Misli te uvijek odvedu do mjesta gdje ti je ostalo srce.
(Fjodor Dostojevski)
Plešem kao da me nitko ne gleda. To je sloboda leta.
Komad neba, komad zemlje i dva para očiju koji gledaju ljepotu. Sad, da li gledaju u nebo ili jedno u drugo, zar je to važno.
Ljepota je ionako osjećaj.
Nema ljubav bez slobode.
Ljepota osjećaja koja te drži. O tome se ne piše jer opis je nešto što postojanje briše. Mogla bi biti poput obojenog platna.. zamisli.. ostvari.. i prepusti se čari. To su stihovi puni note od sjete do lipote. Neka ona sklada a djelima u nama vlada... neodoljiva balada.
Oznake: čarolija
