Dok se spremam u novu avanturu života, srce mi piše u tome stoji ljepota. Teško mi stat pa riječi moje vole plesat i po suncu i po kiši gibat i njihat ništa manje dok mi sve u srce ovdje stane. Ima tako puno načina za ulazak u život ljudi. Ali, postoji samo jedan za ostati .. poštovanje. Posvjesti se što si, gdje si, kamo ideš...put povratka, prolaz putnika..

Borba

Srce mi gori, za ono bitno se moli jer kad se iskreno voli i cjeli svijet uz anđele se za to izbori. Tako malo želim a tako puno znači da sreću u najbitnijem i nekog leptira uz mene da razumije i podupire mene i moje probleme zajedno rješavamo tako smo jači. Korak po korak uz sunce da srce grije, milo tu je i dar za društvo meni, kad već dani teškoča su određeni. Čekam te i zovem leptiru moj da te tvoja krila dovedu ka mome smjeru. Borbena sam ja baš koliko treba te toliko i naučena, ne mazi me već iznova baca u razne kušnje kroz nevere do bonaca. Eh život je kao vožnja nekad se pitaš kuda ideš ali put ti je zacrtan i svaki je poseban, ideš kako put pita puno je putnika uz ponekog koji se ureže kao pauk za svoje mreže. Bog zna što radi i zašto samo opusti se i pusti da vodi te tad sve djeluje, u svoje vrijeme bez dileme. Umor me nekad snađe ali to normalno je i nađu se baterije te jedna il dvje i odmah lakše je..hehe.. Mjesto gdje te put odvede je put tvog srca trenutak koji je vječan. Svaki je trenutak, trenutak borbe i radosti. Borbe sa samim sobom koja iz teškoča raznih rađa se jakoča. Uz razne radosne trenutke grubo je kad te život ne miluje po ranama dodiruje ali i ljubav najbližih pruža utjehu, nadu uz snagu ko najljepša ruža. U srcu želja raste da na papir jedne moje životne knjige ispunim svoje bijele stranice do napisane granice. Nekog dobrog " good boy" friend da možeš podjeliti sa strane uz vrline i mane da te malo razveseli kad dođu muke uz vesele i drage buke. Na krila leptira doleti mi radost prijatelja dragog mog da iskrena leta bude mi anđeo poštenog svijeta. Teško je nači nekog srca mekog. Daš svu sebe i puno te puta ljudi izigraju, i kako opet vjerovati jedino što možeš je opet prihvatiti taj rizik. Zbog toga se stvari u tebi mjenjaju. Mjenjaš stajališta i pogled na život. Trenutak spoznaje da svoj život želim stavit na noge uz dašak slobode.
Kad sagledaš realno, dogodi se preobrat tebe, najviše tvog srca. Svakoga nanese put na borbu kroz život, svaka je dručija a može biti slična i različita jer svi smo mi olovke u Božjim rukama oblikovani životom stvoriteljevim željama a što će biti velika enigma je...ali život što je hm?!! Dobro pitanje, jedino što znam je da treba živjeti i guštati u malim stvarima, voljeti i poštivati.

Eto šarolik je ovaj čovjekov svijet, zvan život gdje ima zbilja svega a na kraju prolazni smo ovdje i zato živim spremamo ovaj zemaljski put za ono vrijeme poslje što svakaga čeka a zove se vječnost poslje zemaljskoga svijeta. Budi svoj jer srce se gleda a samo se njime dobro vidi. :))kissy & Bb

Oznake: Spoznaja kroz borbe, život zemlja, vječnost