prelo se, tkalo, rašljalo, grebenalo, od tkanja radila odječa, od vunice pokrivači...





bogatstvo prirode i vrijedne ruke izrađivale su bogate vezove, odjeću, od djevojačkih oplećaka, suknji i podsuknji, marama za glavu i oko vrata, rubenine, ženskih skuta i pregača, posteljine...po finoći veza i spretnosti izrade, pa i izboru motiva,, boja i tkanja, djevojke su se natjecale i ponosile svojim umijećem, nadajući se da će što više ugleda steći među udvaračima, i biti na čast svojim obiteljima.





posebno vrijedan je bio zlatovez, najprije "vezen" zlatnim žicama i prišivanim ukrasima na kapicama udatih žena, kasnije posebno izrađenim nitima konca (slično kao i u turopoljskih žena), a sjaj i količina zlatnih i srebrnih ukrasa na kapicama, maramama, porubima, pojasevima, ma svuda gdje se god moglo staviti takav raskošni ukras eek je ukazivalo na blagostanje i bogatstvo, i bilo garancija boljeg života. ostala sam potpuno začarana sanjareći da odjevena u tu raskošnut i ljepotu plešem među naočitim momcima (a moram priznati, zgodni su i plećati ti slavonci, jesu, jesu!cerek





eh, momci su se itekako trudili da padnu u vidokrug kakvoj rumenoj snaši, birali su čizmice, a djevojke cipelice, oblačili vezene košulje i pršnjake, oblačili čarape ukrašene perlicama, je, je, a kad bi zahladilo one divne ogrtače s posebnim crvenim ornamentima na plavoj podlozi. prekrasno! na glavi bi bio škrljak, kojeg su bogatiji iz grada dali po mjeri raditi kod klobučara.

Odjevne predmete zvane rekle, reklje, špenzleti, jankeli i dr. viđali ste uglavnom na tamburašima posljednjih desetak godina. Rijetki su oni koji su i znali o čemu se radi, a još rjeđi oni koji posjeduju isti. Uglavnom, špenzleti su dio odjeće, narodne nošnje sa područja slavonske Posavine koja se raširila po Šokadiji. Zapravo se radi o ostacima vojnokrajiške uniforme u mjestima Slavonije koja su bila pod Vojnom Krajinom i Granicom u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Uz špencle su često nošene i valjane čarape - fusekle. Jedno i drugo nošeno je u paru, kompletirano na jednake šare. Te su šare također od vojnih vremena, ostatak oznaka različitih vojnih jedinica (kumpanija). Danas one razlikuju krajeve Slavonije, zna se od kuda su ako su na srceta (Ivankova do Mikanovaca), na ružmarin (vinkovački kraj), na trišnje ili jabučice ( od Štitara do Broda), te na strike (županjski kraj i ,,cvelferija''). izvor: šokački rodoslovnik





a onda bi sjeli u kola, pucnuli bičemyes, a praporci su zvonili svojim zlatnim i srebrnim tonovima, ili bi skočili u sedlo, na čilaša, uzeli torbake ako bi išli u lov, i usput bi pao koji tajni dogovor s odabranicomdead.






udvaranja su bila pod strogim pogledom roditelja i starih tetaka, bilo je i uhoda u vidu mlađe braće i sestara, no zaneseni poj zaljubljenih pijevaca i razmjena malih darova bila je uobičajeni način dogovaranja ljubavi. uz uvijek prisutnu čuturicu za ohrabrenje, naravno party svečane nošnje u zlatovezu nosile su se prigodom obiteljskih proslava, kirvaja, proštenja, raznih svečanih događajahrvatska,, za vjerske blagdane, a najveća je radost bila kad se zasviralo u tambure, bajsove, gajde...mahmah










- 23:02 - Komentari (53) - Isprintaj - #

10.03.2017., petak

lonac prepun zvijezda... sjaj oriona


fotke s neta, hubble



prvi put sam se s orionom i vučedolskom kulturom susrela uživo na nekoj davnoj izložbi, mimara, klovićevi, ne sjećam se. bio je to zapravo zbirni prikaz prvih postneolitskih kultura na ovim područjima. arheološka istraživanja na području Vinkovaca pokazala su postojanje starije faze starčevačke kulture neolitika, prije 7000 godina. tri autohtone kulture, sopotska i vučedolska kultura, te vinkovačka kultura, nastanjivale su šire područje grada od 4000-1600 g. pr. n.e.

Orion (grčki Oríon, hrvatski: Kosci, Štapci, ) predstavljazviježđe na nebeskom ekvatoru. Ime je dobio po istoimenom lovcu iz grčke mitologije. Smješten je južno od zviježđa Bika i Blizanaca . Najsjajnije zvijezde od nulte do druge veličine na vrhovima pravokutnika su: Rigel, udaljena 900 svjetlosnih godina, Betelgeuse, Bellatrix i Saif. U mnogim starim kulturama (babilonska, egipatska, kao i vučedolska) Orion je predstavljen kao ljudski lik. U sredini zviježđa – ili pojasu toga zamišljenoga ljudskog lika – nalaze se tri zvijezde međusobno udaljene do pet svjetlosnih godina, koje sačinjavaju Orionov pojas (Mintaka, Alnilam i Alnitak), a u narodu nazvane Kosci. U zviježđu postoji i Velika Orionova maglica (M 42 ili NGC 1976), poznata još u antičko doba i vidljiva golim okom, udaljena 1500 svjetlosnih godina, u kojoj se danas formiraju mlade zvijezde. U zviježđu je tamna maglica Konjska glava, plinoviti molekularni oblaci te Bernardova petlja, koja se sastoji od ioniziranog vodika. Orion je u astronomiji poznat od starine.
U grčkoj mitologiji Orion je predstavljen kao lijep i strastven gorostasni lovac, sin Posejdona, boga mora, i njegove ljubavnice Eurijale.



nakon dugo vremena poslovno sam putovala u osijek. naravno, nisam odoljela da ne zavirim u njihov gradski muzej. između prekrasnih povijesnih detalja, u posebnoj prostoriji uz vremensku vrpcu dočekao me je prekrasni prizor, slavna posuda postavljena na počasno mjesto, gostujuća zvijezda uz popratnu pompu i zaslužene počasti. na žalost, nisu bile dobre prilike za sjajne fotografije, stoga se ispričavam na bljesku i nejasnoći.





Desna je obala Dunava u Istočnoj Hrvatskoj, na početku trećeg tisućljeća prije Krista, bila naseljena populacijom Vučedolske kulture. To je vrijeme sumerskoga perioda u Mezopotamiji, Staroga kraljevstva u Egiptu i rane Troje. Dakle, u tom je periodu nastao najstariji indoeuropski kalendar danas poznat kao „Orion“. Cjelokupni je raspon ukrasa na vučedolskim posudama zasnovan na Suncu i astralnom simbolizmu te Veneri i Marsu. Urezani pak ukras na posudi, koja je pronađena na Vučedolskom sloju u Vinkovcima i čiji je nastanak datiran prije 2600. godine pr. Kr., prikazuje najpotpuniji indoeuropski kalendar koji je zasnovan na astralnom simbolizmu s relevantnim zviježđima za sva četiri godišnja doba. Iako je nastao u isto vrijeme kada i sumerski i egipatski kalendar ne predstavlja njihovu repliku jer je utemeljen na sjevernoj 45. paraleli. Klimatski uvjeti koji odgovaraju toj zemljopisnoj širini imaju kao posljedicu četiri godišnja doba.Zviježđa koja simboliziraju pojedina godišnja doba prikazana su u trenutku sumraka kao prva obilježja na večernjem nebu (Orion, Plejade, Blizanci, Ribe, Kasiopeja, Labud). Uobičajeni prikaz Sunca, bez ijednog prikaza Mjeseca, potvrđuje potpunu odsutnost lunarnoga simbolizma što je upravo indoeuropska karakteristika.U Vučedolskoj je kulturi godina započinjala proljetnim ekvinocijem, kada je Sunce simbolično stupalo na mjesto najvažnijega zimskoga zviježđa - Oriona. Odnosno, te se noći Orionov pojas (tri zvijezde) nakratko pojavio po posljednji put na zimskom nebu nestajući na nekoliko mjeseci. Tu podudarnost, nestajanje Oriona na proljetni ekvinocij, koja se danas zbog izmijenjene precesije javlja 50 dana kasnije, zabilježili su stanovnici Vučedolske kulture. Ona im je pomogla pri određivanju prvoga dana u njihovoj godini sa stvarnim brojem dana godišnje revolucije Zemlje oko Sunca.Arheolozi su ovu posudu pronašli 21.03.1978. godine na lokaciji današnjega hotela „Slavonija“. Dvadeset godina kasnije, utvrđeno je da urezani ukrasi prikazuju zviježđa koja dominiraju noćnim nebom iznad Vinkovaca i to:
1. Proljeće: Orion i Sunce
2. Ljeto: Plejade, Kasiopeja i Labud
3. Jesen: Plejade, Blizanci i Ribe/Pegaz
4. Zima: Plejade, Blizanci, Ribe/Pegaz, Kasiopeja i dominantno zimsko
zviježđe Orion

tekst: prof. dr. sc. Aleksandar Durman, Filozofski fakultet, Zagreb



fotografije s ovog niza: Darko Puharić


a onda sam posjetila Vinkovce, i, naravno, odzujala u gradski muzej. uz jednu od najljepših muzejskih postava koje sam ikad vidjela, uz prekrasni etnografski i arheološki dio dočekala me i ova vijest: eksponat "orion" trenutno nije dostupan jer se nalazi na gostovanju u Ulmu! dakle, imala sam sreću da sam ga uopće zatekla igdje u blizini, pa bilo to i "na gostovanju" u Osijeku! no, ono što sam vidjela u Vinkovcima ostavilo me je bez daha. Vinkovci su kontinuirano naseljeni preko 8000 godina. većina prapovijesnih naselja smjestila se na toj visokoj lijevoj obali, a najveće i najdugotrajnije naselje nastalo je na desnom ušću potoka Ervenice u Bosut.
prve zajednice zemljoradnika naseljavaju ovo područje negdje oko 6200. g. pr. Krista donoseći keramiku, pripitomljene životinje i biljke.







a onda sam, nadajući se sudjelovanju u barem malom dijelu događanja oko projekta podunavskih kultura gdje se zadesila naša blogerica lucky, otišla u zagrebački arheološki muzej gdje me je pak dočekala nemila obavijest da su radionice i zbivanja oko toga organizirana u radno vrijeme, meni nimalo pogodno. no, to me nije nimalo smelo, nego sam po ne znam koji put obišla muzej. i tamo naišla na poznate mi prizore, očito se eksponati seljakaju po cijelom svijetu i okolici .




na posebnom je mjestu u istaknutom dijelu jedne velike dvorane jedinstveni predmet-simbol-svetinja. Čemu je služila vučedolska posuda u obliku ptice? Posuda je zapravo “boca” za tekućinu s otvorom na vrhu. Koristila se u vjerskim obredima Vučedolaca. Zbog opasnosti kojoj su se izlagali, Vučedolci su vjerovali da su ljevači bakra vračevi koji imaju posebne moći. Metalurška radionica je bila hram u kojemu su se održavali vjerski obredi posvećeni vučedolskom bogu vatre. Za vrijeme rituala vrač je iz pticolike posude ispijao napitak od halucinogenih biljaka ili gljiva.Vučedolska ptica je simbol koji u isto vrijeme ima dva značenja, a jedno značenje ne treba umanjivati ono drugo. Ona je istovremeno i arheološka jarebica koja priča priču o jednoj naprednoj zajednici bakrenog doba i moderna golubica, simbol mira koji je postao prepoznatljivi hrvatski suvenir u cijelom svijetu. marina miličević-bradač





imam repliku jarebice/golubice kao poklon od jednog dragog prijatelja, branitelja - rođenog Vukovarca, časnog čovjeka koji je u svojem rodnom gradu dočekao najveću tugu od srbočetničkih hordi. i još jedna, gotovo nevjerojatna podudarnost: za dvadesetak dana putujem poslom u - Vukovar!! tamo ću se pokloniti žrtvama koje su u Vukovaru branile cijelu hrvatsku. i vidjeti jednu od kolijevki evrope.




- 19:14 - Komentari (49) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se