Moje jahanje.. sportska priča

06 siječanj 2018

Jahanje je nešto što ti se uvuče pod kožu i odolit mu ne mogu, pre snažna mi je ljubav ta koja me je dotakla. Ovdje sam se brzo našla iako je to bio splet okolnosti, koji zbog zdravlja je dodatno pojačalo moju sportsku ljubav i malo na malo ulazila sam u taj jahački svijet. Puno toga sam naučila nakon dugo godina standardnog tj manje više istog meni monotonog vježbanja jer ipak ja volim više dinamike te vježbajuči tu sam sve upijala, onda je vlasnica vidjela veliki potencijal u meni te dala mi priliku dalje od mog samog početka a to je hod, ruke gore dole i tome slično one moje početne vježbe.



I kad sam vidjela ljepotu koju ima ovo više, totalno sam se zaljubila tj zagrijala za ovaj predivan sport uz predivne konje. Vjerovala je u mene i vidjela da mogu više, tako sam otkrila čari jahanja kas i razni veoma zanimljivi zadaci koji su meni veliki izazov i gušt jer svašta kreativno možeš na manježu raditi, izvoditi a tu je kreativnost na djelu koju jako volim. Daj Bože još puno, puno takvih doživljaja. Tu sam se našla, ja i konj smo zbilja jedno, razumjemo se u svakom pogledu a to je ono vrijedno. Sa Fiorom je lijepo i uvijek nova avantura od početka smo skupa te sve mi je više ljupka.
Osvojila me odmah te brzo smo ušle u štos, razumjele se skroz, na kraju nagrada nju uvijek čeka kruh fini dobroga teka, lijek svakog lijeka. A konj sve pamti i zna svakog čovjeka, ko je kojih potreba. Zanimljiv je uvijek na svoj način. Hrabar, pametan i lijep te okupira i zaintrigira ovaj svijet, puno me nauči stav tijela i slično te jako je zanimljivo jahajuči.

A ono kakav si karakterno tako djeluješ i voliš sa time se rodiš, kroz život nosiš i boriš. Sa konjem se osječam te postajem netko drugi, ko ptica letim ka nekom drugom svijetu, sretna sa konjem u tom letu. Sve je tada ljepše i uzvišeno, adrenalin me posebno drži srce mi uzbuđeno lupa a ja več sva u oblacima nošena na krilima. Tu osjetiš posebnu čar a to mi je predivan Božji dar. Hvala Bogu na tome, zadaci su zakon a tad mi srce raste, izazov taj neopisivo volim i imam velika postignuča kao kavalete, kapljice, labirint, slalom, poligon i slično, sve što možeš je fora i skroz zanimljivo. Ima ih jako, jako puno već me samo na pomisao veseli a kad sjednem na konja cjeli svijet je moj kao da sam kaoboj.

U zelenilu na manježu uz kas i razne zadatke eto nas .Ko pravi kaoboj na sedlu, u šumi pod plavim vedrim nebom šiba se veselo. Ja Rosy na veliko kaobojka sa opremom, srcem na terenu i ljubav moju i njenu, spojimo se energija naša vrišti, sunce grije, konj diže prašinu a Rosy se smije.

Kas, kas kauboji eto i nas!!!





Oznake: jahanje

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.