< ožujak, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

design by Tinchy

O MENI

E-MAIL
: djevojka-broj8@net.hr
MSN: astrid.balog@hotmail.com
MYSPACE: myspace.com/modesty_giraff

Zovem se Astrid

Rođena sam u 8.12.1992
Strijelac
Imam mamu, tatu i brata Arona
Živim u Rijeci
Idem u Školu za Primijenjenu umjetnost i dizajn
Slušam rock & punk
Sviram gitaru
Najdraza boja mi je zelena i ljučibasta
Zovu me Astra, Hippy, Modesty, Asa, Žirafa

*Sanjar
*Teški optimist
*Sretno dijete
*Zaljubljiva
*Uvijek nasmijana
*Odana svojim prijateljima
*Uvijek spremna napraviti neku glupost
*Romantičarka
*Brzopleta
*Tvrdoglava
*Nespretna
*Druželjubiva
*Neposlušna
*Uvijek spremna saslušati i pomoći
*Brbljava
*Ovisna o čokoladi i ostalim slatkišima

VOLIM...

Sebe
Obitelj
Morrisona
Prijatelje
Ljubav
Mir
Čistoću
Rijeku
Labin
Pašman
Varaždin
Muziku
Pjevati
Plesati
Čitati
Crtati
Svoje gitare
Palach
Književnost
Filmove
Kakao
Cedevitu
Gu-Gu bombone
Kinder Maxi King
Monte drink
Čokoladu
Rock
Blues
Jazz
Punk
Životinje
Gluposti
Smijeh
Veselje
Crtiće
Časopis Ok!
Knjige
Stripove
Zvijezde
Sudoku
MSN
Led(jesti)
Ležati i sjediti po podu
Parfeme (pogotovo muške)
Plišane igračke
Jagode
Banane
Biti nasmijana (a to sam uvijek)



NE VOLIM...


Rat
Mržnju
Tugu
Nepravdu
Dvoličnost
Prašinu
Prljavštinu
Dosadne knjige
Cajke
Kad se neko dere na mene
Svađu
SF filmove
Špinat
Kad se tata ljuti
Kad nije sve "po špagu"
Neurednost
Grmljavinu
Rano dizanje
Dosadne ljude
Nepotrebnu i lažnu slatkorječivost
Predasude
Big Brother
Glumatanje
Zvuk svog kućnog telefona

BLOGOVI

Franka
Kety
Lidija
Nika
Agi
Tommy
Tea
Vragolasti Denis
Filipa
Kimy

Ema
Ponči

petak, 21.03.2008.

Eto, da vam pišem...

Eto htjela bi vam pisati post ali stvarno ne znam o čemu.
Neki dan nisam mogla spavati, ne znam zašto. Bilo je vedro nebo. Sjela sam na prozor i gledala zvijezde. Stvarno ih je bilo puno. Sve te zvijezde su dragi ljudi u mom životu. Jedna je mama, jedna je tata, jedna brat, a jedna M. Ova je baka, ova dida, ove su Deni i Filip, pa Ema, pa Antonela, pa Tommy, Paula, Franka, Picek, Stef... U svakoj zvijezdi pronasla sam nesto svoje i shvatila da je toliko stvari koje su mi važne u životu i zbog kojih bi mi bilo jako žao kada bi ih izgubila. Iskreno, strah me... Strah me da me netko ne napusti, da nekog izgubim. Moje srce je ispunjeno svjetlošću tih zvijeda. Za svaku od njih postoji dio mene. Držim ih na jdenom okupu i nikada baš nikada neću niti jednoj od njih dozvoliti da se izgubi na nebu mojega srca.

-------------------------------------------------------------------------

Flare - Srebrni

srebrni...
srebrni snijeg je zasuo...ulicu...
tragove...
tragove odnose vjetrovi...zauvijek...
hladno je...zagrij mi ruke, sakrij me...da me ne vide...
nedostajes mi...mada te mrzim, voljet htjela bi...

ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama, ja ne zasluzujem strah
ponekad vidim te
kad zaklopim oci i zamislim te
zelim da bjezim...al na tebe podsjeca me

i prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra...
da postoji dan...
kad ces doci i reci mi...
kad ces doci i reci mi...

srebrni...
srebrni snijeg je zasuo...ulicu...
nedostajes mi...mada te mrzim, voljet htjela bi...voljet htjela bi...

ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama, ja ne zasluzujem strah
ponekad vidim te
kad zaklopim oci i zamislim te
zelim da bjezim...al na tebe podsjeca me

i prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra...
da postoji dan...
kad ces doci i reci mi...
kad ces doci i reci mi...srebrni...


Voli vas As3d

PS:Nema vise anonimnog komentiranja, zao mi je...



| Comments (999) | Print this post | # |

ponedjeljak, 25.02.2008.

Tvoja staza...

Čuj, kad ti je jako teško
kad te nešto strašno muči
i kad ne znaš dal' je gore
na ulici il' u kući,
daj odmahni lijevom rukom,
daj odmahni desnom rukom
i odlučno čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema
to će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza
al' znaj, to će biti tvoja cesta
što nekamo ipa vodi
i da na njoj nema mjesta za drugoga,
zato brodi...

Ako ipak i nekad jednom
na lud kamen zakoračiš
pa kad s glavom na tlo tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi
k'o da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.

A kad ti je jako lijepo
i kad misliš da si sretan
smiri malo svoju snagu,
nemoj da se praviš važan,
već nastavi svojom cestom
niti lijevo, niti desno,
pa širokim hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.

Jednog ćeš dana stići
na kraj samo svoga puta
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al' ćeš znati tko si-što si
i koliko stvarno vrijediš
i da si netko samo zato
što jedino svoj put slijediš!

Ratko Zvrko

Photobucket

Kopala sam nešto po starim stvarima i našla jedan veliki poster na kojem je napisana ova pjesma... Jest da je znam napamet jer sam godinama buljila u nju kad je bila zaljepljena na zidu moje sobe, ali jednostavno ti stihovi su bili negdje potisnuti u meni i nisam ih se sjetila.
Danas je bio takav dan da sam jednostavno bila nekako sijetno raspoložena. Osijećala sam se pomalo izgubljenom. Sjetila sam se nekih lijepih trenutaka s jednom osobom i shvatila da je sve prolazno.
Kada sam nakon dugo vremena pročitala te stihove znala sam da nije sve tako sivo i da će jednom biti bolje. I ja ću, znam, pomalo lutajući i skretajući ipak naći svoj put, svoju stazu kao i svi vi. Ništa u životu nije tako teško kako se nama u nekim trenutcima čini. Svi možemo postići ono što želimo uz malo truda. Suza u oku je znak za preživljavanje. Ništa, ali baš ništa nas ne smije spriječiti u našim ciljevima. Samo prvo promislite što želite. Ne brzajte i malo mučnite glavom (vjerujte, dobar savijet, znam iz iskustva).
Danas mi je jedna osoba rekla : " Astrid, molim te, prvo upoznaj sebe! Upoznati ćeš jedno vrlo kvalitetnu osobu! ".
To je bila rečenica koju ću pamtiti cijeli život. Svako je jedinstven i poseban na svoj način. Prvo gledajte svoje vrline a tek onda mane. Ističite lijepe stvari. Učinite sve oko sebe veselijim, šarenijim i na bilo koji način boljim. Budite ono što jeste... Na svijetu će uvijek postojati netko tko vas voli. yes

Pozzdrav:

Antoniu
Ani
Tommyu
Jovani


Voli vas vaša As3d

PS: Nisam vas zaboravila, samo nemam vremana... Pusa čitateljima bloga i OK-a (Kimmy, Vesni, Ulizici, Gunsici i svima ostalima...)




| Comments (976) | Print this post | # |

četvrtak, 24.01.2008.

Martin Luther King


Martin Luther King Jr. (15.1. 1929. - 4.4. 1968.) je američki baptistički svećenik, mnogo poznatiji kao vođa pokreta za građanska prava američkih crnaca.
Photobucket
Godine 1957. je osnovao Konferenciju južnjačkog kršćanskog vodstva (Southern Christian Leadership Conference, SCLC), organizaciju koja će postati srž pokreta za ukidanje segregacije bijelog i crnog stanovništva u južnim državama SAD. Pokret se pri tome koristio marševima, demonstracijama, bojkotom i drugim nenasilnim metodama koje su, zahvaljujući brutalnoj reakciji lokalnih vlasti zabilježenom na televiziji, pokretu donijele velike simpatije od američke i svjetske javnosti. King je za svoje zalaganje za nenasilje godine 1964. dobio Nobelovu nagradu za mir.

Kingov pacifizam je bio razlogom zašto je on, kao jedan od najuticajnijih Amerikanaca svog vremena, prvi progovorio protiv rata u Vijetnamu. Njegovi stavovi su s vremenom evoluirali od borbe za zakonsku prema borbi za ekonomsku jednakost između bijelog i crnog stanovništva u SAD, što ga je počelo privlačiti prema uvođenju socijalističkog poretka u SAD kao mogućem rješenju tog problema.

Martin Luther King je pao kao žrtva atentata. Počinitelj, sitni kriminalac James Earl Ray je priznao zločin i bio osuđen, ali su s vremenom neki novootkriveni detalji i Rayovo povlačenje priznanja dali materijal za razne teorije zavjere koje kao naručitelje ubojstva navode tadašnje američke vlastodršce.

Rođendan Martina Luthera Kinga se od 1977. slavi kao nacionalni praznik u SAD.



"I am happy to join with you today in what will go down in history as the greatest demonstration for freedom in the history of our nation.

Five score years ago, a great American, in whose symbolic shadow we stand today, signed the Emancipation Proclamation. This momentous decree came as a great beacon of hope to millions of slaves, who had been seared in the flames of withering injustice. It came as a joyous daybreak to end the long night of their captivity. But one hundred years later, the colored America is still not free. One hundred years later, the life of the colored American is still sadly crippled by the manacle of segregation and the chains of discrimination.

One hundred years later, the colored American lives on a lonely island of poverty in the midst of a vast ocean of material prosperity. One hundred years later, the colored American is still languishing in the corners of American society and finds himself an exile in his own land So we have come here today to dramatize a shameful condition.

In a sense we have come to our nation's capital to cash a check. When the architects of our great republic wrote the magnificent words of the Constitution and the Declaration of Independence, they were signing a promissory note to which every American was to fall heir.

This note was a promise that all men, yes, black men as well as white men, would be guaranteed to the inalienable rights of life, liberty, and the pursuit of happiness.

It is obvious today that America has defaulted on this promissory note insofar as her citizens of color are concerned. Instead of honoring this sacred obligation, America has given its colored people a bad check, a check that has come back marked "insufficient funds."

But we refuse to believe that the bank of justice is bankrupt. We refuse to believe that there are insufficient funds in the great vaults of opportunity of this nation. So we have come to cash this check, a check that will give us upon demand the riches of freedom and security of justice.

We have also come to this hallowed spot to remind America of the fierce urgency of Now. This is not time to engage in the luxury of cooling off or to take the tranquilizing drug of gradualism.

Now is the time to make real the promise of democracy.

Now it the time to rise from the dark and desolate valley of segregation to the sunlit path of racial justice.

Now it the time to lift our nation from the quicksand of racial injustice to the solid rock of brotherhood.

Now is the time to make justice a reality to all of God's children.

It would be fatal for the nation to overlook the urgency of the moment and to underestimate the determination of it's colored citizens. This sweltering summer of the colored people's legitimate discontent will not pass until there is an invigorating autumn of freedom and equality. Nineteen sixty-three is not an end but a beginning. Those who hope that the colored Americans needed to blow off steam and will now be content will have a rude awakening if the nation returns to business as usual.

There will be neither rest nor tranquility in America until the colored citizen is granted his citizenship rights. The whirlwinds of revolt will continue to shake the foundations of our nation until the bright day of justice emerges.

We can never be satisfied as long as our bodies, heavy with the fatigue of travel, cannot gain lodging in the motels of the highways and the hotels of the cities.

We cannot be satisfied as long as the colored person's basic mobility is from a smaller ghetto to a larger one.

We can never be satisfied as long as our children are stripped of their selfhood and robbed of their dignity by signs stating "for white only."

We cannot be satisfied as long as a colored person in Mississippi cannot vote and a colored person in New York believes he has nothing for which to vote.

No, no we are not satisfied and we will not be satisfied until justice rolls down like waters and righteousness like a mighty stream.

I am not unmindful that some of you have come here out of your trials and tribulations. Some of you have come from areas where your quest for freedom left you battered by storms of persecutions and staggered by the winds of police brutality.

You have been the veterans of creative suffering. Continue to work with the faith that unearned suffering is redemptive.

Go back to Mississippi, go back to Alabama, go back to South Carolina go back to Georgia, go back to Louisiana, go back to the slums and ghettos of our modern cities, knowing that somehow this situation can and will be changed.

Let us not wallow in the valley of despair. I say to you, my friends, we have the difficulties of today and tomorrow.

I still have a dream. It is a dream deeply rooted in the American dream.

I have a dream that one day this nation will rise up and live out the true meaning of its creed. "We hold these truths to be self-evident: that all men are created equal."

I have a dream that one day out in the red hills of Georgia the sons of former slaves and the sons of former slave owners will be able to sit down together at the table of brotherhood.

I have a dream that one day even the state of Mississippi, a state sweltering with the heat of oppression, will be transformed into an oasis of freedom and justice.

I have a dream that my four little children will one day live in a nation where they will not be judged by the color of their skin but by their character.

I have a dream today.

I have a dream that one day down in Alabama, with its vicious racists, with its governor having his lips dripping with the words of interposition and nullification; that one day right down in Alabama little black boys and black girls will be able to join hands with little white boys and white girls as sisters and brothers.

I have a dream today.

I have a dream that one day every valley shall be engulfed, every hill shall be exalted and every mountain shall be made low, the rough places will be made plains and the crooked places will be made straight and the glory of the Lord shall be revealed and all flesh shall see it together.

This is our hope. This is the faith that I will go back to the South with. With this faith we will be able to hew out of the mountain of despair a stone of hope.

With this faith we will be able to transform the jangling discords of our nation into a beautiful symphony of brotherhood.

With this faith we will be able to work together, to pray together, to strle together, to go to jail together, to climb up for freedom together, knowing that we will be free one day.

This will be the day when all of God's children will be able to sing with new meaning "My country 'tis of thee, sweet land of liberty, of thee I sing. Land where my fathers died, land of the Pilgrim's pride, from every mountainside, let freedom ring!"

And if America is to be a great nation, this must become true. So let freedom ring from the hilltops of New Hampshire. Let freedom ring from the mighty mountains of New York. Let freedom ring from the heightening Alleghenies of Pennsylvania. Let freedom ring from the snow-capped Rockies of Colorado. Let freedom ring from the curvaceous slopes of California. But not only that, let freedom, ring from Stone Mountain of Georgia. Let freedom ring from every hill and molehill of Mississippi and every mountainside.

When we let freedom ring, when we let it ring from every tenement and every hamlet, from every state and every city, we will be able to speed up that day when all of God's children, black men and white men, Jews and Gentiles, Protestants and Catholics, will be able to join hands and sing in the words of the old Negro spiritual,

"Free at last, free at last. Thank God Almighty, we are free at last."



| Comments (1185) | Print this post | # |

petak, 18.01.2008.

Ona je sve sto netko mozhe pozeljeti...

Ona je tu kad ju trebash...
Ona je uvijek spremna pomochi...
Ona che ti uvijek dati dobar savijet...
Ona che te uvijek nasmijati...
Ona che ti uvijek rechi sve iskreno...
Ona che pjevati ljubavno...
Ona che biti tuzna ako si ti tuzna...
Ona ce kad ste obije tuzne pokusat spasit situaciju...
Ona che to i uspijeti...
Zbog nje ches znati da mozhes preboljeti...
Ona che te zauvijek voljeti...
Ona zna sta radi...
Ona je luda...
Ona che sve ucinit da ti budes opustena...
S njom si spashena...
Ona prihvaca sve tvoje mane...
Ona se divi tvojim vrlinama...
Ona je prelijepa...
Ona je posebna...
Ona je pravi prijatelj...
Ona me priznaje...
Ona me prihvaća...
Ona me poznaje...

I <3 Paula


Photobucket

Vasha As3d



| Comments (361) | Print this post | # |

nedjelja, 06.01.2008.

Hey!

Pa... Da tu sam! Nisam vas zaboravila... Jednostavno sam zaokupljena drugim stvarima...a i ne znam sha da pishem! Praznici su ludi... Bash se dobro provodim... Trenutacno je moj mala Dorica kod mene... Doris i Mishel su otisli i sad smo nas dve same.... Hehehe.... Zadnjih par daana sam samo sa Droljis, Droljicom i Mishelom. Haahhahhaha... Bas se zaebavamo! Bili smo na klizanju, zivi smijeh! Shvatila sam da mi je kondicija na 0 i da podhitno tream pochet nesto trenirat!... JAKO mi fali ples... Neam pojma zashto uopce nisam nastavila ici... Hebiga!
Danas tu u Rijeci pada kisha... Tak da sam cijeli dan doma... ok, probudila sam se u 3 popodne..... Hehehehhehehehe!!!! Ljencarim! Jucer smo pogledale 4 filma, jedan za drugim.... Svakako vam NE PREPORUCUJEM Malu miss Amerike... Ah, grozan mi je film!
Ja neam pojma sha da pishem...
Evo ovo je bilo tek toliko da znate da nisam mrtva i da je nova 2008. super pochela!!!!
Puno pozzdrava!!!
Volim vas!!!

Posebni pozdravi:

Antoneli
Droljis
Tommyu
Marotu
Dori
Bratu
I ostalim Pokemonima!

As3d



| Comments (74) | Print this post | # |

četvrtak, 20.12.2007.

Jel gotovo?!

Jel gotovo?! Jesu Praznici?! Meni jesu jer sam bolesna... cijeli tjedan nisam bila u školi. Izbjegla sam zadnje gužve! Ali znam šta me čeka sad kad ozdravim... Da da... Blagdanski šoping. Nije baš da ga volim. Previše ljudi, svi živčani, vruće u dučanima, neodlučnost.... Ah da! Ja bi rađe u to vrijeme bila doma sa starcima i bratom, išla na klizanje s frendicama, šetala se sa dečkom, gledala film sa sestričnama i bratićima ili slušala muziku s najboljim prijateljem. Praznici trebaju bit opušteni a ne onako napeti. Ti pokloni su ionako samo mali znak pažnje i tradicije. Po meni ne treba to bit ništa skupo iako neki preferiraju takve poklone. Skupi parfemi, kompjuteri, fotoaparati... Meni je to bezveze. Meni je draži poklon neka plišana igračka il idobra knjiga. Takva sam ja! Jednostavna i skromna iako ne izgledam tako naughty .
Ja se iskreno nadam da će mi ovi praznici bit jako zanimljivi i lijepi jer u njih ulazim jako sretna i zadovoljna. Imam sve što mi je potrebno za osmijeh na licu.
Ova godina mi je donjela puno nezaboravnih trenutaka, iskustava, novih prijateljstava, karijeru greedythumbup....
Jednostano.... Zadovoljna sam sa svakim trenutkom u 2007. godini
Nadam se da ce tako i ostat do kraja ove godine i da cu ovako sretna uc u 2008.

Nego... Ja vas sad pozdravljam i.... DO ČITANJA!

PS: Franka, ljubavi... ČESTITAM TI I PUNO SREĆE SUTRA! VIDIMO SE!!!!

Vaša As3d



| Comments (145) | Print this post | # |

srijeda, 12.12.2007.

Stafeta...

Savršen dan?
Pa... Kako kad... Najviše volim petak i subotu ali ako mi se dogodi nesto lijepo neki drugi dan onda i njega proglasim lijepim.

Šta vas na ljudima prvo privuče?
Hm... Osobnost! Volim one koji se malo razlikuju od drugih... Volim s takvim ljudima pricati jer onda razgovori nisu dosadni. Vazno mi je se kreativan, otkacen simpatican.

Da morate, biste li uzeli ulogu čovjeka koji ima novac i karijeru, nema voljenu osobu pokraj sebe, ili ulogu čovjeka koji nema novac, nema karjeru ali ima voljenu osobu kraj sebe??
Meni je ljubav jako vazna u životu i zaista mislim da je ljubav nešto najljepše što se ikome može dogodit. Da, znam.... Teska sam romantičarka. Dakle uzela bi ulogu ulogu čovjeka koji nema novac, nema karjeru ali ima voljenu osobu krajsebe!!!


Koje ime je upisano u vašim rodnim listovima?

Astrid Roberta Balog

Nadimak?
E pa znate, puno ih je. Najčešći su oni Astra, Hippy i Frully. Najdrazi mi je Cvijetich jer me tao zove samo jedna, meni drago osoba iliti moja Antonela.

Koliko će ove godine biti svjećica na vašoj rođendanskoj torti?
Ove vise nitijedna... Ali prije par dana ih je bilo 15.

Kojeg vam je datuma rođendan?
08.12... Isti dan kad i Morrison

Koja vam je najdaraža životinja?
Uf... Maca i Zeko

Koje su vam boje oči?
Smeđe... Ali imama plave leće tako da su nekad i plave... Hehe

Koje vam je boje kosa?
Trenutačno je neka tamno smeda. Inace sam prirodna plavusha (svijetlo svijetlo smeda) ali sam bila i crvena, i zelena i svakakva... hehehehe!


Imate li negdje na tijelu piercing?

E... PA trenutno ne ali se za tjedan dana idem piercat na bradu! Weeeeee

Imate li negdje na tijelu tetovažu?
Hm...Hm... Pa ne!

Koje su vam boje čarape?
Pa svaki put drugačije! Heheh... Ali trenutno zelene! WoooW

Imate li sretan broj?
Pa ne... Ali mi je broj 8 jako drag... Bezveze...

Gdje bi volili putovat?
U Pariz i London i svagdje samo da se malo maknem iz Rijeke/Hrvatske.

Omiljeni film?
Ajme puno ih je.
Ovako: Kosa, Tommy, Easy riders, Nightmare before Christmas, School of rock, Trzalica sudbine, Briljanteen, Footlose, Kad 13 postane 30........
I jos puno njih al se ne mozem sjetit.

Omiljeno mjesto za odmor?
Neka velika čista livada koju obasjava sunce.

Omiljeno jelo?
Kolači, slatkiši i led.

Da li neki dan u tjednu posebno volite?
Petak poslije skole i subotu navecer. Hihihi

Što u zadnje vrijeme od pjesama najviše slušate?
Joj pa fkt ne znam... Al ajde jednu mogu rec: Deep Purple- Soldier of fortune

Koju pastu za zube koristite?
E nemojte mi se smijat, ali stvarno ne znam... Hehe... Neda mi se ic pogledat. A stvarno volim prat zube i ne znam koju pastu koristim... Uf... LOŠEEEE

Omiljeni restoran?
De Loro na Pašmanu

Omiljeni cvijet?
Maslačak i zumbul

Koji fast-food najviše volite?
Niti jedan. Mrzim ih, pogotovo MC Donald's...FUJ FUJ FUJ!

Omiljeno piće?
Cedevita od grejpa sa puno leda, onako malo gušće napravljena, Nescaffe od cokolade iz Palacha kad ga Krešo napravi i kakao.

Kako ste izgledali kad ste imali 10 godina?
Ah moja pocetnicka rock faza. Duuuuga rascupana plava kosa, naocale... Milo dijete koje slusa Stonese, Doorse, Zeppeline i Uriah Heep.

Od koga ste dobila zadnji mail?
Ne znam... od nekog ko cita OK.

U kojem bi dućanu voljeli imati karticu od 75% popusta?
U Quiksilveru.

Što radite kad vam je dosadno?
Ne znam... Nesto da mi ne bude dosadno.

Kako reagirate(na ljude,situacije)?
A sha ja znam... Na ljude prijateljski... A bo!

Koji od vaših prijatelja živi najdalje u km?
Od prijatelja puno nijih, najdalje na Floridi... Ali moj decko zivi daleko, ne toliko ali za mene previse.

Što je trenutačno najbolje u vašem životu?
Sve! Obozavam svoj zivot... A najvazniji je vjerovatno Antonio.

Tko će vam prvi odgovoriti na štafetu?
Ne znam odgovor.

Koliko je sati u ovom trenutku?
17.06

Čokolada ili vanilija?
Čokolada

Ljeto ili zima?
Proljeće

Toplo ili hladno?
Mlako

Crno ili rozo?
Kombinacija crno-rozo

Narodnjaci ili metal?
Rock

Motor ili auto?
Motor...neki čoper...

Koja vam je boja najdraža?
Zelena i ljučibasta

Što mislite o petku 13-tom?
Ništa... Dobro jer je petak

Da li ste praznovjerni?
Ne znam...Hahahahaa


Štafetu predajem:
Kety
Tei
Faby

Pozz vas As3d



| Comments (31) | Print this post | # |

subota, 08.12.2007.

HaPpY B-dAy...

To me...

Da, da, da.....Sretan mi rodendan!!! Bas kewl! NOT! Ah, stara sam... CcC... Jos tolko pa 30... Uf!!!!
Ali, sve u svemu uzivam... Ako pitate kako se osjecam?! E onda vam kazem... ISTO! Kao da mi i nije rodendan.... Idem gledat Franku u ZG za 2 sata pa cu ga tamo proslavit! Ide i moj Antonio i jos punopunopunopunopunopuno frendova! Ne ide Škopac, ni Sara... Ali jbg! Ko ce sad samnom cistit wc i naplacivat 2 kune ulaz! Hehehehehe
Puno vas voli vaša 15ogodisnjakinja!!!

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


----------------------------------------------

To Jim Morrison...

James Douglas Morrison rođen je 8.12.1943 u Melbourneu, Florida. Umro je 3.07.1971. u Parizu. Tjekom tih svojih 27 godina života Jim se mjenjao od sjajnog studenta, pjesnika i pisca stihova do Rock 'n' roll legende. Bio je aktivan umjetnik. Uz 7 snimljenih glazbenih albuma, 2 producirana nagradena filma Jim se aktivno bavio i poezijom te je objavio 4 knjige... Poezija je bila njegova njaveća ljubav. Bila je to nit koja se provlacila kroz njegov život. Do ljeta 1971. napisao je preko 2000 stranica poezije, anegdota, epigrama, stihova, eseja, priča, skica za kazalište.....
Poezija je za Morrisona bila umijeće koje se dopunjuje, usavrsava... Njegove pjesme su vise puta prepravljane, dopunjavanje, preradivane...
Bio je član grupe The Doors s kojom se proslavio. Doorsi su američki psihodelični rock bend. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. Glazba je mješavina bluesa i rocka umotano u psihodelični dim. Ime "The Doors" predstavlja vrata koja otvaraju nepoznato. Članovi su Jim Morrison (pjevač), Ray Manzarek (klavijaturist), Robby Krieger (gitarist) i John Densmore (bubnjar)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Voli vas As3d



| Comments (25) | Print this post | # |

subota, 01.12.2007.

Pozitivno mišljenje kao jedro...

Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu. Upitali prvog čovjeka što ima u vrećama. Odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima."
Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške."
Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."
Tri su jedra o kojima čovjek govori : pozitivno o sebi , pozitivno o drugom , pozitivno o situaciji . Jedra pozitivnog mišljenja!Svi smo rođeni da sami biramo misli koje će nam usmjeriti život . Izaberimo onda jedra s kojima se najdalje stiže...



----------------------------------------------

Ovu štafetu mi je proslijedila moja mala Agi

Priznajem... Da sam još uvijek mamina i tatina curica i da ne bih mogla bez njih!
Priznajem... Da nisam uvijek iskrena prema roditeljima.
Priznajem... Da sam jako zaljubljiva.
Priznajem... Da se brzo vežem za ljude.
Priznajem... Da sam malo naivna.
Priznajem... Da iako su me neki dosta puta razocarali ja cu svima uvijek oprostiti i pružiti drugu priliku!
Priznajem... Da sam nekad stvarno bahata.
Priznajem... Da sam uvijek nasmijana čak iako se ispod tog osmijeha kriju suze.
Priznajem... Da me se jako brzo može rasplakati.
Priznajem... Da mi trenutačno 1. mjesto u životu zauzima Antonio.
Priznajem... Da bih napravila sve za prijatelje makar i sebe uvela u kritičnu situaciju.
Priznajem... Da sam luda za obućom. Imam masu cipela i tenisica.
Priznajem... Da sam do 4. osnovne pila bočicu.
Priznajem... Da dnevno pojedem bar 3 čokolade.
Priznajem... Da mi je jako žao što sam pred godinu dana ošišala soju duuugu kosu.
Priznajem... Da je Kristina jedna od važnijih osoba u mom životu.
Priznajem... Da bi mi bilo dosadno bez mog brata i da ga jako jako jako volim.
Priznajem... Da ne bih htjela bit ovako visoka.
Priznajem... Da kad me nešto pukne to i napravim.
Priznajem... Da je moja bivša razrednica najgora osoba koju sam upoznala.
Priznajem... Da mi moj tata užasno fali kad je na brodu.
Priznajem... Da sam komunikativna i da volim upoznavati nove ljude.
Priznajem... Da bi bar na jedan dan htjela bit dečko.
Priznajem... Da ne znam tablicu množenja kako treba.
Priznajem... Da uopće nisam sramežljiva ali mrzim kad me netko tjera da nešto radim pred nekim (npr. pjevam, sviram gitaru, da pokazujem svoje crteže)
Priznajem... Da ne volim kad me obitelj hvali (to je u zadnje vrijeme jako izraženo zbog OK-a)
Priznajem... Da mi je pisati za OK totalno super, uživam u tome.
Priznajem... Da imam još stvari za priznati al inisu za javnost lud


Štafetu predajem :
KIKI
TOMMYU
DENISU


Voli vas As3d



| Comments (76) | Print this post | # |

utorak, 20.11.2007.

Ja znam...

Ja znam da nitko nije savršen ali ponekad stvarno imam takav osjećaj. Upoznam nekog novog i moje mišljenje je uvijek pozitivno. Ovaj put sam stvarno zadivljena našim sličnostima.
Znam puno o sebi. Sitnice su dovoljne da me razvesele. Materijalna vrijednost mi uopće nije važna. Dovoljna je samo jedna lijepa riječ i meni će oči zasjat kao najsjajnija zvijezda.
Znam i da najvažnije mjesto u mom životu, osim obitelji, zauzimaju moji prijatelji. "Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi a ipak te voli".
Zato znam da imam puno pravih prijatelja.

Foo Fighters- Friend Of A Friend

He needs a quiet room
With a lock to keep him in
It's just a quiet room
And he's there

He plays an old guitar
With a coin found by the phone
It was his friend's guitar
That he played

He's never been in love
But he knows just what love is
He says nevermind
And no-one speaks

He thinks he drinks too much
Cos when he tells his two best friends
'I think I drink too much'
No-one speaks
No-one speaks
No-one speaks

He plays an old guitar
With a coin found by the phone
It was his friend's guitar
That he played

When he plays
No-one speaks



| Comments (135) | Print this post | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se