H.A.D.L. by Stanka Gjurić

utorak, 22.08.2017.

Roditeljski propust

Naravno, ima mnogo gorih stvari od toga, no svejedno sam se zgrozila nad ženinom apsolutnom nezainteresiranošću za ono što joj dječak govori, tim više što nije bila zaokupljena ničim drugim, osim gledanjem kroz prozor.


Šestogodišnje dijete obraća se svojoj majci u tramvaju, gledajući u građevinu kraj koje prolazimo: Mama, pogledaj ovu zgradu. Je li to hotel?' Majka će na to, potpuno nezainteresirano i bezvoljno: 'Nije.' Dječak nastavlja: 'Ali kako je zanimljivo građena, kakva ispupčenja ima, i još sva od stakla…'
Majka ne reagira, niti ne pogleda u svog mališana koje sjedi iza nje. Ja ću na to: 'Kako pametan dječak!', u nadi da ću potaknuti majku na kakvu reakciju, no ništa od toga. Dječarac mi se osmjehuje. Mislim si: Tako maleno dijete, a već sad, očigledno, umno i emocionalno nadmoćno svome roditelju. U kome, i gdje da ono pronađe podršku svojoj inteligenciji, potporu svome daljnjem razvoju, ako je ne može dobiti od majke i/li oca? Ako to nije škola, a nije, ono se mora samo za sebe izboriti, samo iznaći svoj put da bi u životu ostvarilo svoje snove, uspjelo kao zadovoljan, psihički zdrav pojedinac. Imati roditelja koji uopće ne obraća pažnju na svoga potomka, mora da je veliki hendikep za svako dijete, a naročito iznimno pametno i radoznalo, kao ovo. Kroz djetetovoj razvoj, iznimno je važno da netko vjeruje u njega, naročito u osjetljivoj dobi, ali i kad je tako maleno.
Ne znam ostatak priče, ima li drugog roditelja koji za njega ima više razumijevanja, no svakako me ovo pomalo potreslo. Naravno, ima mnogo gorih stvari od toga, no svejedno sam se zgrozila nad ženinom apsolutnom nezainteresiranošću za ono što joj dječak govori, tim više što nije bila zaokupljena ničim drugim, osim gledanjem kroz prozor. Zapravo hoću reći koliko ima pametne djece -a zapravo sva su takva, inteligentna i znatiželjna, premda na različite načine- koja nemaju dostojne roditelje, nadrasli su ih gotovo odmah po rođenju, i ni po čemu im, osim biološki, ne pripadaju. Takva djeca, ako ne naiđu na razumijevanje roditelja i okoline, ili se, frustrirani, zatvaraju u sebe, i postaju nesretne, propale individue, ili pak unatoč svemu, umalo čudom pronađu pravi put i u potpunosti se ostvare.
No što ako se većini to ipak ne dogodi? Govorim o onoj većini koja nema spomenutu podršku unutar obitelji. Što ako se ne uspiju izboriti za sebe, već upravo zbog onog što im se događa, nesretnoj sudbini koja im je dodijelila nepodobnu roditeljski skrb, s vremenom pronađu utjehu u opojnim sredstvima: drogi i alkoholu? Želim naglasiti koliko je za djecu bitan taj roditeljski oslonac koji se može očitovati i u tome da im se dozvoli da rastu, razvijaju se na svim područjima, samostalno, ako ih se već ne može slijediti, no kada ništa od toga ne možemo očekivati od roditelja, barem ne uvijek, jer je odgoj unutar obitelji nemoguće držati pod kontrolom, od društva očekujem da nešto poduzme. I već je odavno trebalo nešto poduzeti!
Nema druge mogućnosti nego da nam odgoj u dječjim vrtićima i školama bude drukčiji, da dobrim dijelom, institucije preuzmu brigu za ono što bi trebali činiti roditelji. Bojim se da je sada situacija očajna, da se nedovoljno ili na pogrešan način razvija i usmjeruje dječja inteligencija, osjećajnost, talenti.
Uči ih se da poput papiga ponavljaju uvijek isto, ne radi se na nadogradnji osobnosti, već suprotno, ustraje se na izgradnji i održavanju osrednjosti, i samo vrlo vješti, ekstrovertni pojedinci uspiju nadvladati taj svojevrsni teror i probiti se sa sposobnošću koju u sebi nose, zanemarenu ili neprepoznatu, a koju drugi nisu uspjeli u njima ugušiti. Oni drugi, s manje sreće, ostaju po strani, neostvarenih potreba i htijenja, ili se probude iz svog zatočeništva kada je suviše kasno.






Oznake: roditelji, dijete, stanka gjuric

22.08.2017. u 13:06 • 2 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 12.08.2017.

Dar

Dok ispija pivo u birtiji do našeg hotela u Selcima, preko puta kojeg se s pozornice već ore stihovi, mi razmišljamo gdje li je zapeo naš duhovni mecena, no žeđ ne pita, najprije se valja pošteno okrijepiti.


Polako sabirem dojmove vezane uz prošlotjedno, pjesničkim obvezama potaknuto putovanje na Brač, druženje s troje, pa potom četvero suputnika u autu kojim upravlja muškarac koji kao da je izašao iz romana Dostojevskog, dobričina, pričljiv, duhovit, iznimno opušten momak kojeg zbog njegove frizure i fizionomije prozvah Beethoven, a kojeg sada već mogu nazvati prijateljem. Stizanje u posljednji čas, na -za nas- posljednji trajekt za Supetar, međutim ne i za Beethovena, jer se kolima ne uspijeva ukrcati, no uskoro, veseo, javlja kako pristiže jedva sat kasnije, sljedećim brodom. Dok ispija pivo u birtiji do našeg hotela u Selcima, preko puta kojeg se s pozornice već ore stihovi, mi razmišljamo gdje li je zapeo naš duhovni mecena, no žeđ ne pita, najprije se valja pošteno okrijepiti.
Prvo noćenje u automobilu, uz otvorena vrata, na trgu pred crkvom. Dvije djeve, mrvu prestravljene i kivne, no samo načas, nedužne i dobrih namjera, s naramkom zakrabuljene priče, nevine u svojoj slatko-trpkoj, na određen način izvojevanoj tajni, činu koji bi, otkriven, u očima onih koji to nikada neće doznati, mogao biti protumačen posve pogrešno. Buđenje s prvim zrakama sunca, uz zvuk kakva -u takvim prilikama- priželjkuješ u snovima: prigušen žamor svojstven strastvenim kavopijama, dok ti svježi jutarnji vjetrić miluje nosnice i priziva te k sebi. Prvi espresso na terasi kafića, uz nekolicinu starosjedioca, radost kakva se ne pamti, i to samo zbog činjenice što je u tako rani sat, posve nenadano, otvorena kavana koja kao da je čekala samo na nas. Stajala je tamo, gotovo na pučini, poput lažne fatamorgane koja se odjednom pretvara u zbilju, jer stvarnost jest, i u koju se bacismo, tek prošavši rukom kroz kuštravu kosu. Da je u tome trenutku od mene itko zatražio, pokrenula bih planinu, koliko bijah ispunjena osjećajem sreće i moći. No, možda je uvijek tako kad vam je oduzeto jedno, a umjesto toga dano drugo, u konačnici, iskustveno vrjednije.
…Dugotrajno plivanje u toplom, gustom moru, potreba da se u njemu ostane satima. Koliko ljekovitosti u toj slanoj modrini koja ti pomaže da plutaš. Naš glasni, grleni smijeh koji odzvanja palubom, četiri para ispruženih nogu u kadru i izvan njega, jer ih se pošto-poto nastoji ugurati u sliku, fotoaparatom u ruci Slavonke. Na povratku tek osrednja žurba zbog određenog vremena u kojem trebam doći po psa, moje suze pri susretu s njime, Beethovenova zbunjenost istim. Posljednje točeno pivo na tom putovanju od Brača do Zagreba, u mojim mislima Beethoven, Anastazija Franjo i Darija, i danas, neprestano.





Oznake: stanka gjuric, Ljetovanje.., more, prijateljstvo

12.08.2017. u 12:48 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 03.08.2017.

Bdijenja

Za promjenu, pjesma.


Neka sve traje kratko,
i stizanja i odlasci,
mimohodi, govori, karnevalske šarade…
Samo nek' potraju proročanska bdijenja
uz uzani bijeli tvoj maleni krevet
prekriven poroznom ponjavom,
okružen kovanim zvonima
koja te navodno štite od zameta tišine,
prekomjerne prazni,
i gdje tvoje oči ponad konzole s trapezom,
pričvršćene pribadačama na plutenoj ploči,
poput one na kojoj probodena stoji
slika tvog psa,
u prezrenoj kući od zgužvanog papira,
odriču se najdražega,
zauvijek, bespogovorno.




Oznake: poezija, pjesma, stanka gjuric

03.08.2017. u 09:07 • 2 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 22.07.2017.

Ukleta knjiga-nastavak od jučer

Otvaram ga s uzbuđenjem i pomalo u strahu, premda ni sama ne znam zbog čega, iako ta svojevrsna bojazan popraćena gotovo bolnim nemirom, najčešće proističe iz znatiželje: kako je knjiga, u konačnici, ispala.



'Prokleta knjiga' ipak je stigla. Tek što sam, onako ogorčena, jučer objavila tekst, zvoni mi mobitel. Kurir je ispred kuće, donosi mi paket. Otvaram ga s uzbuđenjem i pomalo u strahu, premda ni sama ne znam zbog čega, iako ta svojevrsna bojazan popraćena gotovo bolnim nemirom, najčešće proističe iz znatiželje: kako je knjiga, u konačnici, ispala. Lijepo izgleda, kao i sva njihova (CMB) izdanja, sjajnih korica, i mada od samo 82 stranice, punašna je taman onoliko koliko od zbirke pjesama očekujem. Ne bih voljela da je tanja, a s čime sam se, prije nego što sam počela objavljivati putem Interneta, i prečesto susretala.
Zadovoljna sam. Možda i nije tako ukleta, kao što sam je jučer prikazala na blogu, no ovdje je ipak riječ o hrvatsko-talijanskom izdanju, nemojmo zaboraviti, ha-ha-ha. Dakle, za nju možda ipak ima nade. :)
U najgorem slučaju, mogu ustvrditi: 'svako zlo za neko dobro'. Živjelo moje petnaesto dijete!
PROTUOTROV





Oznake: prokleto, knjiga, stanka gjuric

22.07.2017. u 10:36 • 2 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 21.07.2017.

Ukleta knjiga

Na talijanski prevedena prije podosta godina, kao da je ponovno čekala svoj trenutak u kojem će strasno reći 'ne', boriti se protiv same sebe, svojevrsnog proroka u sebi, smrti u njoj koja izranja iz gotovo svakog mog stiha.


Otpočetka sam naslućivala da bi moja zbirka pjesama „Protuotrov ili njegovanje ludila“, prvi put objavljena 1994., mogla imati status proklete knjige. Još tada, dakle, jednako kao i danas kad sam je objelodanila u hrvatsko-talijanskoj verziji, sumnjala sam u njezin povoljan put. Štampana je u Belgiji i trebala je doputovati prekjučer, te –po informacijama dostavne službe, jeste, no nije stigla do mene. Pratila sam je putem Interneta, dolazak kurira do moje ulice, gdje joj se odjednom, nakon što je praktički gotovo zamrznutu vidim pred mojim pragom, gubi svaki trag.
Ne smatram se praznovjernom, no ne mogu da se ne zapitam: Jesu li neke knjige same po sebi uklete, ili možda zbog svoga sadržaja? Čim sam je objavila na Internetu, intuitivno sam osjećala da s njezinom isporukom nešto neće biti kako treba. Za druge četiri knjige koje sam objavila na isti način, nisam imala taj, loš predosjećaj i naravno sve je dobro prošlo, kako s objavljivanjem, tako i s preuzimanjem istih, jer proces je, barem do sada bio uvijek jednak. Ovaj put, dostavljač me nije nazvao na mobitel, poruku nisam primila, objašnjenje na moj e-mail zašto mi paket nije isporučen, nije stiglo… Mojem bivšem dečko koji ju je prije petnaest dana naručio iz Italije, također još nije dostavljena, te je jednako zabrinut. Nešto se čudno događa.
Danas je već petak, a ja je još nisam preuzela. Pokazuju se tek naznake njena života, ali ne i dokaz da je fizički tu.
Posvećena je mome pokojnom ocu, i kao takva, već sama po sebi, tematski, mračna, kao da izaziva zle duhove, i ne želi se otisnuti u svijet, a upravo danas tome je namijenjena, a pod svijet, ovaj put, jasno, mislim na Italiju.
Svim se silama odupire, (p)ostati knjigom. Naime, zašto to govorim? Prvo izdanje uopće ne posjedujem, što je u najmanju ruku neobično, jer svoje knjige čuvam štono se kaže 'kao oko u glavi', zatim, četiri godine kasnije kada je objavljen njezin reprint, zbog lošega tiska, u potpunosti se raspala. Dakle, moje dvaput rođeno peto dijete, kao cjelovito, ne postoji. Što će s biti s ovim dvojezičnom, ne znam, no kako je počelo, ne sluti na dobro.
Moguće da ja sad malo i mistificiram, ali vrlo je neobično da ta knjiga ima takav put.
Jučer sam, u nastupu bijesa, pred mojim prijateljem, čak sve svoje knjige nazvala prokletima, na što se on slatko nasmijao i uzvratio: 'Dobro je da imaš takav odnos prema svojim djelima.'
Svakako mi 'Protuotrov', sipi, poput pijeska, kroz prste, ne da se uhvatiti. Ta zbirka i samim svojim naslovom provocira i kao da se ne želi otrgnuti od svoje zacrtane, na određen način, rekla bih, nesretne sudbine. Je li joj možda suđeno da se beskonačno umnožava i umire?
Na talijanski prevedena prije podosta godina, kao da je ponovno čekala svoj trenutak u kojem će strasno reći 'ne', boriti se protiv same sebe, svojevrsnog proroka u sebi, smrti u njoj koja izranja iz gotovo svakog mog stiha. Nisam je proglasila prokletom zato što mi se to sviđa, kao što ni književna kritika nije o njoj pisala hvalospjeve, jer se to meni htjelo. Knjizi je, doduše, predgovor pisao Vlado Gotovac; pa je vjerojatno i to pomoglo. Ali jedino tome: odličnoj kritici.
Moje je čedo preuzela mračna tema, završava kao u limbu, tražeći samo sebe, u bespuću, tjerano da na bilo koji način opstane, no očito nedovoljno sretno, ili bolje rečeno - ukleto.



Oznake: prokletstvo, ukletost, knjiga, stanka gjuric

21.07.2017. u 11:07 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 09.07.2017.

Slatka psovka

Kada čovjeka netko razbjesni, ponekad nije dovoljno da samo povisi ton, naročito ako je slaba glasa, jer je u tom slučaju nemoguće izraziti ljutnju.


Kad moja mama opsuje, meni je to kao kad nešto prosto izgovori trogodišnje dijete. Požalila mi se kako joj je jučer izletjela psovka, no inače baš nikad ne prostači. Rekla je osobi kojoj je povjerena skrb o štićenicima Doma umirovljenika: 'Pa zašto ste onda, u k…., tu, kad mi ne možete napraviti što vas molim.'
Ja sam, dakako, na njezinoj strani, i mogu razumjeti njezinu iznerviranost konkretnom situacijom. Kada ti netko tko je zadužen da ti pomogne, i plaćen za to, ne želi iz ormara dodati ono što trebaš, a sam si ne možeš uzeti, mora da je vrlo frustrirajuće. Ne mogu shvatiti kako pojedine osobe zaposlene u tako važnoj instituciji nemaju ni minimum razumijevanja za stare i nemoćne, a riječ je o privatnom Domu u kojem boravak nije nimalo jeftin. Čini se kako je na tom mjestu posve uobičajeno nepokretnoj ili polupokretnoj osobi glatko reći: nemam ja sada vremena, ili kao sinoć: 'Nemam vremena dalje tražiti što ćete obući.', a mama je, prije spavanja, samo zamolila da joj se obuče majica kratkih rukava, da bi joj dotična, usred ljeta, dodala zimsku spavaćicu.
Svakome može prekipjeti, pa tako, dakle, i finoj dami, mojoj gospođi majci. Kada čovjeka netko razbjesni, ponekad nije dovoljno da samo povisi ton, naročito ako je slaba glasa, jer je u tom slučaju nemoguće izraziti ljutnju. Između ostalog, iskustvo je ljude, izgleda, naučilo, da je baš potrebno upotrijebiti psovku, da bi ih se povremeno shvatilo ozbiljno. Kako bi zvučalo da umjesto 'u k….' velite 'u mišju rupu'? Smiješno, zar ne? To 'C' u riječi 'k….' je izgleda presudno, ali i 'K' daje potreban štih :), a i ta vrsta psovke se pokazala učinkovitom, jer djeluje zaista ozbiljno.
Moja se pak tankoćutna majči, jutros, zbog toga što je izrekla, čini pomalo uznemirenom, pa sam, da bih je utješila, spomenula još par sočnih psovki koje može povremeno koristiti, čime sam ju nasmijala, što mi je i bio cilj. Još sam joj napomenula kako nigdje ne piše da štićenici ne smiju psovati. Rekoh: 'Na ulazu u Dom je naznačeno samo kako je zabranjen ulaz kućnim ljubimcima. Dakle, dok god ne piše ovo drugo, dopušteno je, premda bih radije da je psovanje zabranjeno, a dozvoljen ulazak psima.'. Moje su je šale, izgleda, malo opustile.
Na stranu to što je prostačenje ružno za čuti, no povremeno svakome može izletjeti, i kad se to dogodi, s time se ne bi trebalo zamarati. Kad muškarac opsuje, to se niti ne primijeti, međutim kad to učini žena, naročito žena u poznim godinama, itekako se registrira, pa onda i zamjeri, što nije u redu. 'I, je li ti onda dodala majicu kratkih rukava, nakon što si opsovala?', pitam mamu. 'Je, dodala je.', veli. 'Eto, psovka je u ovom slučaju ipak pripomogla.', rekoh.
Da je upotrijebila izmišljeni, zamjenski izraz 'u lonac' ili nešto tome slično, umjesto 'u k….', svi bi, u sobi, u čudu gledali što li ova priča, pitali se: bunca li. Ovako bar znaju na što je mislila.





Oznake: psovka, stanka gjuric, majka, DOM UMIROVLJENIKA

09.07.2017. u 12:51 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 06.07.2017.

Tepih od jute

Golemi sag s porazbacanim kockama. Pomalo za Rexa, pomalo za mene.


U kojem momentu sam zaista odrasla i jesam li uistinu? Ako da, to sigurno nije bilo davno. Primjećujem duboku sumnju u svojim očima, razočaranje koje osvještava. Je li to bio trenutak u kojem sam morala učiniti ono za što nisam bila spremna, kada sam počela gubiti najbliže…
Moj jedini kontakt sa svijetom nevinosti, naivnosti i dobrote već dugo je moj pas. U njemu povremeno pronalazim sebe, tako da mi moja nova naznaka odraslosti nikako ne pristaje.
Voljela bih upoznati ljude koji će mi moći iskreno reći primjećuju li isto što i ja, no, dvoumim se. Manje će boljeti ako ne znam.
Danas ću otići po tepih od jute. Tkanina koju vežem uz razdoblje djetinjstva i radosti. Golemi sag s porazbacanim kockama. Pomalo za Rexa, pomalo za mene. Da ne prevlada zaborav, potisne do kraja uspavanu bezbrižnost u meni.
Koliko umiranja je potrebno da početak i kraj, vezani uz rastajanje, ne budu uvijek isti? Za one koji ostaju. Danas ću u svoju sobu položiti žuti tepih izrađen od biljnih vlakana iz tropskih dijelova Afrike. U moju sjevernu sobu, zauvijek, ući će sunce.



Oznake: stanka gjuric

06.07.2017. u 11:39 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 25.06.2017.

Nehotice

Poput djeteta koje čeka da ga podignu u naručje i zagrle, hrlila sam u susret planovima koji bi me zapravo sačuvali od toga da se zagubim u sanjarenju i otputili onamo kamo zapravo nisam željela stići.


Kada nam se učini da je vrijeme poprimilo auru vječnosti, to je nerijetko samo zbog jednog nepodnošljivo kratkog trenutka u kojem se naš nedovoljno ohrabrujući predah od svakodnevice neprimjetno prerušava u žudnju za životom. Ogrnut nehajnošću, kao po nalogu sugestivne realnosti, zarobio me svojom lažnom besmrtnošću. Ta osebujna dogodivost što je svojim finim iskorakom ušla u moj dan nagrižen proturječnom zbiljom, bila je nagovještaj dolaska muškarca čija me gotovo nestvarnost držala ugodno bunovnom u klijetki moje podvojene strasti za životom. Poput djeteta koje čeka da ga podignu u naručje i zagrle, hrlila sam u susret realnim planovima koji bi me zapravo sačuvali od toga da se izgubim u sanjarenju, i otputili onamo kamo zapravo nisam željela stići. Ali on to nije mogao znati. Govorio je glasom i riječima onog koji je netom, ali samo načas, prestao voljeti, začevši svoje suptilno ljubavno trajanje u predjelima još neiskušane moći dotad posve prepuštene zaboravu lagodna neznanja. Budan je snivao strpljivošću onog kojem je namijenjeno da čeka.
Nisam bila sigurna mogu li ga pratiti izvan skučena vidokruga mojih još neartikuliranih potreba, no svakako sam mu nastojala ostati dovoljno blizu. Tek za slučaj da se iznenadno prene shvativši kako je ipak usnuo onkraj slučajne stvarnosti. Ali to mi je vrijeme ipak bilo saveznik samo do određene granice. Poput kakve novovjeke Pepeljuge, njegovu sam prisutnost potrošila u okviru ponuđene, sudbinske iskoristivosti. I to čak ni ne znajući jesam li uopće smjela. Jer sreću se ne može potaknuti pomamnošću, ona na nas nerijetko vreba u zabiti naše nepristupačnosti, hirovito rušeći smjernice koje smo joj sami u sebi, i nesvjesni toga, nehotice zacrtali.





Oznake: stanka gjuric

25.06.2017. u 10:18 • 2 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 18.06.2017.

Je li veličina uistinu važna?

Stoga, primjerice, po njima nije poželjno da slon opći s mišicom, odnosno slonica s mišem. Kako se tamo, dakle, pronalaze slon i slonica, zečica sa zecom te miš i mišica, ne znam, osim ako nije na način kao što je to uglavnom u većini svijeta - 'probaš, pa vidiš'.


Što mislite: je li veličina muškog spolnog organa uopće važna? Mogli bismo, vjerujem, bez puno premišljanja ustvrditi kako je najvažnija samim muškarcima. Pretpostavljam da bi većina žena (a provjerila sam to i kod svojih prijateljica) na to pitanje ipak odgovorilo (možda tek nakon što se dovoljno opuste uz čašicu pića), kako je njima bitna. I jest, rekla bih ja, jer nalazi li se u ligi ekstrema, tada spolni organ može biti samo 'puno premali' (prevedeno - nenormalno mali) ili 'puno preveliki' (prevedeno: tragač za dizalicom).
Da postoje ekstremno veliki, s time se, moguće, opet ne bi složili muškarci, i to vjerojatno oni koji ga sami ne posjeduju. Jer barem dok su još u periodu priželjkivanja, ili pak još nisu dosegli fazu lažne skromnosti, žele imati najvećeg (doduše ne znam koliko bi to moglo biti), pa čak i onda kada ga zapravo već imaju. Vjerujem da u pretežnom broju slučajeva drže kako bi mogao biti bar malo veći. Drugo je pitanje žele li to priznati.
Istočni pak narodi posjeduju raznorazna nazivlja, poput imena životinja, kojima zorno dočaravaju građu muškog, odnosno ženskog spolnog organa. Stoga, primjerice, po njima nije poželjno da slon opći s mišicom, odnosno slonica s mišem. Kako se tamo, dakle, pronalaze slon i slonica, zečica sa zecom te miš i mišica, ne znam, osim ako nije na način kao što je to uglavnom u većini svijeta - 'probaš, pa vidiš'. Moguće ipak postoje neke druge, nama nepoznate provjere i odgonetanja, izuzev onih jednostrano vizualna karaktera, jer oboje gleda, a samo jedno vidi. Ovo, samo za sebe zvuči poput neke mistične zagonetke. Teško mi je, naime, zamisliti da netko tko je začetnik takvih jednostavnih, a genijalnih spoznaja, nije u mogućnosti unaprijed izbjeći moguću grešku u procjeni tko kome najbolje odgovara, promatrajući isključivo anatomski. Kako god to izgledalo, zasigurno je miljama svjetlosnih godina udaljeno od čovjeka zapada, jer njegovi načini procjene su u konkretnoj, probnoj provjeri. No, ima li on uopće drugog izbora, i zaista, po čemu bismo mogli zaključiti, je li žena (spolno) građena kao slonica ili kao zečica? Budući da je kod nježnijeg spola apsolutno sve, pa onda i to (ili: to naročito) naoko vrlo konspirativno, zaključujem: ni po čemu. Ni po grudima (osobito danas kada su mnogi dijelovi ljudskog tijela podvrgnuti čestim promjenama), ni po usnama (njima pogotovo!). Možda po obliku prstiju? Hmmm. Po mome skromnom mišljenju, jednako stojimo i kod prepoznavanja istog kod muškaraca za koje već stoljećima vrijedi pravilo moj nos - moj ponos. Osim svega muškarci još uvijek daleko rjeđe pribjegavaju estetskim operacijama, što nije za zanemariti. Rekla bih ipak da nema tog nosa koji bi bio ponos svog vlasnika u smislu u kojem ga se inače nastoji upotrijebiti, naravno, uglavnom u šali. Dakle, moja bi teorija barem u ovom slučaju mogla biti poprilično točna, a to je: kad je o vanjskim znacima riječ, nemoguće je išta sa sigurnošću zaključiti. Doduše, žene su tu u prednosti, barem što se tiče mogućnosti koliko-toliko točne procjene (ukoliko, spolno, dobro poznaju sebe) prije potencijalno počinjene pogreške.




Oznake: seks, spolni organ, stanka gjuric

18.06.2017. u 11:11 • 13 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 11.06.2017.

Balavica

Kako dražesno, neobično, pa čak pomalo i potresno, zapanjujuće!


U ovome trenutku moj pas i ja smo vršnjaci. No već za par mjeseci, moći će mi reći 'balavico'. :D Kako dražesno, neobično, pomalo i potresno, zapanjujuće!
U ovome času, baš sada, volim ga više no ikad, ukoliko je to uopće moguće: voljeti ga više.




Oznake: pas, kucni ljubimci, stanka gjuric

11.06.2017. u 12:23 • 6 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 04.06.2017.

Perla

Možda je to u cjelini grad instinkta, vođen umjetničkom rukom, u odmjerenom zanosu. On u sebi nosi sigurnost svojstvenu gotovo nadmoćnim bićima, u čijem pogledu prepoznajemo istinu, beskompromisnu i hladnu, no oblikovanu mačjom nježnošću.


Kad imaš šest, sedam godina, tvoja su tek buduća sjećanja na to razdoblje, poput niske raznobojnih perli: kad-tad bi se mogle rasuti zbog slučajnog udarca.
Iza zamagljenog prozora cijelu veljaču dišem kroz osjetljivu, štićenu poru grada koji ću upoznati i zavoljeti deset godina kasnije. Sve je besprijekorno bijelo, a iza neprobojnog stakla snijeg je netaknut i nedodirljiv. U moju usamljenost koju razbijam povremenim bijegom u takve trenutke, danonoćno ulaze ljudi u bijelim odorama. Ni slutila nisam, a kako i bih, da će jednom to moje mrsko sjećanje poprimiti oblik sna i bezbolno me vratiti Zagrebu jedan zreli, odlučni pogled kroz prozor-u pjesmu. I evo me ovdje mnogim veljačama udaljena od one male plavokose djevojčice, a ipak umnogome ista: dobro znam što želim.
Prolazim gradom koji mogu već nazvati svojim, i ta me pomisao razgaljuje. Nitko me ne mora uputiti ulicom kojim bih mogla dostići svoj sigurni hod. Sve je tu u tom čudesnom, razigranom krvotoku pomičućih sjena, što me približava k meni samoj. Ništa ne mogu izdvojiti i sve izdvajam, da bih opisala tu sliku, pečat koji se u mene utiskuje pogledom na krovove i pročelja prelijepih kuća na svakom koraku. Zagreb je poput pametne i lijepe žene, svoj šarm ne otkriva svakome, već samo onima koji ga znadu prepoznati s ljubavlju kojoj je mjera poštovanje. Možda je to u cjelini grad instinkta, vođen umjetničkom rukom, u odmjerenom zanosu. On u sebi nosi sigurnost svojstvenu gotovo nadmoćnim bićima, u čijem pogledu prepoznajemo istinu, beskompromisnu i hladnu, no oblikovanu mačjom nježnošću. U njemu nema ni vapaja ni tragike, sve je čvrsto i elegantno usađeno u ritam koji je spoj nužde za korisnim i lijepim. Nužno je imati Grič i muzej Mimare, kao da klikće Zagreb. Za mene je nužno ono što me čini sretnom, a Zagreb čine sretnim sve te pojedinosti, napokon njegovi su žitelji njegovo ogledalo. Nije neskromno trebati takav grad, neskromno je biti zadovoljan prazninom u sebi koja ne zahtijeva ljepotu.
Ne mogu zamisliti da se neprestano budim ni u jednom Beču, ni u jednom Bečeju. Zapravo sve je stvar odabira, bili odabrani mi, ili ono što smo mi odabrali. To što ja odabirem, ili što je mene odabralo vezano uz Zagreb skoro bih mogla usporediti s oblačenjem haljine: biti u onome što naglašava tvoju ženstvenost i pomaže drugima da to razumiju. Ovdje sam ja Ja, a Zagreb je moja haljina u kojoj ću prošetati kroz svoj uzbudljivi san.
I dok osluškujem otkucaje dijela grada preko rijeke koji svoj rijetki sentiment baca na mene sitnim ranjavanjima, budući da mnoge od nas vezuje za promjenjivu paletu boja kojima je oslikan naš privremeni dom, prisjećam se stiha iz jedne moje pjesme, i mada sam u vječitom traženju nekog novog krova nad glavom, što je manje-više sudbina svih došljaka poput mene, usudim se reći da je nebo nad Zagrebom jedini stalni krov nad mojim krovom.




Oznake: Zagreb, stanka gjuric, dom

04.06.2017. u 13:33 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 02.06.2017.

Massimo

Ponestaje mi snage za odraslost.


Pljuštala je kiša, udarali su gromovi, nisam osjećala ništa. Gdje li je, kamo je nestala moja radost? Već dugo je ne mogu iz sebe iskopati. Povremeno u meni nešto zatreperi, neko zadovoljstvo bez dokazivog porijekla, kratkotrajno i toplo, umili se, uvuče u njedra, obljubi me i nestane.
Moji primorani odlasci, penjanje po žici, uzaludan trud; definicija neuspjeha. Kratkotrajna zamrlost. Prebiranje po računalu. Massimo u showu 'Zvijezde'; divan lik, netko u koga bi se lako moglo zaljubiti.
Generacije koje umiru danas, od starosti, vezane za krevet, na žalost nemaju tu mogućnost: Internet.
Umorna od brige za majku, katkad poželim da i mene netko čuva i pazi. Ponestaje mi snage za odraslost. Poželim da me se tetoši i voli. Maksimalno.







Oznake: stanka gjuric, massimo savic

02.06.2017. u 10:45 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 24.05.2017.

Kontrolor protokola

Moja posljednja rečenica prije buđenja glasi: „Ja, iz države koja nije moja, radim u državi koja nije vaša.“


San. Honorarno sam zaposlena u državnoj instituciji susjedne nam države, kao kontrolor protokola. Na jednoj od sjednica netko izjavljuje kako država Slovenija nije u vlasništvu Slovenaca. Po mome izlasku, po običaju se javljam nadređenom i prepričavam mu događaje sa sjednice. Spomenem mu što je rečeno. Nakon par sati dolazi do mene kolegica i govori mi kako trebam na sastanak s gospodinom XY-om, budući da mi on mora uručiti otkaz. Nakon kraćeg razmišljanja što učiniti, odlučujem se ne otići do njega, nego se vratiti kući, međutim prije toga obilazim neke od svojih kolega i govorim im što se dogodilo. Oni su i sami bili na spomenutoj sjednici i znaju sve što je izgovoreno, to nije nikakva tajna, no čudi ih odluka nadređenog, gosp. XY, međutim tako je odlučeno, i ja se upućujem kući. Tog istog dana kasno popodne dolazi mi na vrata kolegica i moli me da izađem napolje. Vani stoji moj nadređeni, držeći u ruci papir iz kojeg, mumljajući, čita: „Poštovana gđo Stanka Gjurić, ponovno ste imenovani kontrolorom protokola na neodređeno vrijeme“, izgovarajući to, gotovo posramljeno, no čini se kako je na to bio primoran, budući da su vjerojatno bili nezadovoljni njegovom ishitrenom odlukom da me otpusti. Vraćam se u kuću zadovoljna ishodom, međutim kako je već sedam sati navečer, a inače radim do devet ili čak deset, nisam sigurna trebam li se odmah vratiti na posao, ili se od mene očekuje da dođem tek ujutro. Kako sam u međuvremenu izbrisala sve brojeve iz memorije mobitela, unezvijereno tražim po svim telefonima ne bih li u njima pronašla broj, ili kakav raniji ispis poziva, međutim to mi ne uspijeva. Noćna mora u kojoj ne mogu doći do nijednog broja, kako bih nekog upitala trebam li se na posao vratiti još večeras, s obzirom da me muči pomisao, jer negdje sam pročitala, kako su dovoljne samo tri pogreške da se čovjeka otpusti s posla. Moja posljednja rečenica prije buđenja glasi: „Ja, iz države koja nije moja, radim u državi koja nije vaša.“



Oznake: san, stanka gjuric

24.05.2017. u 11:20 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 21.05.2017.

Proljetna oluja

U jednoj ruci oruđe, u drugoj oružje; u objema olovke. Ambidekster s misijom. Dijete. Napose u trenucima kad izlazim napolje sa svojim psom, uspješno dresirana davno proživljenim.


Volim proljetne oluje, kao što je primjerice ova danas, za vrijeme kojih, i zbog kojih mogu rasterećeno plakati, osjećati nešto zauvijek neimenovano, nešto između radosti i boli, dok je još uvijek sasvim izvjesno da nećemo potonuti; ni ti ni ja. Ne još. Dok god smo u zoni takva tipa sigurnosti, postaje začudno ugodno živjeti. Možemo biti opijeni, poneseni neobjašnjivim osjećajem koji u nama proizvodi prijeteće bezopasno nevrijeme, prizori kao iz dječjih slikovnica, iz šarenih stranica pobjegli snažni vjetrovi, iznenadni kratkotrajni pljuskovi, istrgnuto zacrnjeno nebo.
Davno je to bilo kad sam kraj sebe i u sebi izgradila svoj mrak, iz puste predostrožnosti. Smatrala sam kako je dobro u rezervi imati umjetno stvorenu tminu u koju se čovjek povremeno zatvara da bi barem donekle mogao osjetiti što znači biti preplavljen crnilom beznađa, da bude spreman kad naiđe pravo, nesavladivo, i prilagodbu na istinsko učini lakšom.
U jednoj ruci oruđe, u drugoj oružje; u objema olovke. Ambidekster s misijom. Dijete. Napose u trenucima kad izlazim napolje sa svojim psom, uspješno dresirana davno proživljenim. Traumatizirano dijete koje drukčije vidi i čuje, sklopljenih očiju osjeća približavanje sjene; okicama koje se, poput kameleonovih, okreću za 360 stupnjeva kako bi provjerile približava li se kakva opasnost krznenom stvorenju kraj njega na dugačkoj uzici.
Osim što smo Rex i ja, u četiri godine zajedničkog života, oboje, barem dvaput završili na hitnoj, bilo je i njegovih susreta sa suparnicima oslobođenih uzice, koji po njega, premda je bio na povodcu, nisu završavali loše, što se ne bi moglo reći i za mene. No, nakon više uzastopnih gorkih iskustava, čovjek, osim što se nauči snalaziti u rizičnim situacijama, s vremenom i otupi.
Istovremeno, to je iskustvo u mene ugradilo oprez koji danas nastojim što pametnije iskoristiti. Naposljetku se sve u- i na- meni predalo zadovoljstvu izlaska napolje s voljenim kućnim ljubimcem, posve sam opuštena i mogla bih, kao nakon ove divne proljetne oluje, osjećajući se jednako katarzično, zaplakati, dok god vjerujem u naš bezbrižni hod.




Oznake: stanka gjuric, Oluja, pas

21.05.2017. u 12:20 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 17.05.2017.

Na mjestu bez samilosti

I premda se, naga, osjećam pomalo nelagodno, niti ne pomišljam na to da se pokrijem nekom od jakni; jednu bih mogla odjenuti, a drugu svezati oko struka, no takvo što mi uopće ne pada na pamet, te kao da su kakva dragocjenost, pažljivo preklopljene nosim ih prebačene preko podlaktice i koračam prema ulazu u zrakoplov.


Moj sinoćnji san. Posve naga upućujem se negdje na put vojnim zrakoplovom. Nisam sigurna kamo putujem. Sa sobom, od odjeće, tek preko ruke nosim četiri crne jakne, od kojih se jedna sasvim slučajno našla kod mene; ne pripada mi. Nitko se ne čudi mojoj golotinji dok hodam aerodromskim hodnicima, pored kafića i restorana, a i ja sam na momente posve bezbrižna, kao da je to nešto sasvim uobičajeno, biti gol u javnosti. Ljudi kraj kojih prolazim kao da prešutno imaju dogovor o razumijevanju situacije u kojoj se nalazim, i nitko se ne buni.
I premda se, naga, osjećam pomalo nelagodno, niti ne pomišljam na to da se pokrijem nekom od jakni; jednu bih mogla odjenuti, a drugu svezati oko struka, no takvo što mi uopće ne pada na pamet, te kao da su kakva dragocjenost, pažljivo preklopljene nosim ih prebačene preko podlaktice i koračam prema ulazu u zrakoplov. To je ujedno i posljednji kadar iz mog sna; iza toga se budim.
Je li to simbolički prikaz onog što mi se trenutno događa, te posljedično tome mog trenutnog psihičkog stanja? Vrlo vjerojatno da, s obzirom na trenutne okolnosti, vezano uz moju majku. Nikada ne analiziram svoje snove, ali ih nerijetko zapisujem. Ovo je jedini u protekla dva mjeseca kojeg sam se prisjetila, i uopće bila svjesna toga da sam nešto usnula.
Dok sam još uvijek u zrakoplovnoj luci, ne mori me nijedna briga, čak ni ona gdje se u tom trenutku nalazi moj pas, već mirno, bez ikakvih misli, stojeći u predvorju iščekujem najavu svog leta. Nakon kraćeg vremena, ispostavi se da sam se trebala javiti na šalter odmah pri dolasku, no kako to nisam učinila, službenica na radnome mjestu kamo me upućuju, govori mi kako sam zakasnila i izgubila kupljeno sjedalo, no da ima za mene drugo, čak po jeftinijoj tarifi. Ne vidim smisla u tome što govori, i ne znači mi ništa, jer sam kartu već ionako platila; preuzimam tu drugu, i samo mi je važno da što prije otputujem.
U nekom trenutku sna, nalazim se u Italiji. Je li to Rim ili Firenca, ne znam. Noćim u bijelome šatoru u centru grada. Sa mnom je moj prijatelj ili dečko, ne mogu dokučiti. Šator je četvrtast, prozračan, moderan, a razapeli smo ga uz sam hotel 'Palace', na središnjem trgu. Objašnjavam mami gdje sam se smjestila, međutim ona se ne sjeća gdje je taj hotel, i ne poznaje mjesto o kojem govorim, premda je tamo bila u više navrata.
I dalje sam gola, moje su jakne neiskorištene, jer očigledno, nemam volje da sakrijem svoju nagost, možda podsvjesno osjećajući da je ne mogu prikriti čak ni odjećom.
Nakon povratka iz snoprošlosti u snosadašnjost i obrnuto, više zapravo ni sama ne znam što se događa, samo da nekamo putujem omanjim zelenim vojnim zrakoplovom. Možda u halucinaciju moje majke koja odjednom u sjećanje priziva 2. svjetski rat, filire, teško razdoblje neizvjesnosti i strepnje…, ali ne i glad. Ne, hvala Bogu, njezina obitelj nikad nije gladovala.
Važna je ljepota, ona izvanjska: našminkano lice uređena kosa; ono što je iznutra neka propada, truli, to ionako nitko ne vidi.
Sve sam skinula sa sebe, možda kako bi kroz moju nagost, moja čežnja mogla biti manje sputana, trudeći se da izmijenim nepromjenjivo, na mjestu bez samilosti.






Oznake: san, simboli, stanka gjuric

17.05.2017. u 11:31 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 09.05.2017.

Moj sraz s osom

Pod mojim ružičastim naočalama insekt zvjerka izgledala je poprilično golemo. Zasigurno je i sama bila iznenađena time što se našla gotovo zarobljena pod staklom.


Kao da je smak svijeta na pomolu, u nedjelju sam, na povratku iz Vinkovaca tolikom silinom žurila po mog psa Rexa u hotel, nestrpljiva da ga što prije vidim, da sam se u svojoj hitnji sudarila s osom. Kao da je bio zapisan naš sraz, uz moje brzanje od otprilike 7 km/sat, i njen deset puta brži let.
I to na mjestu gdje nema ni cvijeća ni drveća, no možda je izletjela iz hibernarnog lišća, tik uz kliniku Sunce, u Trnjanskoj. Pod mojim ružičastim naočalama insekt zvjerka izgledala je poprilično golemo. Zasigurno je i sama bila iznenađena time što se našla gotovo zarobljena pod staklom. Misleći da je muha, željela sam je maknuti s lica, no tog trenutka se zacijelo osjetila ugroženom i ubola me. Zavrištala sam, tako da me je zaštitar pred zgradom unezvijereno pitao što se dogodilo. Samo sam prozborila 'Nešto me ubolo ispod oka' i nastavila dalje, koračajući još brže prema Rexovom prenoćištu. Osjećala sam bolno peckanje i naticanje desnog podočnjaka.
Vele mi ljudi, 'Mora da je bio stršljen, jer ne bi tako nateklo i ne bi toliko trajalo', a sad je već treći dan kako oteklina ne splašnjuje. Nakon dvije ture dvostrukih injekcija, i sada na jednoj tableti 'Letizena' svakoga jutra, moralo bi uskoro, nadam se, proći. Izgledam kao da me je netko šakom udario u oko: krasi me plavičasto-crveni nabubreni kolotur.
Otrov istječe iz mene, no moji se strahovi proširuju.




Oznake: stanka gjuric, osa

09.05.2017. u 12:12 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 19.04.2017.

25 sati

Unatoč svemu, i mene je zla kob čekala u zasjedi, no ipak s pomalo milosrdnom gestom koja obezbjeđuje postepeno prihvaćanje, ono s polaganim oslobađanjem boli, poput tableta s vremenskim otpuštanjem.


U ponudi preda mnom stoji dvadeset i pet sati duhovnoga smiraja i tišine. Ne mislim to odbiti, a možda i ne mogu, jer moje biće gotovo mehanički pristaje na tu iznenadnu milost, bez prethodnog savjetovanja s umom. Tek za centimetar više od jednog dana ponovo ću brinuti; do tada odvajam sebe od stvarnosti, opuštajući se, samo se nakratko udaljujem od istine. Moja je skrb trenutno na čekanju.
Sve o čemu sam odavno pisala, događa se sada. Moja empirijska spoznaja kao da je oduvijek postojala zapisana u meni: objašnjenje puta kojim čovjek korača prema tragediji, nesreći svoje obitelji, onomu što će većina nas kad-tad iskusiti. Poput vidovnjaka bilježila sam stvarnost koja će tek naići, mnogo godina kasnije preneraziti me svojom nemilosrdnošću.
Ne bih rekla da se zbog činjenice što sam mnogo toga instinktivno znala, sa sadašnjom situacijom bolje nosim, možda je samo mudrije ili pomirenije prihvaćam. Unatoč svemu, i mene je zla kob čekala u zasjedi, no ipak s pomalo milosrdnom gestom koja obezbjeđuje postepeno prihvaćanje, ono s polaganim oslobađanjem boli, poput tableta s vremenskim otpuštanjem. Usprkos svoj svojoj pribranosti, u jednom sam trenutku u sebi osvijestila kako uporno nastojim kontrolirati događaje, no s vremenom sam shvatila da je to nemoguće i da previše toga ne ovisi o meni, čak štoviše da sam samo zrnce pijeska u kovitlacu događanja kojima upravlja bolest, u kojima o mnogo čemu odlučuju meni nepoznati ljudi, no ipak oni koji znaju ili od kojih se barem očekuje da znadu svoj posao i kojima se mora vjerovati, jer sve drukčije vodi u suviše mračne predjele…, da sam zrnce koje bi da ima moć mijenjanja sudbine, u potrazi za svrhovitošću (naoko) besmisla, zlosreći bez prihvatljiva tumačenja, vjerovanja u veće od najvećeg.
Nadam se da me, kad bude neophodno, moja intuicija neće iznevjeriti, da ću moći staloženo izlistati vrijeme, ono prošlo i ono buduće, unoseći točke tamo gdje je to potrebno, u mome životnom kalendaru… Ja, sama, jedina, jednom.
Možda bi bilo bolje umirati ne znajući što se događa, biti udaljen od sebe, kao u predvorju pakla, predan sudbini, ležeran, bez opiranja, borbe, čak možda i sretan u svojoj smirenosti, umivan nesvjesnošću poput dojenčeta koje iščekuje svoj obrok, ušuškavanje i san. Dvadeset i pet sati nosit ću u sebi isti osjećaj, želju, pripadanje..., s njome u mislima, sama.




Oznake: stanka gjuric

19.04.2017. u 13:19 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 16.03.2017.

Gaučo

Istog je časa postao naš kućni ljubimac kojem sam nadjenula ime Gaučo. Čak ni mom psu Rexu ne smeta kad sam zabavljena telefoniranjem; primjećujem po tome što ne bježi od mene u drugu prostoriju.


Kad je o telefonskim razgovorima riječ, odavno više ne koristim smartphone, za to upotrebljavam isključivo mobitel s fizičkim tipkama, dok pak mi taj tzv. pametni telefon služi samo za upotrebu Interneta i fotografiranje.
Prije nekoliko dana bila sam primorana promijeniti svoj omiljeni mob, budući da je odjednom otkazao poslušnost, što zapravo ne čudi, jer je dugo u mome posjedu, a i kupljen je već kao rabljeni.
Nije bilo nedoumice oko toga kakav ću nabaviti. Nakon podužeg razgledavanja raznovrsne ponude, odlučila sam se za mobitel namijenjen djeci. Vražićak je plavo-žute boje i sav svijetli u mraku, što mene kao veliko dijete iznimno veseli.
Istog je časa postao naš kućni ljubimac kojem sam nadjenula ime Gaučo. Čak ni mom psu Rexu ne smeta kad sam zabavljena telefoniranjem; primjećujem po tome što ne bježi od mene u drugu prostoriju. Zvono mu je podešeno na vrlo simpatičnu dječju pjesmicu na koju se ni Rex ni ja ne trzamo kad netko nazove, tako da ga nemam potrebu mijenjati. Uz to je i toliko malen da udobno legne u moj dlan, i zapravo je za ono za što ga trebam, a to su česti razgovori, odličan.
Inače, Internet rabim uglavnom kod kuće, na PC-u, dok pak znam da će mi trebati kada sam napolju, sa sobom ponesem mrski mi smartphone.
Ne znam zašto sam se baš odlučila pisati o Gauču, mojoj zvrndalici, slatkom zabadalu; vjerojatno stoga što sam inače luda za gadgetima, i kad god se nalazim u trgovini s elektroničkom opremom ponašam se kao dijete u dućanu s igračkama. Svaki put kad prođem pored takvog dućana, pomalo zadrhtim, gotovo kao kad se nalazim pored onoga s cipelama. U trgovačkim centrima jedino se uz te trgovine i zaustavljam. Ukratko, ludujem za mobitelima, ali sam pri njihovu odabiru vrlo izbirljiva. Jednom sam napisala tekst o nesavršenosti smartphonea, nakon čega je, u namjeri da ga se obrani, na mene izvršen napad verbalnim topničkim oružjem. Međutim i dalje mi nitko ne može tvrditi da je (današnji) smartphone naročito praktičan, barem nisu oni koje sam ja isprobala, a bilo ih je najmanje dvadesetak, različitih proizvođača. Naravno, neki su bili razmjerno jeftini, jer si skupe nisam mogla priuštiti, no bilo je i iznimno vrijednih, koje sam dobila na dar. Nisam bila zadovoljna ni s jednim od njih. Možda jedino s onim na čijem su se zaslonu nalazili dugmići ugrađeni iznutra, da to tako kažem, pa ste pri dodiru koji je, naravno, morao biti lagani pritisak, osjetili škljocaj. Na njemu niste mogli pogriješiti i zabunom odabrati pogrešnu tipku.
Zapravo ne vidim razloga da suvremeni smartphone ne bude izrađen kvalitetnije, no kao da se namjerno sabotira ostvarenje njegove najbolje izvedbe. Treba prije toga pokupovati more onih, na tržištu dostupnih brzokvarećih i loših, lijepih samo na izgled. Put do goleme, konstantne zarade nikad ne vodi ponudom, otprve, najboljeg, ili najboljeg mogućeg proizvoda u danom trenutku.
Meni moj smarti dobro posluži uglavnom kada za stolom u kakvu restoranu ili kafiću trebam provjeriti elektronsku poštu, i eventualno na nju odgovoriti. Inače ga mrzim iz dna duše, i jasno da njemu nisam nadjenula nikakvo ime, ali jesam zato onome drugom, koji ima kombinaciju tipki i zaslona na dodir. Taj je mališa također kod mene, iako besposlen stoji u ladici, no funkcionira besprijekorno i obećala sam ga svome nećaku koji je zaluđen njime otkako ga je vidio, i premda je osmogodišnjak i ima skupocjeni smartphone, moj mu se Tiki jako dopao. Vjerojatno zato što ga, dok je na igricama, svojim ručicama može zgodno obuhvatiti, a kad god poželi, ima mogućnost da se posluži njegovim na dodir osjetljivim ekranom.
Osim svega opisanog, glede Gauča, moram spomenuti da, kada je na vibraciji, vibrira dovoljno glasno da niti ne mora biti podešen na zvonjavu, dakle i u tom ga se položaju čuje čak i u buci, a s druge strane nikog ne ometa. Jesu li vam možda narasle zazubice? Šalim se. Znam da nisu, jer vi ste svoj savršeni mobitel, odnosno onaj s kojim ste u potpunosti zadovoljni, zacijelo pronašli. Ja nisam, jer takav još nije proizveden, haha, ali je zato onaj najdražesniji, upravo u mojim rukama.




Oznake: mobiteli, smarphone, stanka gjuric

16.03.2017. u 11:33 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 09.03.2017.

Kučka

Vrlo zanimljivo istraživanje, premda je već dostiglo svoj vrhunac, i dalje se zapravo nema što posebno proučiti, iako meni nastavlja biti zabavno.


Pokušavam dokučiti zbog čega muškarac može biti ljubomoran na, konkretno, ženski izgled. Je li u takovome slučaju naprosto riječ o kombinaciji zavisti i, čak bih se usudila reći, manjka inteligencije, kada npr. neprestano tvrdi kako žena izgleda lijepo, i to uvijek i samo, primjerice, nakon njene neprospavane noći ili u vrijeme pms-a (podatak koji on ne zna), ali je ona zato svjesna toga da je krasi crvenilo očiju, tamni podočnjaci, osutost prištićima…, jer i hrčak bi shvatio da se bezuspješno nastoji vrtjeti na zakočenoj prečki, a dotični na taj način, recimo, reagira već godinu dana.
Prije bih rekla kako je ta vrst ljubomore svojstvena ženama u odnosu prema njihovim družicama, no možda i ne toliko često kao što se misli, a kada i jest, tada je izražena promućurnije i na, blago rečeno, mnogo suptilniji način.
Naime, imam jednog dobrog znanca, kojeg, upravo zbog činjenice što njeguje taj tip ponašanja, na neki način smatram dragocjenom zvjerkom. Ne znam, doduše, kako bih točno protumačila takav njegov nastup, no u svakom slučaju, kao što već naznačih, muškarcima nije svojstvena ljubomora na žensku atraktivnost. Još na njihov uspjeh, kako-tako, ali na privlačnu vanjštinu, to još do sada nisam susrela ni kod koga drugog. Muškarci na žensku dopadljivost uglavnom budu ponosni, radilo se o njihovoj ženi, djevojci, prijateljici, znanici…
Čak sam se u jednom momentu pitala nije li moj poznanik uskraćen za prepoznavanje privlačnosti ljudske vanjštine, uopće, no razuvjerio me svojim primjećivanjem nesumnjive ljepote drugih.
Moj znanac, naime kad god sam neispavana, umorna, i samoj sebi, ali i drugima, provjereno, izgledam loše, obavezno pohvali moj izgled, dok pak u situacijama kada zaista izgledam dobro, to ne čini, mada to od njega niti od bilo koga drugog ne očekujem ni u jednom od oba slučaja.
Po tom sam njegovu ponašanju, zapravo, budući da se intenzivnije družimo već više od godinu dana, izgradila sistem svojevrsne 'obrnute' detekcije, čim on o mome izgledu ništa ne govori.
Dok bi mi, još u početku, da se razumijemo: bez imalo sarkazma, govorio: Kako si mi danas lijepa!, to bih, za svaki slučaj, provjerila kod svoje mame ili frendice kojima, naravno, nisam otkrila pozadinu pitanja, no one su samo potvrdile moje mišljenje, odnosno da toga dana izgledam podosta umorno ili ispijeno. Moj sud o vlastitom izgledu, mada subjektivan, uvijek je realan i uglavnom se poklapa s onim što kaže moja mama, jer majke vam umalo nikada o tome neće lagati, štoviše često će biti grubo iskrene. Dakle, pokazalo se da je naš zajednički sud suprotstavljen njegovom, u što nisam sumnjala, međutim željela sam samo učvrstiti svoj empirijski dokaz.
Vrlo zanimljivo istraživanje, premda je već dostiglo svoj vrhunac, i dalje se zapravo nema što posebno proučiti, iako meni nastavlja biti zabavno. Štoviše, svaki put nakon moje neprospavane noći, radosno iščekujem naš susret, samo kako bih čula njegove umilne riječi koje nemaju veze s time, da kojim slučajem ne biste pomislili, kako sam se prethodno žalila na neispavanost, pa mi on to govori samo kako bi me utješio. Često puta čak pomalo zločesto priželjkujem da se s njime nađem na kavi baš nakon kakva tuluma, ili u vrijeme pms-a, pomalo podbuhla i bezvoljna, kako bih ponovno čula njegov slatki, lažni komentar. E, to su trenuci u kojima moj znanac reagira, ali, jasno, ne kako bi me oraspoložio, jer čim sam s njime na kavi, to je već znak da sam dovoljno dobre volje, a ona potječe od znatiželje u kojem će času izgovoriti tako mi dobro poznate, dražesne riječi. Pritom baš uživam u njegovoj laži. To je svojevrsni eksperiment u kojem nikada ne mogu pogriješiti, no i dalje ludo interesantan. Moguće zapravo želim doživjeti moment u kojem, u takvoj prigodi, moj izgled neće spomenuti, kao što ne spominje ni da dobro izgledam, kada bi se to od njega možda i očekivalo.
S druge pak se strane pitam zbog čega mi bi uopće govorio, bez obzira na svoju eventualnu, meni još uvijek neshvatljivu ljubomoru, da izgledam lijepo, ako toga dana, recimo to tako, i nisam baš u nekoj naročitoj formi, a kada sjajim, kao da me promatra s nezatomivom zavišću. Možda on zapravo pripada skupini ženomrzaca koji sve što rade, čine protiv žena, a najdraže bi im vjerojatno bilo da smo sve, ali baš sve, neugledne vanjštine, ali i neuspješne, osim možda u kući, kao domaćice.
Ta igra traje i traje, i ja ću se radosno s njome svaki put suočavati, jer možda me moj znanac jednom prilikom i iznenadi, i na moj tzv. loš dan, o mojoj vanjštini ne kaže ništa. To bi uistinu bilo vrijedno proslave! Sva sreća što ne čita moj blog, jer bi mogao saznati kako sam duboko ušla u njegovu matricu, pozorno je i lukavo, zaigrana, pratim, iako me čudi da to do sada još nije shvatio, no možda ja samo uspješno glumim kad se pravim da svaki put vjerujem njegovoj tvrdnji. Zapravo se u te dane samo s njime i viđam, no da odem na kavu s kakvim meni privlačnim momkom, ili neki prijem, to ne dolazi u obzir.




Oznake: kučka, stanka gjuric

09.03.2017. u 11:04 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 06.03.2017.

'Plavo nebo bez bombona'

Greeneova nam govori: razmislite o ljubavi, nje nikada nema dovoljno.


Katherine Wallis Alexander, junakinja romana „Plavo nebo bez bombona“, autorice Gael Greene, uspješna je poslovna žena, ambiciozna scenaristica velikoga seksualnog apetita. Mada udana i priželjkujući vlastitu monogamnost, svejedno bježi iz jedne ljubavne avanture u drugu. Ništa ne može sputati njezinu promiskuitetnu žudnju, čak ni nagovještaj istinske ljubavi. Ona je rob svoje slobode koja joj daje pravo da uživa u igri koju je uvijek spremna zanijekati. Spisateljica Gael koketira sa svojim ženskim likom i toliko mu je naklonjena da je teško ne pomisliti kako je njen roman dobrim dijelom autobiografski.
Katherine, alias Kate, u suštini je nezadovoljna žena koja od života traži više nego što može dobiti. Svaki njezin preljub začinjen je maštanjem koje ga time samo oplemenjuje, jer je vezano za nedokučiva ali krhka prostranstva njezina zatočenog nezadovoljstva. Čak ni njezin novi, obečavajući ljubavnik u kojeg se pomalo zaljubljuje, ne može joj pomoći da spozna samu sebe. Katherine u svemu i od svega traži maksimum. Na poslovnom planu uglavnom ga i postiže, no na ljubavnom pomalo sumnja u svoje postignuće, premda ga silno priželjkuje. S druge strane, potrebna joj je sigurnost koju ima u braku s čovjekom koji je voli zbog nje same, međutim ona tu ljubav ne cijeni dovoljno, već stavlja na kocku pruženo joj povjerenje na jedan neobično nerazuman način.
Gael Greene se poigrava s Kate prkoseći muškarcima, no u romanu svejedno ima puno ljubavi za muški rod, sumnje jednako kao i vjere. Takav je roman mogao napisati samo netko tko je strasno volio.
Možda je Kate Alexander vjesnik emocionalno
-seksualne kataklizme u čovjeku, blaga opomena, riječ sapeta u grlu koju ćemo nevoljko, ali ipak prepoznati. Greeneova nam govori: razmislite o ljubavi, nje nikada nema dovoljno
.



Oznake: gael greene, stanka gjuric

06.03.2017. u 16:42 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 19.02.2017.

Psihičko zlostavljanje

Poput nevinih životinja, blagi, dobroćudni odrasli ljudi i djeca stradavaju najčešće; za nasilnike oni su stvoreni od najpodesnije građe. Na takvim bićima oni uspješno mogu iskaliti svoj bijes, jer ovi se ne mogu i uglavnom ne znaju od njih braniti.


Mnogo sam razmišljala o tome što navodi ljude da verbalno, kao i neprimjerenim postupcima zlostavljaju svoje bližnje, dakle na način koji ponekad ostavlja teže posljedice od onog, također često prisutnog, fizičkog nasilja. Je li to nešto što se njima samima jednom događalo, odraslima kad su bili djeca, ili događa trenutno- djeci koja teroriziraju svoje vršnjake, moguće zbog okrutnosti kojoj su izloženi u obitelji, te isto prenose na manje jaku osobu u svojoj blizini. Možda pak je u njima iz nekog drugog, teško dokučivog razloga, nakupljen bijes, a zbog čega se osvećuju na drugima.
Čak sam se ponekad pitala nose li dobri ljudi koji su, rekla bih najizloženiji toj vrsti terora, i nesvjesni, svoju dobrotu, nad sobom, kao zastavu ili aureolu, po kojoj ih se prepoznaje i odabire kao žrtvu, jer gotovo je neobjašnjivo zbog čega su uvijek najčešće baš oni izloženi tom tipu maltretiranja. Kao da nešto u njih upire prstom i govori: da, tu, upravo tu, preosjetljivu, dragu osobu možete psihički mučiti koliko god želite. Baš ona je za to pogodan materijal.
Poput nevinih životinja, blagi, dobroćudni odrasli ljudi i djeca stradavaju najčešće; za nasilnike oni su stvoreni od najpodesnije građe. Nad tim nedužnim bićima oni uspješno mogu iskaliti svoj bijes, jer ovi se ne mogu i uglavnom ne znaju od njih braniti. I zbog toga držim kako bi djecu od malena ponajprije trebalo naučiti da se zauzmu za sebe, kad god je potrebno - suprotstave, poučiti ih kakvoj uspješnoj metodi obrane.
Da li nasilnici biraju svoju žrtvu sistemom pokušaja i pogreške, dakle nasumce, ili ju zaista unaprijed prepoznaju kao dobar potencijal, i tada napadaju? Možda je prisutno oboje. Moguće oni svoje buduće žrtve raspoznaju po načinu njihovih reakcija u ophođenju s drugima, koje se očituju kao određena vrsta sramežljivosti, pa ih već stoga deklariraju pogodnima za napadanje. Dopuštam da je i to moguće, a možda i najčešće zastupljeno, jer onima koji provode taj, danas takozvani bullying, tj. nasilnicima, u ovoj temi nikako ne bih dodijelila ulogu dobrih poznavatelja ljudske psihe, i to ne zato što oni to ne zaslužuju, ili to nisu (jer možda neki od njih i jesu), već stoga što se zlostavljači okomljuju na one kod kojih uoče slabost kroz konstelaciju nekoliko ključnih događaja vezanih uz određenu osobu, kao pri opažanju nečije slabovidnosti ili gluhoće.
Tiranin, dakle, nasrče tek kad uoči tuđu osjetljivost, i kada misli da mu neće biti uzvraćeno. No, onog trenutka kad se napadnuta osoba počne braniti na način da nasilniku uspješno kontrira, mučitelj nerijetko, zbunjen, odustaje. Možda se zlostavljač neće uvijek povući već prvi put, ali to će se svakako dogoditi ukoliko se onaj koga se maltretira, obeshrabren, ne prepusti mučenju. Pametno odabran protuudarac je, dakle, možebitno, jedini djelotvoran način da se u takvoj situaciji tiranina pokoleba i odvrati od njegova daljnjeg, despotskog nauma.




Oznake: zlostavljanje, bullying, nasilje, stanka gjuric

19.02.2017. u 13:12 • 5 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 09.02.2017.

Sada

Da bismo dosegnuli mogućnost neosporne osjetilne detekcije određenog trenutka, najprije se od njega moramo odmaknuti.


U bespuću mojih digitalnih mapa pronašavši zametnute fotografije, sinoć sam se na nekoliko sati posve stopila s prošlošću. Kroz nedirnuto sjećanje ponovno sam proživjela ne taku davnu minulost, te po tisućiti put shvatila kako u času koji obilježava sadašnjost, nitko ne može dotaknuti biće u sebi koje je u stanju prepoznati i vrednovati vlastitu emotivnu spoznaju onog što se događa Sada. Da bismo dosegnuli mogućnost neosporne osjetilne detekcije određenog trenutka, najprije se od njega moramo odmaknuti. Drukčije je nemoguće. Uzalud nam savjeti o tome kako svaki trenutak života treba iskoristiti maksimalno, unaprijediti ga kroz svoju svjesnost, međutim to nikada nije tako, ne zato što mi to ne bismo željeli, već zato što nam je tako dano. Naš um mnogo toga osvještava na posve drukčiji način nego u momentu događanja, dakle tek s vremenskim odmakom, vjernije i temeljitije.
Mi, primjerice, uživamo grleći svoga psa ili se igrajući s njime, međutim tek udaljeni od tog događaja, dopiremo do diskurzivnog sebe koje je u stanju promotriti se iznutra.
Zbog tog jučerašnjeg intenzivnog povezivanja s prošlošću možda sam noćas i usnula moju majku koja dolazi k meni u Zagreb, hitrim se korakom približava mojoj kući, uspinje stubama… Ozarenost na njenom licu, nezamislivost da bi ikako drukčije moglo biti; kao što je danas. Odlazimo na planinu s koje promatramo brod na kome se nalazi netko tko nam je objema važan. Majčinsko-kćerinski kujemo plan, smijuljimo se poput šiparica grleći jedna drugu, vraćamo u hotel u kojem smo odsjele iščekujući tog privlačnog muškarca koji će u predvorje stići mokar, iz saune, ogrnut samo ručnikom i obgrliti nas svojim pogledom, osmijehom, riječju. Sva me ta dražesna prošlost i u snu posve obuzela, utiskujući u me svoju novooživljenost toliko da je se ni jutros ne mogu osloboditi, niti to baš želim. Bilo je divno, makar na taj način opet doživjeti radost koja se u tom obliku vjerojatno nikada neće ponoviti, osim u snima koji me nakon povratka u drukčiju stvarnost, svaki put ponovno bolno žigošu surovom istinom.





Oznake: prošlost, stanka gjuric, snovi

09.02.2017. u 12:44 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 01.02.2017.

Ah, moja Wallis

Draga Simpson udara odozgor podižući kauč i premještajući ga na suprotnu stranu zida. Odjevena je u crne tajice i crnu majicu bez rukava.


Ponekad, kao u snu, nakon što započnem određenu radnju, ostajem -kao zaleđena- u istoj točci, trčim u mjestu, ne odmičući ni milimetar. Ako i učinim korak dalje, istom se vraćam na početak, i tako nebrojeno puta, sve dok se ne umorim i odustanem.
Kat iznad mene stanuje Wallis Simpson, moja duhovna dvojnica koja, baš kao i ja, obožava premještati namještaj. Sada je red i na meni. Podižem težak teret, jačam apetit svog psa u disko groznici koja potresa našu sobu uz pomoć mog novog rasvjetnog tijela, rotirajuće svjetleće kocke. Budem li gledala u nju duže, hipnotizirat će me, a ionako, opčinjena, već stojim na rubu pakla koji uzalud nastoji oponašati iscjeljujući raj.
Crveni, plavi i zeleni čunjevi i kružići kao da lebde izrastajući iz algi na začudno zapjenjenome morskome dnu.
Draga Simpson udara odozgor podižući kauč i premještajući ga na suprotnu stranu zida. Odjevena je u crne tajice i crnu majicu bez rukava. Kratko podšišane crne kose, izdaleka izgleda kao dječak koji se igra Zydrunasa Savickasa. Ne treba joj ničija pomoć, ni prije ni nakon, ni za vrijeme života s Edwardom; sve želi učiniti sama. Dok s lakoćom okreće masivni ormar, pomišljam da joj se pridružim u njenoj radosnoj muci, i svoju pedeset kilograma tešku fotelju za odmor preselim u drugu prostoriju. Wallis me bodri povlačenjem po podu robusnog drvenog stola za objedovanje. Netko će drugi danas za nas skuhati ručak i poslužiti ga na kišnome oblaku.







Oznake: stanka gjuric, wallis simpson

01.02.2017. u 11:52 • 6 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 16.01.2017.

Ono u nama

Odmaram se od ljeta i jeseni, zavladale oštre zime, svojih mlađahnih rođaka, putovanja, ljubavi, blagdana, od tebe sada i sebe tada.


Kada shvatimo što nam je u životu najvažnije, sve što je teško, čini se lakše podnošljivim. Mnogi misle da ih samo materijalne stvari i osobe (životni partner, djeca, ljubavnik...) mogu usrećiti. No, nije tako, i svoju radost koja proizlazi iz osjećaja da nam je nešto neizmjerno važno, ne bismo trebali učiniti ovisnom o drugima, ili bilo čemu izvanjskome, već je pokušati pronaći u sebi samima, onakvima kakvi jesmo, svojom sposobnošću, vrijednim osobinama... Svatko ih ima. Jer, ukoliko izgubimo, primjerice, nekog ili nešto za što smo bili uvjereni da nam je jedino važno, ostaje nam ono dragocjeno u nama što nam ne bi trebalo biti manje značajno, i posve je nebitno ukoliko nitko osim nas, za to ni ne zna.
Uronjena sam u toplu, pjenušavu kupku iz koje ne želim izaći satima. Malo se osjećaja ugode može mjeriti s ovim, i osim onog koji proizlazi iz češkanja u kojem sam, naravno, primalac, i koje će mi uvijek biti na prvome mjestu, ovo mi je tjelesno zadovoljstvo jedno od najdražih.
Odmaram se od ljeta i jeseni, zavladale oštre zime, svojih mlađahnih rođaka, putovanja, ljubavi, blagdana, od tebe sada i sebe tada. Ako napravim razgraničenje kojim 'tada' odvajam od 'sada', tek tom jednom nevažnom niti koja predstavlja samo broj, ako je, dakle, uvažim, tad mogu reći, čak se pomalo primoravajući da na to gledam s toga stajališta, kako mi je ova godina započela dobro, po kriterijima koji su, moguće, u isto vrijeme prije godinu dana bili jednaki ovima, međutim zaboravila sam kako je bilo tada, i ako o tome nisam pisala, neću se moći prisjetiti.
Zaustavljam vrijeme, ništa posebno ne želim raditi i baš nikamo ne želim otići. I zato me nema na blogu, u ovome mjesecu mog rođenja, a već je šesnaesti…
Pomalo sam tjeskobna zbog hladnoće napolju, i ne da mi se izaći iz tople kupke, u koju svakih pet minuta dolijevam vruću vodu, no ovdje je lakše razmišljati, pa čak i o tome kako se gotovo svakodnevno susrećem s ljudskom glupošću i umišljenošću, arogancijom, bahatošću, nedostatkom takta, sirovošću, vulgarnošću, lošim manirama… Nemoguće je tome uteći. Takvi ne znaju da sam od porculana i da bih se lako mogla razbiti.
:)


Oznake: stanka gjuric

16.01.2017. u 11:09 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 30.12.2016.

Kavokao u godini na izmaku

Možda me opio moj novoizmišljeni 'otrov', zamjena za već zamornu jutarnju kavu, a možda sam radosna tek zbog netom pokopane mrve sjećanja, ili nenadano pronađene drage mi vestice koju ću obući za izlazak s Rexom.


Nakon što moj susjed, zorom, naglo podigne ručnu kočnicu u svome krevetu koji do samoga svitanja bjesomučno juri kroz noć, bude se svi koje trideset centimetara šuplje opeke dijeli od njegove mahnite jurilice. Ipak, jutros sam, što mi inače nije svojstveno, pomalo euforičnog raspoloženja, i još uvijek ne mogu dokučiti zašto. Možda me opio moj novoizmišljeni 'otrov', zamjena za već zamornu jutarnju kavu, a možda sam radosna tek zbog netom pokopane mrve sjećanja, ili nenadano pronađene drage mi vestice koju ću obući za izlazak s Rexom.
Križanac između kave i kakaa, rodio se iz višemjesečne potrebe da nakon buđenja, u svoj organizam unesem nešto ukusnije, a moguće i ponešto zdravije. Prvih sam nekoliko dana uzimala samo kakao, no ubrzo sam shvatila da mi nije dovoljan, jer bi me radi izbjegavanja 'crnice' koja sadrži mnogo više meni dragocjenog kofeina, boljela glava, i zato sam pomiješala jedno s drugim. Dakle, moj jutarnji ritual počinje ispijanjem, kako ga nazvah, kavokaa, u koji dodajem kocku leda i nekoliko kapi kozjega mlijeka.
Napolju je, izgleda, jako hladno, premda sunčano i, na žalost, ni traga snijegu. Neki je dan na njega zamirisalo, ali samo načas, tek toliko da ga poželim još više, i potom se izgubilo među kratkotrajnim sivoplavim altostratusima.
Ptice lete visoko, tako da ih poviše našeg lažnog balkona Rex gotovo i ne primijeti. Da zaista imam balkon, držala bih na njemu svoj bicikl, jednu udobnu fotelju i maleni stol, promatrala vrške Sljemena kao što to činim i sada, kroz prozirnu stijenu, i nadugo ispijala svoj kavokao. Rex bi vjerojatno čitavo vrijeme lajao, budući bi bio na otvorenom, što sada ne čini, jer smo iza višestrukog stakla, i zaštićeni kao u sjedištu FBI-a, te je stoga možda i bolje da smo ga oslobođeni.
Volim te, godino na izmaku, samo zato što pristiže nova, kao što odlaske volim zbog povrataka, ili krajeve zbog novih početaka…
Moj se pas odjednom želi vratiti u spavaću sobu, međutim vrata su zatvorena jer je uključeno posebno grijanje kao priprema za našu jutarnju toaletu, no kavokao se još ispija, treba poštovati obred do kraja, uz neizostavnu podršku toplokrvnog krznenog termofora na mome sada već od njega vrućem trbuhu.


Oznake: kavokao, kava, kakao, stanka gjuric

30.12.2016. u 10:51 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 21.12.2016.

Po mjeri čovjeka

Zid je odavno srušen i sva je začudnost oplemenjene točke nekadašnjeg procjepa, ponizno predana u ruke čovjeka. Parkovi, statue, građevine, sve je jednostavno, čisto i razumljivo. Ne traži napor, ne uzbuđuje do besvijesti, ničim ne podilazi.


Berlin, Pariz, Beč, Amsterdam. Koji mi je najdraži? Koliko samo čeznem za Berlinom, njegovim prostranim ulicama, mirisnim avenijama, njegovom neodoljivom suzdržanošću. Za razliku od tri spomenuta, ali i mnogih drugih, ne samo europskih gradova, njega se nimalo ne plašim, njegove su ulice gostoljubive na jedan posve drukčiji način. Nije opkoljen turistima, a kada i jest, oni su umalo nevidljivi, postaju ON stapajući se s njime, s njegovim nenametljivim karakterom. K njemu je možda najbolje otići zaljubljen, ali i kada niste zaljubljeni, tamo postajete. Zaljubljeni u život. Ne u Veneciji, Rimu, ni Parizu, baš u njemu. On dopušta širinu pripadanja, ništa ne zahtjeva. Njegova veličanstvena smjernost čovjeka razgaljuje taman koliko treba. U njemu je naprosto čudesno postojati. Na njegovim ulicama možemo biti što god želimo, ali i ono što jesmo. Svi drugi gradovi koje sam do sada posjetila, nemaju ono što ima on, što ćutim kad sam u njemu. Osjećaj pripadnosti, kao da sam tamo rođena i rasla, a samo dvaput bijasmo skupa. Kad mislim na njega vidim put koji vodi do Brandenburških vrata, tramvaji ne buče, zvona se glasaju umjerenom jačinom… Zid je odavno srušen i sva je začudnost oplemenjene točke nekadašnjeg procjepa, ponizno predana u ruke čovjeka. Parkovi, statue, građevine, sve je jednostavno, čisto i razumljivo. Ne traži napor, ne uzbuđuje do besvijesti, ničim ne podilazi. Zadivljuje, ali ne pojačava otkucaj bila, zato što je okupano ljepotom savršene pristupačnosti, oslobođeno svake suvišnosti, kiča. Svaki, i najmanji ukras ima svoju svrhu, ne postoji samo zato kako bi nas zadivio, već da nam pokaže sebe u svojoj genijalnoj slici, mozaiku u kojem se osvještava čovjek, ono iskonsko, primordijalno u njemu.
Pariz mi to nije mogao dati, kao ni obožavani Rim. Sve te prijestolnice pružaju mnogo, ali istodobno kradu od svojih posjetitelja, što Berlin nikada ne čini. On je otvoren da nam se u potpunosti preda. Kao da je podigao ruke i tiho rekao: tu sam, uzmite me, nepatvoren sam, ono sam što jesam, stvoren po mjeri čovjeka.


Oznake: Berlin, Njemačka, stanka gjuric

21.12.2016. u 11:26 • 6 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 13.12.2016.

U 'leptirovu krilu'

Uzani, crni, elegantan, primamljiv. Kao da poziva da legnem na njega i započnem s čitanjem krimića, dok mazim Rexa koji bi, uz mene zavaljenu na Corbusieru, bio taman u razini da takvo što za moju ruku bude prirodan položaj i radnja.


Zagledana sam u predivan komad namještaja sinoć postavljen u mojoj dnevnoj sobi. Kao na kakvoj izložbi, šepuri se u središtu prostorije, no drugdje, barem za sada, za njega nema mjesta. 'Mašina za opuštanje', kako nazvaše taj Le Corbusierov ležaj, dar Stanki od njezina tadašnjeg dečka, još prije otprilike petnaest godina. Krasan, skupocjeni poklon koji godinama stoji neiskorišten a odnedavno čeka kupca (danas, cjenovno, na žalost ne vrijedi puno), izgleda mi pomalo zbunjeno, baš poput mene same, u točci gdje ne pripada. Čas mi se čini kao da bi mogao ostati ovdje, smješten uz francuski prozor, dakle ne samo kao izložak za jednog interesenta, već kao 'stalni postav', a čas bih da ga vratim tamo gdje je, zapostavljen, bio pritajen do jučer.
Uzani, crni, elegantan, primamljiv. Kao da poziva da legnem na njega i započnem s čitanjem krimića, dok mazim Rexa koji bi, uz mene zavaljenu na Corbusieru, bio taman u razini da takvo što za moju ruku bude posve prirodan položaj i vrlo poželjna radnja. :)
Možda bi mu ipak trebala pružiti priliku.
U mojoj se primaćoj sobi inače nalazi više od sto godina staro pokućstvo tete Hildegard. Lijepo je i volim ga, vezana sam uz njega, jer je godinama krasilo stan mojih roditelja, međutim možda je za moj stančić ipak preglomazno.
U ovom periodu svog života sklonija sam minimalizmu, mada sam možda oduvijek i bila, no naslijedivši tetin namještaj, nisam imala prilike sama odabrati onaj koji bi mi više odgovarao, i tako je ostalo, pomalo zakrčeno nezgrapnom kutnom garniturom.
U Corbusieru vidim primjer pokućstva kakvo bi se trebalo nalaziti ovdje, u mojem 'leptirovu krilu': lagano, prozračno, neveliko.
Ionako već podugo čeznem za time da iz stana izbacim sve suvišno. Corbusier se, dakle, uklapa u cjelokupnu priču koju je sada nemoguće do kraja ispričati, barem ne u započetom tonu, i dok očekujem potencijalnog kupca, te dok još uvijek ne znam što bih u tom slučaju s Klub garniturom moje omiljene tete.
Zapravo pokušavam prizvati u sebe više od osjećaja obične naklonosti prema toj atraktivnoj 'mašini', no kao da mi je za to potrebno više vremena. Možda više od toga niti ne postoji, jer nije korištena, niti je stajala u mome stanu, pa je stoga ne doživljavam kao nešto što bi mi trebalo biti priraslo srcu, bez obzira što je dar od osobe koju sam voljela više od sebe.
Izrazito sam, primjerice, vezana za jednu crvenu fotelju, no razlog moje vezanosti za nju, svakako je (i) njena udobnosti. Premda ne bih rekla da se inače osobito vezujem za predmete, činjenica je da se viška ne rješavam, no vjerojatnije je riječ o komociji, ili bolje rečeno lijenosti, jer da bismo se oslobodili određenih stvari, moramo ih nekome dati ili prodati, a nerijetko je oboje gotovo jednako teško, ponekad umalo neizvedivo. Kad bolje razmislim, najbolje se osjećam u gotovo posve praznoj prostoriji, onoj koja nije kreirana po mjeri gostiju, već isključivo nas i zadovoljenja ponajprije, ako ne i isključivo naših potreba.




Oznake: le corbusier, pokućstvo, stanka gjuric

13.12.2016. u 11:45 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 29.11.2016.

Mačak u čizmama

Nakon godinu i pol dana strepnje, noćnih mora, lošega sna, dugotrajnih, iscrpljujućih putovanja, ja sam na tome mjestu, i promatram se izvana i iznutra.


Kada čovjek, u miru i s odmakom sagleda problem s kojim se nosi već poduži period, tek tada je u mogućnosti uvidjeti kroz što je sve do tada prolazio. Dok god je koncentriran na rješavanje poteškoća, nema se vremena suočiti s istinskom naravi i težinom istog, a shodno tome ni pojmiti u kolikoj se mjeri, kroz određeno vremensko razdoblje, sve proživljeno odrazilo na njega i njegov život. Nakon što s vremenom sve dođe na svoje mjesto, umiri se, uđe u kolotečinu, kao iza oluje, on će naići na pustoš, prazninu oko sebe i u sebi, koja ga s jedne strane tetoši, a s druge šokira.
Nakon godinu i pol dana strepnje, noćnih mora, lošega sna, dugotrajnih, iscrpljujućih putovanja, ja sam na tome mjestu, i promatram se izvana i iznutra.
Ono kroz što sam prošla unatrag osamnaest mjeseci, razmišljam, bilo bi dovoljno da slomi nekog mnogo jačeg od mene, a ipak sam, tješim se, uspjela se održati na površini, izvršavati zadatke bez posustajanja, i dalje se baveći onim što volim, pisanjem i snimanjem filmova, pritom nimalo ne zanemarujući novonastalu obavezu prema bolesnom roditelju.
Uvijek se nešto moglo učiniti drukčije, čak možda i bolje, međutim tako je sa svim našim odlukama, u svakoj ih prilici možemo staviti na preispitivanje, no i ovaj put bilo bi posve izlišno, jer rješenje za odabranu opciju u danom se momentu činilo najboljim.
U rješavanju problema umnogome ima utjecaja trenutak u kojem se nešto događa, ne samo način na koji se zbiva. Ovog se časa ne mogu prisjetiti čak niti gdje je bio moj pas dok sam ja izbezumljeno jurila za Čakovec, no mora da je bio sa mnom, jer kako bih bez njega prolazila kroz sve što me čekalo. Kao da je jedan dio moga sjećanja izbrisan, primjerice način na koji smo došli do tamo… kao da je bilo prije trideset godina. Nešto mi ne da da se spomenem određenih pojedinosti, moguće je u mome umu tada bilo mjesta samo za ono što je bilo nužno za rješavanje tegoba.
Zapravo se sada pitam kako sam uspjela sa svime izići nakraj sama, ali vjerojatno većina ljudi u sličnim situacijama, u sebi pronalazi jakost kojoj se ne bi ni u snu nadala. Kada ste u vremenskom tjesnacu, morate brzo donositi odluke, i to po mogućnosti sa što manje mogućih pogrešaka, naročito ako o svemu brinete sami; svaka odluka ostaje na vama, svaka je, dakle, samo vaš odabir, a ta vrst odgovornosti, sama po sebi opterećuje.
Sada kada sve učinjeno promatram sa distance, čini se pomalo nevjerojatnim, kao najmlađem sinu u priči 'Mačak u čizmama', međutim premda čovjekove mogućnosti jesu ograničene, njegov sposobnosni kapacitet daleko je veći no što to može zamisliti. Na žalost do spoznaje o vlastitoj snazi najčešće dolazi tek u nevolji.






Oznake: stanka gjuric, roditelj, briga

29.11.2016. u 12:16 • 5 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 21.11.2016.

Dobričina

Iz njegovih očiju nerijetko znade šiknuti prijekor ili zasjati ponosna radost; tada čak pomalo zadrhti, poput čovjeka ganuta određenim postupkom ili izrečenim.


Poprimaju li kućni ljubimci, u konkretnom slučaju psi, karakterne osobine svojih ljudskih roditelja, kao što je to slučaj kod djece, neovisno o nužnom genetskom udjelu, dakle i kada su usvojena? Rekla bih da da, jer ponekad, kad promatram svoga mezimca, učini mi se kao da gledam u svoj duhovni odraz u zrcalu, i premda je kod životinjice to mnogo teže primijetiti, čini mi se da je u mnogome nalik na mene. No, u njemu čak mnogo češće prepoznajem Antu, kojeg više nema; roditelj koji je zauvijek otišao ostavio je u njemu pečat, ugraviravši svoju neumrlu ljubav u Rexovo garavo oko. Katkad me, ovisno o mojim postupcima, iz njega promatra opominjućim, a katkad odobravajućim pogledom, baš na način kao što je to nekada činio Ante. Iz njegovih očiju nerijetko znade šiknuti prijekor ili zasjati ponosna radost; tada čak pomalo zadrhti, poput čovjeka ganuta određenim postupkom ili izrečenim.
Moj maleni čuvar koji bdije nada mnom onoliko koliko mu je to dopušteno u tijelu psića, imajući razumijevanja za sva moja loša raspoloženja, ipak me ne ostavlja na miru, samu, u drugoj prostoriji, već poput Ante, ostaje sa mnom tješeći me svojim prisustvom, nastojeći time dokazati kako mu ne predstavlja poteškoću nositi se s mojom zlovoljom ili boli, štoviše kako razumije sva moja stanja. Nekada bi odlazio, kad nas je još bilo troje, no sada ostaje, svojim krhkim tjelešcem pripijen uz mene, u mome krilu, čekajući da me mrzovolja mine. U takvim trenucima svakih nekoliko minuta podigne pogled da provjeri je li se stanje promijenilo na bolje, i ako jest, tada iz njega zagrmi uzdah olakšanja. Takvo što čovjeka može samo još više udobrovoljiti, razgaliti.
Vjerojatno su spomenute Rexove osobine, unatoč -moguće- mojoj, za mnoge -u najmanju ruku- neobičnoj tvrdnji, ipak slične osobinama većine pasa, no svatko u svome ljubimcu prepoznaje ono jedinstveno, čime se razlikuje od svih drugih, jer svaki je pas poseban.
Čitam svome dobričini ovo što sam napisala. Reklo bi se da sluša s odobravanjem.





Oznake: pas, kucni ljubimci, stanka gjuric, karakter

21.11.2016. u 11:30 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 06.11.2016.

Nagovorite me ne Amsterdam

Kao netko kome je do susreta mnogo više stalo, na mene čeka Amsterdam. On ne zna da svakoga dana, u svojim mislima, uz večeru pijuckam točeni Amstel, uz doručak, kakao s efektom ljubavna napitka, prelazim tisuću mostova odjednom, u letu, dodirujući mondrijanovsku njegovu obojanost.


Kao netko kome je do susreta mnogo više stalo, na mene čeka Amsterdam. On ne zna da svakoga dana, u svojim mislima, uz večeru pijuckam točeni Amstel, uz doručak, kakao s efektom ljubavna napitka, prelazim tisuću mostova odjednom, u letu, dodirujući mondrijanovsku njegovu obojanost.
Svi su gradovi s rijekom u središtu tako neodoljivo privlačni, baš svaki. Zaljubljena u Düsseldorf, Berlin, Beč, Veneciju…, odnedavno i u tebe. Ovo će biti naš četvrti susret. Hoću li istoga časa nakon što ugledam tvoje vilinske oči, osjetiti koliko te volim, ili će biti potrebno da odem, da budem daleko od rijeke, da bolno začeznem.
Ah, ljubavniče moj, u mnogome ti nitko nije ravan. Danas bi me još trebalo nagovarati na sastanak s tobom, a uskoro ću se smijati samoj sebi zbog svoje luckaste neodlučnosti.
Miris 'drukčijeg' u tebi zacijelo je nekad bio mnogo primamljiviji no sada. Unazad više godina, europski gradovi, koliko god da su zadržali svoju jedinstvenost, ipak su se jedni drugima odviše približili u međusobnoj sličnosti. Ponekad razabirem djeliće Zagreba prolazeći kroz Berlin ili djeliće Berlina u tebi. Katkad se osjećam kao kod kuće, na momente zaboravim da sam otišla iz Hrvatske, koliko znadem biti zbunjena tvojom sličnošću s nečim odbojno mi poznatim, 'domaćim', a što me nakratko odvodi u zabludu. Isto je i kad te ljubim, tek kada otvorim oči, ne odmičući se iz tvog zagrljaja, mogu bit' sigurna da si to ti.
Pet dana i četiri noći. Brojim dane na način kao što to čine djeca kad žele da im vrijeme brzo prođe. Vrijeme bez tebe, ali i ponekad s tobom. Četiri noći, i tri dana, tri i pol… Četiri noći, gotovo samo tri, jer prvu gasim palcem i kažiprstom, kao plamičak već ionako dogorjele svijeće.
Nagovorite me na Amsterdam, možda ne mogu bez njega, možda mi je potreban kako bih lakše ponovno prodisala, kako bih više voljela svoj grad, premda bi to moglo biti i manje, no nikad nije, nikad, ukoliko znamo da ne želimo zauvijek otići.






Oznake: Amsterdam, Holandija, Nizozemska, stanka gjuric

06.11.2016. u 12:43 • 5 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 28.10.2016.

Zaroniti u ljubav

Ljudi se, naime, u svojim snovima ponašaju kao što bi se ponašali i u stvarnosti. Njihove su reakcije njima samima, stoga, posve očekivane i razumljive, i jednako pogrešne kao što bi mogle biti i na javi, te nose jednaku težinu te iste pogrešnosti.


Još nosim dragocjeni osjećaj tebe, u sebi, i nakon sna o tebi, nakon neradog buđenja. Pojavljuješ se preda mnom, stojeći uz vlak na željezničkoj pruzi usred polja, govoreći mi: „Želim te povesti na put“. Klikćući u sebi, pristajem. Grliš me, šapućući: „Ostat ćemo skupa čitavu noć.“ Ustvrđujem kako prije toga trebam pokupiti nešto odjeće, na što odvraćaš: Ne brini, uzmi si vremena koliko god ti je potrebno“. Po tvome odgovoru zaključujem da si vlak unajmio za nas dvoje, te se bez opterećenosti upućujem do stana, k mojoj majci, u posve neprepoznatljiv prostor, no možda sam čak i u nepoznatom gradu, jer zaista, sve mi je strano, no ipak bez poteškoća pronalazim put do svake točke. Nakon što pronađem potrebno, i pozdravim se s mamom i psom, odlazim do dućana kupiti još ponešto što mi nedostaje. Iznenađena se kada te ugledam kako me čekaš, na izlasku iz samoposluge. Grlimo se, osjećam tvoju uzbuđenu muškost; preplavljena sam požudom, gotovo animalnom gladi za tobom. Umjesto da se uputimo prema vlaku, odlazimo u neku sobu u kojoj se nalazi djevojka koju, čini se, otprije poznajem, a ispostavi se da je tvoja dobra prijateljica. Ona zapravo čuva sobu za nas dvoje, no kada joj kažemo da izađe napolje jer želimo biti sami, nerado to čini, kao da se želi igrati stražara, promatrati nas.
Napokon ostajemo sami, i na mjestu gdje možemo ostvariti svoja maštanja uzgajana godinama, međutim nešto nas u tome sprječava. U tom se trenutku nekako i budim. Želim ponovno usnuti isti san, nastavivši tamo gdje se prekinuo, međutim ne uspijevam, mada od ranije znam da takvo što mogu, no bez obzira što intenzivno mislim o dotadašnjem tijeku radnje, i vrlo koncentrirano uranjam u snovito tkivo doživljenog, zadržavajući se na mjestu na kojem sam stala, to mi ne polazi za rukom. Razmišljam: da barem nisam otišla po stvari, možda bismo tada stigli voditi ljubav.
Razočarala sam samu sebe u vlastitom snu, pokazavši prenaglašenu praktičnost u situaciji koja je od mene zahtijevala trenutnu reakciju na ono što već ionako dugo priželjkujem. Uzevši u obzir važnost početka radnje, to je zapravo bilo posve nepotrebno. Trebalo je reagirati impulzivno, zaroniti u ljubav, no čovjek najčešće ne razmišlja na taj način, niti na javi, a izgleda ni u snu. Kada se zatekne u neočekivanoj situaciji, on često reagira, ili nastoji reagirati, od toga trenutka, koliko god može, planski. Na žalost, s odrastanjem ljudi umnogome izgube svoju spontanost. Ja sam, primjerice, na Njegov prijedlog vrlo lako mogla odgovoriti instinktivno, i otići u vlak istoga časa, a čak sam uvjerena da bi to bilo sličnije meni u stvarnosti negoli u snu, no nešto u čovjeku prinudi ga, i kada to od sebe najmanje očekuje, da obavi ono što smatra nužnim, prije no što se, čak i u situaciji kad mu je to od životnog značaja, upusti u avanturu za kojom odavno čezne. Tako sam i ja, umjesto da se bacim u zagrljaj voljenog muškarca bez osvrtanja, učinila nešto što je našu priču odvelo u nepoželjnom smjeru.
Ljudi se, naime, u svojim snovima ponašaju kao što bi se ponašali i u stvarnosti. Njihove su reakcije njima samima, stoga, posve očekivane i razumljive, i jednako pogrešne kao što bi mogle biti i na javi, te nose jednaku težinu te iste pogrešnosti. Međutim, nešto se ispostavi krivim, samo kad je ishod nepoželjan, mada ista ta odluka ne mora biti loša, ukoliko se rezultat pokaže zadovoljavajućim. Sasvim je logično očekivati od sebe da prije puta uzmete sa sobom ono što smatrate potrebnim, ni ne pomišljajući da bi to moglo poremetiti strukturu događanja, no u snu je to itekako moguće, a zacijelo i u zbilji.
Možda sam iz tog sna čak izvukla određenu pouku, poput: 'ne odgađaj ono što ti je važno'. Zaista, čovjek je nerijetko sklon nepotrebnom zavlačenju. Željela sam imati džemper i kozmetiku, prije no što se upustim u avanturu o kojoj dugo maštam, i to je bilo pogrešno, koštalo me neispunjenja moga sna, pa makar to bilo samo u snu.





Oznake: ljubav, pozuda, seks, stanka gjuric

28.10.2016. u 12:05 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 24.10.2016.

Sadisti među nama

...On taj bolesni dio svoga karaktera, dakle, očito pokazuje pred osobama koje već dovoljno dugo poznaje i tek kada zaključi da, ukoliko je kod svoje procjene pogriješio, njegov sadizam može proći samo kao slučajni, privremeni ispad.


Dugo sam vremena bila u kontaktu s prikrivenim sadistom, saznavši za tu njegovu osobinu tek nakon višegodišnjeg prijateljevanja. Zacijelo je nešto u našem odnosu bilo okidač za takvu radikalnu promjenu njegova ponašanja u odnosu prema meni, jer ne vjerujem da se inače razotkriva, ukoliko smatra da bi to moglo biti kontraproduktivno, odnosno da neće naići na plodno tlo kod osobe kojoj odluči otkriti tu svoju do tada pomno skrivanu crtu.
On taj bolesni dio svoga karaktera, dakle, očito pokazuje pred osobama koje već dovoljno dugo poznaje i tek kada zaključi da, ukoliko je kod svoje procjene pogriješio, njegov sadizam može proći samo kao slučajni, privremeni ispad.
Kroz svoj sam život susrela možda još jednu, najviše dvije takve osobe, no one su, za razliku od čovjeka o kojem pišem, tu svoju crtu pokazivale od samoga početka, a za ljude koji s takvim osobama ulaze u kontakt, to je zapravo dobro, jer se od njih odmah požele maknuti.
Ne znam ima li taj tip sadista jednu ili istovremeno više žrtava uz koje hrani svoju patološku prirodu, no ako ima jednu, i nju izgubi, zasigurno se, ovisno o prilici, hitro prebacuje na drugu osobu u svojoj blizini. Ukoliko smatra da među svojim prijateljima i poznanicima nema nikog prihvatljivog, ipak neće otići u potragu za metom izvan svoga dobro poznatoga kruga, jer premda takvi ljudi imaju već izoštreno osjetilo za prepoznavanje potencijalnih žrtava, ne usude se razotkriti nekome koga nedovoljno dobro poznaju, i zacijelo neće ulaziti u nova poznanstva isključivo zbog, za njih nepovoljnu situaciju unutar tog kruga. Budući će teško naići na nekog tko će njegov sadizam dragovoljno podnositi, jer to bi mogao biti samo netko tko u sebi nosi mazohističku crtu, bez odgovora na svoju sadističku prirodu, potiskivat će je i stoga postati zloćudniji u svojim drugim životnim preokupacijama, poput onih vezanih uz profesiju, gdje će svoju manu, naročito ako je na visokom položaju, izražavati kroz nepravednost, nepoštenje.
Iskazivanje sadizma unutar vlastite obitelji, odavno mu nije osobito privlačno, stoga što su reakcije njegove familije možda odviše predvidljive, no vjerojatnije je da su njegova braća i roditelji, na njegovo ponašanje odavno oguglali. On traži odgovor na svoj sadizam, i to odgovor u patnji, kakav od njih ne može dobiti, jer su s vremenom postali ravnodušni, ili su to oduvijek i bili. Njemu treba netko nov u tom iskustvu s njime, netko dovoljno ranjiv tko će očekivano reagirati.
Kad ljudi postani svikli na nečije psihičko maltretiranje, mogu postati na njega neosjetljivi, a on nipošto ne želi da do toga dođe. On priželjkuje žrtvu koja je u svojim reakcijama uvijek svježa, vjerna svojoj muci, onakvoj kakvu iskazuje od samoga početka, jer ništa ga ne može razjariti kao ravnodušnost. Ukaže li mu se prilika, možda neće nužno odabrati ženu, već će se morati odlučiti za muškarca, a to će svakako trebati biti slab muškarac, onaj labilna karaktera.
Nepodnošljiva glad u njemu, uglavnom, neće dopustiti da ne pokaže svoju pravu ćud i nahrani se tuđom boli, pa makar to bilo za njega nedovoljno uspješno, dakle samo nakratko.




Oznake: sadizam, psihicka bolest, patnja, stanka gjuric

24.10.2016. u 11:39 • 6 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 20.10.2016.

Odjednom ranoranioci

Postoji nekoliko tema o kojima volim razmišljati u ovakvim trenucima, a najčešće su to ugodne obaveze i projekti na kojima trenutno radim. Primjerice, radujem se svom novom filmskom naslovu koji će, tek što je film završen, osvanuti na IMDB*-u.


Odnedavno volim ustajati rano, sjediti u mraku i promatrati odraz uličnih svjetala u francuskom prozoru moga dnevnog boravka. Jutros rominja kiša, a zapadni zid moje sjeverne sobe ispresijecan je rešetkastim, nepomičnim sjenama. Rex se, po običaju, smjestio u 'gazdaričinu' krilu, a po njegovoj odlučnosti zaključujem da ga ovaj put ne muči pitanje što se događa. Volim promatrati njegove čvrsto sklopljene oči sa svilenkastim, sitnim, ravnim metlicama-trepavicama, premda mi se za to rijetko pruži prilika, jer kad god se nadvijem nad njega, on ih otvori. To je moguće jedino kada zaspi na meni, kao ovoga časa, no trenutno je prekrit tamom, i samo je on od nje tamniji.
Obožavam jesen, baš ovakvu kakva je sada, blagu, tek s naznakom nemilosrdnosti. Pitam se da li se od nečeg oporavljam, jer odavno nisam bila vjerna ranome buđenju, a u vrijeme kad sam to činila bilo je uglavnom radi pisanja. Unatrag nekoliko godina tome nisam bila sklona, premda mi zbog toga nije nedostajalo inspiracije. Svakako, rana me jutra mnogo više nadahnjuju.
Crno klupko u mome naručju gunđa primorano na izlazak iz tople postelje, no to je ipak bila njegova volja, da mi se pridruži.
Volim te mijene u sebi koje dođu na taj način, posve neočekivano, i na kojima sam itekako zahvalna, jer koloriraju moj život, čine ga zanimljivijim. Nekada je to bilo buđenje u podne, sada u šest ujutro. Možda se za koji mjesec ili godinu ponovno vratim na staro, budući to, barem kad je riječ o meni, očito nema veze s godinama, s obzirom da se moje ranojutarnje ustajanje ponavlja u nepravilnim, dugogodišnjim razmacima. Ako je tako, a jest, onda je ovo sadašnje stanje itekako dobrodošlo, zato što sam voljela to svoje razdoblje koje mi je dopuštalo i da navečer ranije zaspim, za razliku od do prije nekoliko dana, kada sam još odlazila u krevet iza jedan.
Odjednom se više ne bojim jutarnje tmine, a kad kažem bojim, zapravo mislim na odbojnost koju sam osjećala kada bih zbog bilo čega, u jesen ili zimi trebala iznimno rano ustati. Taj je otpor, na sreću, iz mene iščeznuo. Kao da je netko u meni zakrenuo polugu, iza čega je neugoda postala užitak.
I dalje sjedim u mraku, svojim unutarnjim satom nepogrešivo osjećajući vrijeme. I inače je tako, kad god da se probudim, gotovo u minutu mogu procijeniti koliko je sati.
Dok ovo pišem moj me je pas već napustio, otišavši natrag u svoje odaje, zasigurno shvativši da ovdje neće imati dovoljno mira za još malo drijemanja.
Sada već na sebi osjećam zrake svjetlosti koje pripadaju svitanju, onaj tako specifični plavkasti polumrak koji blijedi naočigled. Miris grožđa u kući kroz koju odavno ono nije ni prošlo, na trenutak, neobjašnjiv, ispunjava mi nosnice.
Postoji nekoliko tema o kojima volim razmišljati u ovakvim trenucima, a najčešće su to ugodne obaveze i projekti na kojima trenutno radim. Primjerice, radujem se svom novom filmskom naslovu koji će, tek što je film završen, osvanuti na IMDB*-u. To se dogodilo prvi put od kada sam počela snimate kratkometražne uratke, a u tome zacijelo ima udjela i moja poslovna ustrajnost. Neovisno o mojoj uspješnosti, ne posustajem, ne dam se omesti. :)
Napolju je već dan čiju uvjerljivost pomalo krade oblačnost, zbog čega je i ljepše no kad je vedro. Moje su jutarnje 'tapete' gotovo sasvim izblijedjele, odjednom se napolju ugasilo svjetlo koje je i službeno označilo dan, i u mojoj sobi utrnulo sjene. Sedam je i dvadeset.


*IMDB =Filmska Internet baza podataka




Oznake: jutro, stanka gjuric, pas

20.10.2016. u 08:25 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 19.07.2016.

Pierce Brosnan i ja

Ta se naša jednokratna prepiska događa tek nekoliko dana prije završetka poetske manifestacije.


Cijele noći sanjam Pierca Brosnana. Na nekom sam pjesničkom susretu, gdje nam je upravo on gost. Sada, kad budna o tome razmišljam, zaključujem kako takva ideja uopće nije loša, pozvati nekoga poput njega, na poetsko događanje. Ionako su nam dosadila stara, istrošena lica gostiju, koja iz godine u godinu viđamo već desetljećima. Potrošeni model. Pozovimo holivudske ljepotane, da ih produhovimo hrvatskom književnošću (prevedenom, naravno), he-he. Samo nek' si sami plate avionsku kartu, što im ne bi trebalo predstavljati nikakav problem.
U snu se sjetim kako sam Brosnana prvi put susrela također na nekoj poetskoj manifestaciji, međutim nisam se s njime čak ni rukovala. Zapravo se pitam kako je moguće da sam bila toliko sramežljiva da mu se nisam ni približila, a obožavam ga. Odlučna da ovaj put ne počinim istu pogrešku, u sobu mu, preko recepcije šaljem jednostavnu poruku sa samo jednom upitnom rečenicom: 'Jeste li me možda primijetili?'.
Pierce mi odgovara na vrlo interesantan način: u vidu grafikona na kojem se jasno vidi; pri dnu piše: jedva, u sredini: tako-tako, i pri samome vrhu: trenutno-iznimno zainteresiran.Ta se naša jednokratna prepiska događa tek nekoliko dana prije završetka poetske manifestacije.
Ne znam jesam li se nekoliko puta u noći budila, i pitala da li sam svoj susret s njime prvi put, sanjala, ili se on stvarno dogodio, ili sam pak sanjala kako se to pitam. Čitavo vrijeme snivanja, ili pri povremenu buđenju, mučilo me jedno te isto, i neprestano sam se kolebala između ta dva odgovora, jesam li Pierca zaista srela, ili sam naš prvi susret usnula. Proganjalo me sve do jutra, do samoga razbuđivanja.
U jednom sam se momentu, međutim, sjetila, i opet ne znam je li to bilo tijekom sanjanja ili polu budnog stanja, da sam nedavno, u stvarnosti, s Interneta čitala podatak o Brosnanovoj visini, i kako me iznenadilo da je visok 188 cm, i to me zapravo pokolebalo pri pomisli kako sam ga vidjela u zbilji, jer da jesam, znala bih da je tako visok. Svejedno sam i dalje u pojedinim trenucima, što je tako svojstveno sanjanju, i dalje mislila kako smo se sreli na prijašnjem poetskom susretu, samo što sam činjenicu o njegovoj visini, u sebi duboko potisnula. Na žalost, nije bilo tako.
Kao što to često u snu i biva, prizor u kojem primam Piercov odgovor, naglo se mijenja, i pretače u drugi u kojem se odjednom nalazim s nekolicinom kolega pjesnika ispred prekrasnog hotela uz more, u kojem smo odsjeli, poredani uz kola koja guramo po uskoj kaldrmi, za vrijeme olujna nevremena. Do nas dolazi neka žena koja vrišti i plače zato što smo pomakli njezin suncobran.
Zaključujem kako mora da je upravo to bilo presudno da me Pierce zamijeti, promatrajući taj neobični događaj s prozora svoje sobe, i odgovori na moju poruku, ručno izrađenim dijagramom, na kojem nije pisalo ništa drugo, osim - na pri tom označnim mjestima, koliko me je u danom trenutku primjećivao, odnosno koliko mi je naklon. U meni i dalje odzvanja ono 'izuzetno zainteresiran'.


Oznake: Pierce Brosnan, san, poetski susret, stanka gjuric

19.07.2016. u 11:39 • 7 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 12.07.2016.

Iritantnost

Vjerujem da ste se i sami imali prilike susresti s takvim ljudima, možda pripadaju vašoj obitelji, ili ih srećete na radnome mjestu, i ne možete ih izbjeći.


Imam poznanika koji sve što kaže ili učini, kod drugih uglavnom izaziva nelagodu. Kad pokušava biti duhovit, kad nastoji biti ozbiljan, kada se upinje da pokaže nezadovoljstvo, tugu, sve je to vještački, i stoga je posve razumljivo, s obzirom da uvijek ostane samo na uzaludnom pokušaju, da ga baš to čini iritantnim. Dakle, iritantno je stoga što nije autentičan. Unatoč nemalom broju godina, očigledno nije uspio razviti svoju osobnost, i premda se njegovo ponašanje, usprkos stome što se često nastoji prikazati neozbiljnim, ne bi moglo nazvati djetinjastim ponašanjem, ipak bi se manje vještom oku moglo učiniti kako je riječ o tome, no on je jednostavno karakterno nerazvijen.
Ljudi koji uporno nastoje biti ono što nisu, zato što misle da ono kakvi su u dnu duše, ne valja, konstantno pribjegavaju stvaranju vlastite slike kakvu su zamislili, i kakvu misle da bi drugi željeli vidjeti, mada to ponekad prerasta i u jedan od načina na koji žele osobe u svojoj blizini, ciljano iznervirati, i ne znajući da to čine uvijek, budući ne mogu prepoznati razliku između želje da budu iritantni, i sveprisutne, neizbježne iritantnosti koja potječe iz njihove usiljenosti.
Naime, takav čovjek znade osjetiti kada su ljudi s njime samo zbog interesa, a posve je razumljivo da su najčešće samo zbog toga, jer u njegovu društvu nije ugodno. Shvaćajući, dakle, da, primjerice samo zahvaljujući svojem položaju može biti u društvu određenih osoba koje od njega imaju koristi, u njemu postupno niče zloba, i usporedno s time mržnja prema ljudskome rodu, što samo učvršćuje njegovu potrebu da bude odbojan, naprosto im želeći ići na živce, kako bi za to platili određenu cijenu, budući ih ne može odbiti, znajući da bi ih time izgubio. U konačnici je njegov način ophođenja kroz tu odluku, kontradiktoran, jer ukoliko je neizdrživo biti u društvu takve osobe zbog njegova neprilična ponašanja, ne može se očekivati od drugih, osim ako nisu mazohisti, da se žele s njime družiti, iz ugode.
Još je nešto zanimljivo i karakteristično upravo za taj tip osobe. Uvijek si žele pridodati na značaju, kroz spominjanje nekih istaknutih javnih osoba s kojima se, navodno dobro poznaju i druže, ili pak isticanjem kako ih netko društveno značajan, izrazito cijeni.
Pitam se je li moj znanac žrtva odgoja, odnosa njegovih roditelja prema njemu u ranome djetinjstvu, no ako i nije, svakako je negdje nešto pošlo po krivu. Takvi pojedinci teško nalaze svoje mjesto u društvu, i ukoliko su odviše svjesni nekog svoga nedostatka, upravo zbog kompleksa manje vrijednosti postaju takvima, želeći se ustoličiti na nivo koji im ne pripada. Moj znanac, čak i kada se najviše približi onome kakav je zaista negdje u dijelu svoje skrivene, uspavane duše, jer ponekad sam u stanju osjetiti trenutak u kojem se barem približi onome istinskom, nepatvorenom djeliću sebe, kao da naglo odskoči od svoje moguće prirodnosti, i nastavi s glumom dalje.
Jako me podsjeća na jednu djevojku koja također nije mogla pronaći svoje autentično ja, no dalo se primijetiti kako je zbog toga patila. Imala je dosta osobina sličnih muškarcu kojeg opisujem, i zaista je ljudima išla beskrajno na živce. Bilo bi dovoljno da kaže neku jednostavnu rečenicu, poput 'Vani pada kiša', pa da ih već samo time uznemiri, jer i sam ton njezina glasa, način na koji je to rekla, iz čista bi im mira mogao podići tlak.
Vjerujem da ste se i sami imali prilike susresti s takvim ljudima, možda pripadaju vašoj obitelji, ili ih srećete na radnome mjestu, i ne možete ih izbjeći.
Koliko mi je poznato, najčešće upravo osobe koje su izrazito iskompleksirane posjeduju taj način ponašanja, bez obzira iz čega proizlazi njihov kompleks. To može biti, npr. kod muškaraca, njihova visina, ali i mnogo što drugog.
Kod izgrađenih individua takvo što ne bi trebalo predstavljati nikakav problem, osim ukoliko tijekom njihova psihofizičkog stasanja to nije bilo odviše isticano na pogrdan način. Ipak mislim kako bi, kad je o mome poznaniku riječ, već bila dovoljna sama njegova svjesnost o različitosti između njega i drugih dječaka, mladića, pa da se iz nje iznjedri zavist koja je kasnije prerasla o ovo što danas jest, odnosno iz kompleksa manje vrijednosti rodi bolesna potreba da se zataji izvorno ja.
Kako to nije moguće postići kroz fizički izgled, njegova je podsvijest počela graditi lažan karakter, no zbog kratera nastali tijekom neuspjelog pokušaja gradnje osobnosti od ranije, u njih se ruši njegova sadašnja, krivotvorena ličnost, kad god je nastoji podići i artikulirati na način da bude drugima prihvatljiva. Postajući nevjerodostojnim, odglumljenim čovjekom, on drukčiji više ne zna ni biti.


Oznake: osobnost, kompleksi, karakter, stanka gjuric

12.07.2016. u 13:15 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 09.07.2016.

Šest plakanja

Ženskice su se, kako sam i očekivala, počele zgražati, ali su svejedno rekle „Daj da još jednom vidimo“, nakon čega su se počele zahlikavati. Na to sam odvratila: „Je, cure, vi ste to sve delale, dokaz su vaša deca. Za mene se to već ne bi moglo reći. Ja još navek morem biti nevina."


1
Ne sjećam se kada sam zadnji put plakala (malo prijašnju suzu ne ubrajam). Prvi put, radi ljubavi, zbog tebe koji u mome životu još nisi postojao, posljednji put, zbog ljubavi, radi tebe koji više ne postojiš. Ne - fizički.
Znam da si tu, i da nikada nećeš otići, dok god te nosim u srcu, i dok god si mi potreban. Možda je i to svojevrsni teret za tebe, bdjeti i dalje nada mnom, sada kada tijelom više nisi prisutan. U meni cvili i zavija nezaštićeno dijete. Do kada…do kada…do kada? Ti si dragocjena perla ovješena o moj vrat, koju je nemoguće izgubiti.
Ulazim u promijenjeno stanje svijesti. Sve što ti možeš, ja ne mogu, ili obrnuto. Ipak, jedno drugo promatramo drukčijim očima, za nas oboje kazaljka sata stoji.
2
Čitavu sam noć, u snu, tražila fotografiju nekog mladića, u modnome magazinu, zatvorena u svojoj sobi u koju sam se iz protesta zaključala, nakon što me moj otac, iz meni nepoznatog razloga, sočno ošamario. Nakon nekoliko sati traženja, zaključih da sam tu fotografiju vjerojatno već ranije istrgnula iz časopisa i ponijela kući.
Poslije razbuđujućeg plača osjećam se poput prazne posude.
3
Daleko od grada, na osami, daleko od zelenila, topline, u jednoj sobi na drugome katu, s tri zbijena kreveta, dvije nepokretne i jedna polupokretna osoba u prostoriji od osamnaest kvadrata. U zagušljivoj tišini, privatni starački dom, sa stacionarom bez dvokrevetnih soba. Gdje da započnem kopati, kako bih došla do odgovora što i kako dalje, i što je najbolje. Jedina sloboda koja postoji, u čovjekovu je umu, jer kada mu zagrade vidik, oduzmu moć kretanja, jedino umom može od svega pobjeći. Mama, odgojila si jedno sebično, razmaženo, za mnogošto nesposobno dijete. Grcam u nevidljivim suzama.
4
Jer sam dobre volje, jer je anticiklona, jer je stan dotjeran do blistavila, jer sam spavala deset sati, jer prvu kavu ispijam u podne, jer sam prekinula vezu u kojoj bijah više no nezadovoljna, jer u nedjelju putujem k mami, jer su sve sjekire zakopane, jer u rezervi imam češkača teške kategorije, jer ne moram ništa obaviti, jer me nitko ne gnjavi. Suzim od zadovoljstva. Moje inače sive oči postaju svijetlo zelene.
5
Prije posjeta mami u čakovečkom Domu umirovljenika, otišla sam u stan po odjeću, te u ladici slučajno pronašla zanimljive igrače karte, s pornografskim fotografijama na poleđini. Odlučih uzeti ih sa sobom i darovati mome prijatelju, erotomanu. Moja me majka dočekala u holu, u društvu prijateljice iz Doma. U jednom sam trenutku iz torbe izvadila karte, i pokazala im jednu od njih. Ženskice su se, kako sam i očekivala, počele zgražati, ali su svejedno rekle „Daj da još jednom vidimo“, nakon čega su se počele zahlikavati. Na to sam odvratila: „Je, cure, vi ste to sve delale, dokaz su vaša deca. Za mene se to već ne bi moglo reći. Ja još navek morem biti nevina.“ Plakale smo od smijeha.
6
Zapuhao je vjetar, postalo je hladno, više se nismo grijali tijelima. Samo su nam lica ostala spojena slijepljenim suzama.



Oznake: plač, suze, stanka gjuric

09.07.2016. u 11:12 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 25.06.2016.

Merforoblija*

*izmišljeni naziv za postojeću zemlju


Možete li si predočiti Al Pacina kako priča na merforoblijskom? Čak je i to moguće i lakše, nego ga zamisliti kako nijemo otvara usta dok pripovjedač kao da gledateljima objašnjava što on zapravo govori.



Sa svojim se prijateljem upućujem u susjednu nam državu Merforobliju. Nakon stotinjak kilometara od graničnoga prijelaza, zaustavljamo se u poznatome turističkom mjestu, te- želeći malo popričati s lokalnim stanovništvom- i raspitati o jednostavnom detalju vezanom uz lokaciju na kojoj se nalazimo, obraćamo se djevojkama od otprilike dvadesetak godina, koje, uspostavi se, razumiju samo merforoblijski, jer na naš engleski i njemački samo odmahuju glavom odvraćajući nam na lokalnom jeziku.
Odlazimo u obližnji restoran u kojem nijedan od konobara također ne govori engleski, a na njemačkome znaju samo kako se kaže kruh. Zovu upomoć čovjeka koji natuca hrvatski, pa nam on barem donekle pomogne oko odabira hrane.
Pitam se slijede li poneke države, premda već odavno članice Europske unije, samo pravila koja moraju, u svemu ostalom držeći se svojih odluka od ranije? Kako je moguće ostati toliko zatvoren da ti je dovoljan samo tvoj materinji jezik koji ne govori nitko osim ljudi koji žive u tvojoj zemlji. Priupitah se čak nije li djelomično krivnja u tome što su svi strani filmovi sinkronizirani na merforoblijski, čime se ljudima uvelike uskraćuje mogućnost učenja stranoga jezika, koji se dobrim dijelom (naročito ako se ne uči u školi, no i kada ga se nakon stanovitog vremena, radi nekorištenja, pomalo zaboravi) uz čitanje titlova usvaja slušanjem, međutim znajući kako je u većini drugih europskih zemljama, kad je o televizijskom prikazivanju filmova riječ, proveden isti princip, tu pomisao istoga trena odbacujem.
Ovo ću spomenuti kao svojevrsni kuriozitet, jer za vjerovati je da mnogi ni ne znaju, budući često ne putuju, ili se nisu makli dalje od Slovenije ili Austrije, da postoje zemlje u kojima je nazovi sinkronizacija filmova na nacionalnoj televiziji napravljena na način da ista osoba daje glas i ženskim i muškim likovima, ali na način da tekst čita, bez ubacivanja ikakvih emocija u svoju interpretaciju, poput naratora u primjerice dokumentarnom filmu. Možete li si predočiti Al Pacina kako priča na merforoblijskom? Čak je i to moguće i lakše, nego ga zamisliti kako nijemo otvara usta dok pripovjedač kao da gledateljima objašnjava što on zapravo govori.
Čitavo mi se vrijeme boravka u Merforobliji činilo kao da sam zakoračila u svojevrsnu zonu sumraka gdje sve stoji u mjestu od prije trideset godina.
Možda sam tamo prekratko boravila da bih o toj zemlji mogla na taj način suditi, međutim ne može se poreći kako sam osupnuta viđenim, a da sam kojim slučajem planirala ostati više dana, samo bih se zbog navedenog predomislila.
Što su tom narodu učinili, i s kojim razlogom? Po mnogočemu doimlju se skromnima, kao i ranije, i možda, u cjelini, ne žive iznad svojih mogućnosti, što se za mnoge ne bi moglo reći, no ne da se primijetiti niti ikakav napredak.Je li moguće da ljudi imaju posve pogrešnu predodžbu o europskom ujedinjenju i njegovim posljedicama, da svaka zemlja unutar sebe krije svoju tajnu, ucijenjena, krećući se u mjestu, jer nakon jednog pogrešno učinjenog koraka više ne postoji izgledniji izbor, ili postoji, ali ga se odgovorni ne usude učiniti, jer bi to bilo pogubno, ne za narod, već za položaj onih koji odlučuju. Možda stanovništvo grca u suzama, kao i mnogdje drugdje, no taoci su vlasti koja je za njih pogrešno odabrala.



Oznake: jezici, Kultura, stanka gjuric

25.06.2016. u 13:14 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 06.06.2016.

U stupici

Znam, vrlo je opterećujuće na taj način razmišljati, i toga se treba osloboditi koliko je god prije moguće, no kada nekoga toliko volite, kao što ja volim Rexa, čini se nemogućim uvjeriti se kako će ovaj put ipak sve dobro proći.


Da se do kraja ne razbudim, izlazim napolje polusklopljenih očiju, tek toliko da obavim što je potrebno, kako bih se, zbog pretežno neprospavane noći, poput kakva somnambula vratila natrag u mezimčevim radosnim skokovima razrovanu postelju. Svejedno, po povratku u stan, moje mi misli ne daju mira, kao ni sinoć. Odgađam odluku, hoću li kroz nekoliko dana otputovati kamo sam pozvana, a svoga psa ponovno ostaviti na čuvanje tamo odakle je prošli put utekao, a zbog čega sad imam fobiju, ili ću zbog njega ostati kod kuće, poput taoca, zarobljenika vlastite bojazni, žrtve koja ne pristaje na mogućnost još jedne tuđe, međutim samim time, neizbježno, i vlastite pogreške.
Netko tko nema sličnog iskustva, to zacijelo ne može razumjeti, taj moj oprez i strah. Jednom -na taj način poljuljano- povjerenje gotovo je nemoguće vratiti. Stavljam na vagu koliko mi je važno otputovati, dakle riskirati prepuštanjem Rexa na skrb onima koji su nas (i njega i mene) već jednom iznevjerili, ne pazeći na njega kako bi trebalo, jer da jesu, ne bi im pobjegao, ili mi je ipak važnije ostati s njime kod kuće dok posve ne ozdravim, ili dok se jednom, bez obzira na sve, moje višednevno odsustvo ne pokaže uistinu neodgodivim.
Sada se pitam kakva bi to prilika uopće trebala biti? Trenutno se ne mogu sjetiti nijedne situacije koja bi od mene iziskivala da svoga psa ostavim samog dulje od dvanaest sati. Mnogi bi rekli: 'Zašto ga, dok odlaziš na put, ne povjeriš nekome od svojih prijatelja?', međutim ljudima koji nisu navikli na pse, ako bi i željeli pričuvati vašeg, još je manje za vjerovati, jer kao što mi je moj najbolji prijatelj rekao netom nakon incidenta u Trnjanskoj: ' Da si ga meni dala na čuvanje, ja bih ga također pustio da bude slobodan, jer sam mislio da uveličavaš kad tvrdiš da će bez povodca pobjeći.' Dakle, ljudi će ti obećati sve što od njih tražiš da naprave, no čim im okreneš leđa, ponašat će se onako kako misle da je za tvog psa najbolje, pretpostavljajući da pretjeruješ. Naprosto ne shvaćaju, pa čak ni oni koji imaju, ili su imali lajavog kućnog ljubimca, da kada je pas udomljen kao odrastao (što je slučaj kod Rexa), neke ga se stvari više ne daju naučiti. Može ga se donekle usmjeriti, ali u onome osnovnom, što ga je oblikovalo u to kakav, kao sazrio, jest, ne može se korigirati ništa, i to puno njih kao da ne želi razumjeti, a kako se pokazalo, čak ni oni koji bi itekako trebali, takozvani stručnjaci.
Mnogi vole misliti kako su najpametniji, i kako su upravo oni ti koji mogu preokrenuti tijek događanja, ili preusmjeriti, preodgojiti nekog nekim svojim genijalnim postupkom, nakon čega će se moći samodopadno pohvaliti svojim uspjehom. No, kad se dogodi tragedija, tada to pripišu višoj sili, prebace odgovornost na nekog drugog, ili se nastoje izvući lažnim, smiješnim objašnjenjem.
I kako da onda ja svoga psa, nakon pedeset i dva dana koliko je prošlo od već spomenutog nemilog događaja, tada potanko opisanog na ovome mjestu, odem na taj put ostavljajući Rexa onima u čijim je rukama već bio, ili bilo gdje drugdje gdje još nije bio ostavljan? Kako, nakon svega, imati povjerenja u i kog drugog osim sebe? Znam, vrlo je opterećujuće na taj način razmišljati, i toga se treba osloboditi koliko je god prije moguće, no kada nekoga toliko volite, kao što ja volim Rexa, čini se nemogućim uvjeriti se kako će ovaj put ipak sve proći dobro.



Oznake: pas, stanka gjuric, putovanje

06.06.2016. u 12:56 • 8 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 23.05.2016.

Preživjeti ponedjeljak

Još jedan ponedjeljak iziskuje od mene da opšijem sve rubove, uglačam parket, spojim povezivo, odvojim nespojivo.


Zatvaram se u mliječno bijelu, neprobojnu kapsulu. Do mene ne dopire ni tračak života izvana, ni svjetlost ni zvuk. Uzimam psa u naručje, i naglavce se bacam u tišinu. Zaboravljam na mobitel, tekuće obaveze, očekivanja drugih, zagubljenu tuđu ljubav pred mojim vratima. Samoj sam sebi dovoljna. Moja kava ima okus po dosadnom, meni neukusnom celeru, no popit ću je do kraja, jer ne želim dizati svoje krzneno dijete. U mome notesu sasvim lijepo izgledaju svi precrtani, do sad riješeni zadaci i obaveze. Sam pogled na njih rasterećuje, bez obzira na druge, nadolazeće, koje progresivno rastu. Kada bi jednom sve to stalo, možda bi se život učinio besmislenim. Kao hrčku u kotaču koji se odjednom više ne vrti.
Još jedan ponedjeljak iziskuje od mene da opšijem sve rubove, uglačam parket, spojim povezivo, odvojim nespojivo. Ali ja prezirem ponedjeljak, i stoga u svojoj tihoj ljusci- gnijezdu u kojem su sva zvona odavno pokvarena, a telefoni isključeni, jagodicama prstiju dodirujem tjeme tebe postojećeg još samo u mojim mislima, i razmišljam koliko mi treba biti mrzak susret s osobom kojoj pripisujem najgore osobine, da se s njome ne susretnem ponovno. Ima li uopće lijeka za tu svojevrsnu boljku koja nas, poput ovisnosti, dozivlje da vidimo nekog za koga znamo da nam škodi. Ti mi ne daješ odgovor na to pitanje, zacijelo želeći da dođem do njega sama, no kako, kad me sa svih strana zapljuskuju potrebe drugih koji stvaraju most do onih koje ne želim. U meni se vodi neprestana borba u kojoj sam katkad samo promatrač. Navijam za ljubičaste,a prevagnu žuti. Dakle, neovisno o mojoj volji, pobjedu odnosi za mene lošiji. Imamo li svi mi ponekad zaista tako malo utjecaja na ono što će se dogoditi u okviru našeg, već smišljeno suženog odabira, ili je riječ o tek našoj kadikad neosviještenoj pragmatičnosti. Mnoge sam ljude izbrisala iz svoga života, svoje prijatelje svela na nekolicinu, a i to mi se ponekad čini previše. Kadgod se pitam volim li ja uopće ljude, ili ih samo podnosim iz nužde. Sklonija sam vjerovati da je posrijedi ovo potonje. Kada bi, primjerice, na šalterima sjedili psi ili mačke, pa čak i roboti, bila bih mnogo zadovoljnija. Kada bi psi svoje upokorene vlasnike izvodili na uzici, a mačke, svoje, držale zatvorene u kući, dok za njih napolju traže miševe, bilo bi ugodnije i na ulici.


Oznake: Ponedjeljak, ljudi, stanka gjuric

23.05.2016. u 11:23 • 6 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 09.05.2016.

Još do jučer

Još jučer sam čeznula za tobom, a danas potišteno odlazim u tamni kutak, kao kažnjeno dijete, povratiti ravnodušnost, prizvati pomirenost.


Bosonoga gazim po smrvljenom staklu, no ništa ne osjećam. Više ništa. Čak me i boja tvog glasa razuvjerava u ljubavnu moć nada mnom. Odjednom si riješen svih markera požudnosti, ispran od njih do neprepoznatljivosti. Uvijek se ponovno pitam: kako je moguće? Kakvo olakšanje, a istodobno tjeskobnost. Još jučer sam čeznula za tobom, a danas potišteno odlazim u tamni kutak, kao kažnjeno dijete, povratiti ravnodušnost, prizvati pomirenost. Vrijeme je nakratko stalo, dovoljno da me umrtvi, negdje u daljini nadovezuju se čvornate magle na naš ljubavni svršetak.
Mučni su rastanci koji se zbivaju u nutrini, jer nijedno od nas dvoje to neće izreći, svoju gorku otriježnjenost podastrijeti pred drugim, obznaniti što se zbilo. No, što se uistinu dogodilo i kako, mi niti ne znamo, osim da smo nenadano odustali jedno od drugog. Dok si ti, žureći, ispijao purpurni šampanjac, a ja polako, tvojom strašću začinjenu vodu, sve sanjano još se činilo mogućim, ali u jednome času, pri nekom nesmotrenom koraku, zapuhao je vjetar, postalo je hladno, i više se nismo mogli međusobno ugrijati uzavrelim tijelima, pričom i šapatom. Svojom ljubavnom žudnjom zagrebavši po površini, naglim smo uzmakom samo uspjeli produbiti prazninu u nama.
Ostalo je samo sjećanje na jednu priliku, neiskorištenu, zauvijek odnesenu, pokopanu bez ploda, u kojoj smo mogli saznati tko smo, jedno drugom bili još do jučer.



Oznake: ljubav, zaljubljenost, stanka gjuric

09.05.2016. u 12:22 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 25.04.2016.

Tajnoviti sni

Što može biti vjerodostojnije od osobnog iskustva koje precizno, iako pod dojmom uglavnom podsvjesnoga djelovanja, upućuje na pravi karakter tih razmetnih simbola kojima iz noći u noć bivamo zasipani. Nije nam potrebno analizirati vlastite snove (mnogi se često puta čak ni ne sjete što su sanjali) da bismo preuzeli makar djelić njihove snage u okrilje stvarnosti, kako bismo njome bili koliko-toliko zaštićeni pred nadirućim i nimalo bezazlenim životnim izazovima.


Rijetko kad sanjam proročke snove, no kad se to desi, kao jučer, tada zaista mogu reći da sam snivajući živjela stvarnost koja tek nailazi. Ponekad mi se znalo dogoditi, da mi se san ostvari tek nakon nekoliko mjeseci, no s obzirom da je sjećanje često nedovoljno pouzdano, a u to sam vrijeme vodila dnevnik snova, svoj sam spomen na ono što se dogodilo mogla provjeriti. Premda sne više ne zapisujem, što se autentičnosti tiče, ovaj put za to nije bilo ni potrebe, jer od sanjanog do obistinjena nije prošlo ni osam sati. Zapravo sam zaključila da se ono zbivalo tijekom samoga sanjanja, budući da sam u svome snu bila sudionik - promatrač zbivanja na monitoru kompjutora u trenutku kada mi je netko slao poruke na facebook. Možda bih trebala ponovno voditi takav dnevnik, jer tko zna koliko toga sanjanog, a zaboravljenog, uistinu doživimo, a da toga nismo ni svjesni. Ipak, ne vjerujem da je to česta pojava, jer se i meni koja sam dugo vremena potanko zapisivala sve odsanjano, to dogodilo tek nekoliko puta.
Toliko sam puta pisala o snovima, njihovu značenju, značaju i tome slično, da bi sve daljnje razglabanje o toj temi bilo samo ponavljanje već napisanog i objavljenog u moje tri knjige ('Lekcija o drskosti', 'Dnevnik vodonoše' i 'Umijeće življenja'), te ću zbog toga ovdje objaviti jedan od tih zapisa/eseja:

TAJNOVITI SNI

Ponekad se pitam: sanjamo li kako bi nam bilo lakše živjeti, budući da ono što je san u stanju učiniti svojom «ispričanom pričom», iako se svojim učinkom ne može natjecati sa stvarnom mogućnošću s «prijeteće nam» jave, na čovjeka djeluje izuzetno povoljno i nadasve iscjeljujuće. Malo što može biti tako nesavladivo i moćno kao trenuci lagodne koncentracije vlastite snage kada primjerice lebdimo, ili činimo jedno od mnogih samo u snovima dostupnih čuda, premda je nerijetko upravo slabost ona koja nas zaokuplja, no koja na nas podjednako može djelovati i «tješiteljski».
Što može biti vjerodostojnije od osobnog iskustva koje precizno, iako pod dojmom uglavnom podsvjesnoga djelovanja, upućuje na pravi karakter tih razmetnih simbola kojima iz noći u noć bivamo zasipani. Nije nam potrebno analizirati vlastite snove (mnogi se često puta čak ni ne sjete što su sanjali) da bismo preuzeli makar djelić njihove snage u okrilje stvarnosti, kako bismo njome bili koliko-toliko zaštićeni pred nadirućim i nimalo bezazlenim životnim izazovima.
Koliko puta samo usnemo ono što nam silno nedostaje i tako kompenziramo taj nedostatak na način da svoje neostvarene želje i potrebe ispunjavamo tim umalo jednako djelotvornim putem! Naravno, mnogo puta nismo ni svjesni koliko nam je određeni san pomogao, ili još točnije: većina ljudi toga nije ni svjesna, a čak je i sklona, ohrabrena za to «pogodnom literaturom» nepravilno ih tumačiti, u nastojanju da pronikne u njihovu na taj način suviše pojednostavljenu i napokon posve pogrešnu simboličnost.
Snovi su zapravo, u toj sferi tajnovitosti, sami «vlastiti čuvari» svoje snažne nedodirljivosti i, ne znam može li njima itko svjesno upravljati, mada bi mnogi to zasigurno željeli. Bilo bi senzacionalno kada bi to doista bilo moguće, no nije isključeno kako bi tada ta mogućnost utjecanja bila nemalo zloupotrebljavana, čak možda i na vlastitu štetu, kao uostalom i sve ono što je pretjerano i nasilno «pod paskom» čovjeka.
Mnogo sam se puta približila tek milijarditom djeliću te vjerojatnosti, ali u njezinom najjednostavnijem, i po svoj prilici jedinom «dozvoljenom» obliku. Naime, znala bih, budeći se noću iz nekoga prelijepog sna koji se iz neodgodivih potreba morao prekinuti, svjesno izazvati da usnem njegov nastavak i gotovo uvijek bih to postigla nastavljajući ga upravo na mjestu gdje se određeni san i zaustavio. Nisam, doduše, sigurna koliko sam na to stvarno utjecala vlastitom voljom, budući da se taj neželjeni intermeco događao u izvjesnom polusnu, iako svjesno održavanom, koliko je to naravno moguće da se obave stanovite radnje za koje je ipak potrebna kakva-takva budnost. To govorim stoga što sam se mnogo puta borila, jednako tako da od sebe odagnam onaj ružni, i to u trenucima kada sam tijekom sna znala da sanjam, ili sam se pak nenadano probudila ne htijući ponovno zaspati iz bojazni pred njegovim produžavanjem.
Najdalje koliko sam, čini mi se, dospjela u «upravljanju» svojim snivanjem, jest moment kada, opet znajući da sanjam, poželim poletjeti, i pri tom se «svjesno» uzdižem i - doima se- beskrajno dugo letim. To je jedan od najgrandioznijih trenutaka koji sam ikada doživjela, no na žalost rijetko bijah počašćena tom nadnaravnom, tek kroz sne dostupnom mogućnošću.
Međusobno sporazumijevanje ljudskog uma i tijela, s tim «tajnovitim potonućem» u kojem se kroz utočišnu mrežu rasterećenja i njezina suptilna iščitavanja odvija blagotvorno, samozatajno došaptavanje koje osobu nerijetko spašava od nje same, nešto je što u svojoj još nedovoljno spoznatoj, no nesumnjivoj snazi, uistinu zapanjuje.
Često zamišljam kako čovjek, pošto se probudi i ukloni sa svoga čela sićušnu i zamalo nezamjetnu elektrodu, promatra na ekranu televizora ono što je te noći «proživljavao». Uvjerena sam da bi malo koji film mogao konkurirati toj specifičnoj domišljatosti uma oslobođena svih zabrana i stega. Sve ono što nas zaokuplja i tišti, čime smo nerazrješivo opterećeni, ili nam bilo što nije dostatno, nalazi svoje mjesto u tom začuđujućem međuprostoru našega bića koji se pokatkad doima zbiljskijim od same stvarnosti.











Oznake: snovi, sanjanje, stanka gjuric

25.04.2016. u 10:26 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 21.04.2016.

Jutro s Rexom

Rexovo i moje prijepodne iscrtano ulicom zidova (Wall Street), obilježeno riječima 'volim te' i 'mrrr', trenucima u kojima sve se mijenja, a istodobno ostaje istim: zadovoljstvo ruši ravnodušnost, osmijesi smjenjuju indiferentnost, u grubim, naglim valovima.


Podizanje iz rosnoga jutra, punjenje posudica, slatkošću posvećenom, mlakom vodom, lako ostvarivo sanjanje s pogledom u nebo iza neprobojnog stakla, poput povratka je kući nakon uspješno ispunjenoga zadatka. Rexovo i moje prijepodne iscrtano ulicom zidova (Wall Street), obilježeno riječima 'volim te' i 'mrrr', trenucima u kojima sve se mijenja, a istodobno ostaje istim: zadovoljstvo ruši ravnodušnost, osmijesi smjenjuju indiferentnost, u grubim, naglim valovima. U tim momentima mi se stapamo u jedno, i tada ništa nije važno, ništa osim toga, jer vrištim za njime čak i kad je sasvim blizu, kao sada dok leži u mom krilu, a njegove su oči uprte u istom pravcu.
Topao kao netom iz pećnice izvađena štrudla, topi se u mome naručju, dok mene preplavljuje milina zbog ponajprije taktilnog, u kojem osjećam njegovu mekoću, disanje, svilen, srčane otkucaje koji poput tupasta štapića bockaju u središte moga dlana koji prekriva njegove grudi. Rexove crne, prekrižene šapice, poput srpa i čekića na zastavi, počivaju na mojoj crvenoj suknji, dok nježno ga obujmljujem mazeći ispod sijedoga podbratka.
Ta mazna životinjica, gladna ljubavi, još je prije samo nekoliko dana dojurila kući u potrazi za mnom, pobjegavši iz hotela za kućne ljubimce. Moj maleni Harry Houdini, moje krzneno djetešce.
Ponekad imam osjećaj da nisam u stanju voljeti nikog osim njega, što naravno ne odgovara istini, ali njegova neprestana prisutnost izaziva takav osjećaj, njegova potreba za mnom, kao i moja za njim, ta neizbježna recipročnost. Ništa nije sličnije sreći od trenutka kada on leži u mome naručju, i ništa joj nije bliže.
Premda sam sada nemirna, jer pišem, ne smeta mu nijedan od mojih pokreta, iako se, kako bi on mogao zadrijemati, nastojim pomicati minimalno. No, Rex i noću, kada sam ja još budna, strpljivo trpi moje nenamjerne udarce i milovanja, za razliku od mog prvog psa koji bi, kad god bih ga pomilovala, iz kreveta gunđajući odlazio. I jedno i drugo ponašanje voli se podjednako, i onaj prosvjed i ovo prepuštanje. I dok on i dalje na mojim prsima prede kao mačka, ja opušteno, obuhvaćena njegovom toplinom, slažem kostur priče u polje maćuhica i maslačaka, i evo me, već sam pri kraju.



Videopoezija (Rex)

Oznake: pas, kućni ljubimci, stanka gjuric

21.04.2016. u 13:36 • 8 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 15.04.2016.

Rexov bijeg iz hotela za pse

Idući put, budem li ga ponovno odvela u hotel, uz opis njegova karaktera, i njegovih potreba (što uvijek nanovo traže pri ostavljanju psa na čuvanje, uz obavezni potpis vlasnika), trebat ću ispisati iz Wikipedije članak o Houdiniju, i taj papir priložiti uz njihov, jer Rexove me vještine neodoljivo podsjećaju na one najpoznatijeg iluzionista u povijesti.


Prvo - san, zatim - nemila stvarnost:

Sa svojim psom Rexom ulazim u autobus prepun turista koji obilaze Zagreb, dok se mi upućujemo kući. U busu se nalazi i čovjek sa svojim golemim psom na kojeg Rex ne reagira, kao ni ovaj na Rexa, što je dobro, ali samo u snu, jer u stvarnosti, s obzirom na Rexovu narav, vjerojatno ne bih ni koristila gradski prijevoz. Nakon kraće vožnje, vozilo zastaje kod trnjanskih fontana i Rex i ja izlazimo prvi, međutim iza nas izlaze i svi ostali, dakle i čovjek s psom, no istog se momenta pokaže kako on vodi sa sobom i druge životinje, jer iza njegova psa počnu izlaziti lavovi, tigrovi, lisice, čitavi zvjerinjak. Rex, do tada miran, ugledavši divlje životinje, razjari se i trkom uputi za njima. U sekundi, oni se svi izgube iza okuke, dok ja ostajem skamenjena, preneražena i svjesna toga da moj pas ne može preživjeti sukob s njima, međutim nakon nekoliko sati, već gotovo pomirena s neizbježnim, ugledam ga, pomalja se iza ugla iza kojeg je nestao, vuče se, raskrvavljen, ali živ.

Toliko sam pod pritiskom zbog jučerašnjeg saznanja da je moj pas, za vrijeme mog boravka u Parizu pobjegao iz hotela za pse, inače veterinarske stanice koja pruža uslugu čuvanja pasa, da sam, opterećena time, izgleda morala usnuti taj san u kojem on ipak na kraju ostaje živ, kao što je, na sreću, ostao živ i neozlijeđen i nakon bijega iz Trnjanske, do kuće, prešavši četiri raskrižja, od koja su tri najveća u gradu.
Kako je to zapravo izgledalo, nikada neću saznati, samo znam da psi ne gledaju na semafor, vjerojatno prolaze poput metka, tko ima uopće sreće da prođe, kao i Rex.
I dok je trajala potraga za njim po cijelome Trnju, on je došetao do zgrade u kojoj živi i počeo lajati ispred vanjskih ulaznih vrata. Očevici kažu kako je u kuću ulazila stanovita gospođa koja ga je željela pustiti unutra, međutim on nije želio ući, vjerojatno osjećajući da u tom trenutku nema nikoga doma. Navodno se potraga za njim odvijala na biciklu, a koliko je točno trajala, ne znam, niti ću ikada sa sigurnošću znati.
Idući put, budem li ga ponovno odvela u hotel, uz opis njegova karaktera, i njegovih potreba (što se uvijek nanovo traži pri ostavljanju psa na čuvanje, uz obavezni potpis vlasnika), trebat ću ispisati iz Wikipedije članak o Houdiniju, i taj papir priložiti uz njihov, jer Rexove me vještine neodoljivo podsjećaju na one najpoznatijeg iluzionista u povijesti. Nebrojeno se puta uspio osloboditi još dok je bio kod prvih vlasnika, u dvorištu, na lancu, a jednom su ga, u spomenutom hotelu, vezali za boravka u samome kavezu, provukavši uzicu kroz rešetke kako bi lakše došli do njega kad ujutro otvore kavez, odnosno da im ne pobjegne, međutim Rex je tijekom noći marljivo grickao lajnu, sve dok je nije pregrizao. Mogu zamisliti kako su bili iznenađeni kada su ujutro otvorili kavez, a on iskočio i potrčao, naročito ako su bila otvorena vrata dvorišta, jer taj se ne da uhvatiti kad je jednom oslobođen uzice. Naravno, mnogo ga se lakše dočepati u dvorištu, nego na ulici.
Dakle, u najboljoj namjeri da moga psa socijaliziraju, pustivši ga da se druži s drugim psom, i da bude slobodan, eto što se dogodilo.
Inače, svi se uvijek naveliko čude što Rex na sebi ima dvije ormice, k tome još osigurane planinarskom kopčom, no kad on povuče za nekim psom iza sebe, istoga momenta, kao nekom čarolijom, izlazi iz orme, jer ima svilenkastu dlaku s koje remenje lagano sklizne, uz to što je, naravno, iznimno spretan.
Morala sam ovo zapisati, i to upravo na taj način, bez imalo uljepšavanja, da više ne razmišljam o tome, jer kad samo pomislim što mu se moglo dogoditi, hvata me jeza, a trenutno sam, zbog proživljenog šoka, i u vrućici.



Oznake: hotel za pse, stanka gjuric, Rex, kućni ljubimci, trnje, Psi

15.04.2016. u 12:19 • 13 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 03.04.2016.

Prizivanje

Ja nisam 'ja', i sve dok se ne upoznam, ne mogu pronaći nijedno rješenje.
Kad se to dogodi, možda će biti prekasno za prisjećanje na sve ono što je vrijedilo, vještinu koja me dovodi k tebi, sretnu.


Jučer sam mnogočemu odjednom rekla neodloživo NE. Kad pomnije razmislim, dugo se spremalo nevrijeme. Započelo je ledenim vjetrom. Kao da se otvorilo neko novo poglavlje u kojem opstaje drukčije 'ja', ono koje nema vremena za razbibrigu, fokusirano samo na jedno, ono što se ne tiče, sebično, samo njega. Nevoljko mu se približavam, tome neprivlačnome neznancu, ježim se i strah me je njegove strane, neprepoznatljive stvarnosti.
Dok god ne pritišćem glinu, u njoj neće ostati traga. Dana mi je da je oblikujem, no još ne znam što bih s njome. Pobožno je držim u rukama, i kao da čekam da se iz nje sâm formira oblik, kišnom kapi, nekom tuđom rukom, jer ja to, čini se, ne znam. Ja nisam 'ja', i sve dok se ne upoznam, ne mogu pronaći nijedno rješenje.
Kad se to dogodi, možda će biti prekasno za prisjećanje na sve ono što je vrijedilo, vještinu koja me dovodi k tebi, sretnu.
Usredotočenost uništava ako se svodi samo na jednu golemu brigu. Sastrugana je s mene sva dobra prošlost, niču zlokobni pupoljci nove.
Kao iza stakla promatram bljedunjavu dojučerašnjost koja postupno nestaje, dok s ove strane bujaju besmislom naši podijeljeni životi. Mogu li preskočiti ogradu i vratiti se, bez vremenskoga stroja, na livadu s koje me nešto otelo, i potrčati u suprotnome pravcu od današnjice kakvu poznajem? Nije nam potrebna nikakva naprava da bismo zakoračili u nešto otprije, dobro, moguće samo umijeće kojim ćemo izmanipulirati sadašnjost, dakle prevariti vrijeme, doskočiti zbilji. Kao tijekom praćenja filma na video playeru, pritisnuti tipku za pauzu, okrenuti se neupoznatim radostima, ili se vratiti odavno zanemarenima. Prizvati ih svojom vjerom, pronaći sve zagubljene krajeve konaca koji su ostali daleko iza nas, pokidani, napušteni, i privezati ih za svoja lagana kola koja gmižu sporije od obećanja koja se nikada neće ispuniti.
Jučer sam deaktivirala svoj facebook profil. Ionako me već netko vjeran prati; što ću uopće samoj sebi, kad postoji netko tko me voli više. Možda mu neću moći reći hvala, jer ne znam tko je, ne znam što želi. Zacijelo je samo ljubav prerušena u igru, ili dopunjena njome, čista, nedužna, od samoga Boga, baš poput nevidljivog prijatelja. Bi li joj transparentnost dala drukčiji smisao, ili joj ga možda u potpunosti oduzela? Neki dječak umotan u tajnu, koji iscrtava svoju iskrenu naklonost, kao što to može samo netko jako mlad. Nitko to ne može na taj način i toliko, kao još nepovrijeđena mladost, netko kome nisu stigli podrezati krila.
Jedina istinska radost koju ću još vjerojatno dugo osjećati, susret je s njime u toj zamamnoj, virtualnoj izmaglici. Ispipavam tek obrise, i to mi je posve dovoljno, jer koliko god bila prikrivena, istini se ništa ne može oduzeti. Čak i u posvemašnjoj tmini, ona uvijek ostaje to što jest: i kada je skrivena, isijava.


Oznake: stanka gjuric

03.04.2016. u 10:37 • 2 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 29.03.2016.

O ljudskoj ljepoti

Do tada nisam vjerovala da muška ljepota može biti na taj način nesavladiva, tako bezobrazno smjela, a opet nezaštićena i ranjiva. U cijeloj se njegovoj pojavi zrcalila neka ležerna samosvijest o moći te očaravajuće skladnosti.


Češće su me voljeli i zaljubljivali se u mene izraziti ljepotani, premda ljepota privlači k sebi sve ljude podjednako, i one ružne i one prosječna izgleda. Kako god bilo, mnogo sam rijeđe bila u vezi s lijepim muškarcima, jer premda sam i sama osjetljiva na ljudsku ljepotu, nerijetko joj se divim samo izdaleka, bez potrebe da joj se približim. Dakle, samo sam joj u par navrata dopustila da me dodirne ispod površine, dublje takne, i to samo kad je bila udružena s duhovnom ljepotom.
Ružnoća me pak oduvijek odbijala, štoviše plašila, još kao maleno dijete.
No ona vrst ljepote pred kojom zadrhtite, a koja pritom- naravno- mora biti, kako bi danas rekli, 'streight', lijepost je koja mi je oduvijek bila na 'usluzi'. Mogla sam s potpunom sigurnošću, u svakoj prilici znati kako će ta osobita vrsta privlačnosti reagirati na mene, pa čak i danas kada se to možda ne bi očekivalo od nekog mlađahnog krasotana, barem ne kao što je to bilo prije dvadeset, ili više godina. Kao svojevrsni fenomen, to me je oduvijek privlačilo, i bila sam sklona, zbog svog analitičkog uma, čak određenom proučavanju istog, kroz nužno životni eksperiment.
Bismo li lijepe ljude mogli nazvati svojevrsnom elitom, zatvorenom u zaseban svijet koji se gotovo njušeći raspoznaje, no unatoč tome, u istom tom svijetu ostaje si ukleto dalekim? Danas su muškoj i ženskoj atraktivnosti, doduše, podosta pomrsili račune svi oni skloni istome spolu, no čak i oni, moguće, bez obzira na opredijeljenost njezina nosioca, na nju gledaju podjednako, odnosno dive joj se.
U svakom slučaju, tuđa se naočitost percipira, odnosno pristupa joj se na posve drukčiji način nego prosječnosti ili ružnoći, već samo zbog toga što isključivo tjelesna lijepost može privući onu drugu, jednako lijepu, dok kod običnih, nelijepih, ili manje lijepih ljudi, to se ne događa, oni nikada ne privlače isti 'soj'. Kao istovrsnost, dakle, samo ljepota privlači ljepotu, za razliku od prosječnosti i ružnoće koje se međusobno ne privlače, ili barem nikako ne na taj način, upravo magnetski.
Ružni ljudi zapravo ne privlače izrazito nijednu skupinu, što naravno ne znači da nisu u vezi s privlačnijima u odnosu na sebe. Štoviše, mnogo je češći slučaj da su izrazito lijepe žene u vezi s ružnim muškarcima, ili obrnuto. Puno su rijeđe veze između izrazito lijepog muškarca i lijepe žene , pa čak i kada su jako mladi, i kada je mnogo teže primijetiti takvu razliku, zbog njihove mladosti, mada ni to pažljivom oku ne promakne.
Moglo bi se reći kako ljudi toliko žude za ljepotom, da čak i sami pribježu raznoraznim danas dostupnim 'trikovima', kako bi i sami, ukoliko to već nisu, postali lijepima, ne znajući da je to nemoguće, uza svu dostupnu plastičnu kirurgiju, jer išta se ne može mjeriti s istinskom, prirodnom ljepotom, i ništa je ne može nadomjestiti. Možda samo uistinu lijepo može postati mrvicu ljepše, uz određenu, manju korekciju.
Na kraju ovog eseja moram citirati sebe drugim esejom, kako bi sve postalo jasnije onima koji ovo čitaju:
Mnogo je toga napisano o ljudskoj ljepoti, i neću ništa novo reći kažem li da ona često proizlazi ili se potvrđuje iz čovjekove duhovne strukture. No, željela bih govoriti o onoj drukčijoj ljepoti, onoj koja o tome nužno ne ovisi, upravo stoga što je zbog svoje nedostupnosti naprosto neodgonetiva. Bezuvjetnost takve ljepote prkosi svemu onome što bi je zbog bilo čega moglo dovesti u sumnju, no to tjelesno u njoj, ipak zadovoljava sve, ili većinu naših kriterija za njeno prepoznavanje. Kao neoboriv, vječan ideal, ona je ostvariva jedino u samosvojnoj, superiornoj tajnovitosti. Svaka bi neprikrivena banalnost mogla samo uznemiriti njen sjaj.
Zamislite prekrasnu ženu koja 'proždire' svoju ljepotu nepodnošljivim karakterom ili glupošću. Je li njezina ljepota zbog toga manje lijepa? Da, ako je naš doživljaj toga jači od doživljaja onog fizičkog. Ili pak, ne, jer ona je zakonitost unutar sebe same, osamljena 'slučajnost' koja zbog svoje animalne suverenosti ne treba i ne zahtijeva nikakve druge podrške. Takva ljepota, kojoj nije potreban duh da bi je mogli nazvati šarmantnom, ili štoviše, da bi je mogli voljeti, izaziva strahopoštovanje, i nju se najčešće niti ne želi do kraja razotkriti.
Ljepota kojoj ne treba ništa više od onoga što već ima, ipak je rijetkost. Sve one predivne žene i muškarci koje možemo vidjeti po glamuroznim časopisima, dio su toga (lažnog) imidža neodoljivosti što se konzumira 'bez začina'. Djevojke s naslovnih stranica nitko ne želi upoznati manje, kao uostalom ni golišave krasotice koje izrazom lica pozivaju na seks, od onih koji su njima zadivljeni. To je privlačnost kojoj je svrha ostati dalek, i upućena je onima koji u svakom pogledu zadovoljavaju takva očekivanja. Često se, doduše, događa da izuzetno lijepe žene nisu i seksualno privlačne; kao da ima ta hladnoća besprijekornosti nepravedno oduzima onaj dio «ljudskosti» koji ipak značajno pripada duhu.
Budući da je mogućnost raspoznavanja ljepote vjerojatno negdje zapisana u našim genima, nije ju potrebno posebno definirati; svi smo na nju osjetljivi i svi je možemo lako prepoznati; ovisna je o našem instinktivnom dešifriranju.
Hrvatska je puna prelijepih ljudi, i u tome, u svijetu sasvim sigurno prednjačimo. Prije desetak godina u Dubrovniku sam upoznala jednoga mladića čiju bi magičnu lijepost teško itko mogao nadmašiti, no začudo, boravak s njime to kratko vrijeme što smo proveli zajedno, za mene je bio gotovo mučenje. Nije, naime, nimalo lako podnijeti nešto tako vizualno nametljivo kao što je ljudska ljepota, takva vrsta ljepote. Sjećam se nepogrešivo, osim što je imao savršene crte lica, bio je i zadivljujuće tjelesne građe (kao da samo lice ne bi bilo dovoljno!). Njegov lik nije imao puno dodira sa stvarnošću; bio je ulovljen u zamku vlastite neodoljivosti, i činilo se da bi, poput Doriana Greya, samo svojom slikom mogao odražavati zbilju.
Do tada nisam vjerovala da muška ljepota može biti na taj način nesavladiva, tako bezobrazno smjela, a opet nezaštićena i ranjiva. U cijeloj se njegovoj pojavi zrcalila neka ležerna samosvijest o moći te očaravajuće skladnosti. Nestrpljivo sam tražila makar i malu nesavršenost kako bih mogla odahnuti u svojoj nekontrolirano nadirućoj žudnji da preskočim taj «nevidljivi zid». Svejedno sam znala da je to sve što sam od njega željela: mirnoću u kojoj mogu opipati svoj nagon za iskonskim, u koju želim zaroniti samo kako bih svladala vlastitu nerazumljivu i slatku bol.
No, na njemu je ipak postojala jedna uistinu mala «nesavršenost» koja se iskazivala u nedostatku jednog od bjelokosnih očnjaka. To je, međutim, njegovu ljepotu samo dodatno činilo još božanskijom, jer ju je na skoro suosjećajan način približavalo «običnim smrtnicima». Istina, da nije bilo tog privremenog razmaka kojemu se čovjek jednostavno morao radovati (naravno, ne zlurado), možda bi sve izgledalo drukčije. Ipak, usprkos svemu naprosto nisam mogla osjetiti ništa više od opčinjenosti koja nije rađala nikakvom drugom potrebom. I to j saznanje za mene bilo porazno.
Svako je daljnje ostajanje usred te samozadovoljno nerješive zagonetke istovremeno bilo i suočenje s prolaznošću. Osjetila sam otkucaje njezina vješto prikrita nadolaženja.
Nikada prije ni kasnije nisam vidjela nekog tako čarobno lijepog kao što je bio on. U takvu se posebnost čovjek vrlo lako može zaljubiti, premda ne nužno i u osobu koja je nosi.
Čak i ljepota djece, ukoliko izlazi iz okvira uobičajenosti, oduzima dah, i mi joj se šuteći divimo. No ona je, upravo kod djece, i početak jedne lako moguće poremetivosti, jer se s vremenom može pretvoriti u običnost, ili čak ružnoću (koja, naravno, ne ovisi o starosnoj dobi), mada u svakom svom obličju napredovanja dostiže svoj zenit. Ona kroz vlastito bujanje traži dosljednost samo do određene granice, jer ništa nije tako podložno neizvjesnosti kao stasanje mladoga čovjeka. Čini se kao da se priroda neprestano koleba između ljepote i neprivlačnosti, međutim samo je ljepota, kao dio kratkovidne životne određenosti, ono u čemu bi svatko i na bilo koji način, želio sudjelovati.

Oznake: ružnoća, ljepota, stanka gjuric

29.03.2016. u 14:12 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 12.03.2016.

Da se ne pokida

Pa ipak, koliko samo čeznemo, ili bar jedno od nas da se zauvijek razdvojimo, ako ne drukčije makar prinudno, mačem odsječeni.


Da se ne pokida, pažljivo razmatam svoju laž. Promatram te; poput noćobdije iz nužde, snuždeno sjediš u tustome mraku. Iščekuješ da se naša tuga oko tebe prorijedi, raziđe, kako bi mogao i ti, kao krpena lutka na kiši, razmočena do srca, nevidljivo zaplakati.
U tebi nitko nije vidio nekog kome je potrebno išta više od redovita obroka i povremena zagrljaja. Zapravo si zatočen u našemu svijetu, premda oslobođen iz drugog u kojem si bio samo napola svoj. Bi li danas, da te se pita, odabrao onaj prvi?
Kao ni mi, nemaš izbor, čekaš trenutak u kojem će te patnja zaobići poput osvetoljubiva, naoružana prolaznika koji se nad tobom, krenuvši dalje, samo svojski izvikao.
Mada su vješala još nad nama, kao i nad tobom, dželat negdje motri našu nemoć i naš strah, jer mori ga savjest nakon preduga vrebanja, i volio bi nekome olakšati muke.
Ti si naša oživotvorena sjena, koja stopljena s nama postaje 'mi', naše zrcalo, naš odraz. Sjedinjeni u jedno, svojim jadom najavljujemo posrnulu odanost koja keseći se, prijeti s gotovo djetinjom njuškom krvožedne zvijeri koja vam nije u stanju odgristi ruku, ali vas može duboko raniti.
Opasna ljepota u tebi s kojom smo spojeni pulsirajućim ritmom, u neprestanom gibanju koje se primijeti tek približavanjem samome pregibu naših spojenih trbuha, ono je što nas održava na životu i usredotočenima. Pa ipak, koliko samo čeznemo, ili bar jedno od nas da se zauvijek razdvojimo, ako ne drukčije makar prinudno, mačem odsječeni. No naša nas sudbina, čini se, pečati s osobitim razlogom u kojem ti ne možeš ne biti obilježen onim čime smo žigosani mi, privezan za stijenu. To te na drukčiji način, ali podjednako kobno slabi, oduzimlje ti moć koja bi te mogla učiniti manje nesretnim. Poput tebe i mi režimo, kao vuci u -ljudskim vonjem- dirnutoj šumi.
Promatram te i zamišljam netaknutu tvoju radost kako se pomalja iz tvojih crnih očiju i tijelom nadire daleko, sve do 'Velikih kola' gdje si nekada davno posadio nadu otpornu na stvarnost. ...Da se ne potrga.



Oznake: stanka gjuric

12.03.2016. u 12:02 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 01.03.2016.

Molitva

Posljednjih nekoliko mjeseci 'dom' je bio neprivlačan prostor gdje boravimo u nedostatku boljeg rješenja, pomireni s neizbježnim, premda daleko od najbližih. Danas je on već mjesto gdje smo sretni, jer nismo u bolnici.


Možda je ovo što ti se čini da proživljavaš, sanjanje, a ono drugo, što misliš da sanjaš, zbilja: tvoj ponosni hod, radosno poskakivanje u snijegu, bez mene. Ja niti ne postojim.
Živiš u Parizu, na samome vrhu Eiffelovog tornja gdje te posjećuje tvoj neodoljivi ljubavnik, mlađahni Robert Redford. I možeš letjeti.
Da mi je uvjeriti te u stvarnost kakvu vide snovi, ili želi mašta. Zamijeniti im mjesta, dokazati tvojim najljepšim snima kako su zbiljnost, javi da je san. Buđenje neka ti bude prekidač kojim ih spontano pališ i gasiš.
Neka mi ne bude teško krenuti za tebe, k tebi, uvijek, s mirom u grudima;
za sve tvoje korake, tvoje odlaske i pristizanja, sva tvoja tiha, strpljiva koračanja za mene.

Da li opraštanje od bliske nam osobe uključujemo u onom času kad nam se situacija učini kritičnom, ili bi ono trebalo postojati oduvijek, od samog početka. Rastajati se s dragim ljudima kao da je posljednji put, kao i sastajati.
U mislima neprestano vidim tvoja skupljena ramena, pognutu glavu, u pogledu skrovito narušeno dostojanstvo.
Tvoja me stvarnost, kakvu je ti odnedavno doživljavaš, svakoga dana nanovo pogubljuje.
Trenutno me malo što vezano uz tebe pogađa kao tvoje radosno izrečeno: 'Vraćam se doma.'
Posljednjih nekoliko mjeseci 'dom' je bio neprivlačan prostor gdje boravimo u nedostatku boljeg rješenja, pomireni s neizbježnim, premda daleko od najbližih. Danas je on već mjesto gdje smo sretni, jer nismo u bolnici.

Netko ti je ispod nogu izvukao tepih, netko poput mađioničara. Bilo je prebrzo da bi osjetila. Je li bolje ne znati, biti manje svjestan onoga što se uistinu zbiva, svega što su nam oduzeli, ili smo izgubili?
Imam potrebu držati te u slatkoj zabludi, reći ti kako živiš u suvremenoj izvedbi vlastita dvorca. Ti si vladarica sa svojom svitom, osobnim liječnikom čijim se naredbama treba povinovati, koliko god bilo teško. Ponekad je nužno poslušati druge, znati da je biti usmjeren, isključivo za naše dobro.
Voljela bi da vjeruješ kako su osobe koje leže s tobom u sobi, ondje samo zato da ti olakšaju tvoje muke, i kako bi imala prilike vidjeti da i drugima tvojih godina nije nimalo lako. Ili da su to anđeli čuvari koji su preuzeli ljudsko obličje da bi mogli, otjelotvoreni, bdjeti nad tobom, i pomoći ti riječju i rukama čovjeka.
Htjela bih da ti mogu pričati ti o ljepoti življenja koje te čeka, ali ne mogu sve dok ne usneš istinu koja će nas svojom dražesti obje preobraziti. Ili usnimo obje!


Oznake: Molitva, majka, stanka gjuric, Robert Redford

01.03.2016. u 10:49 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 15.02.2016.

Nemoćno srce

Zar je moguće da ljudima vladaju zavist i predrasude u tolikoj mjeri da zatome sve drugo, imalo vrijedno u čovjeku? Plaši me to.


Kako da se otisnem od ovoga kopna, od ove obale svojih zamišljenih ili istinskih nužnosti, i trebam li uopće? Drži li me moj pas prikovanom u mjestu, ili ipak ja sama?
Ona me možda priželjkuje kraj sebe, čeka. Žudim za njezinim jasnim, nedvojbenim vapajem.

Shvaćaš li ti koliko si puta propustio istinu, koliko si puta sklopio oči na mjestima kada je bilo jasno da više od onog što imaš pred sobom ne postoji. Ne trenutno.
A trebalo je samo prepustiti se toj neobičnoj, čudesno-zbiljskoj istini koja svakoga prožme, obilježi novom spoznajom, ukoliko joj se preda. No, ne i ti; možda ne nikada.
Zar je moguće da ljudima vladaju zavist i predrasude u tolikoj mjeri da zatome sve drugo, imalo vrijedno u čovjeku? Plaši me to. Kada bih znala, primila uputu o tome što trebam učiniti, od Ante, majke, Boga, uradila bih to: kamo da se uputim, je li zaista potrebno?
Volimo li svi mi najviše sebe, uvijek, u svakom trenutku, ili samo ponekad kad nedovoljno volimo drugog?
Je li uistinu gotovo nemoguće napustiti grad koji voliš, učiniti žrtvu, preseliti tijelo, odreći se autentičnog sebe zbog višega cilja?

Još uvijek kao da ne vjerujem da te više nema. Susrećem te u kretnjama drugih, njihovu govoru, načinu hoda… Hoću li ikada moći otići na mjesto gdje si me vodio da i ja zapalim svijeću, neizliječena, na određen način mrtva kao i oni, u kovčegu optočenom zlatnim listićima i pokojim draguljem.
Da sam znala voljeti te više, bih li imala pristup, maleni otvor kroz koji kadikad mogu zaviriti u tvoju drukčiju stvarnost? No ja sam te voljela najviše. Možda je samo moj način bio neprihvatljiv.
Kako da znamo što sve možemo od sebe dati, a ne pružamo, ili nismo dali? Što nas sve može upozoriti? Postoji li kakav putokaz, pravo usmjerenje, kako bismo bili sigurni što, kako, i u kojem trenutku poduzeti, kako si jednom ne bismo predbacivali da nismo napravili sve što smo mogli. Međutim, orijentir, osim u nama samima, ne postoji. Ne pronađemo li ga u sebi, uskraćeni smo za nešto što nadilazi razum i emocije.

Ali što ako ni jedan od ponuđenih, preostalih nam alata ne daje odgovora? Ako smo skamenjeni pred životnom poteškoćom, paralizirani zbiljom? Može li biti drukčije, možemo li se nagovoriti na otkucaje koji će promijeniti naš smjer kretanja, utisnuti dušu u naše nesvjesno? Ljubav, sama po sebi, nije dovoljna, treba joj netko razuman tko će donositi odluke i sprovesti ih u djelo.
Bez tebe, kao da ništa ne mogu; ispunjeno sam, no ipak nemoćno srce.


Oznake: srce, stanka gjuric

15.02.2016. u 11:23 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 07.02.2016.

Majci

Mi stvaramo sliku koja pogoduje našem načinu razmišljanja, kako bismo se teže suočili s istinom o sebi, dobrodošlim, dobro ugošćenim, sebičnim 'tuđincem' koji primjereno ljudski djeluje tek kad se to pokaže nužnim.


Ostavila sam tvoje ruke, tamo daleko, koje su moje. Možda i oči, pogled, razočaranje u njegovu dijamantnu modrilu. Cijelo tvoje lice, purpurne usne, osmijeh, čitavu sebe, skvrčenu, sitnu, ranjavu.
Dok ti tamo ukočena ležiš, ja se ovdje za tebe, i dižem i padam. I padam opet, i ponovo podižem. Ovo moje tijelo samo je posuđeno, ja sam tek u tebi, slomljenoj, čitava; na ovom se mjestu, kao i ti, rušim.

Priželjkuješ li moje dolaske, čekaš li me, često se pitam. Ili ti je možda donekle svejedno, kao i za svakog onog tko ti ne može pomoći, bez obzira što sam ja, 'ja', tvoje ja, svoje ja, 'ja' za koju vrijedi živjeti, 'ja' zbog koje bi vrijedilo umrijeti…
…Ne sada.

Oduvijek mi je bio neuhvatljiv način na koji razmišljaš, a tako mi je potrebna tvoja misao, o tebi, od tebe, baš sada.

Premda nema, barem ne osobnog, konkretnog dodira s ovim o čemu trenutno pišem, svejedno mi ovog trenutka pada na pamet pomisao kako nam, nerijetko, bližnji počinju nedostajati tek kada saznamo da su geografski daleko, premda nam nisu nedostajali kada su bili blizu, mada smo ih rijetko viđali. No, postojala je mogućnost.
Svijest o neupitnoj možebitnosti uvelike mijenja našu percepciju stvarnosti, kao i nas same, oduzimajući važnost događajima i ljudima, odnosno dajući im je, na mjestima koja to ne zaslužuju. Mi stvaramo sliku koja pogoduje našem načinu razmišljanja, kako bismo se teže suočili s istinom o sebi, dobrodošlim, dobro ugošćenim, sebičnim 'tuđincem' koji primjereno ljudski djeluje tek kad se to pokaže nužnim. Poput miševa koji se do željenog cilja domamljuju sirom, počinjemo djelovati, biti učinkoviti, čim smo suočeni s preprekom koja nam izgleda poput izazova. …Nimalo bolji od sebe nekad, ništa bolji od sebe sutra.

Ona sada zacijelo spava, dok ja potopljena u vrućoj vodi isisavam živost iz svojim plavičastih udova, misleći o njoj, pišući joj, voleći je ljubavlju koju nedovoljno poznajem, jer sam njome preplavljena. Sve što na bilo koji način živimo, posjedujući kroz svoju svjesnost, kao ničim profanim umanjenu veličinu, nismo u stanju dotaći dovoljno duboko, jer smo uljuljkani u zbilju koje se naš razum ne može odreći. Ono je, kroz svoj pravi značaj, na razini koju svojim umom jednostavno ne možemo doseći. Kad prave spoznaje izviru iz gubitka, ostalo postaje samo sentimentalno nagađanje u sferi velikih ljubavi, kao što je (i) ova prema roditeljima.



Oznake: stanka gjuric, majka

07.02.2016. u 12:58 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 26.01.2016.

Njegujući privid

Zapravo se doima pomalo jezivim to vrijeme u kojem smo napokon pomireni s onim što se dogodilo, u kojem je, kroz naš spomen, lice osobe koju smo jednom voljeli, i to -naravno- ne prestajemo, toliko zamagljeno da nam se čini kako je u svojim mislima možemo prizvati tek pogledom na fotografiju.


Koliko nam je vremena potrebno da voljenu, blisku nam, umrlu osobu, umalo posve potisnemo iz svoga sjećanja? Jedna, dvije, četiri godine? …Da više nije svakodnevno u našim mislima, da smo se zapravo od nje oprostili, gotovo preko noći zakoračivši u razdoblje u kojem odjednom kao da postoji samo žal bez boli. To udaljavanje, ta vrst rastanka možda je, na vrlo neobičan način potresnija od samoga gubitka, jer nam počinje nedostajati raniji osjećaj, emocije u koje smo se mogli sakriti s neupitnim razlogom, bez potrebe da ikome išta objašnjavamo.
Zapravo se doima pomalo jezivim to vrijeme u kojem smo napokon pomireni s onim što se dogodilo, u kojem je, kroz naš spomen, lice osobe koju smo jednom voljeli, i to -naravno- ne prestajemo, toliko zamagljeno da nam se čini kako je u svojim mislima možemo prizvati tek pogledom na fotografiju.
Kako neoprostivo milosrdno zacjeljujemo. Naši se ljubavni krici i bodlje uvlače s našim puzećim, nepokolebljivim zaboravom. Na stanovit način kao da žalimo što smo prestali biti oni kojima je bolno prisjećanje, s vremena na vrijeme predstavljalo svrhu postojanja, premda istodobno i poticaj za odlazak. Kao mazohisti žudimo za nekadašnjim udarcima, mada znamo da se jednom ipak moramo prepustiti tek opuštenoj bespomoći, kako bismo lakše nastavili dalje.
Međutim, ja to ne želim, hoću biti s tobom, u sebi posve osviješteno, svakoga dana, no kao da me odguruješ od sebe kako bih do kraja ozdravila. Bilo je trenutaka, u kojima sam te htjela odmah i zauvijek zaboraviti, na samom početku, kad je bilo najteže. I kako da se onda ne pitam: Što čovjek zapravo želi? Zar uvijek ono drugo, drukčije od onog što doživljava trenutno?
Ipak je smireno prisjećanje na pokojnika, kad smo makar naizgled posve izliječeni, ono što ćemo vjerojatno do kraja života nositi u sebi s više-manje jednakim intenzitetom. Ništa ga neće znatnije promijeniti. U periodu koji predstavlja vrhunac naše patnje, a završava časom u kojem smo započeli osjećati svojevrsnu ravnodušnost, bili smo izloženi neizmjernim potresima. Sve iza toga samo je ravna crta, poput zauvijek zaustavljenih srčanih otkucaja.
Odjednom, mi više ne žalimo za umrlim već za tadašnjim osjećajima koje je u nama prouzročilo njegovo nestajanje. …Ipak, ne prečesto, samo kada mislimo da bi nas to moglo oživjeti, kada smo lišeni bilo kakvih emocija. Mogli bismo čak reći kako smo u sebi ponekad mrtvi gotovo jednako kao i on od kojeg tražimo da u nas udahne život, na način da nam pomogne da do kraja odnjegujemo privid.



Oznake: smrt, ljubav, stanka gjuric

26.01.2016. u 12:31 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 12.01.2016.

Mladi Apolon u noninom krevetu

Pokušavam shvatiti što se to u mojoj noni događa. Postaje poput stidljive tinejdžerice, čas se hihoće, čas cmizdri, ili razmaženo prosvjeduje.


Pomalo me zabrinjava pomisao: je li se moja noni možda zaljubila? Ne zato što bih imala nešto protiv toga samog po sebi, već se - znajući kakve poteškoće sa sobom može donijeti to stanje- pomalo bojim za njenu psihičku stabilnost, s obzirom da je riječ o njezinu terapeutu u ranim dvadesetima.
Mnogi nisu, i nikada neće doći do spoznaje da naša percepcija nas samih, kada smo u fazi osjećajnog procjenjivanja određene situacije koja nam godi, a u čemu gotovo podjednako sudjeluju svi naši tjelesni organi, uključujući dakako mozak, nema mnogo veze s našom starošću. I u osamdesetima možemo biti itekako emocionalno angažirani u odnosu prema osobama u dvadesetima, ili tridesetima, budući da se našim 'afektivnim tijelom' doživljavamo u onim godinama u kojima smo sazreli onoliko koliko je psihički zdravom, odraslom čovjeku potrebno. Sva ostala nazovimo sazrijevanja pripadaju iskustvu koje donosi sa sobom mudrost. Iznutra, mi se doživljavamo uvijek dovoljno mladima da se zaljubimo u one zaista mlade, unatoč našoj oronuloj tjelesnoj ljušturi; ona na to rijetko kad ima značajnijeg utjecaja. Možda je čak donekle nepravedno što s našim starenjem ne stari i naše srce, onesposobljujući na taj način našu nekadašnju mogućnost da se vinemo u visine u kojima nam sve bijaše lako dostupno. Mi jednako ili gotovo jednako percipiramo mladost u svojoj blizini, kao kad smo bili u dobi onih koje danas promatramo, samo što to nastojimo prikriti kao da je sramotno. Tijelo zaboravlja svoju dob, osim kad nas bolom ili nemogućnošću da učinimo nešto što iziskuje preveliki napor, na to ne podsjeti.
Kad je pored ostarjele osobe netko tako mlad, kome ona počinje emotivno pripadati, samo je eventualno razum može spriječiti da učini korak kojim bi mogla biti ismijana njezina namjera. Jer reakcija okoline svodi se uglavnom na zgražanje tipa:' Strašno. Mogao/la bi mu/joj biti otac/djed/majka/baka.' No takvo što zaista ne znači ništa vremešnoj osobi kojoj se, po mnogima' na neprimjeren način' dopada netko mlađahan.

Pokušavam shvatiti što se to u mojoj noni događa. Postaje poput stidljive tinejdžerice, čas se hihoće, čas cmizdri, ili razmaženo prosvjeduje. Tipični znakovi zaljubljenosti koju na taj način iskazuje preda mnom, osobom koja joj je vrlo bliska, a kojoj svejedno ne može izreći što se zapravo dešava, jer možda toga nije ni sama do kraja svjesna.
Ja znam da je ona velika zaljubljenica u sve što je lijepo, pa tako i u iznimno lijepe ljude, kao i ja uostalom, no ona to, moguće, ovaj put iz nužde proširuje do svoga srca, dajući time ujedno smisao i svome postojanju, što mladi terapeut vlastitim ljekovitim prisustvom, htio-ne htio temeljito nadograđuje.
Mogu ih zamisliti same: nju kako se grleno smije njegovim šalama, ali i kako sama nastoji biti duhovitom, da bi se doimala zanimljivijom, znajući da je to jedno od rijetkih oružja koja, u dobi u kojoj jest, može upotrijebiti, s obzirom da od sebe ne može dati mnogo više kako bi stekla barem zamišljenu, čak umjerenu naklonost onog koji je njezinu pridobio u potpunosti, a da to ne zna. Kako bi i mogao? Ili se možda varam?
Poticajni dodir njegove ruke na njenim leđima, oslanjanje o njezina podignuta koljena za vrijeme kratkotrajnog odmora u krevetu, anđeoski osmijeh, nevino koketiranje, sve je to dovoljno da mu se potpuno preda.
Njih su dvoje samo na prvi pogled poput, jedno u drugo zaljubljenih bake i unuka.
Mislim da moja noni ne zna baš u potpunosti što se sa njom događa, premda zacijelo naslućuje, no ipak s obzirom da osjeća koliko joj je bitna njegova blizina, ne samo radi terapeutskog učinka koju na nju imaju vježbe, već zbog osjećaja koji mladić u njoj pobuđuje samim svojim pojavljivanjem, plaši se da to ne bude vidljivo meni, i stoga je preda mnom tajnovita, pomalo zbunjena, naročito kada se svo troje nađemo u istoj prostoriji.
Meni se oduvijek, primjerice, krasan muškarac mogao dopasti samo kao slika, ništa više od toga. Moj je odnos prema ljepoti stav pribranog, posve hladnokrvnog poimanja, realne zabilješke. Takav doživljaj ljepote nikada nije probio opnu koja bi doprla do bilo kakve emocionalne naklonosti prema osobi koja je posjeduje, ukoliko u njoj nije postojalo ono drugo, neodoljivo privlačno duhovno. Drugim riječima ljepota sama po sebi nije mogla biti dovoljan razlog za posezanjem do srži koju je ionako teško dohvatiti, osim samo površinski, barem ne na relaciji kao što je to slučaj kod moje noni danas.
Oni koju se zaljubljuju u samu ljepotu, dubinski, odnosno u njena nosioca, dakle isključivo i samo radi nje, to su gotovo bez iznimke muškarci; upravo je njima fizička privlačnost sasvim dovoljna da bi bili potpuno opčinjeni. Doduše najčešće nisu ni svjesni koliko je to kratkotrajno i površno, no to ih se ionako ne tiče, mada nakon određenog vremena dotaknu suštinu, što je kod duže veze neizbježno, i ako im nije podjednako dopadljiva, tada i njihov dotadašnji osjećaj zaljubljenosti nestaje, a da ne znaju zbog čega, i u kome trenutku je od njih otišao.

Svi bismo trebali moći razumjeti što se to događa s ostarjelim ljudima kada 'odlutaju' za nekim toliko mlađim od sebe, no to je jedna od rijetkih pojavnosti koju si mogu priuštiti bez limita: sanjarenje o onome što se u njihovim mislima može ostvariti, premda nema nikakve budućnost, što je za njih manje važno, čak i kada znaju da je nemoguće.
Uvjerenja sam da nikada ne bih mogla kupovati ljubav, no ako je ona upakirana u privlačan omot, kao njega, briga, medicinska skrb, tko kaže da ne bih i ja, jednog dana, samu sebe podsvjesno ili čak svjesno zaslijepila, kako bih si darovala komadić sreće kakvu mi može priuštiti prisutnost mladog ljepotana koji dodiruje moje tijelo kojeg se, primjerice, gnušam. Ako to mogu osamdesetogodišnjaci u vezi s devetnaestogodišnjakinjama, zašto to isto ne bi bile u stanju činiti žene? Ne doduše na taj način, već mnogo suptilnije, ali ipak - učiniti to. Gotovo sam sigurna da se muškarci svojeg ostarjelog tijela ne stide, nit' ga sakrivaju dok ih jedva punoljetne djeve cjelivaju po grudima.
Za suprotno, potrebno je biti svjestan svoga izgleda, i jako iskren prema sebi, kao da se promatramo izvana, a što bi nas odvratilo od fizičkog zbližavanja, držalo nas budnima u toj spoznaji čak i u momentu kada smo do kraja opčinjeni i zarobljeni nečijom mladalačkom atraktivnošću.
Ljudi vjerojatno čitavog života kupuju nečiju naklonost, a da to u sebi niti ne osvijeste. Sve je na neki način u njihovu životu svojevrsna trgovina. Daju, da bi primili. Vlastitu ljepotu kupuju i prodaju na bezbroj načina. Sve ono što mogu prodati, prodaju, doduše za to postoji drukčiji naziv, no ja sam ovdje pomalo nemilosrdna, i napokon smijem to reći. Možda je takvo stajalište cinično, međutim ne znači da je netočno.
Eto, danas moja noni doslovno plaća jedno, kako bi, doduše još uvijek to ne znajući, dobila nešto sasvim drugo. Dakle, koliko god to bilo prikrito, ipak kupuje, a mlađahni Apolon to, po svoj prilici, zna. Ili je to ipak samo kreacija moje razuzdane mašte?
Draž svega u konačnici je u tome što nikada ne saznamo koliko je tko od nas doista primio, već koliko smo uspjeli sami sebi ugoditi, u svojoj tako prirodnoj misiji preživljavanja, ponekad, na vrlo specifičan način
- kroz druge.



Oznake: stanka gjuric, mladost, starost, zaljubljena osoba

12.01.2016. u 15:18 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 06.01.2016.

Predviđanje

Može biti uzbudljivo donijeti odluku na temelju vlastitih predviđanja, i time staviti na provjeru, napokon, svoj predosjećaj.


Rekao si: 'Vodio sam ljubav s tobom, u mislima.' Nisam uzvratila: 'I ja s tobom.', bilo je tako očigledno.
Pada ledena kiša i blagdan je, hoće li mi itko vjerovati da sam to ja, ako bez svoga psa provirim u jutro.
Izlazim napolje, u siječanjsku studen, promrzla i bosa još od sinoć, pri otvorenu prozoru u krevetu, nepokrivena. Bilo mi je gotovo svejedno.
Ti ne znaš da sam od pjene, paučine, da me možeš otpuhnuti kao maslačka, raspršiti, čak i posve nehotice.
Šumi tvoja bol, mogu je osluhnuti poput mora u školjci, prislonjenoj uz moj obraz. Plaši me tvoja bojazan, tvoja slijepa pristajanja, no neće proći dugo i otisnut ćeš se od mene kao od obale, u potrazi za ljubavlju koja neće skoro presušiti.

Zamišljam te na razne načine. Još nismo bili zajedno, no već se poznajemo. Moć imaginacije uvelike je podcijenjena u svojem lako održivom značaju, kao mogućnost ostvarivanja, ono što se na javi potvrđuje. Maštanje nam, potpomognuto našom intuitivnošću može izreći priču prije no što se ona dogodi, s jednakom točnošću. Ono je nerijetko prorok u nama kojeg, na našu nesreću, nedovoljno često takvim doživljavamo. Zaronimo li dovoljno duboko, može nas odvesti u vrijednosno neprocjenjive predjele vjerojatnosti koje su, premda promatrane okom budućnosti, nadolazećeg, ispred nas, ipak već daleko iza.
Može biti uzbudljivo donijeti odluku na temelju vlastitih predviđanja, i time staviti na provjeru, napokon, svoj predosjećaj.
Ne sjećam se da mi se ikada do sada dogodilo da promašim. Mogla sam bez greške napipati puls kraće razvojne putanje moje povezanosti s nekom osobom, bio to prijateljski ili ljubavni odnos. Zaprepašćujuća točnost, no na nju se čovjek vrlo brzo navikne, kao na nešto što dolazi samo po sebi, posve spontano, bez prizivanja. Ponekad me je loša prognoza mojeg šestog čula znala zadržati, upozoravajući me da ne idem dalje, međutim ostvarivanje je, unatoč tome, katkad bilo neizbježno.

Ja sam bila snijeg, ti si bio kiša, ali ne uvijek. Ponekad smo znali zamijeniti mjesta. Pisalo je 'pauza', na mome prozoru, 'vrijeme je za odmor', da nas podsjeti, da ne umremo snatreći zajedno, jedno o drugom.




Oznake: stanka gjuric, intuicija, ljubav

06.01.2016. u 10:56 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 27.12.2015.

Siva zona

...Ne mislim na grabežljivca ili morbidnost u čovjeku koji bi ubio da mu je dopušteno proći nekažnjeno, već na ono, u biti bezazleno, no nepriznato ljudsko, tako svojstveno čovjeku, čega se on sam srami stoga što je sramotom obilježeno, a što se iz njega ničime ne da odstraniti.


Nastojat ću biti blaga i reći kako čitav svijet, odnosno ljudska vrsta normalno funkcionira zapravo tek u prikrivenoj, sivoj zoni. Sve ono što je karakteristično za čovjeka, izvan te sfere, ili je dobrano prigušeno ili pak posve ugušeno. Ljudi međusobno komuniciraju zauzlani vlastitim licemjerjem nametnutim im izvana, i nitko nije ono što ga, kao čovjeka, unutar njega sama, ogoljela, zaista predstavlja. Sve što se događa u okviru te zone, nije nužno loše, ali se, s obzirom da je tabu, skriva, i u suštini je nedozvoljeno. Nastoji li se istinska ljudska priroda suspregnuti, zbog dobrobiti društva? Ne mislim na grabežljivca, ili morbidnost u čovjeku koji bi ubio da mu je dopušteno proći nekažnjeno, već na ono, u biti bezazleno, no nepriznato ljudsko, tako svojstveno čovjeku, čega se on sam srami stoga što je sramotom obilježeno, a što se iz njega ničime ne da odstraniti.
Promatram ljude na ulici, i njihove izgladnjele oči. Okovani su lancima, žude za sobom u sebi. Mogu napipati njihovu glad, osjetiti njihovu žudnju, nezadovoljstvo, strah.
Svi mi koračamo u nepreglednoj koloni zauzdanih, svi smo u okovima, i nitko od nas nije uistinu slobodan, unatoč svom eventualnom materijalnom bogatstvu, dakle nečemu čime si, često se podrazumijeva, može kupiti ona vrst zadovoljstva koje se veže uz nesputanost.
Je li ta laž društvu uistinu potrebna? Je li ono prekrilo neprovidnom maramom vlastite oči, vjerujući da tada neće vidjeti što se zaista događa u čovjeku, zamaskiralo sebe, zavaralo, i time se neoprostivo zanemarilo?
Oni koji upiru prstom, oni koji odlučuju, koji kreiraju pravila, nisu nimalo drukčiji od drugih, ali upravo stoga što su mogli donositi odluke u ime njih, svih nas, sve su nas zarobili, zacijelo misleći da time čine dobro društvu u cjelini.
Kako god da je, s obzirom na navedeno, ne čudi što se u svijetu sve događa. Čovjek u verigama, pogrešno usmjeren, dirigiran čovjek, kad-tad mora puknuti, kao i čitavo društvo. Da mu je dopušteno da bude ono što jest, to se vjerojatno ne bi dogodilo, ne na taj šokantan način. On je u mnogim svojim segmentima obuzdavan na pravim mjestima, kako ne bi činio zlo, međutim postoje točke u kojima, kao ljudsko biće, posebice kad je riječ o seksualnosti, u čemu je najosjetljiviji i što u mnogome formira njegovu ličnost, kada je sustegnut, može zakazati, što ga čini nečovjekom.
Radi frustriranosti koja nastaje iz pogrešnih zabrana, nadomješta svoju nemogućnost iskazivanja sebe, čineći razna nedjela, ili funkcionira isključivo u sivoj oblasti, a van nje je za život praktički nesposoban.
Čovjek se od pamtivijeka ustvari u mnogome stidi sama sebe i svoje ljudskosti, i stoga je od sebe učinio to što jest. Doveo se u situaciju da ne može biti onakav kakvim bi mogao i trebao biti. Vanjskim je čimbenicima kreirana individua koja zatajuje samu sebe, donekle plutajući u svome sivome području, može li si to dopustiti, odnosno ima li prilike, koju je u tom svojevrsnom vrzinom kolu, gotovo onemogućen pronaći.
U tom pojasu najbolje djeluju oni koji se ne plaše sebe. Siva je zona svojevrsni zatvor, kao i ono izvan nje. I u njoj postoje pravila koja se ne smiju prekršiti, no značajna je razlika u tome što čovjek u njoj zadovoljava sebe i svoje potrebe, dok izvan nje pretežito potrebe drugih.
U danas gotovo izumrlim, zabačenim svjetovima, zajednicama u kojima ne postoji ta određena vrst zabrana, i ljudima je dopušteno biti nepatvorenima, nema ratovanja, frustracija iz kojih se rađa zlo. Postoji kohezija koja, držeći zadovoljne ljude na okupu, društvo čini sretnim.



Oznake: stanka gjuric, siva zona

27.12.2015. u 09:31 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 21.12.2015.

Čudovište

Malena se zvijer doima neuništivom. Mogu je prepoznati čim joj se, u meni, zarumene obrazi, a bjeloočnice oblože ružičastom pjenom.



Ne znam točno zašto, no volim misliti da je danas nedjelja, pa čak i da ti ne odlaziš. Zauvijek - samo nedjelja, jer se, zacijelo, nećeš više vratiti.
Bolećivo čudovište u meni nikada neće umrijeti; toga se bojim. Malena se zvijer doima neuništivom. Mogu je prepoznati čim joj se, u meni, zarumene obrazi, a bjeloočnice oblože ružičastom pjenom. Suočena sam s njome u najneočekivanijim trenucima. Zaprepasti me, zgromi, a mnogo kasnije (kad se već podmuklo pritaji) ostavlja slomljenom, međutim s njome se nemoguće hrvati, isisati je iz sebe poput pčelinjeg, zmijskog, osinjeg otrova. Ona je 'ja' toliko koliko si 'ti' samo ti, jedno, umiveno, blaženo, obožavano lice.
Moje pak je kotur koji se kadgod, poput kakva onemoćala cvijeta okreće ka strani koja priziva njegovu zlokobnu slabost, kako bi je, poput oružja, pucnjem okrenulo od sebe k meni.
Ponekad mi se čini da se uopće ne poznajem, a kako bih tek poznavala čudnovatog stranca unutar sebe kojem bih često najradije iskopala oči. …Tom nekom koga se kadikad gnušam, premda sve više naslućujem da jest, ili tek sve više postaje neotuđivi dio mene koji bi trebalo obzirno prihvaćati. Zapravo, nisam sigurna da li to moje lice koje se trenutno uvuklo duboko u za njega udobnu tminu, i pritajeno iščekuje moment u kojem će moći ispoljiti svoju nadljudsku i svemoguću volju, nužno prisutno zbog moje mogućnosti preživljavanja, ili je samo rezultat, kao kod svih nas, prilika u kojima se pokatkad nalazimo, radi čega postajemo zaprepašćujuće drukčijima.
Možda je to nešto posve normalno, mada meni nepodnošljivo, budući rezultira nečim odbojnim, opipljivim, čvrstim i hladnim poput magneta kojeg ne mogu odvojiti od 'metalne ploče' sebe, jer prianja uz nju kao u zemljani otvor upalo sjeme iz kojeg izniče biljka koju ću kasnije bezdušno sasjeći.
Je li moguće da sam satkana od tolikih proturječja da bi od mene (odavno) mogao nastati pisac? Moja me hipersenzibilnost često odvodi u područje koje uvijek mukotrpno ranjava, do iskrvarenja, čak i kad to moje drugo, nenamjerno prikrito lice zauzme svoje snažno stajalište, razumno odlučujući o nečemu što se u potpunosti kosi s onim što dijete u meni osjeća trenutak prije, ili nakon toga. Ta kontroverza i odlučnost u kojoj ustrajem kao da mi o tome ovisi život, koji put zaista zastraši, jer sam tek sada, nakon bezbroj bezbrižnih godina primorana odlučivati u nečije tuđe ime, što se neminovno, i s boli odražava na moju svakodnevicu.
Ne, to nije rabota za mene. Ja nisam ta koja to mogu, ali činim, jer moram, i zbog toga glavinjajući ulazim u ćorsokak, stupajući možda zabludjelim korakom, no drukčije ne znam, što, moguće, ujedno opravdava tog sićušnog, povremenog monstruma u meni.



Oznake: stanka gjuric

21.12.2015. u 13:57 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 12.12.2015.

Jutro

Sada znam, da sam učinila to kad sam zaista htjela, preskočila ogradu i pobjegla pred dalekom budućnošću, danas bih i dalje bila s tobom, u zaleđenoj sadašnjosti, no moja samoljubivost nije se mogla odreći same sebe u nadolazećoj, intrigantnoj naznaci mijene.



Uvijek me zavara jutro u kojem treba donijeti odluku, sunčani dan ili maglovit, moje rane, dugotrajne šetnje, naglo prekinuti telefonski razgovori, dan u kojem predosjećam da bih već svojim osmijehom mogla kupiti nedostajuće vrijeme, samo da smognem snage skočiti u vodu pred mojim prozorom koja je prerasla u rijeku, možda i more od kojeg se nemoguće odvojiti, jer sam zavarana.
Ovdje je sve ono što trebam, tvoja uvrnuta vjernost, ma sve tvoje, moje tek posuđeno. U mislima te vidim kako donosiš prepune vrećice hrane: lososa, mozzarele, voća i povrća, stojiš na vratima i radosno iščekuješ reakciju svoga mezimca. Sada znam, da sam učinila to kada sam zaista htjela, preskočila ogradu i pobjegla pred dalekom budućnošću, danas bih i dalje bila s tobom, u zaleđenoj sadašnjosti, no moja samoljubivost nije se mogla odreći same sebe u nadolazećoj, intrigantnoj naznaci mijene.

Jedan muškarac sad putuje prema jugu, od mene se samo fizički udaljava, što djeluje poput eliksira, jer meni je moja samoća dragocjena, i kad sam bez nje, a nužno mi je potrebna, u sebi grcam, kao na primjer trenutno dok moj pas na silu želi ući u moj esej, gura mi se u krilo i grubo me, muški, mlati svojim šapama.
Jutro koje zasljepljuje, jer poziva me van, dok moram pisati, i, zaista, ja bi da se igram, pravim kolače od vode i pijeska. Govorim si: 'hajde još malo', kao djetetu, primoravam se prije nego na grad sruši se noć, prije no što oseka udalji veliku vodu pred mojom kućom, i time mi oduzme moć.
Nagovaram se na to da mojoj majci usadim žudnju za životom, oslobodim je malodušnosti koju će zamijeniti optimizmom, dodam joj krila riječima koje, neizgovorene, čuje: 'Stani u mjestu, ne pomiči se, čekaj da poletiš tek kada se korakom, na znak, na kratko odvojiš od poda, spontano se podižući, bez napora.
Košara koju pletem svakodnevno, sastavljena je od odbačenog pruća, tako bi i ti trebala, plesti svoju, kojom ispunjavaš svoj život, spajajući u njoj komadiće svog života, sve vrijedno nastojeći posložiti na pripadajuće mjesto, popuniti praznine, osmisliti svoj napor.'
Govorim joj istinu uvijek, i kada ne bih trebala, bez obzira što je njome mogu povrijediti. No, zbog moje ishitrene iskrenosti ona pati samo zbog reakcije drugih na istu, i samo joj je zbog njih važna. Nju ona, na sreću, ne može slomiti.

Biti stoik, velika je prednost, međutim za nekog poput mene tko poput curice izgovara sve što misli, takvo neobično razumijevanje pomalo čudi. Moja se djetinja netaktičnost, od nje želi prigušiti zbog drugih, dodati joj se vedrina, umanjiti značaj. Majčina naivnost i dobrota mogu se suprotstaviti svakoj mojoj bezazlenoj bodlji od papira, pjenastih mjehurića, šećerne vune, izrasloj iz moje bojazni, no ja sam samo kći koja korača s Njim. Jedan, dva, jedan, dva… Šest i deset je, prazna ulica…, jedan, dva, jedan, dva. Subotom ne dišem, jedan, dva, jedan, dva, hodam ukorak s njime; treba to jednom započeti, nakon što smo već odavno dobrano zagrebli po površini.


Oznake: stanka gjuric

12.12.2015. u 12:51 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 30.11.2015.

Promatrači s PTSP-om

Nakon tolikih bolesti, ratova, umiranja oko nas, životne nam osnove, na žalost, prestaju biti dostatnima. Sama, primjerice, činjenica da smo zdravi, imamo krov nad glavom, i što za pojesti, nije nam u stanju pružiti utjehu.



Moje je apetite gotovo nemoguće u potpunosti zadovoljiti, moju glad za novim, drukčijim, podatnim. … Ili sam oduvijek bila takva, ili me je takvom stvorio on, A., usadivši u mene neuništivo sjeme potrebe, hedonističke žudnje za naoko nebitnim. I tako dok nanosim crveni ruž na usne i pripremam se za odlazak u donekle još neupoznato, već unaprijed znam da ću uživati, jer su koordinate mog zadovoljstva, kao i puta do njega, već odavno zacrtane, i takav je cilj teško promašiti. Moje, iz nužde samoživo Ja još više raste, jer nema ni tebe, ni njega, ni njih, niti da podupru, niti da zatru moj put, koračanje po tek jednom od bezbroj puteljaka koji vode u živost koja obećava, i zbog čega neodoljivo mami. Put do poetskoga nadahnuća nije uvijek besplatan, koliko nam se god činilo da jest. Sve ima svoju cijenu, pa tako dakle i to.
Upravo sam objedovala u Interu: krem juhu od bundeve, škarpinu s blitvom, i slasni desert. Dok vraćam se kući silazeći niz strme stube, muškarci koji mi dolaze ususret i probadaju me pogledom, oblizuju se kao da su maločas sa mnom kušali tiramisu. Sviđa mi se što me odjednom promatraju drukčije; kao da iščitavaju moj, u neupitnu ljubav preusmjeren kod, riješenost na obilato primanje i davanje. Kada iz bilo kog razloga sjajite zadovoljstvom, ljudi će to primijetiti, poželjet će da je zarazno.
Tragedije o kojima smo svakodnevno detaljno obavještavani, traumatiziraju nas, čineći od nas, na stanovit način 'povlaštenu žrtvu', kojoj je ipak neprestano na umu kako joj je današnji dan možda i posljednji.
Nakon tolikih bolesti, ratova, umiranja oko nas, životne nam osnove, na žalost, prestaju biti dostatnima. Sama, primjerice, činjenica da smo zdravi, imamo krov nad glavom, i što za pojesti, nije nam u stanju pružiti utjehu. Mi smo promatrači s PTSP-om, i stoga nam je potreban drukčiji lijek. Netko se predaje bludu, netko poseže za onim što će ga najviše približiti zaboravu, dok netko kao ja, bez obzira na prilike, samo traži svoju inspiraciju, po bilo koju cijenu, gdje god to bilo, i u čemu god je naslućuje.


Oznake: promatrači, stanka gjuric

30.11.2015. u 17:57 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 24.10.2015.

Istina o sreći

...Dakle, to može biti naš roditelj, dijete, životni partner, sestra, brat…i uvijek taj netko, netko od njih, drži našu sreću u rukama, a mi to ne znamo. Ne zna nitko, jer svaki od poznatih nam elemenata u životnome lancu, pretendira da bude najjači, i može to biti.


Može li čovjek, kroz život zapljuskivan mnoštvom čudnih, kao i svakodnevnih zadovoljstava i radosti, spoznati što je to zapravo istinska sreća? Ako da, kako je u toj poplavi, koja u njemu izaziva gomilu kontroverznih osjećaja, može raspoznati? Budući da ona, bez sumnje, dolazi iz tišine njegova srca, ima li je uopće vremena i mogućnosti osluhnuti, i kada? Odgovor je: Na žalost tek tek kada je izgubi. Spoznajno, mnogo toga u životu slično je upravo tom prepoznavanju vlastite sreće: stiže nam prekasno. Međutim, za razliku od drugog, jedino je sreća nepovratno stanje. Ona je ono što zadržava na okupu sve sastavnice čovjekova života, premda ne nužno i u harmoniji, no kada nestane, jer djeluje poput nezamjenjive karike u lancu, ruši se njegov čitav sklop, i čovjek naprasno biva suočen s istinom o sreći koje više nema. No, zašto TEK kad je više nema?
Budući da im ona u određenoj mjeri pripada od samoga rođenja, ljudi vlastitu sreću udišu poput zraka, zbog čega im postaje nevidljivom, i njihova je svijest ni slutnjom ne može dotaći. Tek suočeni s izgubljenim, do tada čvrsti, odjednom postaju krhki i ranjivi, dubinski zahvaćeni mijenom. Naravno, samo oni koji su u stanju takvo što osjetiti; jer mnogi se nikada ne približe tom paklenom ponoru koji ih, rušeći u sebe, obogaćuje za veličanstvenu, mračnu, ničim usporedivu spoznaju; ali zato i tužnijima.
Naša sreća, dakako leži u drugim ljudima, onima koje volimo. Tkivo iz kojeg je nastajala sreća, kad smo je imali, tvorilo je ono izvan nas, premda je od nas poteklo. Dakle, to može biti naš roditelj, dijete, životni partner, sestra, brat…i uvijek taj netko, netko od njih, drži našu sreću u rukama, a mi to ne znamo. Ne zna nitko, jer svaki od poznatih nam elemenata u životnome lancu, pretendira da bude najjači, i može to biti. U jednom ćemo trenutku dosegnuti maksimum njezine iskoristivosti, premda je nismo ni 'iskoristili', ne znajući da je imamo, odnosno od čega se sastoji.
Sreća je, dakle, privremena konstanta s konačnim krajem. Koliko god djelovalo nepravedno što ne znamo da smo sretni kada to jesmo, i nismo u stanju uvidjeti iz čega ona doista izvire (barem ne tako dugo dok posve ne nestane), lažna sigurnost koju osjećamo dok smo još zarobljeni tragičnom nesvjesnošću, donekle pomaže našoj sreći, kako bi jednom bio sporiji naš pad.



Oznake: sreća, stanka gjuric

24.10.2015. u 11:31 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 17.10.2015.

NERAZGOVJETNO

Bila sam ponosna zbog njegove slabosti, ili mudrosti, svejedno. Treba se znati povući na vrijeme.


Na straži sam. Ništa ne čuvam, ništa ne branim, samo čekam, pazim da me ne zaskoče loše vijesti. Želim biti spremna.
Danas je neradni dan, ispred mene nedjelja, iza mene nedjelja, kamo god pogledam uvijek je već konac tjedna. Tek žličicu stvarnosti svakoga jutra mogu unijeti u sebe, pomiješanu s crnom kavom i nekoliko kapi meda.
Kao da odjednom ne osjećam ništa i osjećam previše. Prilično nerazgovjetno. Je li me možda otupila nevolja? Može li se prolongirati bol, ili ja to već činim, nagonski?
Oči su mi vlažne i crvene, lice mokro, a znam da nisam lila suze. Moguće odjednom nisam u svakome trenutku i do kraja svjesna što činim. Odvaja li se moje tijelo od moje psihe, i na taj način onemogućava moju volju i percepciju svega onog što se u meni, i mome tijelu događa? Možda sam ja, sada, moja mati, a to su njene oči, dok sam ja nakratko usnula da se odmorim od same sebe. Jer teško je biti ja. Samoj se sebi uklanjam.
Moj pas je jučer prvi put ustuknuo pred drugim mužjakom. Kao uplašeno lane poskočio unatrag. Bila sam ponosna zbog njegove slabosti, ili mudrosti, svejedno. Treba se znati povući na vrijeme. Da je samo htio, taj drugi, svojom ga je snažnom čeljusti mogao samljeti. Ne mogu znati što je Rex osjećao u tom trenutku, no možda je ipak znao da pred njim stoji još takoreći šmrkavac, tinejdžer, slatko stvorenje na kojem se još mjestimice primjećuje pahuljičasto krzno, nalik paperju u mladoga ptića. Grabeći šapom prema Rexu kojeg lagano očešava, kao da je želio reći: 'Hej, stari, ne boj se, neću ti ništa.' No meni su ipak klecala koljena, mada sam bila presretna što se on, jednom, ne sukobljava. Kada bi barem tako bilo uvijek, međutim moj kavgadžija rijetko kad ustukne, osim pred kakvom njemu zamornom ženkom.
Ponekad plačem unaprijed. Strah me je, nema nikog odraslog uz mene. I moj pas je dijete.
Možete biti sigurni da vas nikada neću izdati, možda samo iznevjeriti vaša očekivanja. No nije li to sudbina sviju nas, ovo potonje, bez iznimke?



Oznake: stanka gjuric

17.10.2015. u 11:47 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 02.10.2015.

HERKULES

Nešto je u meni s lakoćom zatvorilo vrata duboke sućuti, preoblikovalo me u dobroćudnu neman koja me štiti iznutra, sve dok sam na straži i čekam vlastito buđenje, ipak nalik snu.


Mrskoj rutini unatoč, smišljam kako da ustajalost ipak ne napustim, ostanem tu gdje jesam, jer predstavlja moju stabilnost, pruža mi utjehu usprkos nevolji kojom me zahvaća s boka, nagovarajući moj svijet na mrkle promjene. Neizbježnu, novopridošlu se nedaću svejedno ne usudim uvesti u svoju svakidašnjicu, u potpunosti je priznati i spoznati. Čak i da to učinim, možda bih tom dijelu neporecive stvarnosti i dalje ostala dalekom, kao i sada, iza debeloga stakla, spontano štiteći samu sebe njegovom tustom, prozirnom neprobojnošću. Lagano osvještavam u sebi vlastitu nedodirljivost, čak je pokušavam i razumjeti, i pritom se stalno pitam isto: je li A. u tome sa mnom, uz moje srce koje nastoji uvijek biti tamo gdje sam i ja, tijelom, no u tome rijetko i uspijeva. Kao da neprestano putujem između nezadovoljstva i osmijeha, zaleđena u vremenu u kojem se odluke donose usput. Nešto je u meni s lakoćom zatvorilo vrata duboke sućuti, preoblikovalo me u dobroćudnu neman koja me štiti iznutra, sve dok sam na straži i čekam vlastito buđenje, ipak nalik snu. Potreban mi je moj Herkules iz djetinjstva, moj, svojim svojstvom izmišljeni rođak, junak koji sve probleme rješava samo jednim obećanjem, i tek spomenom njegova imena nasilnike čini krotkima. Više no ikad, danas mi treba, mentalno ali i fizički taj lik koji bi moju majku mogao ponijeti na rukama, osoviti na noge, prošetati s njome, pružiti joj nadu. Jer drugih nema. Postoji još samo taj uz mene davno oživjeli heroj kojeg bi trebalo ponovno prizvati, domamiti iz vremena kad mi je maštanje pomoglo da preživim, obranim se, da bude manje opasno i bolno… Nužno mi je potreban taj mitski junak da ga u mislima zagrlim, zavolim ponovno, i stvaran i izmišljen, djelotvoran kao tada kada sam se kao petogodišnjakinja branila njegovim postojanjem, familjarno ga svojatajući. Gdje li je sad taj dragocjeni privid pomoću kojeg sam u najtežim trenucima nadvladavala svoj strah? Dok su mi 'patuljci' prijetili, poput mantre izgovarala sam njegovo ime i pritom rasla kao mišice Popaja u momentu dok guta svoj špinat. Što li se sve događa u glavi djeteta kada se osjeća ugroženo i kada ga nitko drugi ne može spasiti osim njegovih oživotvorenih sanjarija! Koliko se sjećam, spominjanjem 'ujaka Herkulesa' uvijek sam se uspjela zaštititi. Ni najmanje nisam stradavala ni kada se činilo najopasnijim, ili kada mi nisu vjerovali, no koliko me pamćenje služi, kod njih nikada nisam osjetila ni tračak sumnje u ono što govorim. Moji su vršnjaci poznavali moje roditelje, znali su da mi tata nije nadčovjek, braću nisam imala, no na sreću postojao je taj moj pomalo tajanstveni ujak. Tako maloj i nejakoj štit mi je mogao biti jedino on, nadograđen, prenamijenjen u tu nepobjedivu bogoljudinu. Danas ga zazivam, sada kada mi zaista treba, više no ikad, kako bi ovaj put iscijelio Nju, kroz mene.

Oznake: herkules, stanka gjuric

02.10.2015. u 12:43 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 11.09.2015.

OVOGA LJETA ili TU ŠTOŠTA NE ŠTIMA

Svi koji se upuštaju u osnivanje te vrste ustanova misle da je dovoljno sagraditi lijepu kuću, opskrbiti je potrebnim personalom i pomagalima, nazvati to Domom, i na tome sve završava.


Jedni su otišli na more, ali se oni drugi, od ranije, nisu vratili. Ili jesu, ali kao da i nisu, jer ishod je bio jednak. Postojali su samo dežurni čuvari praznih grobova. Na ovome pustom mjestu ljeti će te zagubiti, zaboraviti na podu bolnice ili staračkoga doma.
Već danima, gledajući se u zrcalu ne vidim sebe, samo oči moje majke. Zarobljene smo obje, svaka na svoj način, i sputane. Jedna nemogućnošću kretanja, druga iznenadnom, šokantnom zbiljom. Bi li nam itko od onih koji buče pneumatskim čekićima ponad naših glava, mogli reći koliko će to trajati? Barem bismo imali čemu se nadati, veseliti čak. Dana ne vidimo, noć ne prepoznajemo. O što se ja oslanjam dok hodam, osim o život izmišljen il' stvaran? U pozadini vrebam sudbinu, mada znam da joj ne mogu ništa, međutim željela bih biti spremnom prije udarca. Na primjer dok spavam, poluzatvorenih očiju i opipavam si puls. Svejedno, to i dalje nisam ja, s mirisom na sezam.
Zbog čega se domovi za starije nerijetko grade na periferiji grada, i zašto se stare i nemoćne odvaja na način da su, kao u umobolnici zatvoreni u svoje teško dostupne odaje, no u ovom slučaju i bez mogućnošću doticaja s mlađom populacijom, osim kada oni pripadaju obitelji udomljenog? Kao da su kužni, u kakvoj karanteni, iščekuju svoj posljednji dan. Je li ovo društvo uistinu nesposobno da osmisli humaniji način zbrinjavanja tog segmenta populacije, ili to jednostavno ne žele, jer im je svejedno? Stariji su ljudi izolirani već samim time što primjerice nisu u stanju samostalno izaći napolje, i zbog čega ih se onda dodatno onemogućava, pri izlasku uz pomoć osoblja Doma, da vide život oko sebe koji ne pripada Domu, koliko god i dalje, po svemu bio odvojen od njih, a ne da, kao što najčešće jest slučaj, zure u ograde i zidove obližnjih zgrada. Neka se dobro zamisle oni koji o tome odlučuju, i napokon ne čine ništa novo, jer samo provode odavno pogrešno osmišljeno.
Očekivalo bi se od onih koji otvaraju privatne Domove za starije, da barem oni budu ti koji razmišljaju izvan, nazovimo to 'domaćih standarda'. Bilo bi poželjno kada bi se starije ljude bez obitelji, ili članova familije koji se nisu u stanju o njima brinuti, zbrinjavalo u sredini više nalik okružju obitelji.
Svi koji se upuštaju u osnivanje te vrste ustanova misle da je dovoljno sagraditi lijepu kuću, opskrbiti je potrebnim personalom i pomagalima, nazvati to Domom, i na tome sve završava
.


Oznake: obitelj, domovi za starije i nemoćne, roditelji, stanka gjuric

11.09.2015. u 10:57 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 12.08.2015.

UMRIJETI NA NOGAMA

Nekako mi se čini da samo produžavanje životnog vijeka ne nalazi svoj pravi smisao, s obzirom da, zahvaljujući lijekovima nedovoljno popravlja kvalitetu života, već da se taj 'smisao' nalazi isključivo u zaradi onih koji doprinose produženju čovjekove životne dobi.
.

Gotovo svatko od nas želi 'umrijeti na nogama', maltene zdrav, od puke starosti. No starosti bez bolesti i boli, one tek zamislivo lijepe koju, kao takvu, rijetko tko doživi.
Želimo li, dakle, doživjeti visoku dob, iako se to nikoga od nas ne pita, jer osim u iznimnim slučajevima, kada se ljudi osmjele na samoubojstvo i onih koji imaju mogućnost odabrati eutanaziju, mi ne odlučujemo o trenutku svoje smrti. Svojim se načinom života možemo dovesti u situaciju da se suočimo s teškom bolešću ranije no što smo se nadali, i najčešće si takvim pogrešnim životnim stilom samo produžiti muke i bolest, ili pak umrijeti suviše mladi. Ljudi bi trebali biti svjesni toga da za sve u životu postoji cijena, pa tako i za način na koji žive, kao i biti spremni na to da će njihov stil življenja (nezdrava prehrana, pretjerana konzumacija alkohola, pušenje, i tome slično), u određenim godinama doći na naplatu. Međutim sve je to ono na što možemo imati utjecaja, vlastitom voljom promijeniti svoje loše navike, premda ljudi, naravno, umiru i od bolesti na koje nemaju nikakva upliva i do kojih uglavnom nije došlo radi njihova modela življenja, već zbog genetskih čimbenika, stresa, tuđih pogrešaka, te mnogo čega drugog, na što sami rijetko kada ili vjerojatnije nikada nisu mogli djelovati.
Nitko od nas ne zna kad će ga snaći ono što najmanje očekuje ili čega se potajno pribojava, no katkada ne činimo ništa da bi bar donekle spriječili da nas zadesi ono najgore, kao što je na primjer nepokretnost (naravno da je nemogućnost kretanja često posljedica mnogočega drugog na što nismo imali utjecaja), kojoj smo često sami doprinijeli, trenutak u kojem do kraja života ostajemo na brizi drugima, svjesni svega, ali bez mogućnosti da uteknemo iz svoga tijela.
Ponekad pak naprosto postanemo zatočenicima vlastite sudbine, žrtve određenih okolnosti, situacija na koje nas je primorao život, kao što je primjerice težak fizički rad, radi čega smo si uništili zdravlje, došli u situaciju da se naša starost pretvori u neizdrživu patnju. S druge pak je strane medicina, odnosno farmaceutska industrija, čovjeku omogućila da živi duže, s jednim značajnim propustom: nije poboljšala kvalitetu njegova života. Produženim vijekom trajanja ljudskog života produžena je samo čovjekova starost. Kada vam govore drukčije, lažu vam. Usudim se čak tvrditi kako su zacijelo bila sretnija vremena (za pojedinca, obitelj i društvo u cjelini) kada se živjelo kraće i umiralo brzo, od nekih danas lako izlječivih bolesti, i kada je prosječni životni vijek bio znatno kraći nego što je danas.
Sada znam da je nerijetko sreća umrijeti iznenada, od srčanoga udara; svakako mnogo bolje no patiti se godinama, i zahvaljujući napretku medicine i lijekovima doživjeti devedesetu, proklinjući život, razapeti na križu. Nekako mi se čini da samo produžavanje životnog vijeka ne nalazi svoj pravi smisao, s obzirom da se nedovoljno popravlja kvaliteta života, već se taj 'smisao' nalazi ponajprije u zaradi onih koji doprinose produženju čovjekove životne dobi, ili tome sličnom. Postavlja se pitanje: čemu živjeti do osamdesete ako se nismo u mogućnosti brinuti sami za sebe? Je li smisao isključivo u činjenici što postojimo i što se naš život umjetno produžuje lijekovima? Farmaceutska industrija i sve s njome udruženo i sljubljeno ima na to nezadovoljavajući odgovor protiv kojega nitko od nas na žalost ništa ne može.


Oznake: starost, Zdravlje, farmaceutska industrija, smrt, hodanje, stanka gjuric

12.08.2015. u 10:34 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 19.07.2015.

DULJA PAUZA IZ OBJEKTIVNIH RAZLOGA!

Dok situacija ne sazrije, pisanje je na čekanju!



...ali ne zadugo. Nadam se.
Dakle uskoro o svemu što se događalo u međuvremenu, ili barem onom najvažnijem!

Oznake: stanka gjuric, majka, Bolest, skrb, bolnice, rehabilitacija

19.07.2015. u 12:08 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 05.07.2015.

KUKAVIČLUK I HRABROST

Trajalo je kratko; moj poriv da pobjegnem, no dovoljno dugo da shvatim, ili barem naslutim što i kakvom mogu biti u kriznom trenutku koji od mene iziskuje više no što, smatrah, mogu bilo kome pružiti, više od onog što sam ikada bila spremna od sebe dati.


Trajalo je kratko; moj poriv da pobjegnem, no dovoljno dugo da shvatim, ili barem naslutim što i kakvom mogu biti u kriznom trenutku koji od mene iziskuje više no što, smatrah, mogu bilo kome pružiti, više od onog što sam ikada bila spremna od sebe dati. Zanimljiva je ta ne tako rijetka čovjekova potreba za bijegom od poteškoća, pred onim s čime se nije u stanju nositi, ili barem misli da ne može i ne zna. Jer on sebe nikada do kraja ne upozna, budući da se kroz život nužno ne susreće s mnogim situacijama koje ga na taj način mogu ogoljeti. I tako dugo dok se ne suoči s određenom nedaćom on ne može znati kako će reagirati.
Mislila sam da sam jača i da ću, kad 'zagusti', djelovati kako treba, od čega me moj prvotni nagon pomalo razuvjerio. Poput brodskog kapetana koji spašava sebe, ne misleći o putnicima za koje je odgovoran, napokon i treniran za postupanje u kriznim situacijama, a u stvarnom se brodolomu pokaže kukavicom, tako i ja, premda još uvijek samo u zamišljanju, bježim, no moj brod još nije potonuo, stojim za kormilom, motrim i proučavam valove.
Dakle, čovjek tek u određenim, teškim situacijama saznaje tko je zapravo; tek kad nešto pođe po zlu, pokaže se njegova prava priroda koju je ponekad oblikovao način na koji je do tada živio, neokrznut nevoljom, jer su se drugi o njemu brinuli, ili je njegov stil života naprosto takav da njime odbacuje nepoželjnosti koje bi ga, da je odabrao drukčije, vjerojatnije mogle ugroziti.
Moj krizni trenutak je na sreću prošao, što ne znači da se neće pojaviti opet. Zapravo ga očekujem kao što ozlijeđeni vojnik, predmnijevajući čeka da ga na mjestu ranjavanja, u jednom trenutku ponovno probode. Međutim ovaj put ću znati kako ga nadvladati, budući da sam već slični 'napadaj' proživjela.
Mnogi ne znaju kako se nositi sa životnim nevoljama, no u tim iskušenjima često uspiju prevladati svoje strahove, što je već samo po sebi stanoviti podvig.
Ipak, mislim da se junačko srce formira kroz odgoj, roditeljski pristup, kako prema vlastitoj djeci, tako i prema samome životu. Ponešto od svoga karaktera ubiremo nasljeđem, no puno toga naučimo jednostavno kaleći se kroz život. Od nekog tko je bio odgajan i živio u svojevrsnom staklenom kavezu, ne može se očekivati hrabrost kakvu ima onaj tko je bio primoran za većinu toga sam se izboriti. No što je zapravo hrabrost i je li ona, s obzirom na ono kako je mi definiramo, zapravo precijenjena? I u kojoj je mjeri žrtvovanje u korelaciji s hrabrošću? Možda hrabre ljude ponajprije obilježava istinski altruizam, a svaki nedostatak ljubavi prema čovjeku ili prema određenom pojedincu, moguće rezultira nedostatkom volje, a samim time i hrabrosti da učini nešto za dobrobit drugog, da se žrtvuje, zanemari sebe zbog boljitka bližnjeg.
Oduvijek sam cijenila tu vrstu ljudske nesebičnost, no takvi su ljudi zaista rijetki, i zbog toga se, između ostalog, o njima toliko i govori. Međutim postoje i ona mala junaštva koja nitko ne primjećuje, ponekad čak ni junak sam, kojima je, već samo nadvladavši svoju nemoć, učinio čudo. Kada nešto činimo u trenutku dok nemamo drugog izbora, to je jedna vrst, uvjetno rečeno, hrabrosti, zbog toga što primjerice stoički trpimo, međutim kad pred nama stoji izbor i mi se odlučujemo za varijantu koja je teža, i lišava nas nečeg u korist onih kojima želimo pomoći, tada je to nešto što možda zaista možemo proglasiti istinskom hrabrošću.


Oznake: hrabrost, kukavičluk, stanka gjuric

05.07.2015. u 13:06 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 17.06.2015.

RUKAVEK

Da se ponovno 'uzgoji' jedan takav 'proizvod', bila bi potrebna barem godina, a ja sam već bila navikla na 'gotov užitak', nije me privlačilo nešto što se tek oblikuje i stvara za buduće, majstorsko zadovoljstvo, i zbog toga je ono, kao takvo, za mene bilo za svagda izgubljeno.


Jesam li imala deset ili dvanaest godina, ne bih sa sigurnošću mogla reći, samo znam da je u jednom momentu toga osjetljivog razdoblja u mome odrastanju, moja majka donijela odluku kako mi više nije potrebna godinama korištena, istrošena 'mazilica'. Većina djece u nekom periodu života posjeduje omiljeni predmet od kojeg se nerado odvaja, poput jastuka, deke ili kakve krpice, tako sam i ja imala svoj tzv. rukavek. Gornji dio pidžame, bijela majica čiji sam rukav zdušno tijesnila svake večeri, s vremenom se ofucala, pa mi je mama, iznenada se odlučivši riješiti moje pamučne majičice, na moj izričit zahtjev, sačuvala samo njen lijevi rukav, tako da sam ga i dalje mogla koristiti u istu svrhu, navlačeći ga do lakta i trljajući njegov mekani, istanjeni krajičak, što bi me navečer uspavljivalo, a preko dana uvodilo u moju djetinju meditaciju. Mislim da je trenutak u kojem je riješila da me od toga oduči, i baci taj dio mene već srastao sa mnom, bio prijeloman, jer sam tim činom naprasnog oduzimanja meni nenadoknadivog blaženstva, izgubila i djelić iskonske povezanost sa samom sobom, što sam tek mnogo godina kasnije uspjela pobijediti, i na druge načine kompenzirati svoje iz svega toga proizašlo nezadovoljstvo.
U to je vrijeme, naravno, to bio svojevrsni šok od kojeg sam se dugo oporavljala, jer ništa nije moglo zamijeniti moj omiljeni rukav čije mi je korištenje priuštilo toliko miline. Nakon godina uporabe, bio je taman toliko razrađen i formiran da je moje 'meljenje' (kao sam to tada nazivala) u meni moglo proizvesti naprosto savršeno psihofizičko zadovoljstvo, i kako bi ga išta, njegovim nestankom, moglo nadomjestiti?
Da se ponovno 'uzgoji' jedan takav 'proizvod', bila bi potrebna barem godina, a ja sam već bila navikla na 'gotov užitak', nije me privlačilo nešto što se tek oblikuje i stvara za buduće, majstorsko zadovoljstvo, i zbog toga je ono, kao takvo, za mene bilo za svagda izgubljeno. Možda ga je u određenoj mjeri s vremenom nadomjestilo češkanje, koje je pak posve druga vrst zadovoljstva koje je, budući da se ne može provoditi sa samim sobom, već zbog toga manjkavo.
Na koji sam način žalila za rukavekom, više se ne sjećam, no sigurna sam da sam svoju frustraciju, dobrim dijelom, duboko u sebi zatomila, čime sam djelomice u sebi razvila osobitu vrst introvertiranosti, iščekujući nadrastanje svoje boli izlječenjem nečim većim i jačim od potrebe za baš tom vrstom užitka koju sam mogla potaknuti 'meljenjem'. Da sam se od njega odvikla samoinicijativno, spontano, to zacijelo na mene ne bi ostavilo nikakve posljedice, no s obzirom da mi je bilo oduzeo ono bez čega nisam mogla zamisliti nijedan dan, ishod takva nagla lišavanja, bio je nepodnošljivi osjećaj praznine, i ogorčenosti.
Kasnije, u odrasloj dobi u par sam navrata nastojala iskonstruirati nešto slično rukaveku, no to nije moglo proizvesti ništa ni nalik onome od nekada, i stoga je trajalo vrlo kratko. Ne bih rekla da danas više nisam sposobna doživjeti tu vrst zadovoljstva, no svakako nisam u stanju na onaj nekadašnji način, zato što ga, primorana stati, nisam uspjela nadrasti. Rukavek je bio izrezan, bačen, spaljen, pokopan, i nije ga bilo moguće vratiti, ni reproducirati. Zauvijek ću žaliti za tim bijelim tunelastim krakom koji se i opran na završecima uvijao, prilagođen mojim malim prstima koji su na njemu izvodili virtuozne pokrete, u mene dozivljući neopisivo, nikad poslije toga na taj način doživljeno zadovoljstvo.



Oznake: stanka gjuric, djeca, djetinjstvo

17.06.2015. u 13:38 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 11.06.2015.

IZGUBLJENI RAJ

Danas, uz drugo okruženje, drugoga kućnog mezimca, druge ljubavi, promijenio se DNK moga bivstvovanja. Kroz segment koji objedinjuje oba moja bića, ono od nekada, i ovo sadašnje, samo sam, zahvaljujući vlastitome sjećanju zadržana cjelovitom.


Često mislim na svoj prvi podstanarski stan u zagrebačkom Trnju. Što nas to tako snažno veže uz prostore u kojima smo živjeli netom po odlasku iz našega rodnog mjesta? Ili sam ja tek jedna od rijetkih koja na taj način percipira događaje.
Nedavno sam ponovno bila na Krugama, i opet se osjećala kao da odlazim na sastanak s prvim momkom. Dok sam suzdržano jecajući, zbog prolaznika koji su me promatrali, jer nisu mogli da ne naslute moje, iza sunčanih naočala skrivane suze, koračala Držićevom, klecala su mi koljena i bila sam uzbuđena poput zaljubljene adolescentice. Stančić u kojem sam nekada boravila bila je garsonijera od tridesetak kvadrata, međutim meni toliko prirasla srcu, da i danas, pri samoj pomisli na nju, to razdoblje i taj dio grada, zadrhtim od čežnje. Možda sam u to vrijeme najviše voljela. Tada su mi bila živa još oba roditelja, obožavani partner s kojim bijah u vezi takoreći do nedavno, moj prvi, nikad prežaljeni pas… Svakodnevno sam odlazila na kavu kod susjede, a u golemoj smo višekatnici jedni druge znali po imenu, i pri svakome susretu srdačno pozdravljali. U okolici je mnogo zelenila, veliko igralište po kojem je moja kujica Hooper slobodno trčkarala. Doduše, da danas tamo živim s mojim sadašnjim psom, ne bih mogla iskoristiti takvu prednost, s obzirom na njegovu, bitno drugačiju narav. No svejedno, kao da i dalje venem za tim kvartom u kojem se odvijalo sve ono dobro, možda i najbolje, od kad sam stigla u Zagreb.
Voljela sam tamošnje kafiće, živost zbog blizine tržnice, male dućane smještene u visokim zgradama u stilu socrealizma, čitavo to naprosto veličanstveno jednostavno i ugodno okružje. Kada bih ovaj moj prostor mogla preseliti u Kruge, ni trenutka se ne bih dvoumila.
Premda je predio u kojem sada živim, po većini kriterija, znatno povoljniji, i dalje me nešto vuče u moj stari kraj, da do tamo prošetam kao do Zrinjevca ili Maksimira, prodišem svoju mladost. Što me to mami k tome mjestu nakon toliko godina? Odlazim li zapravo na susret sa samom sobom, onom od nekada, obasjanom drugojačijom srećom? Danas, uz drugo okruženje, drugoga kućnog mezmca, druge ljubavi, promijenio se DNK moga bivstvovanja. Kroz segment koji objedinjuje oba moja bića, ono od nekada, i ovo sadašnje, samo sam, zahvaljujući vlastitome sjećanju zadržana cjelovitom. Moja suština, zaleđena u prošlosti i ona koja nesmetano teče, svakim danom uočava neoborivi zbroj sebe: uporan, nepromjenjiv u svojoj staloženoj sigurnosti koju kao da je izgradila zbiljnost izvan same stvarnosti. Možda ne mojom zaslugom, jer ja sam oduvijek dobrano lebdjela iznad zemlje, već zahvaljujući razumnoj, višoj sili koja moje odluke drži pod kontrolom, a time zacijelo i u određenoj harmoniji. Mogla bih otići na kraj svijeta, ili se vratiti na sam izvor svog zadovoljstva, fizički, no ne i mentalno, premda bih, vrlo vjerojatno, takvim svojim povratkom, unutar sebe mogla proizvesti i stanoviti psihički učinak kojim bi se, kao u kakvu snu, kameleonski izgradilo ono u meni zauvijek izgubljeno. Međutim, istodobno znam da, nadam se- čvrsto postolje na kojem sada stojim, ima svojih prednosti, kakvih nema iza mene ostavljeno drukčije blaženstvo, ono koje nije moguće ponoviti, jer više ne postoje tvorci tog istog zadovoljstva, a bez kojih je takvo što neostvarivo. Zbog toga pomireno ostajem ovdje. U moj nekadašnji raj odlazim kao na izlet u prirodu, noseći sa sobom naprtnjaču prepunu spomena, kojeg, pri dolasku izvlačim napolje, poput zaigrana djeteta plešući u kolu svojeg samotnoga, jedinstvenog zadovoljstva. Koliko god to kratko trajalo, za povremeni oporavak duše sasvim je dovoljno.


Oznake: stanka gjuric, trnje

11.06.2015. u 17:45 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 03.06.2015.

COTE D'AZUR

Rolls-Royce, Maserati, Bentley, Ferrari, Lamborghini, mile cestom, kao da se šuljaju. Do detalja je sve podređeno turistima, kako bi se oni osjećali dobro.


Premda je od mog povratka s puta prošlo već desetak dana, još uvijek sam s mislima u Francuskoj. U rano popodne, za vrijeme trajanja Filmskog festivala u Cannesu, prolazim šetnicom La Croisette, ispijam piće u kafiću preko puta ulaza u paviljon, uživam u pogledu na prolaznike i prizor pred sobom. Turisti hodaju uz more, sjede u restoranima i barovima, ili uz crveni tepih dočekuju filmske zvijezde, no, začuđujuće, nigdje nema gužve. Kod nas su ulice prepune svijeta, a ceste vrve automobilima u svako doba dana. Na Azurnoj obali atmosfera je u svemu toliko neopterečujuća, da je isprva gotovo neshvatljivo kako je moguće da na kolniku nema meteža u kojem se ljudi mimoilaze s teškoćom. Kao da je čovjek zakoračio na drugu planetu. U samome centru Cannesa može se šetati unedogled, a da nas nitko niti ne okrzne, popiti kavu u mirnoj, gotovo uspavanoj ulici s tek jednim ili dva kafića. Tamo domaćini rade, a turisti se odmaraju, a u Hrvatskoj se valjda odmaraju i jedni i drugi.
Rolls-Royce, Maserati, Bentley, Ferrari, Lamborghini, mile cestom, kao da se šuljaju. Do detalja je sve podređeno turistima, kako bi se oni osjećali dobro. Kao u usporenom filmu, čak i u špici, kasnije navečer, svjetina lagano leluja kao u kakvoj šarenoj izmaglici koja među njima riše distancu, i boravak u mnoštvu čini podnošljivijim, jer ni u jednom trenutku ne dopušta da posjetitelji, jedni drugima, na bilo koji način smetaju. Gužva u Cannesu je uvijek umjerena, uz gotovo ugrađenu, besprijekornu koordinaciju, poput aparata s autoregulatorom. Nitko vas ne gura, nitko vam se previše ne približava, ne toliko da biste se mogli osjećati nelagodno. Ljudi kao da su vezani nevidljivom uzicom koja ih, jedne od drugih drži na nužno potrebnoj razdaljini, kako bi se svi osjećali ugodno; kao u redu pred bankomatom, gdje se, pri čekanju, ne prelazi žuta crta.
Svaki od restorana u svojoj ponudi ima tartar biftek koji je svugdje drukčije začinjen, ali uvijek izvrstan, zatim čarobno rosé vino i bezbroj laganih dnevnih koktela. Cijene jesu visoke, najjeftiniji hamburger stoji 20 eura, no u svakom od postojećih gostionica postoji odjeljak za one koji žele tek nešto popiti. Tu možete sjediti satima, promatrati prolaznike, i čavrljati s prijateljima, nastavljajući sanjati svoj san na javi.
Iako sam u tom dijelu Francuske bila već nekoliko puta, možda tek sada uistinu razumijem zbog čega toliko ljudi hrli na Azurnu obalu. Cannes i Nica jesu najpoznatiji, no ništa zanimljivija nisu ni druga mjesta, u kojima jednako dominira neodoljivo ozračje dokolice.



Oznake: azurna obala, cannes, stanka gjuric

03.06.2015. u 11:49 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 27.05.2015.

VRUĆICA

Možda je to tek predah koji nam je ponekad nužno potreban, kada nas tijelo prisili da se umirimo kako bismo se odmorili od ubrzana životnog ritma. Ponekad nas bolesti prisilno smire; katkad su pokazatelj da smo pretjerali, a katkad nas spašavaju, jer nas u posljednji čas usporavaju u ritmu koji bi nas, da istim tempom nastavimo dalje, mogao ubiti.


Moja viroza nerado jenjava. Još uvijek sam unutar oblaka u kojem je toplo i vlažno i neprestano zaglušujuće tutnji. Više me ne bole mišići i glava, no i dalje osjećam slabost i posve sam bezvoljna. Ovo je jedno od onih stanja u kojima čovjek pomišlja kako bi vjerojatno bilo lakše umrijeti, no podnositi ovo stanje nalik na umiranje, i kada je njegov život na svojevrsnom čekanju. Možda je to tek predah koji nam je ponekad nužno potreban, kada nas tijelo prisili da se umirimo kako bismo se odmorili od ubrzana životnog ritma. Ponekad nas bolesti prisilno smire; katkad su pokazatelj da smo pretjerali, a katkad nas spašavaju, jer nas u posljednji čas usporavaju u ritmu koji bi nas, da istim tempom nastavimo dalje, mogao ubiti.
Doista rijetko pobolijevam, no godišnje sam, kao i većina nas, barem jednom prehlađena. No, onaj tko, kao ja, ima psa, ne može si dopustiti da bude do kraja bolestan, ili bi možda pravilnije bilo reći: da se prepusti svojoj bolesti i odleži je. Ja se ne mogu ušuškati u krevet i ostati u njemu čitavoga dana, pijuckajući čaj i gledajući televizijski program. Moja bolest je ispresijecana obavezama prema mom kućnom ljubimcu kojeg nitko osim mene, ne može izvesti napolje, s obzirom da ja jedina mogu i znam ravnati s njime. Nitko od mojih ukućana, kad sam u situaciji, kao sada, ne može mi pomoći, tako da ja svaku svoju gripu othodam u šetnji s Rexom. Postojala je samo jedna osoba koja je znala baratati s njime, no nje više nema; svi ostali ili su premlada ili odviše stari, da bi se mogli nositi s tom nevoljom na četiri noge.
Neposredno prije mog puta u inozemstvo nabavila sam međunarodnu zdravstvenu iskaznicu, a u noći posljednjeg dana mojeg boravka u Francuskoj uhvatila me groznica, tako da je zaista malo trebalo da je iskoristim. Kada se čovjek osjeća loše, samo vapi za doktorom koji će mu dati bilo što da se osjeti bolje.
Mogu reći da do sada zaista nisam bila ozbiljnije bolesna, i u odrasloj dobi sam tek jednom bila hospitalizirana. Kao maleno dijete često sam, po mjesec i više dana boravila u bolnicama, tako da kad bi mi došli u posjet roditelji, više ih nisam poznavala. Moja mama je plakala s jedne, a ja s druge strane pregrade, u naručju medicinske sestre koju sam čvrsto grlila okrećući glavu meni od nepoznate žene iza stakla.
Sjećam se kako bi mi kod svake posjete gurnula lizaljku kroz otvor na pultu, i kako bih kasnije, kad bi me bolničarka odvela da razgovaram s njome telefonom, očekivala da mi preko telefonske žice ponovno pruži crvenu lizalicu. Ona bi odnekud zaista iskrsnula, jer ju je dobra medicinska sestra nosila sa sobom u džepu, i ja sam je tako neminovno povezivala s maminim telefonskim pozivom, i njenim dopiranjem do mene i na taj način, kroz dar u vidu moga omiljena slatkiša. Pitam se gdje je sada ta brižna žena koja je s tolikom nježnošću skrbila za mene u bolnici, i zahvaljujući kojoj sam lakše podnijela svoju odvojenost od doma i roditelja. Sva ta sjećanja vezana uz moju bolest i boravke po bolnicama daleko su iza mene, međutim kad god obolim od kakve viroze, osjećam se toliko loše da poželim biti ono maleno dijete koje će maziti i tetošiti, pa makar me ponovo odveli daleko od kuće.

Oznake: stanka gjuric, Bolest, djeca

27.05.2015. u 11:31 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 23.05.2015.

HOUDINI NA DJELU

Pokušavam razumjeti zbog čega bi osoba koja vodi pse u šetnje, držala Rexa na lajni unutar kaveza. Prvi mogući razlog: boji se da pas ne utekne, što je gotovo nemoguće, zato što se kavezi nalaze u prostoriji koja se po potrebi zatvara kako ne bi netko od četveronožnih hotelskih gostiju poželio prošetati do grada, naročito netko vragolast poput Rexa.


Odrasli ljudi u mnogim situacijama reagiraju kao mala djeca, međutim toga nisu ni svjesni. Kad god se osjećaju krivima, samo se šuteći osmjehuju, i vi pritom znate da su nešto skrivili, s obzirom da je njihovo ponašanje neuobičajeno.Tako sam i ja jučer pri dolasku po svoga psa u hotel u kojem je boravio za vrijeme mog odmora u Francuskoj, pri samom ulasku u hol primijetila da je nešto drukčije nego inače. U mene su bila netremice uprta četiri blaženo, no pomalo namješteno nasmiješena lica. Do sada me još nisu tako dočekivali. Budući da su uz to bili i više no smireni, pretpostavila sam da je s Rexom sve u redu, no istovremeno sam zbog takva njihovog ponašanja naslućivala da se zbog nečeg osjećaju krivima, no tog trenutka još nisam bila u prilici detektirati što bi to moglo biti. Nakon što sam obavila sve što je bilo potrebno, i nakon što su mi doveli psa, priupitala sam, onako usput 'Kako je bilo ovaj put?', na što su odvratili 'Dobro', jer sam usporedo i sama dala odgovor, rekavši 'Uobičajeno, zar ne?', misleći pritom 'zeznuto'. I dalje ne skidajući osmijeh s lica, srdačno su nas ispratili, u sebi vjerojatno odahnuvši što su nas se riješili. Tek u pola šetnje na putu prema kući shvatila sam da nešto ne valja s vodilicom, odnosno s lajnom koja je na izvlačenje. Naime, budući da je potrgana od ranije, bila je vezana u čvor, no ovaj put je čvor izgledao drukčije, što je značilo da je bio nanovo vezan. To je moglo upućivati samo na jedno: moj Houdini je pregrizao uzicu (nije prvi put), pa su petlju morali napraviti ponovno, no nitko to nije niti spomenuo. A zašto? Zato što ga je pri njegovom dolasku u hotel veterinarska pomoćnica uvela u kavez, ostavljajući uzicu vodilice na njegovoj ormi (koja ostaje na njemu kad god je kod njih), dok pak je remen, tj. ručku vodilice ostavila izvan kaveza. Zamolila sam je da to ne čini, jer bi se tijekom noći, da mu se kojim slučajem uzica oplete oko vrata, mogao zadaviti, iza čega joj nije preostalo drugo nego da me posluša i odveže ga, međutim to je očito bilo samo tog trena dok sam ja bila prisutna.
Pokušavam razumjeti zbog čega bi osoba koja vodi pse u šetnje, držala Rexa na lajni unutar kaveza. Prvi mogući razlog: boji se da pas ne utekne, što je gotovo nemoguće, zato što se kavezi nalaze u prostoriji koja se po potrebi zatvara kako ne bi netko od četveronožnih hotelskih gostiju poželio prošetati do grada, naročito netko vragolast poput Rexa. Prema tome, to izuzimam kao razlog. Drugi mogući je da se osoba boji Rexa, pa misli da će ga na taj način, ukoliko krene na nju, lakše obuzdati. I napokon treći: s obzirom da on vjerojatno izlijeće iz kaveza poput metka (imala sam priliku to vidjeti kad sam ga jednom, uz pomoć veterinarske djelatnice pokušala uvesti u gajbu; najmanje šest puta se vraćao van poput bumeranga), moguće da se on izlazeći zalijeće u gajbe drugih pasa i preko rešetaka dolazi u sukob s njima. Nakon toga ga je moguće teško maknuti, a možda i pokušava ugristi onoga tko to nastoji. Govorim napamet, budući nikada nisam prisustvovala takvom događaju. Jedino u što sam sigurna je da je bezopasan za ljude i nikada ih ne napada, no pretpostavljam da bi mogao ugristi u samoobrani.
Nastojim si dočarati situaciju u kojoj netko od djelatnika veterinarske ambulante u sklopu koje je hotel, prije no što odvodi Rexa u dvorište, hvata ručku vodilice, zatim polako otvara vrata kaveza, iza čega Rex, slobodan, leti napolje, budući da je pregrizao uzicu. Mogu zamisliti šok na licu te osobe koja u prvom trenutku ne shvaća što se dogodilo, dok ne vidi da ima posla s mađioničarem. Možda su nakon tog događaja bile potrebne više od dvije osobe da ga savladaju. Što je dalje bilo, i kako su iza toga baratali s Houdinijem, ne mogu ni zamisliti, no pokušat ću utvrditi razlog zbog čega ga stvarno vežu, jer ukoliko se situacija ne promijeni, više ga ne mislim ostavljati kod njih. Dovoljno je već to što je stalno zatvoren, a dodatno još vezan unutar kaveza, ipak je malo previše.
S obzirom da je već nebrojeno puta boravio na istom mjestu, a do sada se nije događalo da uzica bude pregrizena, značilo bi da ga do sada nisu ni držali na lajni unutar kaveza, dok nije došla osoba koja ga, očigledno, ne može kontrolirati, i ne zna postupati s psima. Ustvari tek sam prije par tjedana vidjela da je Rexova lajna na nekim dijelovima bila nagrižena, no nisam mogla dokučiti otkad datira to oštećenje. Sada znam, jer sam nedavno također bila na putu. Dakle, i tada su pokušali učiniti isto. Jesu li odustali, ili možda reagirali na vrijeme, dok je još nije uspio dokrajčiti? U svakom slučaju ovo se dogodilo prvi, a zbog njih, Rexa, i mene, nadam se, i posljednji put.


Oznake: stanka gjuric, pas

23.05.2015. u 13:52 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 15.05.2015.

NA NEVIDLJIVOJ UZICI

Mogu, dakle, bez ustezanja ustvrditi kako je svojim odbijanjem slobodnog, svojevoljnog koračanja do toga mjesta kojem ne vjeruje, jer se u njemu ne osjeća sigurno, zapravo genijalno instinktivno prebacio odgovornost za taj čin na koji je, u biti, prisiljen, jer nema izbora, na svoju gazdaricu.


Već nekoliko dana svoga psa Rexa, do lifta vodim na nevidljivoj uzici. Nastojim mu pomoći da prebrodi strah i ponovno se privikne na nesputani prelazak njemu odjednom teško prevalive putanje od vrata do dizala. Još donedavno s time nije imao nikakvih problema, no otkad je u liftu, zbog manjega kvara, doživio popriličnu trešnju, njegova se bojazan od ranije, kad je tek stigao k meni, vratila.
Čim ga opašem ormicom i otvorim ulazna vrata, saginjem se i tek lagano dodirujem ormu, na mjestu gdje se pričvršćuje vodilica. Rex, misleći da sam ga vezala, počinje koračati za mnom, ulazeći u dizalo bez remena, i tek tada činim ono što sam odglumila ranije. I tako već tjedan dana. Međutim, unatoč tome što sam prvi put tek jedva dotakla obruč ormice, iza čega je istoga časa pošao za mnom, svaki sljedeći put bio je sve je manje uvjeren u to da je vezan. Kako je već nakon dva koraka odustajao, da bi se usudio nastaviti dalje, bilo je potrebno bolje se pretvarati kako zaista pričvršćujem remen. Sad se već pitam ima li to uopće smisla, budući da mu je očito potrebna vodilica, jer bez nje ne želi koračati, odnosno krenut će samo ako misli da je vezan, čime zapravo ne dobivam ništa, jer u konačnici moj cilj je bio da se oslobodi straha od lifta.
Naime, u trenutku kada ga vežem, on je, premda se ne opire, primoran krenuti prema prostoru u kojem se u stvari ne želi naći. Mogu, dakle, bez ustezanja ustvrditi kako je svojim odbijanjem slobodnog, svojevoljnog koračanja do toga mjesta kojem ne vjeruje, jer se u njemu ne osjeća sigurno, zapravo genijalno instinktivno prebacio odgovornost za taj čin na koji je, u biti, prisiljen, jer nema izbora, na svoju gazdaricu.
Ranije sam ga na dolazak do dizala pokušavala primamiti na drukčiji način, čekajući ga u njemu, na što nije reagirao, čak ni kada sam se odvezla do prizemlja i vratila natrag. I dalje je stajao ispred stana i čekao da ga zavežem. Isprva sam mislila kako mu uzica predstavlja sigurnost kakvu osjeća čovjek kada hoda po visokoj gredi ispod koje je tek prividno prostrta mreža, i koji se, kad sazna da nje nema, osjeća nesigurno, no s vremenom privikne, jer spozna kako je sve u njegovoj glavi.
Taj mi je svojevrsni eksperiment donekle pomogao da shvatim na koji način razmišlja to malo stvorenje, jer sada znam da njegov osjećaj sigurnosti ne proističe iz vezanosti uz mene kroz tananu, čvrstu nit između moje ruke i remenčića na njegovim leđima. U ovom slučaju Rex sebe, mudro životinjski, povjerava mojoj odluci i procjeni. Pa što bude.
I zaista je suvišno inzistirati na tim sekundama ipak ograničene samostalnosti van našega stana, jedinim trenucima izvan njegova utočišta, kad nije (bio) vezan.


Oznake: stanka gjuric

15.05.2015. u 11:54 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 08.05.2015.

LJUBAVNO USKRAĆIVANJE

Postoji, rekla bih, granica do koje se može u nas zagrabiti, što možda govori i o tome kako nas nije moguće ni dopuniti. Kako god bilo, čovjek je uvijek zakinut za značajnu mjeru ljubavi, kad god mu je osoba od koje tu ljubav s pravom očekuje, ne uspijeva pružiti, jer je okrenuta prema drugome, mada njihov međusobni odnos formalno kotira na jednakoj skali važnosti.


Je li moguće da čovjek nije neiscrpan izvor ljubavi, u svim smjerovima, odnosno da njegova ljubavna koncentracija u potpunosti može biti usmjerena samo na jedno biće? Kao što pas unutar obitelji odabire svoga gospodara, onoga koga najviše voli, tako je i čovjek, moguće, do kraja predan tek jednom stvorenju kojeg je odabralo njegovo srce, ili naročita potreba toga bića za njegovom ljubavlju. To, naravno, ne ukazuje na njegovu neljubav prema drugom iznimno bliskom mu stvorenju, međutim zbog svoje zaokupljenosti vlastitom posebnom posvećenošću tek jednome, kao da gubi sposobnost da svoju naklonost u istoj mjeri iskaže drugom. U svakom slučaju čini se kako je uvijek riječ o izabranom biću kojem se može predati bez ostatka, što ga istroši na način da je u odnosu prema ostalim bliskim mu bićima najblaže rečeno umjeren. Bi li to moglo značiti da majčinska ljubav uvijek obasipa većom brigom i pažnjom samo jedno od više djece, ili pak, s obzirom da je ta vrsta ljubavi zaista nešto osobito, funkcionira kroz intuitivno, i svjesno zadovoljavanje djetinjih potreba, trošeći se podjednako? No, i kao takva, gotovo u pravilu rezultira osjećajnim zakidanjem u odnosu prema životnome partneru, iako ponekad upravo ljubav prema njemu dovodi do uskraćivanja ljubavi djeci.
Zna se također dogoditi da čovjeka, njegov kućni ljubimac, naročito kada u braku ne postoje djeca, osjećajno zarobi, poput kakva emocionalna vampira koji neprestano isisava njegove osjećaje. I premda je ljubav prema životnom partneru i ona prema životinji posvema druge vrste, ipak se može iscrpsti u pružanju samo jednome od njih, a to nerijetko pripada onoj postojanijoj, bezuvjetnoj vrsti ljubavi, jer za razliku od partnera, životinje se ne može prestati voljeti. Usmjerujući svoju ljubav na primjerice kućnog mezimca, ili vlastito dijete, on i nehotice emocionalno zapostavlja svoga partnera, osjećajno ga dotiče samo površinski, tek na razini poimanja, ali ne i značajnijeg djelovanja. Mi možemo biti nježni prema svima koje volimo, no volimo li ih doista istinski i duboko, pokazujući im to, kao što svakodnevno, svakog trenutka pokazujemo svojim kućnim mezimcima ili malenoj djeci? Naravno da ih ne možemo uzeti u naručje, ali ih možemo zagrliti, što ne činimo često, jer smo emocionalno iscrpljeni na drugome mjestu. Netko je naše osjećaje već preuzeo. Postoji, rekla bih, granica do koje se može u nas zagrabiti, što možda govori i o tome kako nas nije moguće ni dopuniti. Kako god bilo, čovjek je uvijek zakinut za značajnu mjeru ljubavi, kad god mu je osoba od koje tu ljubav s pravom očekuje, ne uspijeva pružiti, jer je okrenuta prema drugome, mada njihov međusobni odnos formalno kotira na jednakoj skali važnosti. Prema tome, naš odnos prema roditeljima, djetetu, životnom partneru, taj trokut koji tvori uzajamnu potrebu za privrženošću (a točnije bi bilo reći četverokut, budući da bismo roditelje trebali doživjeti svakog ponaosob, s obzirom da smo u stanju, dajući ljubav jednome, uvelike uskratiti je drugome), nikad ne može biti emocionalno cjelovit, jer se je u mogućnosti doživjeti, ali i iscrpsti samo u odnosu prema tek jednome od njih. Ljubavno dijeljenje, dakle, koliko god to željeli, nikada nije podjednako. Uvijek nekoga volimo više, ili mu to barem mnogo više pokazujemo. Ipak ne mislim da je naša ljubav instinktivno usmjerena prema onima koji je od nas više trebaju, jer da je tako, na svijetu ne bi bilo toliko napuštene djece, iako je moguće, da oni koji tu djecu napuštaju, nisu u stanju nikome pružiti ljubav. Dakle, ljubavna okrutnost moguće ne proizlazi toliko iz nedostatka ljubavi, koliko iz njezina nekontrolirana uskraćivanja radi prevelike angažiranosti u odnosu prema nekom drugom.


Oznake: ljubav, stanka gjuric

08.05.2015. u 14:54 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 01.05.2015.

ZAPRAVO S TOBOM

Jedva se susprežem u želji da po tebi iscrtam točkice, sva mjesta koja volim, gusto poput rupica u situ. Po povratku kući ipak ću zgužvati svoju naslikanu dvostruku sreću, preokrenuti zidove, i srušiti svoj san.


Kad isključim mobitel, svijet kao da zastane i umru svi demoni. Postoji samo proljeće, moj pas i ja, prazna ulica i jedan neboder. U ovo praznično jutro, sve bez čega ne možemo predugo disati, na drugoj je strani zemljine polutke, i trenutno usnulo. Penjemo se k nebu prelazeći bezbroj stuba, zaogrnuti posuvraćenom tišinom koja nas mekano udara požurujući do vode koja je gore, poput nakratko zaustavljena slapa. Lagano podrhtavamo, jer nas obuzima bojazan od ljepote praznine, vlažnosti i smiraja. Tek sad me je strah da te više nikada neću vidjeti, jer u času kada ćeš odlaziti, biti ću začarana varljivom slutnjom, i neću znati da je posljednji put.
Ispirem posuđe i u mislima odlazim do trnjanskih fontana, bosonoga gazeći po travnatu tepihu, nestrpljiva da dotaknem plavičaste kapi. Dvjesto mojih i stotinu tvojih koraka. Jesi li ikada sa mnom bio ovdje? Kako se ne sjećam? Nedostaje mi taj dio moguće zbiljnosti, kako bih mogla postojati s tobom i kad nisi ovdje, i nakon svakoga buđenja lakše se vraćati k istini. Možda tek danas shvaćam što je tebi značilo tvoje odlaženje, oproštaj s nama i sa samim sobom, krajnja samospoznaja, kako to može biti samo na odlasku, kada nam je lakše oprostiti drugima.
U ruci držim papirnatu čašu u koju dolijevaš moj omiljeni napitak. Ne želiš ga dijeliti sa mnom, kave si se odavno odrekao. Zavaljeni na klupi, sporazumijevamo se šutnjom. Jedva se susprežem u želji da po tebi iscrtam točkice, sva mjesta koja volim, gusto poput rupica u situ. Po povratku kući ipak ću zgužvati svoju naslikanu dvostruku sreću, preokrenuti zidove, i srušiti svoj san. Kako malo o sebi znamo sve dok nismo suočeni s bespovratnošću, premda čak ni tada ne uočavamo najvažnije, nikada ne prije dok već nije kasno.
Granje drveća pred kućom popelo se skoro do našeg vrtoglavo visokoga okna. Da poželiš, tek malo ispružen, mogao bi ga doseći. To će zelenilo uskoro prekriti naš vidik na golema napuknuta stakla u neposrednoj blizini, a mi ćemo u međuvremenu sazrjeti, i izbrisati se iz spomena. No, ti ćeš otići prije mene, što ipak nije moguće zaboraviti. Jedno za drugo bili smo vezani lancima tako dugo dok više nismo mogli živjeti bez njih, niti smo to znali. U samonametnutoj izolaciji pak postoji nešto što čovjeku otvara rane, ali i iscjeljuje, izglađuje njegove ožiljke, ne da mu da ode, ali ga ponekad istodobno primorava, budi ga i uspavljuje, u konačnici osvješćuje i oslobađa. I kako da onda, nakon tog iskustva, ponovno zakorači u svijet izvan oblaka, mada okružena bodljikavom žicom? Iza povratka u drukčiju zbilju, rijetko se moguće vratiti istoj toj tišini, osim pod uvjetom da se postane izopćenikom, bez odustajanja. Samo najjači ostaju na tom mjestu. Ti nisi takav, kao ni ja. Nas bi to na kraju slomilo; nečije odustajanje. Naše bismo s radošću mogli podnijeti, no tuđe je poput smrtne kazne, osude na vješanje. Na tom je oblaku za sada dobro, dok god postoji sutra, s Rexom u naručju, s tobom u mislima, zapravo s tobom.


Oznake: stanka gjuric

01.05.2015. u 14:00 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 26.04.2015.

ČEŽNJA

Majčino je obećanje, kao i sva ona druga koja više ne pamtim, vrlo vjerojatno za mene bilo poligon za sve moje buduće snove i moj odnos prema njima, kako u djetinjstvu, tako i kasnije. Moja pomirenost s neostvarenim, ili prigušena sreća uz ono dosegnuto.


Kao djevojčici bilo mi je dovoljno već samo obećanje da će mi mama kupiti lutku koju sam svakodnevno promatrala u izlogu, na putu prema kući. Naravno da sam je silno željela, međutim nikada to nisam izrekla; ne na taj način. Zadovoljavala sam se majčinim odgovorom kako ću je dobiti uskoro, i razmišljanjem o tom danu koji samo što nije došao; jer vrijeme mi nije značilo ništa. Postojalo je samo razdoblje usnulosti i buđenja, tek kao prudužetka moja neugasla, bezvremenska nadanja. Ne sjećam se više jesu li mi roditelji ipak na kraju tu lutku darovali; mislim da nisu, no to mi zacijelo i nije bilo naročito važno. Bilo mi je dostatno samo maštanje o trenutku kada ću je napokon držati u rukama. To dijete u meni i danas živi, djete koje neprestano sanja.
Majčino je obećanje, kao i sva ona druga koja više ne pamtim, vrlo vjerojatno za mene bilo poligon za sve moje buduće snove i moj odnos prema njima, kako u djetinjstvu, tako i kasnije. Moja pomirenost s neostvarenim, ili prigušena sreća uz ono dosegnuto.
Kao malenoj djeci dano nam nam je sve ono uistinu vrijedno, za čovjeka možda najvrijednije, a što će ga kasnije bezbolno napustiti. Između ostalog posjedujemo beskrajnu vjeru, barem dok smo još toliko mladi da u nas još nisu stigli usaditi sumnju. Za naše nas dobro oblikujući svojim pogledom na svijet, vlastitim lošim iskustvom često su nas u stanju sputati, kao i nepovratno slomiti nam samopouzdanje.
Ne znam za druge, premda je, dopuštam, tako i s njima, no pjesnicima njihovo sanjarenje dopušta iznimno prekoračenje granica izdržljivosti, kao i gotovo lebdeće održavanje na površini, kako ih stvarnost ne bi potopila. Tako je i sa mnom.
Moje današnje ostvarivanje željenog, koje je na suprotnoj strani iskustva s neodoljivom lutkom u čakovečkome dućanu, no istodobno na istoj strani ufanja, postalo je stoga ono što na neki način obilježava moj život u kojem nikome ništa ne dugujem.
Moja lutka u izlogu kao da i dan danas na mene čeka. Vidim je, k'o da je bilo jučer, iza stakla, i izvan kutije, raspakiranu, dugih plavih pletenica. Kada god prođem kraj takve 'životne vitrine', radosno se osvrnem, a moje se srce nasmiješi. Imam osjećaj kao da je ta i takva, donekle nedorečena žudnja, potajice formirala moj odnos prema materijalnom, budući da posjedovanjem nečeg, mi smo to od sebe već odbacili, dok potreba za nedosegnutim opstaje, čak i kad težnja za tim više ne postoji. Možda baš u trenutku kada još uvijek nemamo željeno, i s time smo pomireni, naša je čežnja zaokruženi čin. S dosegnutim završava jedno čovjekovo nadanje, i on se već okreće nečemu drugom. Takva je naime ljudska priroda, dok pak ljepotu odricanja čovjek spozna tek kada si može dopustiti da se nečega odrekne, a ne kada je na to primoran.
Čovjekova žudnja za materijalnim, a što nije nužno za njegovo preživljavanje, niti je u bilo kom segmentu imalo bitno, proističe iz -premda kratkotrajne- ugode zbog posjedovanja istog, kad mu se čini da njegova sreća u potpunosti ovisi o tome. Naravno, mnogi ljudi imaju isti takav odnos prema živim bićima koje, nakon isteka njihove, njima zadovoljavajuće 'upotrebne vrijednosti', lagodno zamjenjuju.
Veliki pak pothvati koji drugima ne predstavljaju ništa posebno, nerijetko su ipak besmrtne pobjede svojevrsnih neshvaćenih odmetnika.
Ja sam već s pet godina znala ono što znam i sada: samo je čežnja istinski putokaz do vjere.






Oznake: čežnja, vjera, stanka gjuric

26.04.2015. u 15:07 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 22.04.2015.

ZA ILI PROTIV EUTANAZIJE

Nisam za život po svaku cijenu, napokon i životinje često usmrćujemo iz samilosti, no pomalo me plaši pomisao onih koji ne vide smisao života drugih ljudi već samo zbog njihove životne dobi, ili nečega tome sličnog, zbog čega im nude smrtonosni 'lijek'. Oni nam šalju pogrešnu poruku, oni su taj zamaskirani Mengele koji poručuje: ako smatrate da niste potrebni društvu ni sebi, jer mi to već pretpostavljamo, nudeći vam ovu mogućnost, legalno si oduzmite život.


Ovo je društvo prepuno kontradiktornosti. S jedne strane spašava i produžuje ljudski život do granice besmisla, a s druge, ljudima treće dobi, na pragu je ponuditi tabletu za samoubojstvo. Kao da im time želi poručiti kako život u tim godinama i nema nekog naročitog smisla.
Slažem se s dekanom Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kardiologom Miličićem u sinoćnjoj emisiji 'Paralele', u kojoj je rekao da liječnici ne bi trebali biti ti koji će, po želji pacijenata okončati njihov život, odnosno vršiti eutanaziju. Oni postoje da spašavaju ljudske živote. Slažem se s time. Neka to bude netko drugi. I ja sam za eutanaziju, ali zaista u situaciji kada čovjek vegetira, ili neizmjerno pati. I nikako nisam za to da drugi odlučuju umjesto nas.
Nizozemska je napredna i slobodoumna zemlja, međutim problem eutanazije zaista spada u golemo etičko pitanje i teško je o tome uopće govoriti, a kamoli suditi i donositi odluke, naročito ako se sami, ili u obitelji niste susreli s problemom koji bi zahtijevao tu vrstu razmatranja. Da primjerice vaš roditelj u terminalnoj fazi bolesti želi umrijeti, kako biste na to reagirali? Biste li mu, da možete i smijete, dali nešto da umre? Ili bilo kome drugome? Pitanje je toliko kompleksno, da ne znam tko na njega može dati ispravan odgovor, i postoji li uopće pravi odgovor na to pitanje. Kada bi uistinu postojala tableta za samousmrćivanje, mogla bi se,kao i sve drugo, zlorabiti, no tko bi vam je, na koncu, uopće propisao? Tada bi i ljudi koji se trenutno nalaze u depresivnom periodu, u želji da umru, mogli doći do takve pilule. I kao što su mnogi koji su se pokušali ubiti, ali im to nije uspjelo, na kraju požalili što su to učinili, ovaj put im, uz ponuđenu mogućnost, ne bi bilo povratka. Zalažem se za to da se prema ljudskom životu, koji je svetinja, treba ponašati kako to on, kao takva, beskrajna vrijednost, zaslužuje, što nam, doduše, svakodnevnica, zbog svega onog što se u svijetu događa, i ne potvrđuje, no ovakvo legalno ubojstvo iz milosrđa, ili samoubojstvo u istim uvjetima, kao da se s time pomalo kosi. Možda se varam. Ponovo kažem: jesam za eutanaziju u posebnim slučajevima, i čak bih voljela, ako to poželim, imati mogućnost izbora da sama odlučim o trenutku svoje smrti. No, svejedno držim da je to s etičkog ljudskog stajališta neprihvatljivo. S druge pak strane skačem samoj sebi u usta, štono se kaže, i slažem se da bi trebalo moći lagano umrijeti, bez patnje. Pitanje je samo kako to izvesti, i tko će imati pravo to učiniti: pružiti nekome smrtonosni napitak, ili mu dati mogućnost da ga on sam nabavi , što je pak tada samo olakšano samoubojstvo. U svakom slučaju trebalo bi pomno razmotriti tko je taj tko bi mogao imati zakonsko pravo da okonča ljudski život. Liječnici su se, barem donekle, u našoj zemlji o tome već izjasnili: oni to nisu.
Tema je morbidna i od nje me pomalo hvata tjeskoba, jer zamislite da vas netko već unaprijed otpisuje s mišlju da bi vam život mogao izgubiti svaki smisao samo zato što ste zagazili u treću dob. Držim da je to pravi problem s kojim se potrebno suočiti! Jer, zar to nije za društvo potpuno obeshrabrujuće? Kada se donose takve odluke i sudovi (na osnovu neproživljenog), to me asocira na djecu koja s petnaest godina misle da su oni u tridesetoj već starci. Zgrozila sam se kad je to u sinoćnjoj emisiji bilo spomenuto. Dakle, ovo bi društvo prepuno proturječja, unutar sebe trebalo pronaći odgovor dostojan svakog ljudskog bića, bez obzira na njegovu dob, fizičko ili psihičko stanje.
Strašna je doduše pomisao da će to jednom biti moguće učiniti tek tako, i gotovo da unižava život već samom takvom mogućnošću. Nisam za život po svaku cijenu, napokon i životinje često usmrćujemo iz samilosti, no pomalo me plaši pomisao onih koji ne vide smisao života drugih ljudi već samo zbog njihove životne dobi, ili nečega tome sličnog, zbog čega im nude smrtonosni 'lijek'. Oni nam šalju pogrešnu poruku, oni su taj prikriveni Mengele koji poručuje: ako smatrate da niste potrebni društvu ni sebi, jer mi to već pretpostavljamo, nudeći vam ovu mogućnost, legalno si oduzmite život. Sama takvo razmišljanje je zastrašujuće. Već je to korak koji je potrebno osuditi, budući iza takvoga odgovora protivna zdravome razumu, kojem čak nije prethodilo pitanje iz kojeg bi ono, kao takvo, moglo uslijediti, nije potrebna nikakva daljnja rasprava koja takvu mogućnost uključuje.


Oznake: eutanazija, smrt, stanka gjuric

22.04.2015. u 11:39 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 19.04.2015.

RUKE

Osjetite li neugodu u nečijem društvu, ili se jednostavno ne osjećate dobro, a ne možete si objasniti zbog čega, ravnajte se po instinktu, jer vaše tijelo nikada ne laže i ne može vas zavarati. Čovjek je u stanju intuitivno prepoznati dobro u ljudima, samo ako dovoljno poznaje sebe i u stanju je iščitati vlastite tjelesne signale.


Dugo sam mislila kako mi izgled muških ruku nije važan, jer sam se uvijek usredotočivala na muškarčeve oči i pogled. Ruke sam tek na kraju zamjećivala, i gotovo samo usput. Sve do trenutka dok nisam primijetila one koje mi se nikako nisu dopale, štoviše bile su mi izrazito odbojne, i odredile moj odnos prema tome muškarcu. Dakako, ne samo zbog njihova neprivlačnog izgleda, no one su ipak na kraju potvrdile moje mišljenje o njemu, i tada sam shvatila koliko su zapravo bitne. Ruke kao da nose lice svoga vlasnika, i poslije očiju, od svih tjelesnih karakteristika, možda su uistinu najvažnije. Čovjek dakle zaista može misliti da mu je nešto nevažno, dok god se ne susretne s istim, u neprihvatljivom obliku. No zbog čega je u biti njihov oblik, naročito oblik prstiju toliko važan, i osim što ponekad ukazuje na određene bolesti, kao da govori i o čovjekovu karakteru.
Sjećam se dobro Antinih ruku koje su u potpunosti bile odraz njegove osobnosti: velike, čvrste i nježne, širokih, mekih dlanova i svilenkaste kože. One zbog kojih se, kada vas obgrle, možete osjećati sigurno već samo radi tih njihovih karakteristika. Malo što sam na njemu voljela kao njegove ruke. No, to svejedno nije značilo da su mi one, kao dio tijela, važne i kod drugih. Barem sam tako mislila sve do nedavno. Do sada sam se obično zadržavala kod muškaraca čiji mi se pogled dopadao, a njega je, moguće, slijedio i dopadljiv izgled ruku, a što u sebi, kao takvo, nisam ni registrirala. Nakon prošlotjednog upoznavanja s čovjekom čiji mi se ni pogled nije nimalo dopao, saznala sam o sebi nešto više. A tko zna koliko toga još ima! Njegove su ruke (napominjem: inače normalne, dakle bez urođenih ili stečenih anomalija) skupljene u šaku izgledale poput dva srednje velika zgrčena krafna, a ispružene me po prvi put nagnale na mnoga pitanja: koliko one zaista govore o čovjekovu karakteru i govore li uopće, u kojoj su mjeri odraz njega samog, kazuju li nešto o njegovim ostalim tjelesnim karakteristikama, i može li zaista jedan od prstiju ukazivati na veličinu muškoga spolnog organa. Prvi se put to ozbiljno pitam, a najblaže rečeno, nisam baš tako mlada. Do sada mi to, ponavljam, vjerojatno nije bilo važno, i s tim se, uvjetno rečeno problemom, nisam susretala, pa je i to jedan od razloga 'zašto sada'.
Nepobitna je istina kako su oči ogledalo duše, no nakon ovoga mog iskustva možda ću ubuduće više pozornosti posvetiti rukama, pa tek onda očima. Jer i nečijih se ruku možemo groziti, jednako kao i pogleda.
Osjetite li neugodu u nečijem društvu, ili se jednostavno ne osjećate dobro, a ne možete si objasniti zbog čega, ravnajte se po instinktu, jer vaše tijelo nikada ne laže i ne može vas zavarati. Čovjek je u stanju intuitivno prepoznati dobro u ljudima, samo ako dovoljno poznaje sebe i u stanju je iščitati vlastite tjelesne signale. Stoga također, ako nam nešto govori da određenoj osobi ne trebamo vjerovati, trebali bismo se poslušati. Kad god bih takvo što osjetila, do sada sam, bez iznimke, bila u pravu.
Zbog svega rečenog, moram ustvrditi , s upozorenjem: kada ste u društvu osobe čiji vam se pogled ne sviđa, na način da od njega zazirete ili vas od njega hvata jeza (a možda isto vrijedi i za ruke), najbolje je da se od nje što prije udaljite, ali je se klonite i ubuduće, i taj bi impuls svakako trebali poslušati. Naše nam tjelesni signali uvijek nešto poručuju, samo ih treba znati pravilno iščitati, i prema njima se orijentirati.



Oznake: ruke, stanka gjuric

19.04.2015. u 11:06 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 15.04.2015.

DODIR STVARNOSTI

...Međutim, kada bi se moglo pristupiti svim parametrima koji su doveli do nekog nevjerojatnog događaja, svjedočili bismo čudnome smislu i logici, i kojeg može izrežirati samo život. No, čovjeku je nemoguće pohvatati sve parametre nekoga zbivanja, kako bi mu se on mogao učiniti jasnijim, no tzv. običan čovjek za to i nije zadužen, time se bave oni kojima je to posao.


Kako razaznati je li film snimljen po stvarnom ili izmišljenom događaju, ukoliko nam to, naravno, unaprijed nije naznačeno? Filmska, zamišljena realnost uglavnom je prikazana na način da imitira život do u najsitniju pojedinost, i na tome konstantno inzistira, dok u stvarnom životu uvijek pokoji detalj iskoči iz sheme mogućeg, gotovo se ne uklapajući u cjelokupnu sliku određenog događaja. I upravo taj djelić koji strši, najčešće je onaj najupečatljiviji, istinski dio stvarnosti kojeg u filmu, redatelj rijetko kad uspije upotrijebiti ili pravilno dočarati. Primjerice, slika na zidu stana poharana u pljačkaškome pohodu, u filmu uvijek mora biti nakošena. Zbog čega? Zato što se ustrajava na tome da sve bude podređeno činu provale, u kojem ni jedan detalj ne smije ostati na mjestu na kojem je bio u redovnome stanju. Dok pak u stvarnosti, koliko god to kontradiktorno zvučalo, upravo on, kao takav, svjedoči istinu. A jednako vrijedi i za ljudsko ponašanje. Ni ono nikada nije pravocrtno, i možda se upravo zbog toga kaže kako ponajbolji filmovi podsjećaju na dokumentarce. Možda zbog autentičnosti koju odašilju u prenošenju stvarnosnih događanja, koliko god oni bili izrežirani.
Zbilja je toliko zadivljujuće nepredvidiva, da je ono što je pokušava dočarati, što god to bilo, teško u tome može podjednako pratiti. Koliko god se scenarist i/ili redatelj trudio da u film unese nepredvidivost, ona nikada nije na razini stvarnosti, zato što je u filmu, na koji god način bila prikazana, naprosto nezaobilazno nelogična. Da nije tako, radnja nam se ne bi doimala neočekivanom. Za razliku od stvarnosti gdje je nepredvidivost logična, premda, rekla bih, na poprilično šokantan način. Redatelj se tom logikom nastoji najčešće služiti kod filmova kriminalističke tematike, pa tada zavarava gledatelja na način da svojim likovima pripisuje svojstva koja im ne pripadaju, dodjeljujući im ' auru' krivca, kako bi pred tv ekranom bio što zbunjeniji u pokušaju da i sam riješi zločin, a film s nepredvidivim svršetkom, jasno, to bolji. Međutim rijetko kad bude tako. Najčešće se pokaže isforsiranim, budući da nema nikakvoga smisla svim likovima dodijeliti nelogično ponašanje, tek toliko da se na njih, na kratko prebaci sumnja. S time se često možemo susresti kod britanskih tv serija, zbog čega mi ih je, koliko god režijski dobro bile napravljene, zamorno gledati.
No, zašto se ponekad kaže 'Kada bi ovo bilo prikazano u filmu, izgledalo bi nestvarno'? Upravo zbog, u stvarnosti nepotkupljive nepredvidljivosti. Međutim, kada bi se moglo pristupiti svim parametrima koji su doveli do nekog nevjerojatnog događaja, svjedočili bismo čudnome smislu i logici, i kojeg može izrežirati samo život. No, čovjeku je nemoguće pohvatati sve parametre nekoga zbivanja, kako bi mu se on mogao učiniti jasnijim, no tzv. običan čovjek za to i nije zadužen, time se bave oni kojima je to posao. Mi dubinski možemo suditi uglavnom o onome što se događa nama, no što god to bilo, uvijek je toliko kompleksno i isprepleteno nevidljivim nitima s drugim ljudima i događajima, da smo opet u nemogućnosti sagledati cjelinu, što je, ako već drukčije ne može, za nas možda i bolje.
Mogu li ljudi uopće biti objektivni u odnosu prema vlastitoj stvarnosti? Premda vjerojatno ne do kraja, oni je ipak osjećaju kada im je, kroz život, primjerice izrežira čovjek. I premda je ne može potvrditi, on, kao i u filmu, naprosto osjeća tkivo njezine autentičnosti, dakle u stanju je intuitivno prepoznati krivotvorinu. Koliko god zbilja gotovo uvijek u mnogim elementima djelovala nestvarno, zato što je, kao što već ranije rekoh, nerijetko zbunjujuća i protivna našim očekivanjima, čovjek je od samog rođenja za nju pripremljeni, opremljen za to potrebnim pomagalima, kako bi se s njome svakodnevno suočavao bez većih stresova. Zamislite osobu nepripremljenu na stvarnost, kojoj su oduzeli pomagala izoliravši je od zbilje izvanjskoga svijeta, a potom pustili na slobodu. Vjerojatno ne bi bila u stanju dugo opstati. To se ponekad događa onima koji su čitav svoj život, od rane mladosti, proveli u zatvoru. Posve razumljivo: iznenadno suočenje sa žestinom svakodnevne svjetovne stvarnosti mora da je za njih jednostavno nepodnošljiva.



Oznake: stvarnost, stanka gjuric, film

15.04.2015. u 11:35 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 14.04.2015.

NEOBIČNA PRAVEDNOST

Nitko od nas nije važan kao cjelokupnost, šaka u kojoj sve treba biti dobro posloženo kako bi i dalje grabilo svoj smisao, kroz uzajamno funkcioniranje, neugrozivo prožimanje prirode i čovjeka.



Ne mogu više pisati o muško-ženskom prijateljevanju, usamljenosti u -i unatoč- društvu, koristoljublju, (sebičnim) prijateljima koji nas napuštaju zato što smo pronašli ljubav… Toliko sam već o tome razglabala, da zaista nemam što više reći. No možda je upravo spomenuto, samo manji dio neobičnih pravednosti kojima smo darivani kroz život, onih koje uspostavljaju opću stabilnost. Možda mi tu ravnotežu ne stignemo ni primijetiti, bivamo odbačeni od jednih ljudi, dok nam potiho, gotovo neprimjetno dolaze drugi, zaposjedajući ispražnjeno mjesto. Čak i mizantrop sa svojom omiljenom osamljenošću živi jedan poseban svijet ravnoteže unutar samoga društva koje, premda samce i obitelji ne tretira podjednako, ipak matematički promatrano njeguje ravnotežu njihovih paralelnih bitisanja. Svijet svakog od nas unutar sebe može se činiti disharmoničnim, međutim izvana on je savršeno uklopljen u opće jedinstvo, sa svom tragedijom i srećom koju donosi pojedinačno. Sve katastrofe, ratovi, bolesti, stradanja koja nas naoko istrebljuju, samo su nužnost proistekla iz srca prirode. Nitko od nas nije važan kao cjelokupnost, šaka u kojoj sve treba biti dobro posloženo kako bi i dalje grabilo svoj smisao, kroz uzajamno funkcioniranje, neugrozivo prožimanje prirode i čovjeka. Kada god taj čovjek pokrene pogrešnu polugu, to mu se negdje, kroz nešto drugo, na drugoj strani vraća. Svatko od nas u službi je drugih, a da toga zapravo nije svjestan. Naša je osobna nesreća, kao i naša sreća, u interesu sviju nas. Koliko god se u tom mnoštvu svatko od nas neznatnim činio, svojim postojanjem, upravo kroz vlastitu muku, svojim naizgled nevidljivim 'ciglicama' uspostavlja ravnotežu u korist cjeline. Možda su priroda i čovjek, Bog, no ne mora vrijediti i obrnuto; i kao što E.G. u ovonedjeljnoj emisiji 'Damin gambit', podcjenjujući inteligenciju svoje gošće, pogrešno reče, otprilike ovako 'Dakle, okrutnost je za vas pravednost.', a ova se, na žalost, u svome odgovoru ne uspijeva dovoljno dobro snaći, ja u sebi vičem: 'Ne!!! Ako je pravednost okrutna, ne znači da je okrutnost pravedna'.
Moguće mi i ne znajući doprinosimo ukupnome skladu, tek misleći da nas prati sudbina, karma, što li, zbog nas samih, međutim, mi smo tek raznobojne točkice koje je potrebno simetrijski raspodijeliti kako bi održale na životu golemu neman zvanu život na zemlji. Svatko od nas je poput mrava koji se upire strpljivo noseći list do svojega cilja, podsvjesno znajući zašto to čini, gradeći nešto značajno u interesu zajednice. Čovjek sve što čini, čak i kada to radi za dobrobit društva, i iz iskrenog zanimanja, čini samo zbog sebe i svog zadovoljstva. No, Bog je svoju vagu namjestio iznad njega, učinivši da ipak sve što radi za sebe, u konačnici bude doprinos za cjelinu. Svako naše malo zadovoljstvo i muka tek u zbroju s drugim užicima i nevoljama, može izazvati promjenu; samo za sebe ima značaj tek za svakog od nas ponaosob. I zato, rekla bih, pravednost na ovome svijetu izgleda podosta neobično, bez obzira što nam se ponekad čini kako uopće ne postoji.



Oznake: stanka gjuric, pravednost, bog

14.04.2015. u 11:16 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 08.04.2015.

KLEČEĆI NA KUKURUZU

Čitavo vrijeme tvog boravka ovdje, bila sam okružena drukčijom šutnjom onom koja tutnji potisnutom žudnjom. Munje su sijevale, oluja je razbijala okna, no ništa od toga nije uznemiravalo kao prigušena grmljavina unutar nas koju nismo smjeli razotkriti, osloboditi njen gromoviti jecaj.


Napokon sve je utihnulo, ili se možda tek počelo glasati, tek je oživjelo kroz sebi prepoznatljivo razumijevanje, i prihvaćanje vlastite, okorjele stalnosti. Vraćam se svome osobitom svijetu s radošću djeteta kojem je najzad ukinuta kazna; više ne mora klečati na zrnima kukuruza, i svoja, mrežom sitnih utisnuća obilježena koljena liječi za to unaprijed spremnim, odgođenim suzama. Moja me kozmička tišina blagosilja i izvana i iznutra. Čitavo vrijeme tvog boravka ovdje, bila sam okružena drukčijom šutnjom, onom koja tutnji potisnutom žudnjom. Munje su sijevale, oluja je razbijala okna, no ništa od toga nije uznemiravalo kao prigušena grmljavina unutar nas koju nismo smjeli razotkriti, osloboditi njen gromoviti jecaj. Bili smo osuđeni jedno na drugo, primorani na ljubav zazidanu u neobične okolnosti koje od nje očekuju da bez predaha cvijeta. Oduvijek sam to znala, no uvijek nanovo kao da u sebi osvještavam, da mi nitko ne može zadugo nametnuti sebe, koliko god bio nenametljiv i neprimjetan. Sada treba počistiti po uglovima svo obilje propuštene sreće koju si sa sobom donio k meni, možda i ne znajući; sva još neotkrivena mjesta na kojima se nataložilo njeno razočaranje i neostvarivost. Iza tebe je ostao teško uklonjiv trag tvoje pomalo mazohističke nepopustljivosti u muci, postojanosti u svemu što činiš za sebe pogrešno, a što ne ispuštaš iz zagrljaja dok god te je u stanju učiniti svojim slugom, ponuditi ti mogućnost neispunjenja gorljive želje. Ti ipak znaš da svojim odlaskom sve propušteno možeš nadoknaditi, no dok ću ja iza tebe u kuću unositi meni neophodne promjene rušenjem zidova, ti ćeš svoju fragilnu kulu dotjerivati nanosima novoga kamenja, koje u tvom domu, svojom težinom, kao u kakvom herbariju, izravnava svaki tvoj spomen.
Ovo je, kao i do sada bio svojevrsni eksperiment koji uvijek ponovo donosi isti rezultat; doživljaj koji nas samo izvana, nakratko, slabi. Barem mene. Možda si manje osjetljiv na promjene koje donosi takvo prisilno iskustvo tijekom kojeg postajemo drukčiji, i kao takvi nanovo se upoznajemo, malčice preinačeni, ovisno o prilici. Ali samo zbog samokontrole, potrebe da nadziremo svoje ponašanje, znajući da bismo otpuštanjem kočnica mogli nakriviti sliku čiju je pravilnost ucrtao naš neprimjetan, no dugotrajan, nimalo lagodan trud. Ja sada ustajem i ispravljam svaku nehotice unesenu krivulju, poput forenzičara prikupljam tvoje otiske, i kao maslačke otpuhujem ih u daljinu. Čistim se od tebe koji si zauzeo moje mjesto, štoviše ono koje je u meni bilo samo moje, i drugome naizgled nedohvatljivo. Čak i moj pas sada shvaća da činim ono što bi te, da to kojim slučajem saznaš, vjerojatno rastužilo. Brusim podove ribajući iz njih tvoj oprezne, lagane korake, okrećem madrac naopako kako bih prikrila tvoj u njega zauvijek usađen dah. Pokušavam zamisliti da nisi bio ovdje, da sam te sanjala, tvoju ukopanost u mjestu koje si, kao kredom zacrtao, obilježivši ga svojom neprestanom vrućicom, mirisom davnih snjegova. Sve to brišem, ili skupljam, odvozim i izbacujem. Rješavam se tebe koji više nisi ovdje. A volim te. Baš neobično.


Oznake: stanka gjuric

08.04.2015. u 14:12 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 03.04.2015.

RAVNOTEŽA

Naša iskrenost često, a da i ne znamo, druge zaboli, no u konačnici duboko ranjava nas, jer nam se vlastita otvorenost osvećuje...

Ispijanje gorke crne kave, koje prelazi u naviku, to si ti, onaj koji ne donosi nikakve promjene.
Ne dodajem joj šećer, ni med, ni umjetno sladilo, samo bijeli prah koji se ponekad u dodiru s njome, mlakom, zgušnjava.
Uzimam je poput kratke doze ne odviše opasna otrova koji mi je potreban za suočenje s omiljenim dijelom dana. Takva i njoj slične
navade, kao da su nužne da bih se uvijek nanovo podsjetila kako disciplinom nadilaženja suvišnosti kroz oportuno prihvaćanje njezinih
skrivenih pravila, mogu trpjeti i biti sretna. I možda baš zato svoj gusti tamni otrov ne mijenjam za ukusan, pjenušavi capuccino, ne
odustajući od mrvica gorkosti kojima se redovito, vjerno vraćam.
Ne hodam po crti, zaobilazim sve norme, čineći ono što kao da ne smije nitko osim mene. No, ono što ne bih smjela je ne zaboraviti
sklopiti oči kad god se vaš virtualni zajedljivi svijet pojavi na mome monitoru, reći vam grubu, i lijepu istinu. No ipak to činim.
Naša iskrenost često, a da i ne znamo, druge zaboli, no u konačnici duboko ranjava nas, jer nam se vlastita otvorenost osvećuje; nerijetko
bivamo kažnjeni zbog svojih spontanih, nedužnih, reakcija koje nas, ogoljele, čine pristupačnima vrebajućem zlu. I zato, pozatvarajte prozore
i isključite zvuk, da nitko i ništa ne preuzme vaš uzdah, prokaže mu obilježje promjenom njegova značaja, ucjenom.
U društvu bestidnih kalkulanata koji ne prežu ni pred čim da se dočepaju svog cilja, a ljubaznost je gotovo izumrla kategorija zamijenjena
uljudnošću iz prisile ili koristoljublja, potrebno je biti na oprezu, no opet, svojstvo duše ovih drugih oduzimlje im tu mogućnost. Izgleda, posve
nepravedno, no lako moguće da drukčije ne može ni biti, jer unatoč čestoj prevazi lošeg, dobrome se na taj način nudi druga, povoljnija prilika,
primjerenija dobroćudnosti, kojom se, na koncu, stvara nužno potrebno ravnovjesje.
ravnovjesje.em>


Oznake: ravnoteža, stanka gjuric

03.04.2015. u 12:30 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 29.03.2015.

POLJUPCI I SRAZ

Svatko od nas stoji ispred, kao i iza svog zrcala, koje je samo paravan, zamaskirano lažno posrebreno staklo iza kojeg ne postoji ništa, ništa što nas mijenja, a da nas umalo majčinskom brižnošću nema potrebu, zauvijek, zaraziti životom.


Gotovo nevjerojatno da su u tjednu ispunjenom s toliko ugodnih i nezaboravnih zbivanja, svi ti događaji, kao u kakvoj virtualnoj bilježnici precrtani crvenom olovkom, poput popisa onog što tek bijaše potrebno obaviti, a ne nečeg što nosi nemjenjivi naziv i svojstvo, i što se ne bilježi. Osim jednog. Puteljak je bio sklizak, a moj vozač podosta neoprezan; poletjela sam, ispaljena poput kapljice iz već izmoždena dječjeg pištolja na vodu, i u srazu s kamenom, sasvim primjereno jednoj, na taj način iznuđenoj kapi, nježno prigrlila stanac.
To me vratilo u vrijeme, kada me, pri mom prvom dolasku u Perugiu, kod prelaska ceste, srušio Fiat Uno. U toj nesreći u kojoj glavom udaram u beton, ipak bivam samo natučena, moja ruka nekoliko dana u udlazi, a moje lice tjednima iza toga prekrito modricama. Te dvije nezgode, kao i one možda već zaboravljene, kao da su pritom kreirale putanju već unaprijed zacrtane zbiljnosti, onog značajnog što nailazi. Perugia mi otvara ljubavna vrata božanskoga Rima, a zagrebačka kaldrma, pravilnu stazu do nepoznatog tebe, dopuštajući mi da lebdim iznad vode iz koje sam nastala, unaprijed i lucidno obuhvatim i prihvatim ono što tek će naići, jedinstvenim zagrljajem ujedinim obje značajke stvarnosti u kojoj sve je podjednako i nevažno i važno. Mogu se satima ljubiti s tobom, kao prekjučer, praveći se da te ne poznajem, u trenucima u kojem spoznaješ kako izgleda kada ti nešto, samo zbog drugih, tobože ne znači ništa, unatoč tome što je svima vidljivo da uživamo. Čak ni nakon mog pada s motora, dok si me dugo i čvrsto grlio, moja koljena nisu klecala kao tada kada su samo mali plavi lampioni zavidnih nam očiju visjeli nada nama, proklinjući našu žudnju.
Naše su nedaće, potporom naših bližnjih, koji ih katkada svesrdno veličaju, ponekad namjerno priskrbljujući nam sitna zla, ono što treba ostati upamćeno, jer kada to netko čini na taj način, s određenim ciljem, baš zbog toga, ili unatoč tome, nerijetko bivamo pogurani naprijed, k dobru, osokoljeni tuđim lošim nakanama i postupcima.
Za učvršćivanje, kao i izgradnju samopouzdanja ne postoji ništa poticajnije od uspjeha, no neznatni udesi, veći ili manji slomovi i padovi, u pojedincu mogu samo ojačati borca, ako je po prirodi takvim stvoren, a većina ljudi jest.
Kako bi nas mogli slomiti udarci, ako ih uspijevamo preživjeti na način da im se, svojim nezaustavljivim daljnjim kročenjem, 'smijemo u brk'? Oni u nama mogu prouzročiti nezatomivi grcaj kojem ćemo se, poput kakvoj dragocjenosti sačuvanoj u našoj nutrini, vraćati kad god to životne prilike od nas zatraže, no svaki naš ožiljak koji smo brižno pohranili, treba ostati netaknutim, i nezblijedjelim. Čovjekove pomno održavane rane čine ga pripravnim za sve predstojeće iduće borbe. Unatoč možda prevladavajućem mišljenju, što je stariji, to mu je potrebnija unutrašnja snaga, i kao takav, zreo i iskusan, upravo zahvaljujući svojim ranama, on se za nju ne treba boriti, jer već je posjeduje. Da je poput biljke uzgajane u stakleniku, kojoj svi uvjeti omogućuju da neometano, neokrznuto cvijeta, on ne bi uspio doživjeti mnoga od svojih životnih razdoblja, jer samo ga bol jača, samo ga udarci osnažuju; tek koračanje kroz neuspjeh, iz rođenog borca može stvoriti pobjednika. Čovjek je poput tek prohodala djeteta koje nebrojeno puta pada i podiže se bez osvrtanja, a svojim je duhom u stanju nadvladati svaku nevolju.
I stoga, u času kad prolijećem zrakom, i kada moj sin, u pjesmi i snu korača minskim poljem, oboje smo nesvjesni da živi smo zakopani u samo prividnoj zbilji, iz koje se uskoro izbavljamo snagom vlastite volje.
Svatko od nas stoji ispred, kao i iza svog zrcala, koje je samo paravan, zamaskirano lažno posrebreno staklo iza kojeg ne postoji ništa, ništa što nas mijenja, a da nas umalo majčinskom brižnošću nema potrebu, zauvijek, zaraziti životom.


Oznake: poljupci, stanka gjuric

29.03.2015. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 22.03.2015.

ZBOG TEBE

Ti i on, kao po prešutnom dogovoru, instinktom ptice, zamijenili ste mjesta, i sada si ti taj koji neočekivano ulazi, i jednako tako izlazi iz vatre, opečen, izranjavan, no i dalje čeznutljiv.


Zbog tebe ostajem ovdje, na ovome nepoželjnom mjestu. Poput krhke šibe na omanjem stablu, za njega pričvršćene samo još peteljkom. Samo zbog tebe, jer i ti si tu. I kao trogodišnja djevojčica koja misli da drugi je ne vide dok prekriva rukama oči, tako i ja, u sobi gasim svjetlo, potaknuta pljeskom razdragane svjetine koja se zlurado osmjehuje mome nedovoljno prigušenom kriku.
Dok ti, stojiš po strani i samo voliš, - mene koja to ne znam, jer sam odavno zaboravila.
Zbog tebe, koji pratiš me kao začarana sjena koju pomilujem svaki put kada je ispred mene. Koji gutaš moje riječi hraneći se njima, da bi tvoja vjera uspjela preživjeti. A toliko si toga nikada nećemo reći, kako ne bismo uznemirili savršeno mirnu površinu jezera.
Samo zbog tebe ostajem ovdje: travka koja se ponosno uzdiže, biva posječena i ponovno raste, neposustala poput hipnotizirana plijena kobre. Prezirem taj prostor u kojem trebam biti zbog tebe, moga čuvara i moga pratitelja kojem nije dana druga mogućnost.
Kamenje se kotrlja niz liticu, licemjerni ljudi upućuju nam komplimente, sve je predvidljivo i uvijek isto na tome mjestu na kojem, poput gospodara moje potrebe za tobom, dalekim, iscrtavaš svoju ljubav postupno blijedjelim koloritom.
Svako jutro grcam i napuhujem balone prije nego krenem u potragu za tvojim srcem na tom mjestu na kojem ne želim biti. Ti, preslatka uši koja upravljaš mojom voljom, točko, kvadratiću, uskličniče, koji moj otpor pretvaraš u pristajanje, zamoli me da odem, kako bi prekinuo našu na pokornost primoranu šutnju.
Kada god otvaram vrata, ugledam tebe, i prestajem disati, jer prekrivaš me sobom. U tebi se osjećam kao u čarobnoj spilji u kojoj se mogu sakriti pred vukovima. Ali to ne traje dugo.
Ti i on, kao po prešutnom dogovoru, instinktom ptice, zamijenili ste mjesta, i sada si ti taj koji neočekivano ulazi, i jednako tako izlazi iz vatre, opečen, izranjavan, no i dalje čeznutljiv. Sve ono što znaš i tvoje tijelo zna, trebalo bi obrisati, jer nam je oboma potrebno sve ispočetka: ponovno se roditi, biti prvi, prokrvariti prvi put, prvi put zaplakati. I sve dok sam na tom mjestu na kojem me, i ne znaš, probadaju kopljem, kao da dajem razloga tebi da ustraješ, premda ti sve govori drukčije: iglice u mojim očima koje prisvajaš, iscjeljuješ kao vlastite. No, kao u cirkuskoj predstavi, vršak mača koji strši iz mojih leđa, dok probodena stojim na tom našem mjestu i vrištim od boli, ipak je, ili bi barem mogao biti mač iluzioniste na pozornici na kojoj sam tek trenutno u ulozi prividno moguće žrtve. I sve je to možda varka, jer moja je krv samo slikarska boja ili pak sok od rajčice, no na momente jasno vidim da polegla sam u zelenilu, ispod maslina, s licem zakopanim u raznježene zumbule. Nedaleko mene je pješčana obala, more, šećerna vuna, puni crni mjesec po osunčanu danu, razlomljena duga. A gdje si ti?


Oznake: stanka gjuric

22.03.2015. u 11:21 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 19.03.2015.

NA ODLASKU

Čakovec, iz kojeg je moj san uzeo ulicu, uz bok čudesnom, vječnome gradu, tu se, dakle našao tek kao pristrani, blagonakloni svjedok, upotpunjujući kulisu na pozornici događanja gdje mi iskazuješ svoju nesumnjivu naklonost, kao neiskusan dječak svojoj prvoj ljubavi.


Na odlasku, dao si mi pušku koja je istodobno bila i strijela; na njoj se nalazila savitljiva žica za odapinjanje koplja. Rekla sam ti: 'Ali to će ti trebati'. Odgovorio si: 'Doći ću po to k tebi.' Je li to bio Rim, ili možda Čakovec, ne znam, jer premda, dakako, nisu nimalo slični, u nekim svojim dijelovima, u uzajamnom prožimanju kroz, u mojim snovima neprestano ponavljajući motiv, postaju jedan, jedinstveni grad sastavljen od najupečatljivijih i istodobno najjednostavnijih sastavnica oba. To su, dijelom, momenti u kojima sam u stvarnosti koračala sama, gotovo lebdeći niz laganu padinu. U mojim me mislima, vjerojatno potaknutim sanjanjem, prati uvijek ista slika, jer su je upravo snovi ucrtali u moj um i moje lažno sjećanje, budući da Rim nikako ne pamtim po tome: usporenom, meditativnom silasku do jednog od veličanstvenih rimskih trgova u podne, dok sve vrvi šarolikom svjetinom.
Čakovec, iz kojeg je moj san uzeo ulicu, uz bok čudesnom, vječnome gradu, tu se, dakle našao tek kao pristrani, blagonakloni svjedok, upotpunjujući kulisu na pozornici događanja gdje mi iskazuješ svoju nesumnjivu naklonost, kao neiskusan dječak svojoj prvoj ljubavi.
Ondje su bili i tvoji roditelji, brat, mnogobrojna rodbina. Kuća u kojoj sam boravila tek dan ili dva, sadržavala je dvanaestak, kao u kakvom hotelu, brojevima označenih soba. Tvoja bolesna, na javi nepostojeća sestra, ležala je u malenoj sobi broj sedam. Nešto me primoravalo da odem do nje, i barem joj dodirnem obraz na rastanku. Bila je sklupčana poput slabašne, izgladnjele životinjice, ili djeteta, i jednako tako nemoćna u svojoj boli za koju kao da nitko nije odviše mario.
Vraćam se opet na moje usporeno spuštanje niz cestu koja vodi do osunčana trga gdje me netko čeka, no u svome sanjanju nikad ne doživim trenutak u kojem se taj 'netko' napokon pojavljuje. Moji snovi, kroz neprestano ponavljanje jednakih prizora, kao da na neki način obilježavaju moj život znakovitošću rječitiju od same stvarnosti u kojoj me također određeni znakovi vode do, ne mojim htijenjem izabranog puta, kao i odgovora na mnoga nepostavljena pitanja. Kao da me, bez imalo vlastite volje, 'to nešto' usmjeruje stazama koje dovode do rješenja problema za koje nisam ni svjesna da postoje. No, taj mi san odjednom dovodi tebe, nudeći mi time vrijedan dar kojeg je potrebno pažljivo odmotati, da se ne prospe poput srebrnastog pijeska, jer na javi, tvoje se ugljeno crne oči priljubljuju uz moje tjeme poput pekućih ugaraka, dok gledam u pod i ispod glasa ti govorim šifrirane besmislice.
Da nam je takvo jedno prostranstvo u kojem se možemo naći slobodni, bez obzira na ljude oko nas… simbolični Rim, Zagreb, Čakovec, bilo koji grad, bilo koje mjesto…
U snu su nam višestruko pojačana osjetila i prenose se u budnost onih nekoliko sati neposredno nakon buđenja u kojima naše sanjanje još uvijek pripada stvarnosti, a zbilja ne prestaje biti snom sve dok ga ne prekine kolotečina svakodnevice. Međutim, taj će magličasti zastor od snatrenja, unatoč tome lebdjeti nada mnom još dugo iza toga, i kada te susretnem bit ću ti još privrženija. Nećeš znati zašto, jer neću ti ispričati što se dogodilo te noći, dok si nedaleko mene, u nemogućnosti da prođeš svojim snažnim, lijepim rukama neprobojnim zrakom među nama, dohvaćao svoju, popoput tebe blistavu snovitost.




Oznake: ljubav, stanka gjuric

19.03.2015. u 11:34 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 13.03.2015.

TIKA - TAKA

Lagano polažem obraz na njegov lijevi bok. Tika taka. Gledam kroz prozor, iz fotelje koja je inače svojevrsni vidikovac za nas oboje. Ovdje mu je uvijek najugodnije, u mome krilu, u kojem ljubavlju hranimo jedno drugo. Jučer sam uklonila sve vertikale koje su narušavale ravnotežu našega dnevnog boravka.


Groznica je moje normalno stanje. Tjelesna temperatura 40, staklasti pogled, crvenkaste bjeloočnice i bezvoljnost.
Dva puščana metka u tijelu; jedan od njih u blizini srca. Gotovo nepodnošljivo teška, pritišćuća grudva u žličici i želucu. Dok moj pas je bolestan, ni ja nisam zdrava. Pretvaram se u njega, i njegove boljke postaju moje. Kada bi mogao plakati suzama, možda bi donekle bilo bolje, no samo iz moje perspektive, jer tada bih znala u kojem trenutku, i što poduzeti. No, bi li doista? Trenutno je na mojim koljenima, položen poprijeko, na boku, ravan, i čini se kako spava. Moj grudni koš se podiže, pri svakom se drugom udisaju usklađujući s njegovim disanjem. Je li uistinu zaspao, ili tek drijema? Ne mogu mu vidjeti oči, okrenut je od mene, leđima prislonjen uz moj trbuhu. Lagano polažem obraz na njegov lijevi bok. Tika - taka. Gledam kroz prozor, iz koja je inače svojevrsni vidikovac za nas oboje. Ovdje mu je uvijek najugodnije, u mome krilu, u kojem ljubavlju hranimo jedno drugo. Jučer sam uklonila sve vertikale koje su narušavale ravnotežu našega dnevnog boravka Kao da sam u nju time unijela zraka, i istom prodisala. Do kasno popodne kazaljka sata bila je nepomična, kao i svi drugi, do tada čujni otkucaji u našemu domu. Tika- taka. Mijenjam bateriju, zavrćem rukav, kroz kanilu spajam se na cjevčicu iz koje u mene utječe život. Moja je krvna slika razmjerno zadovoljavajuća. Mali upalni proces, ali ništa odviše zabrinjavajuće; tako bar kažu.
Ne bih smjela neprestano gladiti Rexovo svilenkasto krzno, time ga uznemiravam, jer se okreće tražeći još više maženja, no moje se ruke same pomiču. 38 sa pet. Tika - taka. Njegova zdjelica s hranom još uvijek je puna. Malo maslinova ulja nakapala sam na komadić integralnog kruha. Odbijao je uzeti, sve dok ga ne zamotah u listić mekanog sira, kao što to činim i s njegovim ružičastim tabletama. U sebi izgovaram: 'Kupit ću ti sve što mislim da bi mogao željeti, i ono što znam da sigurno želiš: sve vrste slatkiša, slaninu i pohane, sočne pileće odreske'.
Netom je izašao iz moga krila da popije vodu, i istog je časa u sobi postalo hladno. Dok nije pripijen uz mene, zebem. Moje su noge bose, a crveni lak na noktima, sada je ljubičast. Buktinja u mojim grudima.
Napolju je poprilično tmurno, a točku moga usredotočenja prekrili su oblaci. Dijete koje je prekjučer bilo s nama, donijelo je sa sobom, u naš dom, mnogo radosti. Maleni Antonio grli me s leđa, dok mi se Rex sprijeda umiljava, i nije nimalo ljubomoran na petogodišnjeg dječaka. Samo je s odraslima u mojoj blizini nezadovoljan. Možda zbog toga što je uz djecu odrastao. Skriven u vunenoj čarapi ovješenoj na trijemu, kao božićni dar mome tada sedmogodišnjem nećaku. Zamišljam sićušno crno klupko u dvorištu istarskog mjestašca u kojem će biti zapisan samo jedan od vjerojatno tri presudna trenutka za njegovu neobičnu životnu sudbinu.
Rex, jednako kao i mali Antonio, osjeća ono što odrasli nisu u stanju. Kućne životinje i mala djeca u tome su vrlo slični, čitaju vam misli, i često znaju o vama više no vi sami, stoga što vas osjećaju.
Kada bi onaj koga danas više nema znao što se dogodilo, i koji bi jedini zapravo trebao znati ono što sada znam ja, a što sam mu imala potrebu reći, u djeliću sekunde zaboravivši da više nije ovdje, to bi ga, moguće, slomilo. Zato je možda bolje da za to nije imao ni priliku. Ponekad je bolje nešto ne znati, ukoliko suočenje s istinom čovjeku može naštetiti. Možda sam i ja ta, budući da sam od stakla, i očiju prekrivenih trnjem plaho koračam do boli onih koje volim, upijajuć' je u sebe. Tika-taka. Tika -taka.



Oznake: pas, kućni ljubimci, stanka gjuric

13.03.2015. u 11:25 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 05.03.2015.

PERCEPCIJA, PROŠLOST, SJEĆANJE

Što smo stariji, sjećanja na neka davna događanja, s vremenom poprimaju bitno drukčije značenje. No kao da nas ipak naše sjećanje zavarava taman toliko da nas (u pojedinim elementima brišući sama sebe, ili se ispravljajući na pogrešnim mjestima, na način da postaje bolje ili lošije) zakida za dimenziju iskustva koje tako ne možemo uspješno prenijeti u svoju sadašnjost, kroz naše današnje postupke.


Mogli bismo slobodno reći kako ništa nije onakvo kakvim se čini. No je li baš zbog te činjenice, ili unatoč njoj, naša slika, doživljaj nečega, upravo onakav kakvim ga mi doživljavamo, s obzirom da je naša percepcija tek jedna u moru mogućih, no jednako tako ništa manje točna od potencijalnih drugih. U svojoj stvarnosti, mi nosimo vlastitu vjernost stanovitog doživljaja kakvu nitko nikada neće vidjeti našim očima. U skladu s tim, nije pogrešno reći kako je zapravo svijet rođen onoga časa kada smo mi nastali, kao što će i umrijeti onog trenutka kada nas više neće biti. Začet je u točki našeg postojanja, i premda je možda takvo gledište egoistično, razmislimo li malo bolje, zaključit ćemo kako teško može biti drukčijim, jer svaki čovjek svijet doživljava kroz sama sebe.
Sjećajući se prošlih događaja, ponekad se pitamo se koliko je zapravo naš 'umni zapis' točan, a koliko je na njega imalo utjecaja modeliranje sjećanja u našemu mozgu, do čega s vremenom neminovno dolazi. Koliko je pak naš spomen vjerodostojan, u usporedbi s onim osobe bliske nama, s kojom smo dijelili zajedničko iskustvo, a koje ona pamti na posve drukčiji način? Čini li naše nehotice krivotvoreno sjećanje, koje tka na stanovit način, našu sadašnjost ili naš odnos prema budućnosti, naš život zbog toga manje autentičnim? Držim da ne, jer jedino što je važno ipak je percepcija koja potječe iz našega sjećanja na određeno zbivanje u prošlosti, budući da se mi možemo sjećati stanovitog događaja na pogrešan način, međutim dojam koji je taj događaj ostavio na nas, uvijek je više-manje točan zato što naši osjećaji proizišli iz tog dojma, ne mogu biti lažni, mada su, moguće, unakaženi. Oni su ona vrst istine zapisane u nama koju proživljavamo kroz nekad i sad, a koju prenosimo u sutra. Mi smo kreatori našeg doživljajnog svijeta, i upravo kroz taj doživljaj stvaramo svoje buduće slike, i svoj odnos prema svijetu i ljudima u svome daljnjem životu.
Što smo stariji, sjećanja na neka davna događanja, s vremenom poprimaju bitno drukčije značenje. No kao da nas ipak naše sjećanje zavarava taman toliko da nas (u pojedinim elementima brišući sama sebe, ili se ispravljajući na pogrešnim mjestima, na način da postaje bolje ili lošije) zakida za dimenziju iskustva koje tako ne možemo uspješno prenijeti u svoju sadašnjost, kroz naše današnje postupke. Kao da nam ne dopušta da učimo iz vlastitih pogrešaka, jer naše pokojne, kroz naše viđenje, nerijetko čini anđelima, dok naše vlastite greške preuveličava. Kao na staroj, već izlizanoj fotografiji, na kojoj nedostaju mnoge presudne nijanse koje su određenom zbivanju dale povod i smisao, lišava nas mogućnosti preciznoga iščitavanja.
Zbog čega je nešto bilo upravo takvim kakvo je bilo, našlo bi se mnogo razloga, i kada bismo se mogli vratiti u našu prošlost, možda bismo opet učinili isto.
Ipak, naša prošlost nema namjeru rehabilitirati naše nekadašnje postupke kroz naše današnje sjećanje na nju. Naš nam um ne dozvoljava tu ekskluzivnu mogućnost da se zavaravamo na vlastitu dobrobit, već naprotiv, za nas zadržava ona najistaknutija mjesta na kojima nismo učinili ono što mislimo da smo trebali. Naše nas manje ugodno sjećanje za sebe vezuje na vrlo neobičan način, prikradajući nam se, i potom iskačući pred nas kada to najmanje očekujemo. Nerijetko nas zaskoči u trenucima kad se u našem životu događa neka dobra prekretnica. Kao stara majka ili otac, koji nas želi upozoriti da ne mora sve biti sjajno kako smo zamislili, i da uvijek moramo biti na oprezu kako ne bismo ponavljali nepoželjno. No, što je to 'nepoželjno'?
Premda je poznato da ne valja biti opterećen prošlošću, mi smo satkani od svega onog što smo prošli, i nemoguće je ne osvrtati se na ono što se dogodilo nekada. To ne znači živjeti u prošlosti, već sakupljati informacije iz onoga što nam prišaptava negdašnjost, jer ponekad one mogu biti posvema nove, ovisi o načinu na koji doživljavamo ono što nam se događa danas, a što ima stanovitih poveznica, u neki segmentima, s našom prošlošću.
Tumačenje nekog dojmljivog doživljaja iz naše bliske prošlosti, promjenom naše percepcije se mijenja, pa nam se može učiniti da je nešto bilo drukčije no što smo to mislili još prije nekoliko dana, samo zbog toga što je moć naše percepcije sklona promjeni, ali i odnos našega sjećanja prema određenom događaju koji se primjerice zbio prije godinu-dvije. Taj ponekad gotovo ljubavni odnos koji ljudi imaju s vlastitom prošlošću, uvijek će u stanovitoj mjeri ostati nerazjašnjen. Čovjek će neprestano imati osjećaj da je kreator vlastite sudbine, no taj će ga osjećaj pratiti samo u njegovu odnosu prema nekadašnjosti. Već u sadašnjosti, on postajem sasvim običan čovjek čije su sposobnosti primjereno ljudski manjkave, a percepcija bolja ili lošija od one drugih ljudi.




Oznake: sjećanje, percepcija, stanka gjuric

05.03.2015. u 11:35 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 01.03.2015.

VRTULJAK

Nitko vam to neće reći, no ako imate ikakav problem, nemojte otići k onima koji kažu da imaju odgovor, već se približite onima za koje znate da nisu u mogućnosti riješiti vlastitu teškoću.


Kada te uskoro sretnem, hoću li o tebi znati više? Hoće li mi tvoj pogled možda reći ono što već dugo naslućujem? Da svoju tajnu nosiš u sebi duboko zakopanu, i nikada je nikome nećeš otkriti; čak -do kraja- niti samome sebi. Što je to u tebi što tako čvrsto spava? Boji te po rubovima, i silno te tišti, jer kao i svaka tajna, nameće ti breme, naročito kada je praćena nemogućnošću ostvarivanja prešućene žudnje, zakopana u predrasudu, kao u lijesu prikucana čavlima. Ti si mogao sebi reći što želiš, i kada, i kako, no nisi mogao kroz druge primiti odobravanje svoga odabira, i prepoznavanje tvoje nevolje, jer si se plašio priznati im što zapravo osjećaš.
U tvojim očima, kroz tvoju gorku šutnju, nazirem kako, pomalo nalik histrionu, nosiš svoj teret, sada već gotovo s lakoćom, navikao na njegovu težinu. I premda je ipak najlakše biti ono što jesmo, a najteže pretvarati se, ipak, mnogi čine ovo potonje, no ne i ti koji šutiš, sljubljen sa svojom tajnom, kao s neželjenim sijamskim blizancem kojeg se ne možeš otarasiti, jer bi njegovo nestajanje, značilo i tvoj kraj, iako je on već i sada uzeo dio tebe koji zajedno s njime spava, i ne da mu da se ikada probudi.
Ti ćeš stalno nadoknađivati ono što ne možeš imati, kroz nove nemogućnosti posjedovanja onog što ionako ne želiš. Taj će vrtuljak, na kojem ćeš uvijek nanovo započinjati igru u kojoj je nemoguće dohvatiti sebe u trenutku u kojem je vrtnja započela, biti tvoje utočište u kojem natjecanje s nepobjedivim nećeš ni željeti zaustaviti. Trčat ćeš poput dječarca, svaki put ponovno sjedajući na isto mjesto na drvenoj sjedalici, čvrsto se držeći za rukohvat ispred sebe. I nećeš pasti, jer si to ne možeš dopustiti; tvoja je tajna poput zamućene kristalne kugle u njedrima, koju ne smiješ ispustiti, premda podsvjesno možda i želiš da se razbije, i time zaustavi tvoje nadmetanje sa samim sobom. Međutim, i kad bi se slomila, ni takve je se ne bi odrekao; uz sebe bi i dalje dosljedno nosio njezine krhotine. Možda si i sada odjeven u njih, no ja to ne znam.
Sve ono što nisi izrekao, govori mnogo više od svega što ćeš ikada reći. Tvoj pogled, i tvoje nesvjesne kretnje. Kada bih mogla biti u tebi, barem nakratko, polijepila bih sve tvoje lomatke, istinom. No, ti nisi ja, i to se neće dogoditi. Treba ti netko slabiji od tebe, kome ćeš moći, kroz sličnu bol, pomoći na način da tvoja skrb o njemu, pomogne tebi samome. Mnogi od nas to, moguće, ne znaju, no uvijek su slabi ti koji nam pomažu, oni slabiji od nas. Samo je potrebno moći prepoznati tu nejakost u drugome. U blizini onih kojima je, dakle, teže nego nama, koji su manje čvrsti, najlakše ćemo se pronaći. Nitko vam to neće reći, no ako imate ikakav problem, nemojte otići k onima koji kažu da imaju odgovor, već se približite onima za koje znate da nisu u mogućnosti riješiti vlastitu teškoću.



Oznake: tajna, vrtuljak, stanka gjuric

01.03.2015. u 11:11 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 25.02.2015.

IZ LJUBAVI

Možete li zamisliti da ste učinili neprocjenjivo dobro djelo, a da ipak za to nitko nikada ne sazna? Gdje zapravo počinje i završava velikodušnost, a gdje egoizam? Jeste li se u stanju othrvati tome da objavite svoje veličanstveno dobročinstvo, i može li se dobročinstvo koje se objavljuje na sva zvona, uopće takvim prozvati?


Kroz život sam naučila da se snovi ispunjavaju samo ako 'dovoljno dobro' 'sanjaš', a uz to također da nedostupnost ne postoji. Do svega je moguće doći, postići takoreći nemoguće, samo ako znate način, dakle: kako, i kada vjerujete u ono što činite. Vaše ponašanje, također, dobrim dijelom uvjetuje odnos drugih prema vama. Ukoliko ljudi osjete da su u blizini slabića, iskoristit će to, i to nerijetko na najgori mogući način. Dakle, potrebno je imati samopouzdanja, i to popriličnu količinu. Trebate uvijek bezrezervno vjerovati u ono što radite, jer ako u to sami ne vjerujete, kako će vjerovati drugi. Također, pred sobom uvijek trebate imati cilj, bez obzira radite li nešto iz užitka, ili iz profesionalne potrebe. Govorim, dakle, ponajprije o događanjima vezanima uz posao kojim se bavite, ili hobi, svejedno. No, jednako tako biste trebali vjerovati i u sve drugo što u životu činite, odnosno ne biste ni trebali činiti ono u što ne vjerujete svim svojim srcem, osim ako to nije iz nužde, što u današnjim prilikama i nije rijetkost. Nije lako čovjeku ni vjerovati u sebe, naročito ako je nezaposlen, u besparici; da dalje i ne nabrajam. No, sada govorim načelno, o onome što je potrebno da bi čovjek uspio u onome što je naumio, što ga privlači.
Da biste bili ispravan čovjek, ili varalica, jednako biste trebali vjerovati u sebe i ono što činite. Po svoj ćete prilici čak imati više uspjeha kao ovaj potonji, zbog toga što će ispravan čovjek nerijetko posumnjati u neke od svojih postupaka, s obzirom da mu to nalaže osjećaj za moral i etiku, zbog čega će svoje ideje prečesto vagati, dok varalica to nema potrebe činiti, i stoga će u svom 'pothvatu' često imati uspjeha. Jasno, u svemu presudnu ulogu ima inteligencija.
Jučer sam svome prijatelju rekla da sam završavala svoje snimanje i rad na određenom projektu na 'tom i tom mjestu', od ujutro do navečer. Kako je to moguće?' rekao je. 'Jesi koga pitala za dozvolu?'. Čemu, pobogu, kakvu dozvolu? Ljudi su sputani izmišljenim, nepostojećim ograničenjima. Oni su sami izgradili samo njima vidljiv bedem na mjestima gdje je prolaz posve slobodan. Sami su sebe sputali, zato što žive po određenim obrascima od kojih teško ili nikada ne odstupaju, ne usude se maknuti svoje oglav. Ne postoje nedostupna mjesta, postoje samo zone zabrane, gdje se to izričito navodi, no to je tada nešto sasvim drugo.
Čovjek nerijetko unaprijed misli da je nešto skrivio, dok još ništa nije ni poduzeo, što ga također naposljetku sputava. Ljudi su, osim svega, vrlo zavidna bića, i neće vam ni reći sve dobro što misle o vama, jer to moguće niti ne misle, ali će vam zato vrlo rado izreći ono loše, a u to spada i: 'Ti to ne možeš'. Nikada nikome, ponajmanje sebi nemojte reći da nešto ne možete. Niti ikome drugome, da on to ne može. Dakako, važniji je vaš odnos prema samome sebi, od onoga što će vam reći netko drugi, premda su mnogi podložni mišljenju drugih, odnosno često budu pod njihovim utjecajem. Svaki svoj neuspjeh nagradite novom upornošću. Nikada ne odustajte od sebe i posla kojeg volite. I kada vam kažu da to ništa ne valja, vi se i dalje držite svog 'plana', sve dok u to vjerujete, i uživate u tome. Jednom će se pokazati da se isplatio vaš trud, no nije sve ni u rezultatu, mnogo je više u uživanju kada činite ono u čemu nalazite zadovoljstvo, i zato se ne dajte pokolebati, niti zbuniti. Ne tražite mišljenje vaših prijatelja u vezi onog čime se bavite. Njihovo vam mišljenje nije potrebno, a osim svega, kao pristrani, oni nisu u stanju realno prosuditi. Ili potražite mišljenje stručnjaka, ili ne tražite ničiji sud, već samo slijedite svoj cilj koji je poznat samo vama. Htjeli vi to ili ne, netko će svoje mišljenje ionako izreći. Ako ste profesionalac u svom poslu, to je nešto drugo, no ako radite nešto samo iz ljubavi prema tome, tada ste u kategoriji onih koji su izuzeti od svake kritike, osim ako je izričito ne traže. No, što god činili trebalo bi biti učinjeno iz ljubavi, nikako iz potrebe za, uvjetno rečeno, slavom, ili nekakvim drugim nedostojnim poticajima poput dokazivanja pred drugima. Ako je urađeno iz ljubavi, ne može biti krivo. Jasno, malo je ljudi koji si danas mogu priuštiti da imaju strastveni hobi. Ili za to nemaju vremena, ili nemaju volje, međutim ovdje govorim o onima koji imaju to oboje, i koji ne oskudijevaju u zamislima.
Kada sam snimala svoj kratkometražni igrani film 'O požudi i srcu', tražila sam dozvolu groblja Mirogoj, isključivo iz poštovanja prema glumcima, da nam se kojim slučajem ne dogodi neugodnost da moramo otići sa seta samo zbog toga što nemamo papir na kojem treba pisati: 'Dozvoljeno snimanje u nekomercijalne svrhe'. Kada je riječ samo o meni, skačem kroz vatreni obruč bez ikakva problema, a ako se poteškoće i pojave, rješavam ih u hodu.
Da biste bili nezavisni filmski autor, potrebna vam je stanovita doza hrabrosti, no to je jednako tako potrebno i da biste bili čovjek. U suprotnom ste tek napola ljudsko biće, hibrid, nedostojni svoje ljudske uloge. Većina onih koji će vam čestitati na vašemu uspjehu to će činiti samo zato što znaju da je pristojno, no nemojte se dati zavarati, u dnu duše će vam zavidjeti.
Ljudi će često činiti dobro kad za to nitko ne zna, a još češće kada je svima vidljivo i javno. No, i to je u redu, jer da ne postoji njihova potrebe za pokazivanjem, bilo bi mnogo manje pomaganja. Možete li zamisliti da ste učinili neprocjenjivo dobro djelo, a da ipak za to nitko nikada ne sazna? Gdje zapravo počinje i završava velikodušnost, a gdje egoizam? Jeste li se u stanju othrvati tome da objavite svoje veličanstveno dobročinstvo, i može li se dobročinstvo koje se objavljuje na sva zvona, uopće takvim prozvati? Ili je takvo samo ono koje ostaje duboko zakopano u srcu dobročinitelja? Čini se da je to ipak tema nekog drugog eseja.



Oznake: dobra djela, stanka gjuric

25.02.2015. u 10:34 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 20.02.2015.

DOK DRŽIŠ ME ZA RUKU

Vjerujemo li u postojanje anđela čuvara, onda bi to moglo izgledati upravo tako: odnekud, kao niotkud, iznikla travka, biljka, čovjek, čitav jedan mikrokozmos stvoren baš za nas, u danom trenutku, koji traje dok god je potrebno. Poput sanjanja koje nas katkad liječi.


Dvadeset i četiri su mi godine, i sutra ću u rimskoj zrakoplovnoj luci upoznati tebe. Nedugo zatim napustit ću svog dotadašnjeg dečka, i preplavljena zaljubljenošću, bezbrižno ući u uskoro obožavanu i prezrenu ljubavnu zatvorsku ćeliju sa skrivenim ključem iznutra. Desetljeća kasnije, zakoračit ću u svijet slobode kakva više ne poznajem, onaj u kojem ponovno, na staromodan ili novomodan način, mogu imati momka koji me neće držati u skupocjenoj tabakijeri, bezrazložno zatajenu. No ja ipak, poput okorjela robijaša koji nakon trideset godina izlazi na slobodu, kao da ne mogu podnijeti svu količinu nesputanosti koju ona pruža; kao da se u njoj ne snalazim. Tišti me svojom širinom, beskrajnim mogućnostima koje mi nudi. Naučena biti ispruženom na toplome, mekom dlanu, kao i, kad god poželim, koračati po rubu litice, a biti posve sigurna, sada, van svoga sedla, hodajući prostranim nogostupom, posrćem. Predugo sam bila smještena u udobnoj ljusci, ljubila zlatne rešetke kaveza, očijukajući samo s prorezom u njemu. Jer zapravo nisam željela izaći. Ili možda nisam mogla; više i ne znam. Postoji takozvani stockholmski sindrom, ovaj moj, mogao bi se, bez puno premišljanja, prozvati 'Stankinim'. Kako god bilo, nikoga do tada, niti ikoga kasnije, neću ljubiti kao tebe, no povremeno i mrziti. Zbog svega što ćeš mi dati, i onoga oduzetog. Hoću li žaliti? Ni najmanje. Ni zbog čega. Zato što sam to Ja, i to me napokon, oblikovalo. Svaki, i najmanji pogrešan korak ispleo je zamršenu mrežu mene, onakve kakva sam danas. Da to i mogu, ne bih se mijenjala, no niti me ti ne bi nikada mijenjao, znam.
Međutim, kako da sada prigrlim svu tu slobodu? Ne znam što bih s njome. Sve te kremšnite na mojim prozorima! Za mene je danas sloboda čak moći reći da imam momka, jer do sada sam bila samo u vezi. Onome tko to ne razumije, ne isplati se objašnjavati kako između jednog i drugog ipak može postojat značajna razlika. Ponekad mi se učini kao da si ga upravo ti k meni poslao, odabrao za mene, tako nježnog, i punog razumijevanja. Koji kao da me čuva, bdije nada mnom, čak i kada to ne vidim, i ne znam. Baš kao ti nekada.
Vjerujemo li u postojanje anđela čuvara, onda bi to moglo izgledati upravo tako: odnekud, kao niotkud, iznikla travka, biljka, čovjek, čitav jedan mikrokozmos stvoren baš za nas, u danom trenutku, koji traje dok god je potrebno. Poput sanjanja koje nas katkad liječi. Svijet iza velova koji se pomalja po potrebi, poput davno izgubljenih, ponovno uskrslih gradova, koji nam pomaže u našim prvim koracima, čega god se se to ticalo, i u situaciji kad je to prijeko potrebno.
Znam da neću predugo gaziti po mutnoj vodi, već zaplivati u bistrom, modrom moru, no nijedna prekretnica nije lagana, niti lagodna, a naročito ona upoznavanja nove neograničenosti.
Pozdravljam se sa zlatnom kočijom. Nazirem je negdje u, doduše ne predalekoj daljini. Još uvijek, nepomična, stoji na istom mjestu, no kad bih joj se približila, u njoj bih zacijelo zatekla samo kosture i paučinu. Stoga joj, tek krajičkom oka upijajući njenu zlaćanu sjenu, namigujem, želeći nagovijestiti onome koji drži uzde, da sam svjesna kako je ona simbol, a nikako zloguki mamac ili prijetnja. U nekim joj momentima mašem, smiješim se i na taj se način opraštam s njenim nevidljivim upravljateljem. Okrećem se svome, kako moja majka kaže - jednostavnom dečku, i odlazim s njime u nepoznatu pravcu, dok zamišljam da držiš me za ruku, i dobrim putem vodiš.



Oznake: stanka gjuric

20.02.2015. u 11:46 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 18.02.2015.

RAVNODUŠNOST

U mojim ladicama ne postoje dovoljno oštri noževi, nikakve igračke ili oruđa kojima bih mogla izmamiti svoju radost ili bol. Sve je uredno posloženo jedno do drugoga: trimer za šišanje, teški metalni češalj, ležaj za fakire, šminka koja mi nikad ne pristaje.



Kao da je nešto vještičjom metlom iz mene pomelo sve što osjećam; svaku mogućnost da osjetim ponovno. Sjedim kraj tebe i ne osjećam ništa. Čak ni piće koje obožavam, danas nema osobiti okus, kao ni hrana. Dodiruješ mi bedro, ruke, no kao da je sve utrnulo od dugotrajnog ležanja. Tvojim poljupcima uzvraćam mehanički, prisiljavam se da nešto oćutim, međutim odsutna sam, hladna. Moja majka izgovara nešto što bi me još do jučer moglo povrijediti, no ne i danas. Ne želim da me išta pretjerano uznemiri, ali me moja ravnodušnost, tek uvjetno rečeno zabrinjava, jer sam za takvo što odviše neosjetljiva. Mlađahni M., kasno u noć šalje mi poruke. Razmišljam kako bi bilo dobro pustiti ga u stan, međutim, ili nisam naročito zainteresirana, ili je možda suviše kasno; naime, noć me umrtvljuje
Je li možda negdje duboko u nama katkad sve zatrpano prekomjernošću životnih događanja koja nam ne znače puno, ali se bez njih, naoko, ne može, međutim kada budemo poklopljeni svom tom zasićenošću, kao da postajemo oduzeti.
Bosonoga gazim po blatnoj vodi kilometrima daleko. Zatamnjeno nebo spustilo se nisko, sve do moga čela, i uživala bih u njemu, samo da bilo što mogu oćutjeti. Ni tvoji duboki cjelovi iz mene ne mogu iscijediti niti najmanji drhtaj. Jesi li možda ipak potajno opskrbljen potrebnim alatom kojim bi mogao obraditi kamen? Učiniti da makar zacvili.
Sve je izbrisano. Kao da nikada nije ni postojalo. Na resetu sam s kojega, bar za sada, nema nikakvog pomaka. Nekad sam znala reći: 'Trenuci u kojima ne osjećamo ljubav možemo smatrati protraćenima.'
Plutam negdje na samoj površini događanja, jer mada znam da volim, i nekog i nešto, ovog trenutka to nijednim dijelom sebe ne osjećam. Sve je tek na razini dosadašnje spoznaje, dakle isključivo saznanja, međutim iza iznenadne, odnekud nametnute mi barijere postoji samo sjećanje na ono što je bilo, bez ikakva emocionalna sudjelovanja. Možda je bila potrebna promjena kako bih bila u stanju preskočiti provaliju, čas kada sam izgubila tebe, svog prvog i posljednjeg. U trenutku kada sam taj ponor najzad uspjela prijeći, ostadoh zatečena odsutnošću bilo kakva osjećaja. No, jesam li ga uopće prekoračila, ili sam možda upala u njega, čega postajem svjesnom tek sada? Možda sam zarobljena među gudurama uz koje se ne mogu uzverati, naprosto zato što nisam opremljena za penjanje, i moja bosa stopala krvare kad god se pokušam podići. Svojim golim nogama zapinjem o hrid, izranjavana sam, međutim krv se već osušila, i rane su zacijeljele. Pri svakom novom pokušaju uspinjanja, premda više ne osjećam bol, ne mogu prevaliti ni pedalj više od dosegnutog, a ponajmanje dohvatiti razinu zemlje. Nitko i ne zna da sam ovdje među liticama, u vodi do gležnja, i sama postala stijenom. Možda je to svojevrsna obrana od uvjeta u kojima samo kamen može preživjeti sve dok se ne pretvori u nešto što može poletjeti, uzdići se do nivoa na kojem se nalaze ostali.
Moguće do toga dolazi kad naše biće oćuti kako smo se prenapregnuli, previše dali. Nemogućnost da osjetim radost dok mi netko, primjerice, govori: „ Nagrađeni ste…“ može biti popraćena samo izvanjskim, naučenim ponašanjem, reakcijom kakva bi, držim, trebala izgledati, jer je takvom izgledala još jučer. Danas - ne osjećam ništa.
U mojim ladicama ne postoje dovoljno oštri noževi, nikakve igračke ili oruđa kojima bih mogla izmamiti vlastitu radost ili bol. Sve je uredno posloženo jedno do drugoga: trimer za šišanje, teški metalni češalj, ležaj za fakire, šminka koja mi nikad ne pristaje. Jutros nisam namazala oči. Ti bi na to rekla: 'Sada izgledaš poput djevojčice'. Mojim je očima ona nepotrebna.
Nosim te po kući kao mačka svoje tek okoćene mačiće. Ti si jedino čemu želim približiti svoje usne, i istodobno jedino što mi može uzvratiti sebe, kroz mene samu. Predmet. Rano izjutra kad još svi spavaju, ili pod okriljem mraka, ljudi izlaze kako bi pokupili hranu po kantama za otpatke. Kada šećem svog psa, ne mogu da to ne vidim, no ništa me ne može prodrmati, razbuditi. Moj somnambulski hod osuđen je na povratak kući na plus trideset, u blizinu o klin obješene svježe kitice cvjijeća, prinudnim nehajem zamaskiranu oskudicu. U njegovu glasu osjećam da je netom zaplakao, kao u grču, na tren. S vremenom će se pomiriti s gubitkom kao i ja; jer drugo nam ne preostaje. No, što nam se mora dogoditi da bismo oživjeli? Otkucaji našeg srca, lišenost bolesti i boli, to - kao da nije dovoljno.



Oznake: ravnodušnost, stanka gjuric

18.02.2015. u 12:52 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 13.02.2015.

ISTINA O NAMA

Tmina u nama nije tako mračna kako je mi zamišljamo, i lako je prebojiva posve drugim nazivljem, ovisno o uvjetima u kojima se nalazimo.


Rujem po svojoj nutrini, nastojim iskopati istinu. Do kosti ogoljelu, surovu, i bespoštednu. Onu, koja se malokad, ili možda nikada ne izgovara, rijetko kad ispisuje. Do koje malo tko od onih koji su svjesni da je samospoznaja kroz samoponiranje, dubinsko posezanje u sebe, moguća, uopće želi doprijeti, jer osjeća da bi je se mogao postidjeti. No, istini, kakva god bila, a naročito ne onoj usvojenoj kroz samoupoznavanje, ne bi trebalo biti, niti jest mjesto u podzemnosti sramotnosti, već u panteonu hrabrosti. Ona uvijek zaslužuje biti na pijedestalu moći otkrivanja. Samo se na taj način može upoznati čovjek, njegova psiha, njegova tama i svjetlost. One su sastavnice jednog te istog, nedjeljivog postojanja. U svakom od nas postoji ponor koji smo sami takvim imenovali, jer u nekom drugom i drukčijem svijetu, to tako ne bi moralo izgledati. Možda bi upravo suprotno tvorilo naš sveprihvatljivi smisao. Mi smo ti koji smo sve imenovali, i kategorizirali, i tome, na žalost, podredili svoju ljudskost, međutim u svojoj osnovi, to je iluzija, dok god u vlastitu stvarnost ne uvedemo sastavnice istinskog zbivanja, onog u što vjerujemo samim svojim postojanjem. Naše misli i naša maštanja, bez obzira na našu zbiljnost, ono što živimo, uvijek su mnogo više od nas samih, onakvih kakvi smo, naizgled, izvana, i kakvima se pred drugima predstavljamo, budući da smo svjesni kako smo, kao takvi, poželjni okolini i društvu. Primorani smo živjeti po uzusima kojima nas, često posve protuprirodno određuju neka nepisana pravila, i zaista rijetko kad možemo biti u potpunosti svoji, nepatvoreni, onakvi kao kada smo posve razgolićeni, poput djece koja ne znaju zatajiti sebe.
Oni koji se nikada ne uspiju suočiti s istinom o sebi, u sebi, jer zahvaćanje u vlastitu unutarnjost, suočenje sa sobom, može biti šokantno, takvi nikada ne sazriju. Međutim, čovjek jedino na taj način može saznati tko je zaista, premda, jednako tako, kroz takvo spoznavanje, možda i može, bar donekle imati pod nadzorom svoju potencijalnu, nedopustivu razuzdanost. Naše je temeljno polazište u moralu i etici izgrađivanima na osnovu vrijednosti koje smo sami stvorili, a poniklima iz čovjekova tisućljetnoga iskustva. I premda istina često može biti itekako neugodna, jedino njezinim otkrivanjem, i prihvaćanjem, možemo nadići ono nepoželjno u sebi, što je potrebno iživjeti kroz zamišljanje, a o čemu sam mnogo puta do sada već pisala, promatrano s različitih aspekata.
Kada se, primjerice, suočimo s istinom u spoznaji izraženoj kroz iznimno kratkotrajan osjećaj kako želimo učiniti nešto čovjeku nedozvoljivo, to nam se prvi put može učiniti potresnim, međutim kasnije, kada smo već jednom takvo što u sebi osvijestili, postaje svojevrsnom igrom. U toj pak-uvjetno rečeno- igri, samokontrola zapravo nema, odnosno ne može imati nikakva utjecaja, zato što smo mi naš karakter i naša duša, a što je već dobrim dijelom oblikovano u našoj čežnji, i kroz nju, da zadovoljimo čovjeka u sebi, a ako možemo, zauzdamo zvijer. Tmina u nama nije tako mračna kako je mi zamišljamo, i lako je prebojiva posve drugim nazivljem, ovisno o uvjetima u kojima se nalazimo. Čovjek, u određenim svojim elementima, zbog promjenjivih okolnosti na koje sam vrši utjecaj, zbog istog, nikada neće biti dovršen. Uvijek će biti izvršitelj, ali samo u iznimnim situacijama tvorac, premda tada najsličniji Svemogućem.



Oznake: ISTINA, samospoznaja, stanka gjuric

13.02.2015. u 12:09 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 08.02.2015.

SVJESNOST

Njegovo kajanje može biti iskreno, međutim ono nije pokazatelj njegove čovječnosti koja mu, više od mogućeg -kao čovjeku- pripada, niti usmjeruje njegovu svjesnost u pravcu koji bi ga učinio plemenitijim od onog koliko, kao ljudsko stvorenje, uopće može biti.


U ovom trenutku, u cijelosti pokušavam u sebi osvijestiti koliko mi znači maleni, krzneni stvor u mome naručju, premda ćutim da to mogu samo do stanovite mjere, dakle ne u svoj punini značenja i potpunosti svjesnosti, prema tome, rekla bih, nedovoljno. Zbog čega čovjek nije u stanju do kraja spoznati što, odnosno koliko mu znače njegovi voljeni, već je tek njihovim gubitkom, kroz doživljajno osviještenje, u stanju zaokružiti vlastitu spoznaju? Priča koja se sveudilj ponavlja, i iz koje kao da malošto može iskustveno naučiti. Možda je ljubav, koje je on, s ograničenim dosegom, svjestan, međutim, kojom raspolaže, kroz svoje zadovoljstvo, u primanju, i poimanju nje kao blaga, zapravo zaštićena od svega onog što bi moglo narušiti njezinu ljepotu i njegov spokoj. No, je li doista tako? Je li naš um podešen na način da, usvojivši sve čime smo podareni, više-manje prihvaća zdravo za gotovo, odnosno da, kada i nije tako, uvijek ozbiljno koketira s tom možebitnošću? Jer zaista je teško dočarati si, koliko se god puta, kroz svoj život susretali s raznovrsnim gubicima, da se može dogoditi ono najgore. Mi možemo zamisliti smrt, situaciju u kojoj ostajemo bez voljene osobe ili kućnog ljubimca, međutim, unatoč ranije doživljenom, kroz svoju je misao nismo u stanju 'proživjeti' u sadašnjosti koja je na taj način, svojevrsnim koncipiranjem gubitka onog tko je još uvijek s nama, nepojmljiva. Svjesni smo toga da možemo ostati bez najbližih, a bez ponekog od njih, kad-tad, na žalost hoćemo, no ipak kao da u to ne vjerujemo. Štiti li nas naš um od mogućnosti te vrste percepcije kojom bismo možda umanjili vlastiti osjećaj sreće, pa je zbog toga tome tako? Čovjek ne može živjeti svakoga dana u strahu od toga da se može dogoditi najgore. I kad su njegovi roditelji već u dubokoj starosti, kao da od sebe otklanja vjerojatnost da će od njega otići, ponašajući se nerijetko kao da su vječni. Njegova je brižnost ili neobazrivost, njegov odnos prema njima, uglavnom ostao onakav kakav je bio i ranije, jer, unatoč svemu, on je ostao isti. Primjerice, čovjek obuzet ljutnjom, ne može razmišljati kako je onaj prema kome je njegova srdžba usmjerena, netko tko će moguće uskoro od njega otići, jer kada bi bilo tako, tom i takvom bi svojom neprestanom svjesnošću, bio pod stalnim, nepodnošljivim pritiskom. Čovjek je, dakle, životinja koju se ne da dresirati na način da uči iz prošlih gubitaka, što na neki način govori o njemu kao nekome tko donekle bezrezervno, i slijepo vjeruje u vječno, bez obzira što je do tada nebrojeno puta bio razuvjeravan. Na stanovitoj razini zarobljenik je vlastite iluzije proistekle iz dotjerane stvarnosti, koju kroz svoje zamišljanje pretvara u svojevrsnu oazu neuništivosti.
Bi li mogao biti manje okrutan da si u svakom trenutku može predočiti gubitak voljene osobe, ili je pravo pitanje ovo: pomaže li mu barem donekle njegovo ranije iskustvo, i može li ikoga voljeti toliko, kao kad taj više ne postoji, i ako da, zbog čega je tome tako? Da bi mogao normalno funkcionirati, čovjekov je mozak , moguće primoran da na taj način doživljava svijet i ljude oko sebe, jer kada bi čitavo vrijeme bio suočen s teretom kojeg predstavlja tragična svjesnost o potencijalnom gubitku njegovih ljubljenih, to bi iz temelja poremetilo njegovo sučeljenje sa zbiljom, oslabivši njegovu moć preživljavanja. Takav bi ga način spoznavanja opteretio do mjere da, neprekidno suočen s -jednom- neizbježnim, ne bi mogao opstati. On je zatočenik svoje potisnute svjesnosti, njegov ga um spašava, iako ga istodobno, upravo zbog te dragocjene sposobnosti, nerijetko čini bezobzirnim, a u ekstremnim slučajevima ponekad čak i ubojicom. Njegovo kajanje može biti iskreno, međutim ono nije pokazatelj njegove čovječnosti koja mu, više od mogućeg -kao čovjeku- pripada, niti usmjeruje njegovu svjesnost u pravcu koji bi ga učinio plemenitijim od onog koliko, kao ljudsko stvorenje, uopće može biti. Sve drugo od njega bi stvorilo nadbiće, a takvo što si, donekle, mogu priuštiti samo ljudi koji su se sasvim izolirali od drugih, zaredili, svim svojim bićem posvetili vjeri i Bogu, no čak i tada, u mnogim prilikama ne mogu pobjeći od slabosti vlastite ljudskosti koje se ponekad gnušaju.



Oznake: svijest, smrt, čovjek, stanka gjuric

08.02.2015. u 13:08 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 03.02.2015.

LIJEK

On je sam sebi potreban da se sučeli s nužno potrebnim za svoje psihofizičko uspjelo preživljenje, međutim, može li to u uvjetima u kojima su mu podrezana krila? Jer on kao da je stvorio umjetan lijek, da bi mogao imati jednako tako artificijelan (premda, u biti, veoma stvaran) problem, mada se ponekad može činiti kako je upravo obrnuto.


Da čovjek živi u suglasju s prirodom, ne bi trebao o toliko toga, i nepotrebno, brinuti. Sve mu je dano, baš sve potrebno za njegovo preživljavanje. No, je li on, s vremenom, na stanovit način, uspio sebi to oduzeti, oslijepivši se kroz civilizacijski napredak? Zbog čega mrav može, i ptica, a čovjek ne može; barem ne bez većih poteškoća? Je li to zbog toga što mu je dano da odlučuje na racionalnoj razini, a -za razliku od životinja- manje se oslanja na vlastiti instinkt, ili pak je on, za razliku od njih, samo uspio osvijestiti svoj problem? Premalo znam o životinjskoj vrsti, da bih o tome mogla, iz te perspektive, donositi sud, no držim kako dovoljno poznajem čovjeka, da mogu reći kako je on, moguće, zakoračio pogrešnim putem, ili je taj i takav put, s obzirom na ljudski neizbježan razvoj, za njega jedini mogući. Je li on možda, upravo zbog svoje, dijelom dijabolične inteligencije, uspio zakinuti sebe, a samim time i nezanemarivi dio čovječanstva, za ono što mu, po svemu pripada, ili točnije rečeno: što bi mu trebalo pripadati? Jer ne vjerujem da je glad u svijetu nerješiv problem (to jest ne mogu u to vjerovati), premda nam sve govori drukčije. Je li moguće da je on, unatoč svojoj inteligenciji, ili upravo zbog nje, na stanovitoj razini, za razliku od životinja, manje sposoban za uspješno preživljavanje, odnosno – da je takvim postao, dotjerujući svoju ljudskost, kreirajući sama sebe izmišljenim usavršenjem? Jer sve mu je na raspolaganju od samog početka: moć samoiscjeljenja, i psihe i tijela, kroz sve aspekte, i u svim situacijama, međutim on se udaljio od sama sebe, od čovjeka u sebi. On je napretkom zakoraknuo unazad, jer se otuđio od instinktivnog u sebi. Njegova ga je, na neki način, robotizacija, učinila nesposobnim za način preživljavanja u kojem se je u stanju, dostojanstveno brinuti o sebi, kao vrsti. Je li on, dakle, mogućnošću svoga uma, zapravo onemogućen da se razvija u skladu s prirodom, i da ne oskudijeva u osnovnom?
On je zaboravio da je opskrbljen ticalima koja mogu prepoznati put do spasenja od mnogih nedaća, da sam sebe može zacijeliti. Njegov se um može oporaviti sanjanjem, a njegovo tijelo pravilnim odnošenjem kroz prepoznavanje boli. Sve što mu je nametnuo civilizirani čovjek, poput psihoterapeuta, (ali i mnogošto drugog), u potpunosti je suvišno. Štoviše, samo mu je na smetnji, zato što zbog tih -uvjetno rečeno- pogodnosti, ne misli, ne vjeruje da se može osloniti na samog sebe. Nitko ga ne može izliječiti od psihičkih tegoba, kao što se on sam može izliječiti u suočenju sa sobom, što mu pak uljudbeni svijet ne dopušta, zbog čega pribjegava neprirodnom. Njegovo tijelo nije zaboravilo kako da se obrani, kao što ne zaboravlja ni njegovu glad ili žeđ, no njegov mozak, prisiljen -kroz nametnuto mu- donositi odluke, remeti njegovu harmoniju, zavodeći njegov um. Njemu nije potreban nitko tko će ga suočiti s njegovim, u svijesti, potisnutim, jer on ozdravlja upravo zahvaljujući mogućnosti da to osvještenje izbjegne. On je sam sebi potreban da se sučeli s nužno potrebnim za svoje psihofizičko uspjelo preživljenje, međutim, može li to u uvjetima u kojima su mu podrezana krila? Jer on kao da je stvorio umjetan lijek, da bi mogao imati jednako tako artificijelan (premda, u biti, veoma stvaran) problem, mada se ponekad može činiti kako je upravo obrnuto.



Oznake: lijek, Zdravlje, psiha, stanka gjuric

03.02.2015. u 13:00 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 27.01.2015.

KADA...

Je li moguće da je došao taj dan u mome zamišljanju, u kojem priželjkujem tu besprijekornu čvrstinu zadovoljstva neposjedovanjem, samo želju za utonućem u svijet u kojem je ideal biti tek napola budan, u neugrozivu sanjarenju, neometan svakidašnjim potrebama?


Oni trenuci kad moji koraci, sigurno i precizno, sami odvode me kući, jer moje misli su negdje drugdje, a jutro je, i noć istodobno, i vraćam se k tebi, usnulome. Momenti kada sjedam u svoju bijelu, jajoliku fotelju, u kojoj skidam šminku, vrlo lagano, i odugovlačeći, jer osjećam kako sam tada savršeno mirna, u suočenju sa svojim licem koje poprima utješnu boju bjelokosti. Dok blazinice namočene u gusto mlijeko utapkavam blagim kruženjem po čelu i obrazima, koncentrirana samo na pokrete, i želim se stopiti sa svojom, ornamentima ispresijecanom slikom u zrcalu, zalediti trenutak u kojem umivam svoje oči sve dok ne ozdravim. Onaj trenutak kada ti predajem sebe, i sve što imam, jer ti si on, u svome jezgru odavno zaboravljen, ali opstojao. Ime ti svoje dajem, i svoju ćud i obličje.
Kada gledam kroz prozor u neumorivu svjetlost, a moj pas zijeva rasprostrt u mome krilu, sit i prošetan. Sve su obaveze iza mene: suđe je oprano, tepih je usisan, nitko me ne čeka, nitko od mene ništa ne traži, ni čavrljanje, ni poljupce. Kad kompjutor je ugašen, i glazba, kada se ne čuje ništa osim hladetinaste tišine koju ne želim uzbibati podizanjem iz udobna naslonjača u kojem sam napokon prepuštena blaženstvu dokolice. Kada telefon ne zvoni, a portafon je pokvaren i nepopravljiv. Kada svjetla su pogašena, jer je u sobu plahovito zakoračio još jedan suncem nam podaren dan. Kada ne zaboravljam da u ladici držim mirisne svijeće koje bih mogla upaliti svake večeri, jer uvečer ne čitam. Kada ne moram u dućan, jer hladnjak je popunjen onim što u njemu ne treba stajati: ribljim konzervama i desetinama litara sojina napitka. Kada na mome mobitelu nema propuštenih poziva i nepročitanih poruka, jer ih ne vidim, jer je ugašen. Kada ne čekam da me nazoveš, jer više nemaš moj broj. Kad nitko od mene ništa ne očekuje, čak ni moj pas, ni moja koža žedna vlažnosti.
Kad palenta je skuhana tri dana unaprijed. Kada moj pas u šetnji ne susreće nikog od svoje vrste, kada je papir ispisan mojim svježe osmišljenim rečenicama. Kad je moja jedina opsesivna radnja umjetničko stvaranje. Kada napolju pada nezaustavljiva kiša, a perilica je bešumna, jer je namještena na magičan broj četiri.
Je li moguće da je došao taj dan u mome zamišljanju, u kojem priželjkujem tu besprijekornu čvrstinu zadovoljstva neposjedovanjem, samo želju za utonućem u svijet u kojem je ideal biti tek napola budan, u neugrozivu sanjarenju, neometan svakidašnjim potrebama? Smještena u svome miru, najsretnija sam znajući da ste podmireni mojom blagonaklonošću, premda još uvijek je željni. No, meni je odjednom svejedno. Sve sam izgubila i sve dobila istodobno. Ništa nije mi bilo važno kao ti koji si morao otići iza oblaka.
Ljudi kojima sve je oduzeto, stanovito vrijeme pate, no u jednome času, ako si daju prostora i ukoliko su u sebi u mogućnosti to osvijestiti, suočit će se s pročišćenjem koje je snažnije od bilo čeg do tada, svakog osjećaja gubitka, poraza, tragedije, čak i one od koje sami možda trenutno stradavaju, umirući. Mir koji donosi pomirenje s onim što je čovjeka zadesilo, a u kojem uspijeva shvatiti da odjednom ništa više nije važno kao spokoj, jer sve što je imalo smisla ranije, u nečemu drugom i nekome, najednom je transformirano u utočište koje smo samima sebi, ako smo do sebe uspjeli doprijeti. Ne preostaje nam ništa drugo, nego da budemo mudri, čak i kada nikada prije nismo bili takvi, kada smo griješili s radošću, misleći da si možemo priuštiti taj izvanredni luksuz kada nam se činilo da ne možemo izgubiti ništa presudno za našu vjeru u one koji nas prate, jer su nam zanavijek dodijeljeni. Jer imamo dom i obitelj, ono bez čega mislimo da ne možemo. Možemo biti rasipni u svojim pogrešnim odlukama, riječima, činjenju, biti zaigrani usred obilja koje nam je podario život. Imamo sestre i braću, djecu i roditelje, prijatelje, poznanike, kućne ljubimce, ne znajući da zapravo nemamo ništa, ništa od toga, već samo ono što nosimo u svojoj nutrini. I ispunjenje i prazninu, jer punimo se i praznimo podjednako. Da nije tako, ne bismo uspijevali opstati. I kada smo bez ičega i kada i mamo sve, ili nam se tako čini, možemo biti jednako ispunjeni i ispražnjeni. Koliko nam zadovoljstva donosi pomisao da posjedujemo ono što nitko nam ne može uzeti, toliko nas nedostatak toga može uzdići kada se čini da posrćemo, ili već smo pali, no iza toga ne preostaje nam drugo do podizanja. Pod uvjetom da to želimo, da možemo i dalje trajati.
Je li možda tajna sreće u starosti, u olakšanju koje donosi činjenica da više nemamo što izgubiti? Ta oslobođenost od obaveza, koje samo posebna vrsta radosti sa sobom donosi, i iz koje one napokon i proističu. Je li to ta tajna koju neki, zbog određenih životnih okolnosti, dokuče mnogo ranije od drugih? Datost od Boga, mudrost od duše.



Oznake: stanka gjuric, mir, spokoj

27.01.2015. u 13:13 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 24.01.2015.

SRCE MUŠKARCA

Mnogo sam godina uz sebe imala jednog takvog prekrasnog muškarca, izrazito tankoćutnog, osjećajnijeg od bilo koje žene koju znam, koji se skrivao iza majstorski izmodelirane maske, a bio je mekan, nježan i topao poput runa. Pred drugima je, po navici, navlačio krinku, i pokazivao drukčijeg sebe, postajao oličenje muškarca kakva mislimo da poznajemo.


Koliko zapravo malo znamo jedni o drugima! Žene o muškarcima, oni o nama. Potrebno je sakriti se, ili postati nevidljivim, da bi se doista približilo svijetu suprotnoga spola, kao što sam to ja učinila sinoć, i ne znajući da sam prošla neopaženom, ispijajući kavu s prijateljem na galeriji kvartovskog kafića. Bilo je već podosta kasno, u prizemlju se nalazilo dvadesetak razdraganih galamdžija, mladića koji su slušali glazbu s CD~a, miks sevdalinki i narodnjaka, i gromovito pjevali. Znamo li mi žene uopće, tko su oni, u momentima poput takvih, kada su uvjereni da ih ne možemo vidjeti, jer onoga časa kada se približimo, postaju poput ježeva koji kad susretnu lisicu, sklupčaju se i izbace bodlje, kako svojim nazubljenim očnjacima ne bismo dotakli njihovu mekoću, da ih ne bismo povrijedili, možda čak smrtno ranili. Sva ta ranjivost koju sam jučer oćutjela kroz njihov poj, slušajući ih odozgor, čitavo vrijeme bivajući neprimjetnom, taj istinski muški ćurlik o ljubavi i rastajanju, koji se izlijevao iz same dubine njihovih duša, bilo je nešto što na taj način još nikada nisam osjetila. Podsjetilo me to na vrijeme kada su, ima tome sada već dugo, još, takoreći, golobradi momci odlazili u vojsku, a po ulicama su se orile pjesme, tematski slične spomenutima. Ovo je pjevanje, na trenutke neugodno prodorno, no istodobno toliko sinkrono u srčanosti i boli koje izbijahu iz tih glasova, bilo toliko dojmljivo, da sam u pojedinim momentima pretrnula.
Ah, vi divni muškarci, zašto nam ne pokazujete češće, tu svoju dirljivo osjećajnu stranu, i kada niste u nas ludo zaljubljeni? Jer čak ste i tada drukčiji. ..Da osjetimo vašu neopreznu osjećajnost, prepoznamo sebe u vama.
Jesu li vas moguće trenirali od malena, da pretjerano ne pokazujete svoja čuvstva, da nerijetko budete, grubi, hladni i proračunati? Je li nas promijenilo druženje s vama, u trenucima kada nas niste voljeli, a kada smo zaboravljale što sve, i na koji način možete biti izvanredni kad nam se predajete, u potpunosti?
Kako sam mogla biti toliko slabovidnom da ne vidim kako svi, baš uvijek navlačite krinku, ili sam tek jedna od malobrojnih koje toga nisu bile baš do kraja svjesne, dok one druge, oduvijek znajući, češće vas ljubljahu i lakše vam opraštahu. Za razliku od njih, ja se s time mirih, ali uz gubitke kao svatko onaj tko ne zna. Možda su te iste žene, slijedivši vaš primjer, s vremenom naučile da i one zatajuju sebe, što pak ja ne umijem.
Mnogo sam godina uz sebe imala jednog takvog prekrasnog muškarca, izrazito tankoćutnog, osjećajnijeg od bilo koje žene koju znam, koji se skrivao iza majstorski izmodelirane maske, a bio je mekan, nježan i topao poput runa. Pred drugima je, po navici, navlačio krinku, i pokazivao drukčijeg sebe, postajao oličenje muškarca kakva mislimo da poznajemo.
Da li ja otkrivam tek sada što ste vi, i što zapravo možete biti, kada ste među 'svojima', sigurni da vas ne vidimo: klupka vune koja želimo zadržati u svojim lepršavim, obnaženim dlanovima. Kada biste mogli, i željeli pokazati svoju nježniju stranu, kao što je znate izražavati pred svojim sudruzima i prijateljima, u trenuću kad su vam otpuštene sve kočnice, možda bismo vas bolje i radije razumijevali kada ste drski i kada psujete, okrećete nam leđa, iznevjerujete naša možda i prečesto neobična očekivanja.
U vama je toliko ljepote da ni sami, moguće, toga niste svjesni. Toliko zarobljene blagosti koju se sramite razotkriti, čuvajuć' je u krletki svoga duha, zatočenu poput ptice koja se očaravajuće glasa, ali joj ne dopuštate da vas svojim neodoljivim pjevom, svojom bestidnom lijepošću, postidi pred drugima. Jer vi ste ratnici, junaci, ženskari, ljubavnici, grubijani, stijene. Vi niste kao mi. Tko vam je oduzeo mogućnost da budete vidljivo slični nama? Jer vi jeste kao mi. Koliko god različiti bili, ipak nismo onoliko drukčiji, kao što se misli.
Sinoć ste mi i ne znajući rekli kolika vas patnja razdire i koliko to neprestano, uspješno nastojanje da sakrijete sebe, svoju propucanu dušu, sve čime su vam naškodili, pa čak i ono čime nisu mogli, ali su željeli, muči, ali ste navukli oklop koji se ne da probiti, zbog čega umirete mnogo ranije od nas, prerano.
Ne vjerujem da je u vama prirodno usađeno da budete baš takvi, prijetvornici koji pri izlasku napolje nerijetko navlače odjeću Supermana, postaju netko drugi i drukčiji, jer to nije neophodno kako biste preživjeli, kao što ni ženama nije potrebna nijedna vrst himbeništva, iako i one navlače svojevrsnu krabulju, ali ne željeznu i mukotrpno skidivu.
Mogu nazrijeti kako u mraku ridate, potpuno shrvani, očajni i sami, jer to doista jeste u svom nezavidno privilegiranu svijetu izgrađenu s određenom namjerom, u kojem je stvoreno ono što izvana ne biste trebali biti. Budite borci, ali za našu ljubavnu naklonost, grubi, kada nama, svojeglavim, tvrdoglavim ženama, nastojite dokazati svoju odanost, junaci kada nas štitite od neprilika, stijene kada želite da prebrodimo nedaće koje su nas iznenada snašle.
Žene koje imaju sinove možda znaju tu vašu dobro skrivanu tajnu pred ženama poput mene koje su susretale osjećajne muškarce, no jednako tako na njih i zaboravljale, kao da ih nisu nikada ni upoznale. No, one koje su ih donijele na svijet, njih koji su uz njih stasali, njima je nemoguće zaboraviti tu mušku osjećajnost, tu, na gotovo nemoguće objašnjivim temeljima izgrađenu rogobatnost, mjestimice krivotvorinu. Jesu li u njima jednom, rano, zatvorili vrata s ulazom u prihvatljivu, priznatljivu osjećajnost, možda baš onoga trena kad su ih povrijedili, a kada su oni spoznali da mogu očuvati svoju emocionalnu suverenost samo na način da je pretvore u obmanjivu neosjetljivost. Pokušavam zapravo shvatiti kada se mogao dogoditi taj prijelomni trenutak u kojem su izdvojili bitan dio vas, pretvorivši ga u varku.
I možda se to dogodilo upravo stoga što ste zapravo mnogo senzibilniji od nas, što vas je lakše slomiti na ljubavnom bojnom polju, vašu ganutljivu emocionalnost u svim zamislivim oblicima i bojama.
Vi, čudesni muškarci koje su, upravo zbog svega rečenog, držim, oteli majkama, čiji su očevi, jednako tako kroz silinu svoje potisnute boli u svojim sinovima gradili bedem koji će ih štititi od sviju nas i sebe samih, znajući koliku bi moć nad njima mogle imati (i) žene kada bi proniknule u tu tajnu, što je ipak umalo nemoguće, jer je tisućljećima duboko zakopana na nepoznatu, nepristupačnu mjestu, šifrirana, odgonetiva samo srcu, i samo na čas, koji postaje vječnost kada traje naizgled dulje od trena, ali se na žalost prekratko pamti.
Jesu li majke sinova, koje znaju, ali su jednako tako, poput životinja koje štite svoje mladunce, dragovoljne pripadnice, štoviše osnivačice svojevrsnog tajnog klana koji čuva članove koji su iz njih ponikli? Hoću li u vama moći, od sada, i dalje vidjeti ono što do sada nisam, ili ću zaboraviti ponovno, potisnuti u sebi tu spoznaju, bez želje da vas ugrozim i potrebe da vas obranim, jer ništa vam ne prijeti, dobronamjerno su varali vam dušu, učili da laže vaše prevareno srce. Vidim vas po zatvorima, vas, muškarce koji su usmrtili svoje suparnike, kojima je natjecanje, konstrukcijom i kroz nepobitni mit zapisano u krvi. Biste li mogli biti ratnici i ubojice, da su pustili da budete ono što trebali i mogli ste biti, da vas nisu preoblikovale sile gotovo posve neshvatljivih potreba. Svi smo mi ljudi svojevrsne žrtve u ovome svijetu koji od nas traži i očekuje da ga obranimo. Od čega, u ime čega? Ne, to nikome nisu rekli, ti tajnoviti kreatori duša iz podzemlja koji dječake prerano čini muškarcima i povjerava im ono za što nisu spremni, što njihovo srce ne može izdržati. Svakako ne dovoljno dugo.




Oznake: stanka gjuric, ljubav, srce muškarca

24.01.2015. u 14:18 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 23.01.2015.

PRAZNINA

Od sebe ne bismo trebali očekivati ništa jasnije od istine koja je katkada gruba i odbijajuća, no naš nas strah pred sobom, kao i pred drugima za koje osjećamo da nisu dorasli zagonetki našeg uma, naših tjelesnih potreba i napokon onoj - čežnje u nama, pretvara u male mimikrijske nakaze koje kasnije kasapimo, suočeni sami sa sobom.


Unutar sebe, danas, mogu napipati pomalo jezovitu prazninu. Pod mojim opipom doimlje se memljivo otvrdnulom, neustaljeno uglatom; kao da metastazira. Kamo je nestala ispunjenost tobom, onim što nam, predmnijevah, raskošju nailazi? Jesam li se unaprijed i nesvjesno pripremala da zaboravim čemu uistinu težim, pokoravala svoje tijelo usputno i nehotice, ili je ono znalo mnogo prije mene, da će uskoro stići čas kada će iz mene iscrpsti svu volju za žudnjom, neoznačenom neophodnom privlačnošću, čak se ne približivši primamljivosti unutrašnjeg.
Ono što očekujemo od drugih, mnogo rijeđe tražimo od sebe. Željeli bismo upiti, čašćeni ljepotom pružanja, sve ono što nama nedostaje, možda samo tom prilikom, samo u taj -tek naizgled- tren, no šupljine u nama na taj su način neispunjive, moguće ih je zaposjesti tek onim što uspijevamo osjetiti, potaknuti, pred samima sobom, vlastitom iskrenošću. Da nije tako, svi bismo svoju nemoć prevladavali kroz druge. Ovako, razvaline u nama i sve naše slabosti ostaju postojanima ukoliko pukotine u sebi ne uspijemo pokrpati svojim osjećajima, ako smo se kadri prepustiti, neobogaljeni nesposobnošću da proširimo svoj vidik jednako davanjem kao i prijemčivošću.
Možda čovjekova naklonost, u ljudima poput mene, zakaže kad god nema dovoljno poticaja izvana, nevidljiva u drugima. I kad sam odabrana, tražim više od sebe, nego od njih, ili upravo stoga, premda je nelogično. Jer oni koji odabiru i čijoj se naklonosti priklanjamo s radošću, trebali bi biti ti koji nude više na trpezi svih nama zamislivih zadovoljstava. Od sebe ne bismo trebali očekivati ništa jasnije od istine koja je katkada gruba i odbijajuća, no naš nas strah pred sobom, kao i pred drugima za koje osjećamo da nisu dorasli zagonetki našeg uma, naših tjelesnih potreba i napokon onoj - čežnje u nama, pretvara u male mimikrijske nakaze koje kasnije kasapimo, suočeni sami sa sobom. Neotuđivi dio nas uvijek je onaj koji drugi ne uspijevaju vidjeti, koji ne nosimo poput transparenata, istaknutih neonskih svjetlima, nikada zamračene, ponosno nepodatljive. Mašući svojim zasjenjenim stijegom, pred tobom, gotovo svakodnevno, može se činiti kao da lažem, namjerno te obmanjujući, kako bih ti, neslutivo ti daleka, mogla biti bližom, odugovlačeći trenutak u kojem ću se prepustiti bujici, jer ja to mogu, samo ako hoću, ali ti to ne znaš.
Moja je zastava već olinjala i potrgana, koliko je dugo i često koristim, jer moja je neshvaćenost pred tobom i pred drugima, u takvim i tome sličnim okolnostima, naprosto nepremostiva.
Čim više se trudimo uspjeti u onome, u čemu mislimo da bismo mogli, kroz svoj novi doživljaj, to smo manje u stanju isto ostvariti. Nijedna samoprisila nije toliko kontraproduktivna kao ona vezana uz odnos prema osobi koja nam udvara. Vrijeme koje nam je dano da upoznamo druge, odviše je kratko; biva sve kraće. Nekada su to bile godine, a s vremenom, zacijelo prebrzo, postali su dani, sati, tren, u kojemu, ako dovoljno brzo ne djelujemo, onako kako se od nas očekuje, nestati će prilika u kojoj smo mogli uhvatiti sreću, bez obzira što ona bila bi na čekanju, i sigurna kao mlijeko u vjedru koje se s vremenom može ispiti i kao jogurt. Za nju nikada nije prekasno ako znaš da na te čeka, i u toj hitrini koja od nas iziskuje da budemo brži i pametniji od vlastita tijela, misli i osviještenih potreba, mi zapravo zaobilazimo putove kojima bismo mukotrpno mogli stići do cilja. Ovo je doba ugušilo naš instinkt, posuvrativši našu glad da pustoš u nama, koju nam je darežljivo priuštilo, odagnamo pomalo neuhvatljivom potpunošću.
Kao što nerado dajem vodu cvijetu kojeg su otrgnuli, tako i sebi oduzimljem disanje, na momente, kada te promatram, kada sam sigurna da me ne uspijevaš razumjeti. Znam da je teško izaći iz matrice u kojoj su odavno, moguće neizlječivo, upisana sva tvoja poimanja.



Oznake: praznina, stanka gjuric

23.01.2015. u 14:08 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 19.01.2015.

OSPORENA ČEŽNJA

Gotovo neoprostivo malo je onih koje želimo uz sebe, dostojanstveno poput velikih, nesebičnih privrženosti, i izvan naših ložnica.


Ako ne zapišem zbog čega te ne želim, u mome pamćenju to će uskoro ishlapjeti, jer odluke koje donosi naš razum, a s kojima se tijelo nije moglo složiti, s vremenom blijede i gube na značaju, jednako kao i naši savladani osjećaji. U kamenoj ploči uklesan popis, izložit ću na nekom vidljivom mjestu, da se svaki put osvijestim kada pomislim na tebe, suočena s činjenicama koja se ne daju osporiti. Naučit ću ga na pamet poput tablice množenja, jer bih mogla zaboraviti da si opskrbljen nečasnim ljubavnim oružjem, i da ti je neopoziva zadaća raniti.
Ne znam biti krotkom. Jednako tako ne želim biti ležernom kao ti. Tu sam vrst nehajnosti odavno nadrasla, ali mi nije udobno ni u požudi kojoj ne mogu udovoljiti s muškarcem naprasno otpisanim. Za svagda. A kako bi i moglo? Donekle, tek kroz zadovoljenje neobuzdanim sanjanjem u prostoriji tijesnoj poput kutije šibica.
Negdje u meni zagubljena je spoznaja da postoje osobe od kojih želimo isključivo seksualnost, i da katkada čeznemo za vjerovanjem u privid, premda ne dovoljno dugo da bi nas to moglo učiniti sretnima. Gotovo neoprostivo malo je onih koje želimo uz sebe, dostojanstveno poput velikih, nesebičnih privrženosti, i izvan naših ložnica. Za tu je vrst svijesti ipak potrebno stanovito iskustvo, iako mnogima ni to ne pomogne. Kad bismo neke od naših naših partnera ili ljubavnika zadržali isključivo tamo gdje im je ponekad i mjesto, možda ih tada ne bi trebalo prebrzo mijenjati. Možda bi njihovo ostajanje uz nas potrajalo.
Zbog čega težimo dobiti više od onog što u određenom trenutku uistinu želimo? Jesu li nam jednom možda rekli da bismo na tome trebali ustrajati? Ako i jesu, bili su u krivu. Jer što je više od onog što smo katkad u prilici u sebe do kraja primiti? Moguće samo suvišak.
U svojoj si ruci jednom držao oblak, s kojim nisi znao što bi. U nekim svojim dijelovima bio ti je zapravo nepotreban. Trebao si samo njegovu odmaknutu razigranost. Da si ga uzeo čitava, opteretio bi tvoju stabilnost, možda čak i važnost. Ljudi nisu u stanju nadzirati svoje neopterećeno jastvo kada se suviše približe onom čemu je, samim time, udijeljena moć da ih zaokupi prekomjernom posvećenošću.
Zatvorimo se u svoje odaje s onim za kime žudimo, zabravimo vrata, i bacimo ključeve. Moguće nismo stvoreni za sreću, već samo za užitke, međutim, ponekad, kada, i ako to uopće shvatimo, već je prekasno, trčimo u mjestu, slomljeni u središtu iz kojega nema povratka. Postajemo ono što našoj prirodi nije dodijeljeno, ali se kao takvi uspijevamo nositi sami sa sobom i osjećamo sigurno. Već nam je nešto uzelo sebe, od nas, otkrilo nam mjesto odakle ne želimo otići, ali ne zato što bismo tamo bili ispunjeni, već stoga što smo u okovima zakašnjela saznavanja. Mislećem biću kao što je čovjek, dakle, njegova pretjerana revnost da bude do kraja vjeran onome što iziskuje njegova opčinjenost vlastitim potrebama, kadikad može samo odmoći.



Oznake: čežnja, stanka gjuric

19.01.2015. u 19:42 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 16.01.2015.

UZALUD

Dok me probada u trbuhu, i bol se penje po uzbibanu mostu do moje lijeve, načete pretklijetke, pomišljam nije li to možda od poljubaca, onih vještih, ali za mene prvih, koji još uvijek istražuju.


Ja sam od onih što traže uzalud, kojima nije dovoljna mladost. Koji vape za mekoćom podašna uzdarja, laticama duše. Otet ću vam nevinost i krivnju i pravednost, već samo snatrenjem i zaraznom ozarenošću. Svjedoci bit će razumijevajuća iskričavost u vlažnome oku mog pozlijeđenog psa, i njegov instinkt kojim opominje. Dok me probada u trbuhu, i bol se penje po uzbibanu mostu do moje lijeve, načete pretklijetke, pomišljam nije li to možda od poljubaca, onih vještih, ali za mene prvih, koji još uvijek istražuju. Nisu li oni u mene utkali bol, posadili je zanavijek, da me podsjeća na milozvučne sate koje provedosmo pritajeni ispod tijelima ugrijana pokrivala, umanjeni za strah od otkrivanja, utišani za brigu o slitini koju od tada iznjedrujemo na neprestano žedna nam usta.
Vaše su usne, svilenkasto klizave, pekle poput malih glačala. Uzdisali ste gotovo kroz jecaj. Koliko sam vas samo željela zadržati, u sebi i kraj sebe, a nisam to mogla! Prijetili su nametnutim obzirima, otvorenim licemjerjem. Polagala sam ljubavnu nezahtjevnost na vas i u mislima. Jeste li znali, danas se pitam, kada su vas od mene oduzeli, da je to bio iz nehata počinjen zločin. Nisu mogli prijeći preko rijeke, a da u nju ne zagaze, jer ispunjeni ogorčenošću bijaše bez neoštećena plovila, samo ste im vi bili ono što mišljaše da posjeduju, kao plodove u vlasništvu stabala.
Ona je sjedila u svom naslonjaču, i tiho nas promatrala. Nama bilo je svejedno, na nju se nismo ni obazirali; kao da ne postoji. Jedna žena kojoj ne znamo ni ime, koja, kao u zubarskom predvorju iščekuje da je pozovu.
I dok je sve prošlo, dok već sam zagrizla u tebe, osposobila za bijeg u moje neshvatljivo srce, u času kad mogla se oblikovati tvoja još neizgovorena riječ, tek tada ona je ustala i rekla: 'Sada ćemo otići'. Kao da te ona do mene dovela. Pomislih: 'Kamo? Zar nismo već otišli, srušili sve granice, zaobišli i ukinuli zabrane, ugušili mrak upalivši svjetlo, za svagda, ono danje na kojem sve se vidi, gdje nema potrebe za skrivanjem, dopušteno je ono što naša tijela žele i nitko nam nema pravo to uskratiti.
O, kako sam voljela vaš božanski dodir, lagan poput doticanja trepavicama! Da sam vas mogla utisnuti u sebe, ugravirati vašu pripijenost uz mene, neuklonjivo, učinila bih to, jer bili ste svakom svojom porom, svojom srži, spojeni sa mnom. Gotovo sam mogla opipati vas unutar sebe, poput progutanih gumenih igračaka. Značili ste nešto što ne da se imenovati, tijelu kojem jednom oduzet će ponos.
'I u šumi bili ste skupa, i brali gljive'- rekao je, i pritom još pridodao: 'Moraš paziti da ne uberete one otrovne.' Istina, ne bi ih znala prepoznati, ali ih zato ne bi ni kušala.
Tek si na samrtnoj postelji priznao jednu od svojih posljednjih misli, svojih davnih, neslućeno pogrešnih zaključaka. Dakle, ne znaš koliko si bio u krivu. Sada je kasno da te razuvjerim. Odgovorila sam: 'Da, šetali smo šumom i ubirali jagode.' Ljutito si uzvratio: 'Dosta. Umoran sam.' I to je ujedno bilo predzadnje što si mi rekao. Posljednje je bilo: 'Pazi na sebe. Obećaj mi'. Dala sam riječ, no nisam sigurna je li to bilo dostatno za tvoj spokoj.



Oznake: uzalud, stanka gjuric

16.01.2015. u 12:58 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 15.01.2015.

NETKO

Moja je spremnost neumoriva. Predanost u mojoj pripravnosti drži me budnom kako ne bih propustila vapaj ranjenika u nasilnoj daljini.


Noć je. Budna sam, i na straži. Čekam vas nekolicinu, vaš nenajavljeni dolazak. Dok vi negdje uzaman ratujete, ja bdijem nad mirom u kućici pored ceste, naoružana neumoljivom pozornošću, u ukočenoj, mračnoj tišini. Male su spoznaje utjeha, a velike radost. Čak i tada kada osjećam i znam da mojom krvlju kola nespokoj kojim ih imam potrebu pobiti. Ti mi se primičeš s leđa i zazivlješ moje ime, u mriještećem mraku, naizgled sretan. Ne možeš razaznati jesam li to ja, ili netko drugi u petominutnom nadziranju, smjeni podložnoj čestim promjenama. No, ja ne smijem govoriti, moja je zadaća upisana u statut obrane uravnoteženosti u kojem stoji: svaka reakcija je pucanj. U sebe. Onaj tko vam se približava mora znati tko ste. Nagađanju nema mjesta.
Uskoro će možda nahrliti horde slomljenih hvastavaca koji su još jučer bili djeca, dakle tek jednom, nakratko, i nikada više. Samo će crvenilo u njihovim očima ukazivati na skorašnji plač, potisnute suze koje nisu mogli do kraja isplakati. Moja je spremnost neumoriva. Predanost u mojoj pripravnosti drži me budnom kako ne bih propustila vapaj ranjenika u nasilnoj daljini. Još uvijek si iza mene, ne usudiš se koraknuti bliže, ne znaš pravila, ali osjećaš da nije poželjno previše se približiti onome tko je zadužen za očuvanje harmonije na štićenoj razdaljini. Ostat ćeš na tom mjestu ukopan u svoju uzbuđenost, sve do svitanja, kao proboden kopljem. Jer u tom trenutku ja odlazim na spavanje. Naše ure su neusklađene, i mojih tek nekoliko minuta drijemanja ti brojiš u satima. Naša neujednačena brojila i ritam pomažu mi, jer kad se vraćam na svoje stražarsko mjesto, tebe više nema. Lakše mi je obavljati svoju dužnost, znajući da iza mene nitko ne stoji. Ja se ne osvrćem, gledam samo naprijed. Tako je i propisano. Ni lijevo, ni desno, samo pred sebe, u budućnost koja je moguće umrla unaprijed, i ovim je časom sjedinjena s prošlošću, dok postoji samo 'sada', u kositru, neizmjenjivo. Možda sam statua, kao i ti koji se samo pokatkad pomaljaš, što možda ovisi i o sjenama, točki gledišta. Možda si uvijek prisutan, a možda samo si prikaza, nejasan lik u utočišnu mraku koji svejednako potajice podržava moju ustrajnost skamenjenu u vremenu. Na tom ću mjestu dočekati sva svoja sjećanja, stojeći mirno, i požrtvovno, nadajuć' se kako će, potaknut silom, pristići on, s potrebnim oruđem kojim će skršiti kovinu, iskopati nas oboje, zatvoriti poglavlje u kojem postojasmo kao dvoje i jedno, otuđeni, premda povezani nevidljivim nitima. Taj netko mogao bi ispisati posve novu povijest, najaviti sutrašnjicu do koje su danas zatrti svi naši tragovi... do ufanja, do sebe.



Oznake: netko, stanka gjuric

15.01.2015. u 11:44 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 13.01.2015.

PROMATRAČ

Kao pridošlica, prebjeg si iz sfere u kojoj ti ništa nisu oduzeli, ali ti mnogo nisu ni dali, već te pustili da čekaš na ljubav koju nećeš moći prepoznati, jer su ti ustegnuli alate kojima bi mogao razriješiti zagonetku sebe, koji bi te osposobili za čin samospoznaje kroz druge.



Već sada mogu osjetiti tvoje približavanje kojim se udaljavaš, kao na pokretnoj slici u kojoj te unatrag vodi tvoj duh pustolova kojem to je tek igra; koji režira snove bez da je ikada sanjao. Koji do sada nije iskusio gubitak, nikoga nije izgubio, ne dovoljno rano, ili možda još nikada. Čovjek koji nije upoznao patnju, kojeg nisu uspjeli povrijediti, koji nije tugovao, jer nije imao zbog čega, zaštićen kozmičkim oklopom od svega što bi u njemu moglo narušiti bezbrižnost, i nehotice je putovao prema usudu koji mu je dodijelio emocionalnu nakaznost, ugasivši u njemu obje polutke svjetlosti kojom je jednom zasjao samo na tren.
Naizgled (pre)dajući se drugima, on ostaje po strani, kao onaj tko sam sebe promatra s nužne udaljenosti, kako bi se dovoljno dobro proučio, svoj nastup učinio što uspješnijim. Bez maske na licu, prepušta se vlastitoj požudi, neoskvrnjen mogućom ranjivošću.
Kako bi nam itko mogao naškoditi, ako nismo u mogućnosti prihvatiti svoje ožiljke, prigrliti svoje rane, neosjetljivi na bol, ne stoga što bi nam bilo svejedno, već zato što nas život nije stigao oplemeniti, odustavši od nas u svojim fundamentalnim dijelovima, zaduženima za oblikovanje profinjene ljudskosti. Kada su ljudska osjetila umrtvljena, on nije u stanju reagirati, kao što se slijep čovjek ne može odazvati na nečiji pokret, jer ga naprosto ne vidi, ili onaj oslabljena sluha, ne čuje izgovoreno.
Neka od naših čula napuštaju nas sa starenjem, međutim, kada ona nisu nikada ni zaživjela, u smislu doživljaja neosporivog u svim elementima njegova postojanja, tada je riječ o drami duha nesvjesnog vlastita hendikepa. Netko bi na to mogao reći: 'Blago takvima', i možda su donekle u pravu, no sijući oko sebe svoju razmetnu sakrosanktnost, takvi ljudi žanju samonikla, nova odobravanja svoje nepobjedive samobitnosti koja ne nosi lice čovjeka. Ono je mješavina onoga što bismo mogli tek zamisliti kao postojeće u našoj mašti, no što ne pripada ničemu i ne dolazi s ove galaktike, niti je na njoj stvoreno. Ti si alien u svijetu fizičkog, posve nepotreban dimenziji čovječnosti, osim kroz svoje bivstvo kojim bez osobite svrhe naznačavaš svoje nedvojbeno postojanje. Kao pridošlica, prebjeg si iz sfere u kojoj ti ništa nisu oduzeli, ali ti mnogo nisu ni dali, već te pustili da čekaš na ljubav koju nećeš moći prepoznati, jer su ti ustegnuli alate kojima bi mogao razriješiti zagonetku sebe, koji bi te osposobili za čin samospoznaje kroz druge. U službi si istraživanja, kojim se želi dokazati da je nepovredivost itekako poželjna na mjestu nastanjenom ljudima koji ginu za ideale, kojima je razmišljanje o suicidu uklopljeno u svakodnevicu poput korice kruha kojom utajuju, zavaravaju glad, kao i onima koji nemaju dovoljno morala da poštuju tuđe vrijednosti, bezobzirno gazeći svetinje podržavane savješću koja hrabri čovjekov vapaj za dobrim. Poslan si s mjesta koje se ne da imenovati ni identificirati, no svakako jednog od nepreglednih predjela izgubljenih duša, kao što je uostalom, bar djelomice, ovo u kojem trenutno obitavaš, i antipod si svemu i svakome, kroz sve što, tek slućen, predstavljaš. Nikada nećeš posjedovati strukturu te, ni po čemu savršene ljudskosti, jer to naprosto ne postoji, no ljudi su ipak nosioci onog što ih na mnogim razinama čini odbojnima, premda njihova čovječnost u mnogo čemu može biti i jest naprosto zadivljujuća. Dakle, to nešto poslalo je tebe, neslomljivog, gotovo posve bešćutnog, robotiziranog, duhovno osiromašenog, mada nevinog u svojoj uvjetno rečeno krivnji, kojeg taj čovjek kojem se primičeš neće nimalo promijeniti. Jer kao što rekoh na samom početku, ti se približavajući udaljavaš, tek si promatrač i sudjeluješ isključivo umom u razlikovanju dobra od zla, ali tu razliku ipak na vlastitoj koži, kao ni srcem, ne uspijevaš osjetiti.



Oznake: promatrač, stanka gjuric

13.01.2015. u 13:32 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 09.01.2015.

MASLAC

Dolijevala sam vrelu vodu u kotao, možda i prečesto, pojačavala plamen; bijasmo poput tungara koje uživaju putujući prema umiranju. Mijenjala sam strane svijeta, pokazujuć' ti istok, gdje bio je zapad, ne nastojeći da te zavaram, već korigirajući perspektivu iz koje na mene gledaš.


Neću otići nikamo, ovdje je sasvim dovoljno hladno za duše koje su do sada iskusile sve nijanse zala. I ti ćeš ostati ovdje, jer nemaš kamo, svezan u okosnici svoje samodopadnosti kojom, kroz koprenu, promatraš druge, ne želeći vidjeti neprihvatljivo, svome - za odbojnu točnost- nespremnom oku. Mogla bih te naučiti kako da se vratiš tamo odakle, potišten, držiš da si zauvijek otišao, i kako da od tamo ne odeš nikada ponovo, niti u mislima. No ti si ipak odrastao čovjek, te kao i svi ljudi, proganjan posuvraćenom slabošću, i takvo što je gotovo nemoguće. Ali da umiješ, i da to mogu, znam da bi rastao, kao i ja u svome svijetu ispunjenom probirljivom podašnošću, ali i paklenim napravama… pod mojim prozorom, u predvorju, na dnu lončića za kakao, tjelesne temperature mažena, plišana medvjedića.
Jednom je prilikom On dugo imao u ruci sličnu posudu, sve dok nije iz nje iscurio crni barut, poput pijeska iz razbijene klepsidre. Oružje kojim će nas pokušati ubiti nikada nije ono koje uspijevamo primijetiti. Držao je, dakle, tu lažnu suricu u svojoj ruci, kao kakvu dragocjenost iz koje je, u sekundama koje se doimljahu poput prijetnje vječnošću, sipio prah i bezmirisno zloćudno srebro. Prizor je krasila okrugla plosnata baterija na kotačićima, povezana raznobojnim paukovim nožicama za središte mikrokozmosa u kojem su tajne očuvane u eteru, bezazlene poput soli u fildžanu namijenjenu gustoj turskoj kavi. Rekao si: ja je ne pijem. Možda se radilo o čaju. Tada.
Dolijevala sam vrelu vodu u kotao, možda i prečesto, pojačavala plamen; bijasmo poput tungara koje uživaju putujući prema umiranju. Mijenjala sam strane svijeta, pokazujuć' ti istok, gdje bio je zapad, ne nastojeći da te zavaram, već korigirajući perspektivu iz koje na mene gledaš.
Malo što užasava više od vjernosti kojoj su prekrili oči, nasiljem ušutkali jasnost njezina instinkta. Čovjekovo je licemjerje čini se potrebno kako bi mogao opstati na razini neumoljivo kontrolirane sumnje među drugima poput sebe, i koju stoga ne može obuzdati, niti obustaviti.
Gazili su preko nas ne osvrćući se, no zašto i bi kad bili smo bezočno otpisani, suočeni s neodgodivim krajem. Drugi neki ljudi u koloni čekaše na milost, još živahni i življi od nepobjedivosti u sebi samima, i nitko im nije rekao zbogom. Ostali su s nama.
Sad se topim. Ja sam samo maslac u kojeg i minusi u siječnju prodiru duboko, kvareći mu teksturu i okus, čineći ga spremnim za njegovo revno, ravnodušno uklanjanje.



Oznake: maslac, putar, stanka gjuric

09.01.2015. u 14:08 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 06.01.2015.

DRUKČIJE JUTRO

Povezana medaljastim kopčama, okovana spojem zlaćanih obruča koji tvore lančić nepravilnih gorskih kristala, utiskujući se u njih poput šiljatih cjelova, mamila je uzdahe.


Danas ću si darovati drukčije jutro. U sali za svečanosti, balove, vjenčanja. Sjesti ću za ukrašeni stol u kutu, naručiti šampanjac i kratki espreso. Bit ću sasvim sama. Mislit ću na tebe pod kacigom, u Bruniku, u trenutku kad se s očinskim osmijehom na oklopljenu licu spuštaš niz blagu padinu, i posve lagano, jer jedno dijete prati tvoje tragove u snijegu.
Moći ću se prisjetiti kako na osunčanoj terasi kafića u šarmantnoj, zabačenoj središnjici, mjestu tvoga odrastanja, razapet između ugaraka svakodnevice i magme sanjarenja, slušaš moje besmislice izgovarane u bunilu proizišlom iz činjenice što se prvi put nalazim s tobom. Želim te dotaknuti, a ne smijem; ne da mi otvoreno nebo, znatiželjni ljudi oko nas, moj shrvani skrupul kojeg svako malo podižem na noge i gotovo mazohistički zlurado osvještavam. Sjetit ću se tvojih poruka, tvojih kratkih pisama sad založenih u njedrima mog kućnog mezimca, spaljenih pod opsadom vojske ljubavnih emigranata, potopljenih, na dnu mora zadržavanih golemim, teškim kamenom koji iz njih iscjeđuje tvoju ispisanu, no ipak prikrivanu naklonost, vračajuć' je tamo gdje joj je i mjesto: u olupinu davno istrošenih uspomena. Svakim ću se gutljajem zavodljivog pjenušca spomenuti tvoga uranjanja u moj pogled koji bestidno klizi tvojim bedrom, dužinom čvrstoga, titrava mišića, i osjeća neobičan, umalo spokojem kažnjavan nemir. Budući oboje ispijamo kavu, na našu opijenost kao da utječe tek jedno od naših čula, i ja se pritom pitam je li to dovoljno, u čemu me moje teturanje razuvjerava. Posve nevidljivo posrćem u tvom pravcu poput prikaze koja se pomalja u nečijoj tuđoj stvarnosti, kojoj se ne vjeruje, jer bi je se moglo uplašiti. Oprez nas sprječava da vidimo očito, iz kog razloga se ono pretvara u priviđenje, viziju proisteklu iz žudnje za pustolovinom, bijegom iz zamalo ubojite jednoličnosti. Mi se svejedno milujemo osmjesima, dok te opčinjavam sladostrasnim pomilovanjem. Još nekoliko gutljaja Brut Royal Pommeryja 68., i garave gorke žestine iz šalice od žada koja me odvodi u posve drukčija sjećanja: narukvicu na mojoj sićušnoj ruci koju mi daruje moj tada tridesettrogodišnji otac. Dražesna 'braćolet' koja će obilježiti moje djetinjstvo, jer pri svakom pogledu na nju sjetit ću se onog najljepšeg. Povezana medaljastim kopčama, okovana spojem zlaćanih obruča koji tvore lančić nepravilnih gorskih kristala, utiskujući se u njih poput šiljatih cjelova, mamila je uzdahe. Mnogo sam je više promatrala, nego nosila, premda sam to činila podosta kasnije, već kao djevojče, no nikada se zapravo nisam voljela kititi. I premda to jest nakit, u kontekstu darivanog, na mnogo je načina, puno više: Obilježje, pečat. I koliko god je možda u tom momentu, kao poklon, bio lakomo časovit, ipak sam tim ljubavlju ispisanim mineralom u kosti, i danas vođena do tada nedostatno prepoznate umilnosti jednog čudesnog, sjetnog muškarca.
Dvorana bit će pusta, samo ću ja u njoj i dalje sjediti, uzdrmana od vrućeg i ledenog, utopljena prizivanom negdašnjošću, i konobar koji, zagledan kroz prozor promatra snježne pahulje koje osjećam na svojoj koži, mada znam da su zamišljanje. Ne razumijem samo, kako znadem i to da ih i on isto vidi.



Oznake: jutro, stanka gjuric

06.01.2015. u 14:04 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 04.01.2015.

UTVRDA


Moji me koraci sami navode nepogrešivim pravcem, dok god razmišljam složenom, staloženom jezgrom sebe koja me održava na površini, sačuvanu.



Moje trenutno boravište moja je tvrđava i moje skrovište. U njemu te volim ganutljivom ljubavlju postojano privržene životinje. Ne mogu izaći iz sudbine koju mi je namijenilo tvoje usporeno, precizno pomicanje. Želiš me zadržati u ljusci iz koje sam potekla, zakrpati moje kričeće rane svojim toplim dahom. Nikako nisi mogao znati da poslije tebe neću ljubiti druge. Ne stoga što ne bih mogla, već zato što ne želim. Mnogo toga dobrog u meni nestalo je tvojim odlaskom, dok je ustrajalo ono nepoželjno. Strepim od Svoga nepoznatog. Potrebno mi je sunce u koje ću moći netremice gledati, biti ogrijana nepokolebljivošću neophodnog. Moji me koraci sami navode nepogrešivim pravcem, dok god razmišljam složenom, staloženom jezgrom sebe koja me održava na površini, sačuvanu. Donekle sve je onakvo kakvo i očekujem da bude, poput ustajale, zamućene, bezopasne i pitke tekućine. Sve što prekoračuje taj prag, oduzimlje mu odanost dužnosti, priliku da bude ništavno čak u svojoj odgođenoj poniznosti. Jučer sam rekla svom psu: 'Nikada tako nisko nedostojno kao čovjek.'
Kada vas uspijevam prozreti, vi ste i dalje odlučni u svojoj prijetvornosti, i bezbrižni ste pred samima sobom. Moje vas otkrivanje tek okrzne poput paperjaste lepeze, gotovo pomiluje kretnjom istinoljubivosti. Jer onaj tko nije iskren prema samome sebi, ne može biti ni prema drugima, osjetiti udarce njemu nepoznate čestitosti.
Zatajit ćete mene, ali ne znajući, kroz to, iznevjerit i sebe, izdati me duboko u svojoj nutrini do koje, svojom spoznajom, ne možete doprijeti. Poneke čestice vas, svojim malenim dijelom, unatoč svemu ostaju nezatrovane, čiste kao tek rođena vjernost. Ako to ikada uvidite, svejedno bit će već kasno; ako uspijete dotaknuti srž iz koje ste nastali, opipati je i prepoznati, shvatiti da nema ničega vrjednijeg i snažnijeg od (takve) poniznosti. Možda ću vam biti naklona i dalje, u priči kojoj sam sama dopisala kraj. U sobi s mirisom muškarca, dima cigarete, slasti i razbluda. Dotaknut ću vas usred gomile, pronaći u bilo kome, usnuti s vama i kada se sve u meni opire toj, za mene posve nepotrebnoj prisnosti, jer svoju utvrdu želim samo za sebe, u trenucima kada nesvjesno u meni postaje moj dom u koji ulaze i imaju pristup samo zauvijek, neiznuđeno otišli.




Oznake: utvrda, stanka gjuric

04.01.2015. u 14:06 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 31.12.2014.

ODLAZAK

Silvestrovom bolujem od nenadahnuća. Strpat ću nas u postelju prije nego oboje uspijemo uzdahnuti. Nešto u meni zaboravlja da ti si već tamo.


Danas ćeš umrijeti i istodobno biti nanovo začet. Neću znati da te više nema, da si bio, i biti ćeš opet. Skidam sa sebe tvrdokornu ljušturu, po meni kaplju nečije uskipjele suze. Netko za mnom žali; nije sretan zbog onog što postajem. Ušuškavam se u pjenu s babicom balavicom, moruzgvama i vilinim konjicem. Tvoje igračke vise nada mnom poput ozlojeđenih, tupih sjekira. Tu se nalazi i tvoj radio, lampa, tvoj maleni despotski češalj… I to je uglavnom sve. No, nikada ničega više nije ni bilo.
Lažem. Silvestrovom bolujem od nenadahnuća. Strpat ću nas u postelju prije nego oboje uspijemo uzdahnuti. Nešto u meni zaboravlja da ti si već tamo.
Ne možemo obraniti nikog tko je odustao, tko to ne želi. Dobro je znati da nitko od nas nije uistinu spasitelj, niti to može biti. Nemoćni smo poput balave slingure na mome mokrom dlanu, koju drobi slatka voda. Nije nam ovdje pogodno. Jagodice mojih prstiju već su smežurane kao netom otrgnute iz požara. Nama treba začin u toj vodi koji će nas učiniti lagodno smrtnima, barem kao što je, u željama, zbrojem, daleko nam more.



Oznake: odlazak, smrt, Silvestrovo, stanka gjuric

31.12.2014. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 28.12.2014.

DAR

Tvoje su oči boje lavande, a još jučer bile su tamne kao mokra glina. Gubim se u njima, ali ne dovoljno dugo. Kada si to otišao, u kojem je času to postalo konačno? Tko li se je, nadnoseći se nad tvoju postelju udaljeniju od mezgre, svojom skrbi usudio taknuti tvoj obraz koji je svojom postojanošću dokazivao sebe?


Moj pas u dnevnome boravku vozi slalom unatrag. Napolju je snježna mećava, Isus se rodio prije samo nekoliko dana, i unatoč ugodnom ozračju koje dopire izvana, čini se kako su ljudi podjednako tjeskobni i uznemireni. Što li nas čeka pod slojevitim, mrzlim nanosima, i hoćemo li se moći ogrnuti potrebnom količinom topline i brižnosti? Suvišno je razmišljati o tome što su sve čovjeku oduzeli, jer što god mu činili, nitko i nikada ne može mu uzeti ono najvažnije. Zna li on to baš uvijek? Neki od nas su u sebi čvrsto zatvorili vrata, kako bi ih ponovno mogli širom otvoriti, jer kroz sitničavu sumnju iz koje sramežljivo izranja nepokolebljiva vjernost životu, nadovezuje se neuništivo ufanje.
Gledam te kako odlaziš, ne osvrćući se za prošlošću. 'Posve ispravno', zaključujem, jer u trenucima u kojima šutke kazujemo zbogom, ne postoji ništa bitnije od samoga odlaska, sadašnjosti koja je već budućnost, u stanju smo je jasno vidjeti, i nitko je od nas ne može mijenjati. Tvoje su oči boje lavande, a još jučer bile su tamne kao mokra glina. Gubim se u njima, ali ne dovoljno dugo. Kada si to otišao, u kojem je času to postalo konačno? Tko li se je, nadnoseći se nad tvoju postelju udaljeniju od mezgre, svojom skrbi usudio taknuti tvoj obraz koji je svojom postojanošću dokazivao sebe? Jesam li te mogla voljeti više, i jesi li ti to uopće mogao znati, dok si u vrućici tonuo u svoja buduća sjećanja na danas kojima upravlja ono što je nemoguće pokopati. Pristizanja ljubavi i umiranja praćena su gotovo nevjerojatnom ljepotom. Produhovljuju li nas takva stizanja stoga što su nezaobilazni dio mreže neophodnih ciklusa u našemu životu, ili zato što se time u potpunosti oslobađamo u nama godinama taloženog čemera? Što li nam to donosi smrt, a što ljubav - a što nas proljepšava? Možda baš oslobođenost od svake stege.
Bilo je to davno; moj bolešću ostarjeli otac, stajao je pri vrhu stepeništa govoreći mi prije mog odlaska 'Ne zaboravi kupiti kakao bez šećera'. Bio je mlad i zanosno lijep muškarac. I u tom trenutku bio je takav, samo to nitko nije vidio osim mene. Zidovi su tu da nas štite i od pogleda, pa i dok cvjetamo i dok naš blještavi sjaj zapravo nagovještava gašenje. Nikada te neću zaboraviti. I ti kao i on, hodali ste istim putem, i ne znajući, kao što ne znaju ni oni koji tek dolaze. No, kako da prepoznamo stoji li pred nama ljubav, ili smrt, kada je oboje isprepleteno ljepotom začudne neočekivanosti. Podjednako nam je darovano, ali s vremenom i oduzeto. Na svoj način, oboje.
Ništa nije naše, osim onog što u sebi nosimo. Naša djeca nisu naša, kao niti naši roditelji. Sve nam je tek posuđeno, na kratko dodijeljeno kako bismo mogli izgraditi sebe, graditi druge, primati ih u sebe. U dnu duše sami smo sa sobom, i plivamo bez pojasa do samoga svršetka. Zagledate li se duboko u svoju unutarnjost, što možete vidjeti? Samo svoja djela. Sami ste po sebi dar samima sebi, ukoliko ste dovoljno iskreni prema svojoj samotnosti u vječnosti, i u stanju je prihvatiti takvom kakva jest.




Oznake: dar, stanka gjuric

28.12.2014. u 12:26 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 23.12.2014.

ISIJAVANJE

Vi drugi ni ne slutite koliko mi je malo trebalo da vas napustim. Jer dok god hodamo po žici, naša je ranjivost odgođena, kao i suosjećanje. Moje postojanje ovisi o mreži ispod mene koja će me, ako padnem, u njoj zadržati samo ako je nisam izmislila. I upravo zato potrebno je vjerovati. Bezrezervno.


Prolazim gradom. Kao kad sam izranjala iz vrutka zavodljive mladosti, svi muškarci gledaju u mene. Sada mi je točno devedeset. U zrcalu se prepoznajem jedino stoga što se svakodnevno suočavam s osobom koja nadmašuje svoju sazrelost s -razinom prihvaćanja - potrebnim odmakom, na tajnoviti neočigled. Žena u koju gledam beskrajno je dobrostiva prema slici zarobljenoj u neodloživost. Tu nam mogućnost dopušta tek ogledalo, premda nam jednako tako oduzima onu drugu: da svoj rast i sazrijevanje uočavamo i osjećamo isključivo kroz tuđi pogled. Ništa nije tako nemilosrdno, a istodobno tako samilosno kao starenje. Da sam zaspala u tridesetoj i probudila se sada, znala bih tko sam, samo svojim srcem.
Muškarci koji mi dolaze ususret, zastajkuju, žele biti u mojoj blizini, dodirnuti me, porazgovarati sa mnom. Različitih su godišta, kako oni od dvadeset, tako i od osamdeset. Čim se zaustavim kraj nekog izloga, istoga trena kraj mene zastanu barem trojica. Jedan od njih mi se obraća, i mi nastavljamo s razgovorom poput dugogodišnjih prijatelja koji su dugo čeznuli jedno za drugim, ali se nisu imali prilike susresti. U njegovim očima primjećujem opčinjenost. Što mu je? Što je, napokon, meni? Kao da mogu letjeti. Što mi je? Snježne pahulje lagano padaju usred proljeća. Mada sam, po kriterijima današnjega doba, odavno zagazila u duboku vremešnost, još uvijek sam lucidna i dobre percepcije. Odjednom sve mi se čini mogućim, ništa nije nedostižno. Hvatam pahulju i zadržavam je na dlanu gdje ostaje živom sve dok je ne odlučim pustiti. Ovo je moj hod po žici ispod koje je prostrta mreža. Je li tako bilo i ranije? Je li moja zagledanost u sebe ikada bila tolikog intenziteta da sam se mogla promotriti izvana kao onaj tko lebdi nad samim sobom? Jedino se na taj način mogu izliječiti, mislila sam, tako da se dušom vinem, koliko god mi je dopušteno.
Na licima mladića primjećujem radost, dok na onima starije gospode, zabrinutost. U mom svijetu sada je obrnuto, ili ne postoji ovo potonje. Ti me čekaš u Gradskoj kavani, u našemu separeu na spratu gdje možemo biti sami i držati se za ruke. Mislim da ću pred tobom drhtati. No, ovog trenutka dok sam uz izlog, a uz mene stoje prekrasni muškarci, na trenutke te zaboravljam, jer sam, u tijelu, s njima. Odavno znam da sam ženska verzija bećara. To iz mene ne može tek tako otići. Želim ostati ovdje, na ovome mjestu, i u sebe upiti sve slasti onih koji mi nude nektar, svoju jedva zadrživu požudu. Zakasnit ću na sastanak s tobom zato što sada najljepše pjevam upravo zahvaljujući tebi. Kakve li ironije! Ispunjena sam tobom, a želim ostati ovdje, okružena mladošću, i poput vampirice usisati njezin dah, kroz krv, do samoga kraja. Ovo je moje posljednje ljeto, i ne smijem ništa propustiti.
Zaljubljeni ljudi isijavaju neobjašnjivom ljepotom. Jesmo li sebe ikada mogli voljeti više nego u periodu kada smo voljeli nekoga drugog?
Ti si jutros ustao rano i otišao u potragu za svojom cjelovitošću. Još sam šaputala, jer bio je mrak koji od nas iziskuje utišalost, i taj balon tmine nipošto nisam željela probušiti. Vi drugi ni ne slutite koliko mi je malo trebalo da vas napustim. Jer dok god hodamo po žici, naša je ranjivost odgođena, kao i suosjećanje. Moje postojanje ovisi o mreži ispod mene koja će me, ako padnem, u njoj zadržati samo ako je nisam izmislila. I upravo zato potrebno je vjerovati. Bezrezervno.
Moja majka potiho otvara vrata, i kao u mome djetinjstvu, ulazi u moj san nenajavljeno. „Ne trebam te ovdje“ - govorim joj. Na tom sam mjestu samoj sebi roditelj, samoj sebi ljubav.
Momci oko mene koje ne prestajem dodirivati usnama, ne znaju da to činim samo zato što sam zaljubljena.



Oznake: isijavanje, starost, ljubav, stanka gjuric

23.12.2014. u 11:01 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 05.12.2014.

VRLINA KOJA BOLI

Upitala sam samu sebe je li to možda moje novo skrovište, moj čamac za spašavanje u kojeg se ukrcavam svaki put kad mi se brod samo okrzne o hrid. Pritom sam svakako uvijek bez pojasa, oslobođena bilo kakve stege, rušim pred sobom sve prepreke, lagano koračajući kao da ih niti ne primjećujem; zapravo lagodno prolazim kroz njih.


Svojom najvećom vrlinom smatram snalažljivost, no pitam se je li i kod drugih poput mene, ponekad usko povezana s negativnošću koja iziskuje korake svojevrsne nepromišljenosti? Naime, upravo me ta moja vrlina navodi na nerijetko vrlo usredotočeno traženje kriznih, naoko bezizglednih situacija, umalo od sebe njihovo izvolijevanje. Kao kada si uskraćujem nešto što ne moram, međutim bez čega ne mogu funkcionirati, a kada moja dosjetljivost dostiže svoj apsolutni, impozantan doseg. U takvim se situacijama osjećam zaista do kraja ispunjeno. S obzirom da, barem u današnje vrijeme, takove prilike i nije potrebno posebno tražiti iz razloga koje nije potrebno navoditi, jer smo svakodnevno suočeni s raznim vrstama ograničenja, pokušat ću vam predočiti kako je to bilo u vrijeme kada taj tip prepreka nije postojao, barem ne za mene, ili ja za njih nisam znala.
Budući da su me manje-više oduvijek čuvali i mazili, a naročito, što je pomalo neobično, ali je istina, u mojim ranim dvadesetima, kada sam, uz svoga tadašnjeg momka započela živjeti pod određenom paskom, svojevrsnim staklenim zvonom, kako mi se kojim slučajem ne bi dogodilo nešto loše, ne bih ni znala za tu svoju sposobnost, da se sa svojom sestričnom nisam zaputila na nekoliko dana kod prijatelja u grad nedaleko Milana. Ukratko, naše je putovanje završilo na način da smo toga subotnjeg popodneva, na povratku kući, zabunom našeg bistrog vozača ostavljene na pogrešnom aerodromu (on je, na žalost, čim nas je iskrcao, otišao natrag), a zbog prevelike udaljenosti do druge zračne luke, više nismo imale vremena stići na naš avion, zbog čega smo bile primorane ostati u zračnoj luci Linate. Slijedeća loša okolnost bila je ta što smo kod sebe imale samo dinare koje nijedna mjenjačnica nije željela promijeniti u lire, jer u to vrijeme naš je novac očigledno bio bezvrijedan, a do grada, kako bismo vratile karte, nije imalo smisla otići, s obzirom da su agencije već bile zatvorene, dok pak zrakoplovna kompanija na aerodromu nije bila zadužena za rješavanje te vrste problema. Bijasmo temeljito uzdrmane, sve dok se u meni nije probudio dugo sputavani genije dosjetljivosti. Do tog sam trenutka samo grčevito plakala.
Da skratim: sutradan se sretno vratismo kući jutarnjim vlakom. Predugo bi trajalo da opisujem kako sam uspjela, na našu radost, i štono se kaže 'po propisu' izbaviti nas iz toga svojevrsnog pakla, jer bijasmo vrlo mlade, i do tada nikada na taj način, i bez ikakve zaštite, a još k tome u stranoj zemlji, ali od tada uvijek dobro provjeravam, ako me itko vozi, jesmo li krenuli prema pravoj destinaciji, ukoliko grad u kojem se nalazim ima više od jedne zrakoplovne luke.
I na kraju, zbog čega sam danas odabrala pisati upravo o toj temi. Naime, jutros sam bila na mjestu na kojem sam uvijek stranac, a ipak se osjećam kao kod kuće. Turist na svojem, za druge sasvim običnom, ali za njega vrlo uzbudljivom putešestviju. Upitah samu sebe je li to možda moje novo skrovište, moj čamac za spašavanje u kojeg se ukrcavam svaki put kad mi se brod samo okrzne o hrid. Pritom sam svakako uvijek bez pojasa, oslobođena bilo kakve stege, rušim pred sobom sve prepreke, lagano koračajući kao da ih niti ne primjećujem; zapravo lagodno prolazim kroz njih. Na momente u sebi hrlim prošetati atrijem kao na modnoj pisti, dok pozivam svoga omiljenog paža da me otprati u jednu od dvadesetak konferencijskih dvorana, kako bih tamo pogledala sliku koju gotovo nitko zapravo nikada ne primjećuje. Umivenu sebe u njoj.


Oznake: vrlina, stanka gjuric

05.12.2014. u 15:44 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 02.12.2014.

DOŠAŠĆE

Mučno je živjeti u mraku tako dugotrajne želje. Htjela bih da moje sjećanje nestane, da ga mogu, unatoč svemu, zaboraviti, izbrisati taj dio prošlosti, naprosto ga prebrisati kao na papiru školskom gumicom.


Trenuci radosti u vrijeme došašća odavno su i nepovratno ostali daleko iza mene. Za taj me period sada vežu samo momenti u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica, i gotovo potresno suočenje s adventskim vjenčićima na vratima bolesničkih soba. Na svakim vratima po jedan mali vijenac, poput malenih srdaca koja kucaju za one unutra. Jedan od najtužnijih prizora u mome životu. Trenutak zdvojnosti u kojem ne znam u kojoj se sobi nalazi ON. Prostorija bolničkih sestara je prazna, kao i hodnik u kojem dugo stojim i čekam. Na kratko se zaustavljam kod svakog ulaza, ne bih li osjetila nalazi li se ondje, želim začuti, prepoznati makar uzdah, kašalj, riječ, jer ne želim zaviriti. Iz sobe broj četiri izlazi jedna osoba, i u tom času osjetim da bi mogao biti tamo, i zaista jest. Leži u mračnoj sobi, miran i topao kao tek na kratko ugasla svijeća. o Naš posljednji susret.
Kako da onda ikada više te predblagdanske dane doživim ikako drukčije nego kroz nadu i vapaj koji su zauvijek umrli. Advent je za mene vrijeme koje bih najradije prespavala do početka nadolazeće godine. Mučno je živjeti u mraku tako dugotrajne želje. Htjela bih da moje sjećanje nestane, da ga mogu, unatoč svemu, zaboraviti, izbrisati taj dio prošlosti, naprosto ga prebrisati kao na papiru školskom gumicom. Znam da bih pritom izgubila i mnogo toga lijepog, ali svejedno. Međutim, hoću li to ikada, na bilo koji način, moći? Zauvijek zaboraviti. Mada ne vjerujem da starost sa sobom nosi tu vrst zaborava, unaprijed joj se radujem. Štoviše, većina ljudi u poznim godinama itekako dobro pamti sve što se dogodilo nekada, dok zaboravlja blisku prošlost. Kada bi postojala pilula za postizanje zaborava, bez predomišljanja bih je popila s čašom fina sojinog mlijeka zaslađena medom. Možda će takva tableta za koju godinu i postojati, mada bi meni bila potrebnija sada.
Razmišljam o tome kako ljudi ponekad, nakon dugotrajne bolesti, naprosto odustanu od života, izgube volju, nemaju snage više se boriti, zbog čega i umiru. Jer ionako oslabljen organizam u takvoj će situaciji uvijek popustiti. Kad bi čovjek znao koliko je volja snažan čimbenik u ozdravljenju, a najčešće zna, opet bi postupio isto, jer on o tome ne odlučuje; to je nešto duboko u njegovoj psihi, što više ne želi više živjeti. Kako da mu onda volju vrate oni u kojima je ona također, možda čak nepovratno, zaspala?
Sa svoga prozora upravo promatram ukrasne, svjetleće pahulje koje padaju s vrha hotelske zgrade. PTSP, to ima svatko od nas, cijela naša ojađena zemljica. Svi smo mi povremeno, zatočeni u svojim osobnim tamnicama, krećemo se kao u snu, nogama zalivenim betonom hodamo u mjestu. Toga smo čak i svjesni, ali dio našeg tijela refleksno upire prema kretnji na koju smo navikli, kao slomljena krila ptice koja bi željela poletjeti, ali se ne može uzdići, jer je ranjena. Mi smo mjesečari koji hodamo rubom litice i samo nas Bog čuva da se ne strmoglavimo, kao i naklonjenost tišine i noći. Svatko od nas svoj križ nosi sam, i nitko mu u tome ne može pomoći. Kad bismo mogli biti sigurni da nam je sudbina određena i nepromjenjiva, da baš ne možemo ništa mijenjati, možda bi nam bilo lakše, ali samo možda, i samo u određenim trenucima, jer čovjekova se patnja, njegovom vjerom u Boga nimalo ne umanjuje. Unatoč tom vjerovanju, on tijekom života kreira svoju sasvim posebnu vjeru u život, koja se prije ili kasnije pokaže ''kaznom za grijehe koje su počinili neki drugi, davno prije njega.
S koje god strane promatrali, on je ovdje da ispašta, kao i oni koji dolaze, i nikome drukčije nije suđeno. Svatko od nas živi u svome privatnom zatočeništvu koje je, za njega, kažem: možda, sudbinom odabrano, a moja je tamnica upravo razdoblje došašća u kojem samo čekam da prođe vrijeme.



Oznake: Advent, došašće, stanka gjuric

02.12.2014. u 11:43 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 28.11.2014.

TREĆE OKO

Da li, dakle, autentičnost naše fizionomije (ne uvijek, ali najčešće) izvire iz slike koju vidimo u zrcalu, s fotografije ili videa, ili isključivo iz nezabilježive slike koju proizvodi ljudsko oko koje nas promatra?


Usporedite li svoju sliku u zrcalu, sa slikom sebe na fotografiji koju ste snimili istoga trenutka, u tom istom ogledalu, primijetit ćete razliku. No, fotografirate li se uobičajenim postupkom, a ne posredstvom zrcala, činit će vam se da ste ponovno sličniji osobi kakvu poznajete opet iz, odakle drugdje nego - zrcala. Međutim, mnoga nas zrcala prikazuju ponešto drukčijima, iz čega bismo mogli zaključiti kako nerijetko iskrivljuju.
Da li, dakle, autentičnost naše fizionomije (ne uvijek, ali najčešće) izvire iz slike koju vidimo u zrcalu, s fotografije ili videa, ili isključivo iz nezabilježive slike koju proizvodi ljudsko oko koje nas promatra? Promotrite nekog koga dobro poznajete, u ogledalu, i vidjet ćete koliko se njegov odraz razlikuje od slike koju bilježi vaše oko u izravnom suočenju s njegovim licem. Kako da onda doživimo sebe, točnije svoje lice, kada ga samo drugi mogu na taj način vidjeti izvana? Ni jedna pokretna slika, kao ni nijedna fotografija ne može nas prikazati onakvima kakvima nas doživljava ljudsko oko, i to ne samo zato što smo u filmu ili na slici prikazani plošno, već stoga što oko uspijeva zabilježiti ono što ne može nijedna tehnološka tvorevina. I zbog toga nam ponekad filmske zvijezde uživo izgledaju posve drukčije nego na ekranu, u prirodi nerijetko čak mnogo ljepše.
Pitam se bi li samo apsolutno simetrična lica, a kod čovjeka lijeva i desna strana nikada nisu posvema jednake, mogla ispuniti neskrivenu težnju zrcala za slikom koja je vjerni odraz onoga što prikazuje? No, ne postoje tako savršeno simetrične fizionomije, što doduše ljudsko oko jedva da i zamjećuje.
Dakle, jedino bismo se izlaskom iz sebe, mogli doživjeti onakvima kakvima nas drugi vide, i kakvi zaista jesmo, mada dopuštam da nas svatko drukčije vidi, ili zapravo preciznije rečeno: nismo svakome (jednako) interesantni. Tom su mogućnošću, na stanovi način, 'počašćeni' jedino identični blizanci. Kada bi u čovjeka bilo moguće ugraditi treće oko, koje bi on bio u stanju, kao s kakve opruge, izvući iz sebe da bi se promotrio, tada bi o sebi mogao bolje i prosuditi.


Oznake: oko, oi, stanka gjuric

28.11.2014. u 16:15 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 24.11.2014.

BRODOLOM

U svojim te mislima vidim u momentu kad se rastajemo, jer jednom moraš zauvijek otići, budući da nas razdvaja ono nešto više od nas samih, a što bismo željeli da nestane upravo tada, u trenutku našeg odvajanja.


Preda mnom je bijeli papir. Da barem jest. Nije, nego ledeni ekran kompjutora. Danas sam ručala pizzu sa šunkom i popila čašu točenog tamnog piva. Valovi su nepodnošljivo visoki, i da ne bih posrnula, ili pala, držim se za golemi drveni stol presvučen zelenom čohom. Osjećam kako se snažno ljuljamo; zašto bih inače taj stol tako grčevito stezala? Ovo već pomalo zvuči poput brodskoga dnevnika. Misli mi lutaju, premda znam da moram biti koncentrirana, jer unatoč tome što je, očito, nevrijeme, potrebno je nastaviti sa zapisivanjem događaja u plavo uokvireni virtualni notes. On je poput svojevrsne crne kutije - sofisticirana, neuništiva bilježnica. Više nije hladni monitor, ili možda jest, ali sada to odjednom nije ni važno, jer smo u nekom drugom vremenu, možda čak prije naše posljednje velike životne prekretnice.
Dakle, misli mi ipak bježe u stranu, u neki kutak, taman, ali prozračan. U njemu susrećem zanimljivo biće, međutim nisam sigurna je li čovjek, mada dozvoljavam da bi mogao biti i više od toga. Nudi mi vreteno. 'Što će mi vreteno?' pitam ga. 'Ono vam je samo putokaz, poslužit će vam umjesto kompasa', kaže. 'Ja imam kompas. Ne možemo na brodu biti bez kompasa, to valjda znate', odgovaram. 'Vaš je kompas zastarjelo pomagalo', kaže mi to, po svojoj prilici nadbiće, i nastavi'…a moje vas vreteno može odvesti tamo gdje biste željeli poći, a ne znate da želite. U tome je bitna razlika'. I tako ja uzeh vreteno, ravnah se po njemu, i mi potonusmo. Kamo je zapravo krenuo naš brod, i kamo je trebao stići?
Mislim na tvoje lice, onaj mali grč ispod donje usne, lice koje ne odaje žudnju kao sva druga lica. Ne može ga se takvog i tada ne cjelivati, u tom trenu kada je uhvaćeno u sjeni vlastite izdaje, nepovratno, jer ga moj um nestrpljivo pohranjuje i zaključava u sjećanje. I čini mi se kao da si tu kraj mene, kao da te promatram. Osmjehuješ se tek s natruhom blagosti koja prerasta u razdraganost stiješnjenu nekom neobjašnjivom sjetom. Takvog te vidim. Tvoja je požuda snažna i zdrava, samo što moguće dosad nije nailazila na pravi odaziv. Vođenje ljubavi je poput plesa, ovisi o osjećaju za ritam i sklad, podjednakoj uživljenosti i gibanju koje je istinsko stapanje. To je jedina stvarna umjetnost instinkta u čovjeku, pod uvjetom da svoj dar nije u sebi zatomio, to harmonično kretanje, prepuštanje osjećajima i mogućnost njihova iskazivanja. Oduvijek sam smatrala da ljudima u seksu nerijetko vladaju njihovi interesi, jednako kao i glupost, te i dalje držim da je iskonska, nepatvorena strast, pa čak i ako hoćete: samozadovoljna, samo za povlaštene: uzvišena bića i zaljubljene.
I premda ti nisi taj kojeg želim, kako da te ne volim, dok svoje ruke držiš sklopljene i naizgled nepotrebne mojima, iščekujući zamišljeni otkucaj moga nepodijeljenog pripadanja, što ja ne mogu ili ne želim razumjeti. U svojim te mislima vidim u momentu kad se rastajemo, jer jednom moraš zauvijek otići, budući da nas razdvaja ono nešto više od nas samih, a što bismo željeli da nestane upravo tada, u trenutku našeg odvajanja. Zbog te neispunjenosti u nama, koja postaje nedosegnutost, mi ostajemo i bez posljednje prilike za dodir. Krećući svatko svojim putem, prema tramvaju, kući, nepovratu…



Oznake: brodolom, stanka gjuric

24.11.2014. u 16:21 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 08.11.2014.

PLACEBO

To je ona vrst samozavaravanja koje se, iz užitka, želi produžiti što je moguće više, jer znamo da nam ono u zrcalu u kojem se dodiruju i isprepleću naša imaginacija, mogućnosti i stvarna činjenja, umnožavaju sliku svih naših nastojanja, bila ona s jedne ili s druge strane stvarnosti.



Fil i ja, u našemu domu, od kutija za šibice gradimo zamišljeno zagrebačko naselje. Slažemo kutijice koje pretvaramo u kuće i raznobojni papir koji nam glumi ulice i dvorišta. Doimamo se poput zatočenika koji u nemogućnosti da izađu napolje, grade izvanjski svijet na stolu za objedovanje. U svakom slučaju, u svojoj imaginaciji zadržavamo se u pedesetak kvadrata stana iz kojeg jedno od nas nema potrebu izaći. Stvarni svijet postoji samo za ono drugo. Zajedno tvorimo mikrokozmos satkan, dijelom od maštanja, dijelom od zbilje. Ponekad, doduše, u različita vremena, jedno od nas se ponada da će ono drugo usvojiti njegov način, krenuti njegovim koracima, jer premda u dnu sebe osjeća da je to nemoguće, katkad se želja pojavi samo na tren. Jedna izgovorena misao, jedan pogled upućen u određenom pravcu, način na koji oko zatreperi, navedu ga da posumnja u svoj izbor, i to nas, oboje, nakratko obraduje.
To je ona vrst samozavaravanja koje se, iz užitka, želi produžiti što je moguće više, jer znamo da nam ono u zrcalu u kojem se dodiruju i isprepleću naša imaginacija, mogućnosti i stvarna činjenja, umnožavaju sliku svih naših nastojanja, bila ona s jedne ili s druge strane stvarnosti.
Tijekom naše igre, u sebi sabiremo sve što imamo, sve što nam je preostalo. Od mrvica lažne privrženosti, do neartikuliranih obećanja. Jer negdje smo po putu pomalo sve izgubili; i ponos, i nadu, i samopouzdanje. Možda će sad biti teže, budući da smo svjesni kako darove koje smo mislili da posjedujemo, nikada nismo ni imali, ljubav koja nas je obasipala poljupcima, pretvarajući se u oblik života bez čega, izgledalo je, ne možemo postojati. Ipak, tu je spoznaju mnogo lakše prihvatiti, zbog činjenice da, unatoč svemu, bez te zablude, ne bismo doživjeli tu količinu, istini nenadomjestive radosti. Dakle, čak i ono što realno ne postoji, kroz hinjenost rađa živahnim mladicama. Reći nekome da ga volite, i pokazivati mu to, pretvarajući se, čini se rađa jednakim osjećajima, kao kada doista mislite to što činite i kazujete. Rezultat je u konačnici podjednak. U tom trenutku, na neki način milujete srce budućeg junaka koji će se jednom, bude li saznao za vaš kukavički čin, posramiti zbog vaše prijetvornosti, no u sebi ostati istodobno i raskoljen i čitav.
Mi nikada nećemo biti u stanju u potpunosti razumjeti postupke drugih, i njihovo poimanje zbilje, što ne mora značiti da je, doživljajno, manje stvarno. Jer naša su maštanja pokatkad istinskija od naše stvarnosti.






Oznake: Placebo, stanka gjuric

08.11.2014. u 10:48 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 29.10.2014.

MARK

U šarenim, uskim bermudama od lateksa, hodao je plažom, lijep kao odmotani bombon. Kao dvanaestogodišnja curica u njega sam gledala kao u umjetničku sliku, budući nisam mogla s njime komunicirati, osim saznati njegovo ime i odakle je.


Kako bih ikada mogla zaboraviti Marka, jednu od mojih prvih -naizgled bez osobita razloga- upečatljivih djetinjih ljubavi? Upoznasmo se za moga ljetovanja sa školom u Dramlju. 'Where are you from?' - upitala sam ga, jedva se na to prisilivši, jer sam primijetila da na mene ne obraća naročitu pažnju. Momčić je, kao i ja, očigledno znao engleski, no kako se kasnije uspostavilo, mnogo manje od mene, ili je samo htio da tako izgleda. 'From Roterdam' odgovorio je bez ustezanja, ali i bez osvrtanja, zagledan u more u kojem su mu očigledno bile mnogo zanimljivije ribe za čiji je ulov pripremao udicu, tek perifernim vidom primjećujući svoju vršnjakinju do sebe. Smeđokosi dječačić od sunca posvijetljele, bakrene boje kosice, i osunčana, bakrenasta tena. U šarenim, uskim bermudama od lateksa, hodao je plažom, lijep kao odmotani bombon. Kao dvanaestogodišnja curica u njega sam gledala kao u umjetničku sliku, budući nisam mogla s njime komunicirati, osim saznati njegovo ime i odakle je. Uglavnom je pecao, i šetao po plaži, za svoju neodloživu aktivnost tražeći što pogodnije mjesto. Čak se i ne sjećam da sam ga uopće vidjela kako se kupa, dok sam se ja sa svojom ekipom, već poplavjela od boravka u vodi, nabacivala loptom, grohotom se smijući, ne bih li pridobila makar djelić njegove pažnju. Nalazio se u društvu starijeg brata, vanjštinom nimalo nalik njemu, i znam da sam pomislila kako to dijete mora da je posvojeno, jer nimalo ne sliči ni svojim roditeljima.
Nisam sigurna je li me percipirao kao nekoga tko se za njega zanima, ili mu je to bilo potpuno nebitno, budući da većini dječaka te dobi djevojčice nisu nimalo važne. No, ja sam o njemu konstantno razmišljala, kako za vrijeme doručka, i užine koja se uglavnom sastojala od paštete namazane na crnomu kruhu, koju su đaci svakodnevno donosili na plažu, u košarama, u trenucima kad je moj mali Holanđanin bio u kući ponad plaže na objedu s bratom i roditeljima, tako i u vrijeme večere i neposredno prije spavanja, kao i, naravno, po samome buđenju. Neprestano mi je bio u mislima. Ujutro, pri dolasku na naše mjesto uz gat, prvo sam njega tražila pogledom, i ako ga ne bih odmah ugledala, nisam mogla uživati u igri s prijateljima dok god nije došao. Jednoga se dana ipak nije pojavio, što me nagnalo na pomisao kako se vratio kući, što se na žalost pokazalo točnim. Zbog činjenice što se nisam uspjela s njime oprostiti, žalovala sam umalo kao da mi je umro netko vrlo blizak. Budući nismo razmijenili adrese, jedno smo za drugo, zaključih, time bili zauvijek izgubljeni.
Dugo nakon toga zamišljala sam kako putujem u Rotterdam, i tamo ga susrećem sasvim slučajno, na ulici, i iako sam do danas dvaput posjetila Nizozemsku, preciznije - Amsterdam, i to tek unazad desetak godina, u Markovu gradu nikada nisam bila.
Za razliku od mene koja ga se i danas nerijetko spomenem, on se mene zasigurno više ne sjeća. Zapravo sam iz njegova spomena vjerojatno nestala onog trenutka kada je otputovao iz Hrvatske, iako ni za vrijeme našega boravka u Dramlju po svoj prilici nije o meni mislio.
Još negdje u kući mojih roditelja čuvam priču o našemu susretu koju sam neprestano iščitavala u određenim periodima unutar nekoliko godina iza našega susreta, i bilo mi je drago što mogu pročitati misli djeteta kakvo sam bila tada, osjetiti senzibilitet djevojčice koja samo što nije ušla u pubertet, i koju je takvo iskustvo na poseban način obilježilo upravo zbog te činjenice. Premda me je čitanje tih davno ispisanih redaka o susretu s Markom, u određenoj mjeri rastuživalo, istovremeno je on sam, kroz taj zapisani spomen o našemu kratkom susretu, postao neodvojivi dio mene, jer sam svoje sjećanje na njega, na poseban način uspjela zadržati u sebi, izgleda, zauvijek.
Malo je takvih doživljaja vezanih uz ljude koji nam nešto znače i nakon toliko godina, premda s njima nemamo nikakva doticaja, a koje nosimo u sebi od davnina. Čak i kada te osobe nisu činile apsolutno ništa, već samo postojale toga trenutka kada smo bili i mi, na određenom mjestu, u njihovoj neposrednoj blizini, uspjele su u nama ostaviti neizbrisiva traga, jer smo ih na neobičan način zavoljeli. Iz stanovitog su razloga postali sastavnicom našeg življenja ponad same stvarnosti, u nekim elementima koje, moguće, nismo ni spoznali, a ako, i kada ih spoznamo, shvatimo da su upravo oni zaslužni za ishod određenih događanja, kroz postojanje u našemu sjećanju koje nismo do kraja imenovati, a koje upravlja našim postupcima tek kroz našu podsvijest. Tako je i taj maleni Mark kojeg se često i danas sjetim, naročito kad sam na moru, i kada ugledam sličan prizor našemu: dječaka na molu, i djevojčicu koja ga zadivljeno gleda, i možda kao i ja tada, s oprezom i nježnošću tananih paukovih nožica, dodiruje bijele, pahuljaste dlačice na njegovu zlaćanu potiljku.






Oznake: rotterdam, stanka gjuric

29.10.2014. u 13:40 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 19.10.2014.

PROCJENITELJ

Kad ljudski snovi promaše svoj cilj i dotaknu jezgru neostvarivosti, on će u tome redovito sagledati neuspjeh, jer zadovoljstvo sretnim promašajem umijeće je koje ne poznaje.


Nerijetko manjkavo iznesena tvrdnja vezana uz čovjekovu mogućnost ostvarivanja svega onog što odista želi, samo je površno dotaknuta bit izvanredne ljudske sposobnosti da i bez imalo truda postigne zamišljeno.
Možete li se ubrojiti u one koji su uvjereni da će doći do onog za čim žude, koji u to nimalo ne sumnjaju? Razlika između onih koji su sigurni u realizaciju svojih htijenja i onih koji se njihovu obistinjenje tek nadaju, je kao između nepogrešiva predskazanja i slijepa nagađanja.
Mnogi od nas od rana nauče prepoznati količinu svoje usmjerenosti na određeni cilj, kao i sposobnost dosezanja istog, zbog čega se ne pitaju je li ono čemu teže, ozbiljivo, već hoće li time biti zadovoljni kada se jednom ostvari.
Naši se snovi ispunjuju kada ni djelićem svoga bića u to ne sumnjamo, o čemu ne odlučuje naša volja, već nedokučivost naše unutarnjosti. Rekla bih da svi snovi za koje instinktivno osjećamo da ih ne želimo ostvariti, uglavnom budu na vrijeme zaustavljeni na razini ugode zamišljenog, premda tu neželjenost u sebi nikada ne osvijestimo. Jednako držim da većina nas naprosto posjeduje urođenu moć razlikovanja snovitosti zbilje, od zbiljnosti izmaštanog, i živi u harmoniji s tim veličanstvenim predosjećajem koji ih vodi kroz njihovu iskonsku, neobmanjivu bit. Međutim uvjerljivost ljudskih želja ponekad ovisi i o darovitosti prepoznavanja vjerojatnosti njihova obistinjenja. U nama se najčešće neće razviti čežnja za onim za što intuitivno osjećamo da nije naš zacrtana, sudbonosna predodredivost. Naše naoko podjednako snažne želje, u svojoj supstanci vjerojatnog, mogu biti dijametralno suprotne; svaka će sebe zanijekati ili priznati kad stigne čas da same sebe objelodane.
Čovjek će, kada i nije osobito darovit za raspoznavanje kapaciteta ostvarivosti vlastitih snova, svojim stilom života dokazati da ono za čime je žudio, a nije se ispunilo, nije ni bilo ono čemu je nagonski težio. Premda se nerijetko dogodi da unatoč realizaciji svoje želje, nije zadovoljan postignutim, to mu iskustvo omogućuje sagledati sliku zahvaljujući kojoj će, u svojim nadolazećim prohtjevima, moći raspoznati potencijalnu krivotvorinu.
Neostvarivanje njegovih htijenja između ostalog često ukazuje da je svoju nakanu nadrastao nečim daleko važnijim, čega nije ni svjestan, niti će možda ikada biti, jer put kojim kroči, od njegove ga namjere ponekad zna uspješno udaljiti.
No on će, na žalost, malokad biti zahvalan na neostvarivanju željenog, ali će se bez ustezanja pokloniti svemu onome što je slijedilo njegovu zamisao, ma kako se činila pogrešnom. Kad ljudski snovi promaše svoj cilj i dotaknu jezgru neostvarivosti, on će u tome redovito sagledati neuspjeh, jer zadovoljstvo sretnim promašajem umijeće je koje ne poznaje, s obzirom da ga takvim ne uspijeva spoznati. Ne jednom će loše procjeniti i odabrati ono što mu ne pogoduje, te biti ushićeniji, što je teže dosegnuo svoj cilj, no jednako će tako biti silno utučen ako ustanovi da dostizanje istog nije vrijedilo truda. Jer katkada on je jednostavno samo loš procjenitelj.









Oznake: procjena, procjenitelj, stanka gjuric

19.10.2014. u 10:11 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 26.09.2014.

NEODOLJIVOST

To talijansko u Jacku kao i ono britansko, može se primijetiti, tek sada u njegovim tridesetima, no možda mnogo više kroz temperament nego tjelesnost. Posredstvom te mješavine, iz čega je proistekla najbolja moguća kombinacija muške zavodljivosti, kroz njegove se kretnje i način ophođenja s novinarima može primijetiti finoća i umilnost kojom osvaja.


Postoji glumac u jednoj američkoj seriji, koji me, možda je čak nedovoljno reći - opčarava. Jedan je od rijetkih muškaraca, ako ne i jedini, pred kojim sam u stanju zadrhtati poput adolescentice. Produhovljenost njegovih crta lica, koja je u potpunom nesuglasju s bojom njegova glasa, no koja mu, unatoč tome pristaje, drži me prikovanom za ekran samo zbog nekoliko scena u kojima se pojavljuje, a pratim je po drugi put, naravno, isključivo zbog njega. Zanimljivo je što sam za njega saznala zapravo sasvim slučajno, prepoznavši ga, i ne sjećam se u kojemu filmu, a tek zahvaljujući liku kojeg tumači u spomenutom serijalu, u kojem je gotovo posve prekrivena lica, zbog čega se njegova ljepota, (kakve li ironije!) jedva može nazrijeti.
U sebi ne nosi ništa od feminizirane lijeposti kakva čovjeka ponekad odbija, već one koja plijeni, autentične muškosti, no ne bih ulazila u detalje njegova izgleda, osim koliko je nužno za ovaj esej, jer ionako nikome nijednu osobu ne možemo vjerno dočarati samim opisom.
Jacku je u toj seriji tek nešto više od dvadeset godina, a s obzirom da je danas već prešao tridesetu, dade se primijetiti kako je u međuvremenu izgubio, premda u ne osobito značajnoj mjeri, dio privlačnosti, ili je točnije reći svježine koja proizlazi uvijek i isključivo iz rane mladosti. I inače sam mišljenja, a vjerujem da u tome nisam usamljena, kako su i žene i muškarci zapravo najljepši najčešće do maksimalno svoje tridesete, pa čak i oni kojima priroda u tome i nije bila osobito naklonjena. Kao da se iza toga spušta zavjesa, kao u kazališnoj predstavi, u kojoj vizažisti, svaki put, iza svakog završenog čina rade sve naglije preinake u našemu izgledu.
Dakle već iza tridesete kod većine se može zapaziti (mada, naravno, kao i u svemu drugome, i u tome postoje iznimke), kako se čovjekova vanjština postepeno urušava; započinje jedva zamjetnim gubitkom svježine, doduše sporo, ali na njegovu nesreću, odviše dosljedno, sve do samoga kraja.
Jackov pogled više ne sjaji kao ranije, ne na taj način, a osmijeh, u kutovima njegovih usana vidljivo umanjuje količinu iskazane radosti, već na žalost okaljane životnim spoznajama, mrvicom više za svako proživljeno loše iskustvo, na njegovu svejednako lagodnu putu.
Zrelost, dakle, čini da budemo manje privlačni no što smo bili u dvadesetima, rajskoj dobi u kojoj je svatko ljubak, jer mladost je sama po sebi prekrasna, pa čak i oni najmanje atraktivni u mladenaštvu nose dozu zamamnosti koja pripada samo tom razdoblju. U toj dobi toga nisam bila svjesna, no sada kada znam, primjećujem je posvuda, no budući da je riječ, kako o nasljednoj i kratkotrajnoj privilegiji, tako i onoj koja u tom dijelu života malo koga ne zahvaća , ne bismo joj se ipak trebali diviti kao nečem nedostižnom. Osim toga, fizička ljepota, čak i kod onih koji je uspiju zadržati dulje no što je to uobičajeno, i prije čovjekova konačnog kraja, uspješno umire.
Unatoč tome što moj mladi Huston više nije isposnički mršav i ne posjeduje onaj nekadašnji sjaj, ipak u je zadržao neuništivog sebe od prije deset godina, kojem ne mogu odoljeti, jer ga samo takvim i vidim. Kao zaljubljenik u ljepotu, pred njom uvijek treperim, upijajući svaki njen djelić. To nije krasota koju bih željela posjedovati na način kao što drugi misle da posjeduju lijepe ljude (ili to žele), već u kojoj uživam samo je promatrajući, i što me jedino zadovoljava. Sve više od toga moglo bi biti suvišno. Čovjek od fizičke zavodljivosti ne bi trebao tražiti ništa više od onog što mu ona sama, vizualno nudi. Ona mu katkada ne može dati ništa povrh svoje tjelesnosti. Zbog čega tražiti van nje nešto što možda i ne postoji, a ukoliko i da, to svakako nije ono za čime tragamo na slici.
Ja kroz Jackovu naočitost ne zahtijevam i dopadljivost njegova karaktera, koju možda posjeduje, što nije nevažno, no da bih mogla voljeti njegovu pojavnost, osim njegova izgleda ništa mi drugo nije potrebno. Naravno, riječ je o filmskome glumcu, pa je to utoliko smislenije.
Huston ima jedan od najljepših osmijeha s kojima sam se ikada susrela. Osmijeh pomalo britanske povučenosti, u kojem se nazire ni premalo ni previše, u svojoj nesavršenosti jednostavno savršenih, predivnih zubi. To nije tip tzv. američkog osmijeha, kao uvježbana pred zrcalom, u trenutku kad se primjerice zagrize u nevidljivu jabuku, ta vrsta osmjeha i te širine. Već biste se samo zbog toga mogli u njega zaljubiti, načina na koji obara pogled, tek nakratko, ali dovoljno često da oda svoju neodoljivu stidljivost i smjernost, dok prolazi crvenim tepihom s kojeg se tek povremeno ljubazno osmjehne gomili izbezumljenih obožavatelja. U tome trenutku čini se kao da kroz nevinost kojom naprosto isijava on ne zna prepoznati ni zlo, barem ne kada je upućena izravno njemu, što i ne čudi ako znamo da je odrastao takoreći pod staklenim zvonom, zaštićen od mnogih nepoželjnosti izvana, odgajan u obitelji dojmljiva pedigrea.
Hustonov tadašnji smiješak, kada još nije bio poznat u široj javnosti, nosi čak nešto od djetinje sramežljivosti. Samouvjerenost u njemu, međutim, s vremenom je izgradila vrstu osmijeha koji je i dalje fascinantan, no ne sadrži ništa od one nekadašnje nedužnosti, kakva je proizlazila iz njegove mladosti iz koje je, i cjelokupno -kao takav- izvirao.
Jack i genetski nosi (budući po očevoj majci u sebi ima talijanske krvi, a po majčinoj je strani potomak britanske aristokracije) nešto od senzualnosti koja pripada britanskoj sorti, vrst suzdržanosti, nimalo odbojne, već koja naprotiv, neodoljivo privlači. Pod tim, dakako, ne mislim na distanciranost, jer se i u ovome osvrtu nastojim zadržati isključivo na tjelesnom (mada je jedno od drugog teško ili nemoguće odvojiti), već izraz lica u kojem, je kroz blagost njegova osmijeha, i njegov pogled jednako takav, budući se prilagođava cjelokupnoj ekspresiji lica. Čovjekov se osmijeh rijetko dade odvojiti od njegova izraza očiju,kada su udruženi, iako ponekad možemo susresti ljude koji unatoč smijanju ostaju tužna pogleda, no to je već tema nekog drugog, možda budućeg eseja.
To talijansko u Jacku kao i ono britansko, može se primijetiti, tek sada u njegovim tridesetima, no možda mnogo više kroz temperament nego tjelesnost. Posredstvom te mješavine, iz čega je proizašla najbolja moguća kombinacija muške zavodljivosti, kroz njegove se kretnje i način ophođenja s novinarima može primijetiti finoća i umilnost kojom osvaja. Kada sam samu sebe priupitala bih li ga voljela upoznati, moj odgovor bio je niječan, i to samo zbog toga da ne uništim sliku koju u sebi nosim, jer katkada, nakon što upoznamo ljude kojima se zbog bilo čega divimo, ostanemo razočarani. Ja ga u sebi želim zadržati onakvim kakvim sam ga prisvojila pri našem prvom susretu, onom u kojem on mene nije vidio.
S obzirom na njegovo impozantno rodoslovlje i status kakva trenutno posjeduje, pitam se jeli mu moguće ostati netaknutim u području koje se tiče njegove prirodnosti, ili će kao i većina, podlijeći značaju vlastite važnosti, izgraditi oko sebe bjelokosnu kulu nadmenosti, jer neposrednost i jednostavnost pripadaju samo najvećima; možda samo genijima, neovisno o području u kojem djeluju.
Jack ima, ili je imao, sve predispozicije da zadrži samo to najbolje u sebi, neovisno o dijelu karaktera koji ga može prikazati drukčijim, ali ne i u onom o kojem trenutno govorim: skromnost iz njegovih dvadesetih, još nenaviklim da primi sve ono što se pred njim prostire, unatoč činjenici što mu je njegovo podrijetlo dalo pozamašnu prednost. Za razliku od mnogih drugih, on kao izuzetno lijep mladić nije trebao hoditi trnovitim putem kakvim prolazi većina holivudskih glumaca. Njega nisu smjeli, niti mogli iskoristiti ni na koji od nedoličnih, u Holywoodu itekako učestalih načina izrabljivanja onih koji se u glumačkome svijetu nastoje afirmirati.
Po njegovu se životnom putu već dade primijetiti kako je svaki njegov do sada učinjeni korak pomno isplaniran, s obzirom da mu nisu ni na koji način, ni prerano, dopuštali da se uključi u svijet showbiznisa, unatoč po obiteljskoj liniji, neupitnim i bezbrojnim prilikama. Na koncu konca on se zaštitio, vjerojatno mudro savjetovan, i svojim razmjerno ranim ulaženjem u brak i osnivanjem obitelji koja pruža stanovitu sigurnost i utočište. Rekla bih kako je u taj nemilosrdan svijet koji puno daje, ali mnogo i uzima, krenuo izuzetno pametno osmišljenim putem, no podaren svime opisanim, kada je riječ o njegovu uspjehu, što me posebno raduje, ne bi trebao imati nikakvih poteškoća, i od njega u tom pogledu doista mnogo očekujem.



Na fotografiji: Jack Huston

Oznake: ljepota, stanka gjuric, muškarci, žene, mladost, JACK HUSTON

26.09.2014. u 17:01 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 23.09.2014.

IMITATORI

Svaki je znalac u stanju osjetiti krivotvorinu, ali i ne samo ekspert po struci poput primjerice književnog kritičara, već i onaj tko je sam književnik, s obzirom da se poezija piše iz nadahnuća i ne podnosi nijednu vrst izmišljanja.


Kako prepoznati izvornog pisca od onog koji je samo odličan imitator? To može biti poprilično teško, budući da je preduvjet za detektiranje autentičnosti nečijeg književnog djela, raspolaganje stanovitim, nemalim znanjem. Prije no što zaključimo da je nešto 'plagijat', moramo, dakle, baratati određenim činjenicama, a to mogu ponajprije, u tom sektoru dobro upućeni stručnjaci, ali ponekad i oni koji posjeduju vještinu za tu vrst prepoznavanja.
Često puta, ljudi koji se nikada nisu bavili pisanjem, već su s tom aktivnošću započeli u kasnijoj dobi, svojim tridesetima ili još kasnije, iz primjerice ljubavi prema čitanju, ono što napišu rijetko je kada originalno, a kada jest, najčešće je nekvalitetno, dok pak je nerijetko -ono dobro napisano- samo vjerna imitacija. Dakle, kada je riječ o imitatorima, ipak se radi o talentu, međutim budući da autori istog ne posjeduju vlastiti, autentični glas, moraju posegnuti za tuđim.
Poznajem osobu koja je pisala podosta lošu poeziju, no onog trenutka kada je otkrila autora u čije se pjesme zaljubila, istog je trena preuzela njegov stil i njezini su stihovi postali znatno boljima. Međutim, osjetilo se da u njima nema prirodnosti, istine, osim što se dalo naslutiti i koga oponaša. Doduše, i ona pripada skupini onih koji su s pisanjem započeli u kasnim četrdesetima, tako da takav razvoj nimalo ne iznenađuje. Doduše, svakome netko može biti uzor u pisanju, što ne znači da će kopirati i njegov stil pisanja, a falsifikatori to pokatkad čine čak i tematski.
Masama je moguće sve podvaliti, naročito na Internetu, jer je to nerijetko jedino mjesto gdje ljudi nešto pročitaju, tako da ne čudi što onda imaju i lažne uzore, mada oni kojima je pisanje vokacija i koji su s time započeli u djetinjstvu (za razliku od onih, koji kao i većina djece u pubertetu ponešto pišu, poput pjesama, no vrlo brzom s istom aktivnošću prestaju), ako ih služi inspiracija i mentalno zdravlje, nastavljaju s time do kraja života. S nadarenošću za pisanje čovjek se rađa, kao i s darovitošću za slikanje. On ne može tek tako odjednom postati izvrstan crtač, ako to nije bio i prije, a jednako je tako i s književnim stvaralaštvom. Može se samo prisiliti, iz različitih, samo njemu poznatih razloga, da se bavi nečim za što nema talenta, premda moguće posjeduje sposobnost za imitiranje. Vrlo mladim pjesnicima potrebno je da pronađu svoj originalni glas, no čak i kroz povremenu promjenu stila, samo mijenjaju svoj vlastiti način izražavanja, ne preuzimlju ga od drugih, jer ono su što predstavljaju: pravi pisci, rođeni takvima.
Mnogi su, primjerice, stihoklepci vrsni u kreiranju stihova, imaju besprijekoran osjećaj za ritam, i zaista pišu dobro, međutim uvijek se i kod svakog tko piše na taj način, a bez inspiracije, što je vrlo često slučaj, osjeti kada je stih isforsiran, a kada proizlazi iz čovjekove nutrine.
Svaki je znalac u stanju osjetiti krivotvorinu, ali i ne samo ekspert po struci poput primjerice književnog kritičara, već i onaj tko je sam književnik, s obzirom da se poezija piše iz nadahnuća i ne podnosi nijednu vrst izmišljanja. To nije pripovijetka koja traži fabulu i koja, dapače, oživljava kroz maštu autora koji je osmišljava. Neki od laika mogli bi reći kako uopće nije važno što je izvorno, a što vjerna kopija, dokle god je dobro, međutim ipak jest bitno, barem kao fenomen koji zahtjeva stanovitu kategorizaciju poput one u pjevačkom biznisu. Kada je na primjer dobar oponašatelj određenih pjevača kao što su Josipa Lisac, Goran Karan, itd., svrstan u skupinu imitatora, jer nije u stanju vlastitim glasom išta otpjevati, tada je to posao koji se, kao takav, iznimno cijeni, a imitator ponekad ima bar toliko poklonika koliko i pjevač kojeg oponaša. Kada bi se osobe, koje oponašaju tuđi stil pisanja, kao što to čine imitatori pjevača, odlučili otkriti, na način da priznaju kako primjerice imitiraju stil J. D. Salingera, tada bi to bilo moguće sprovesti u djelo, ovako pak oni (p)ostaju piscima koji vatreno ustraju u obmani svojih čitatelja, i u kojima tek rijetki prepoznaju krivotvoritelje. Katkad su toliko vrsni u imitiranju, da se i onom kojeg oponašaju, na trenutak može učiniti kako je riječ o njegovu vlastitom rukopisu.
Kao i kod imitatora pjevača, i za oponašatelje u književnosti, pretpostavljam kako je preduvjet da su dobri sluhisti, stoga što je i u pisanju vrlo bitno osjećati ritam, kako bi se vjerno mogao kopirati onaj kojim se određeni pisac izražava. Ta sposobnost možda i pripada stanovitoj podvrsti umjetnosti, jer premda je imitacija, jest i majstorstvo.
Ako trebam odabrati što mi je draže, štivo darovitog imitatora ili loše napisana autohtona proza, radije ću se odlučiti za ovo potonje. Oduvijek sam bila pobornik originalnosti, pa makar bila i loša.



Oznake: imitator, stanka gjuric

23.09.2014. u 13:48 • 6 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 21.09.2014.

VODA

Čovjeku je često bitna tek činjenica što se može smatrati vlasnikom očaravajućeg prizora.


Dok su trenutno mnoga područja u Hrvatskoj, na žalost, potopljena, ja vodu, žudeći za njome, sanjam. Već dugo u sebi raspredam o tom svojevrsnom fenomenu, a prije nekoliko godina sam objavila i knjigu svojih snova, radnjom ponajčešće vezanih uz rijeke, more, potoke, jezera ili ocean. Na neki mi je način neobjašnjiva moja opsjednutost vodom, s obzirom da nisam dijete s mora, iako su moji korijeni po majci, djelomice vezani uz primorje, ili preciznije Rijeku.
Nadam se da nitko ne smatra kako je bogohulno što baš sada pišem o toj svojoj naklonosti, no na to me potaknuo sinoćnji san. Usnula sam da sam zamijenila stan sa susjedima sprat iznad, s čijih se prozora pružao pogled na rijeku, što je bio i jedini motiv moje odluke. Po useljenju u njihov dom, toliko sam se žurno željela približiti rijeci, da se nisam obazirala ni na činjenicu da je napadao snijeg, već sam bosa gacala po njemu preko uzanog drvenog prijelaza, da što prije stignem.
Ispostavilo se da su moji susjedi sasvim zadovoljni mojom garsonijerom, dok mene u njihovu golemu četverosobnom stanu nije zanimalo ništa osim pogleda. Poželjela sam nazvati mamu i reći joj da dođe istoga časa, prije no što se predomisle, budući je postojala mogućnost da zauvijek zadržimo naše zamijenjene stanove, kao i da uživamo, makar samo nakratko, u novom i drukčijem.
Još i sad osjećam silinu sreće pri pogledu na rijeku, s kakvom se ne može mjeriti moj ushit na javi pri sličnome doživljaju, s obzirom da nikad nije takvog intenziteta: uranjanje pogledom u njezinu magičnu mirnoću i pitomost, postojanje kojim nikome prijeti, kao što ni vatra u kaminu nije zastrašujuća, već korisna i zadivljuje.
To me istovremeno podsjeća na moj prošlogodišnji boravak u amsterdamskom hotelu, s čijeg se prozora pružao pogled na prizor iz moga često sanjanog sna. U Amsterdamu sam također i prvi put duže boravila toliko blizu vodi, svega dva ili tri metra od nje.
Vjerujem da me nešto dublje povezuje s njome, iskonsko i snažnije od same ljubavi, dakako ne na način kao što ljudi inače mogu biti zaljubljeni u jezera ili more, s obzirom da mene ona naprosto opčinjava.
U mome snu, osjećajno otprilike kao tada u Amsterdamu, bilo je gotovo nemoguće podnijeti ljepotu širokog, vodenog prostranstva. Poželjela sam stajati na jednome mjestu i satima samo gledati u njega, mada je to bilo na osebujan način bolno kao i većina onog što svojom energijom, prožimajući čovjeka do same srži, utječe na pojedine ljude.
U mojim pak snovima, naročito onom koji se redovito ponavlja, radnja se uglavnom odigrava ispred prozora ili u prizemlju višekatnice u kojoj stanujem, a pred kojom se prostire pogled na more, jezero i sl. Netko bi mogao prokomentirati kako sam u nekom od svojih prijašnjih života zacijelo živjela u takvim ili tome sličnim uvjetima, te je to razlog što sam vodom toliko obuzeta.
Čovjek je, doduše, oduvijek imao potrebu boraviti blizu vode, jer osim što ona predstavlja život, jedna od nezanemarivih pobuda za to svakako je i sam pogled na nju, jer očarava. U njoj zaista postoji nešto magično, a vjerujem da zadržavanje blizu vode, pa makar na način da je se promatra s prozora, iscjeljuje dušu. Ono što se ljudima nudi kroz njihovo okno, nije nikada bilo nevažno, napokon i hotelske sobe okrenute prema moru ili jezeru svakako su traženije od onih s pogledom na dvorište. Međutim, unatoč tome, ta je potreba donekle precijenjena, ne u situaciji kada smo negdje otputovali, već u našem svakidašnjem životu. Naravno da nam je bitno da naša okna nisu okrenuta zidovima, no čak se i na najljepši mogući prizor, s vremenom naviknemo, te nam pogled na njega više ne predstavlja ugodu, niti ga zapravo primjećujemo. Čovjek svoj pogled kroz prozor nerijetko voli mnogo više zbog onih koji ga dolaze u njegov dom, dok on, moguće, svoje uokvireno prozirno staklo u stanu jedva i primjećuje, ili mu služi samo za to da provjeri kakvo je vrijeme. Njemu je često bitna tek činjenica što se može smatrati vlasnikom očaravajućeg prizora.
Moja nekadašnja susjeda iz Čakovca svakog je dana po nekoliko sati provodila naslonjena o prozorsku dasku, promatrajući šetače u parku, kao na televiziji. No, to su davnašnje navike ljudi koji nisu odrastali uz tv ekran, i ta im je praksa bila dijelom dnevne razbibrige, tako da vjerujem kako i njezin običaj motrenja pješaka, ne iz interesa za praćenjem nečijih navada, već iz zanimanja o događanju u neposrednu susjedstvu, potječe od nekada. Uvijek bi znala reći kako gleda u cvjetnjak preko puta, na ulazu u park, ne želeći priznati da je zanimaju prolaznici, s kime je tko u društvu, i kako su odjeveni, interes posve razumljiv za ljude u malim mjestima.
Vlastiti pogled kroz prozor, svatko dakle doživljava na svoj način, i svakome služi prema njegovoj potrebi. Kada ja otvorim zastore, vidim sliku iz svoga sjećanja pri primjerice izlasku na terasu amsterdamskog hotela, ljubak mostić koji vodi do plaže venecijanskog Lida, klupicu na sisačkoj šetnici uz Kupu, čujem žubor samoborskog potočića, dakle ono što mi je blisko, što sam doživjela ili pak nekoć sanjala.



Oznake: voda, rijeka, more, stanka gjuric

21.09.2014. u 10:51 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 16.09.2014.

SPOLNI NAGON

Dakle, nisu samo ljudi ti koji češće imaju želju za snošajem, jer je očigledno posjeduju i životinje, no one to rade samo u vrijeme parenja isključivo stoga što im je tako priroda namijenila, a tek povremeno dopustio čovjek.


Netko je nedavno na facebooku postavio pitanje: 'Zbog čega je želja za seksualnim činom neprestano prisutna samo kod ljudi, ne i kod životinja?'. Po onome što sam uspjela primijetiti, a to sam mogla, kad je riječ o životinjama, samo na primjeru pasa, a naročito zahvaljujući činjenici da sam imala i ženku i mužjaka, mogu reći da je spolni nagon jednako prisutan i kod (te vrste) životinja, s obzirom da su oboje, dakle i mužjak i ženka, vrlo često zadovoljavali svoj seksualni nagon samozadovoljavanjem. Na francuskom tržištu, u takozvanim pet-sex dućanima, mogu se čak pronaći pseće gumene lutke upravo za tu svrhu.
Moj pas svoju spolnu strast zadovoljava na način da gnječi i jaši jednu svojevrsnu „jastuk-lutkicu“, jer psi, na njihovu žalost, za razliku od čovjeka, nisu u mogućnosti imati spolni odnos kad god im se prohtije. Neko sam vrijeme, promatrajući lajave mezimce mojih prijatelja, držala kako ta potreba kod ženki i nije toliko izražena, međutim, danas, nakon višegodišnjeg iskustva u odgoju dva psa, drukčijeg sam mišljenja, zato što, uspoređujući Hoopericu i Rexa, mogu zaključiti da je njihova pomama otprilike podjednaka.
Dakle, nisu samo ljudi ti koji češće imaju želju za snošajem, jer je očigledno posjeduju i životinje, no one to rade samo u vrijeme parenja isključivo stoga što im je tako priroda namijenila, a tek povremeno dopustio čovjek. Koliko mi je znano, ženke se svejedno, unatoč vlastitoj potrebi za spolnim zadovoljstvom, s mužjacima ne žele pariti dok god nisu u fazi 'tjeranja', i to vjerojatno iz razloga što je priroda kod njih podesila, da kada dođe do parenja, za razliku od 'ženke' čovjeka, one uvijek zanesu. Čovjek je to prevladao na drukčiji način, kao što je i zadovoljenje svoga nagona i žudnju za spolnim činom razvio do maksimuma njegove iskoristivosti. Da muškarac vlastitu potrebu za koitusom nije u sebi unaprijedio učinivši je, ponajprije sebi, rastezljivo pristupačnom, i da joj se žena s vremenom nije prilagodila, zbog čega se čini da i ona ima jednaku želju za istim, možda danas ne bi htjela imati odnošaj, osim u vrijeme ovulacije. Možda je ta nužnost, ipak sada dovedena do stupnja u kojem oba spola to čine podjednako učestalo, tek rezultat svojevrsne discipline kojom se ženina seksualna želja povećala, kako bi se mogla ujednačiti s onom u muškarca. Jer što će muškarcu njegova požuda, ako je nema s kime zadovoljiti, a nije poput životinje koji svoju potrebu namiruje jezdenjem na jastuku. Naravno, i on to povremeno čini na svoj način, no kod njega to nije isključivo iz razloga što drukčije ne može, jer primjerice čeka na ženinu ovulaciju. Mi našim kućnim ljubimcima ne dopuštamo da sa svojim potencijalnim partnerima imaju odnos kada god to požele, a možda bi to bilo i nemoguće ostvariti. Moj omanji pas se primjerice nerijetko penje na veliku ženku čak i u doba kada se ona ne pari, no bezuspješno, jer ni vlasnik ovog drugog ne dopušta da netko plazi po njegovu psu.
Je li, prema tome, čovjek, kultiviravši vlastitu potrebu, na neki način pretjerao u tome, stoga što su ga uvjerili da bi tako trebalo biti, ili je njegov nagon buknuo do razmjera u kojima uvijek i svugdje želi, i može to učiniti, zato što je to jedno od rijetkih područja u kojima svoju žudnju za zadovoljenjem ne treba kontrolirati? To je teren na kojem se do kraja može prepustiti uživanju, naročito danas kada, zbog mogućnosti korištenja raznoraznih kontracepcijskih sredstava, ima potpuno 'slobodne ruke'. Pri uzimanju hrane on mora paziti da se ne udeblja, u ispijanju alkohola, da se ne napije, u hazardnim igrama da financijski ne propadne, u kupovanju također treba nadzirati trošenje novca, dakle seks je jedino područje u kojem se ne mora sputavati, i to je možda osnovni razlog što mu je toliko i na taj način predan.



Oznake: seks, spolni odnos, nagon, stanka gjuric

16.09.2014. u 11:57 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 15.09.2014.

KRVNA VEZA

Da mogu sigurno posegnuti za tom vrstom istine samo zbog njezine izvjesnosti, odmah bih je se odrekla, jer nitko ne želi u sebi potvrditi nijedan osjećaj koji ga dovodi do spoznaje o zbivanju bilo čega nepoželjnog. On ima potrebu dokazati si ponajprije nagovještaj dobrog, kako sam i ja učinila, međutim kada se zbilo sasvim suprotno.


Iz iskustva mi je poznato da možemo osjetiti smrt bliskih nam osoba, kao što su roditelji i djeca, ne pristizanje kosca, već posljedice njegova dolaska. Međutim, nisam vjerovala da to nisam u stanju oćutjeti i za osobu koja mi je bliža od ikoga, ili barem bliska kao sam roditelj, premda s njome nisam u krvnoj vezi. Spoznajom da nisam predosjetila što se dogodilo, a držah da sam trebala, i što sam čitavo vrijeme bila u zabludi zbog uvjerenosti u tu svoju moć, nepovratno sam izgubila povjerenje u svaki moj budući, eventualni predosjećaj. Zar je moguće, pitala sam se, da mi moj unutrašnji glas nije najavio Antinu smrt, ne pridajući si pritom nadnaravna svojstva, nego zaključujući na temelju davno doživljenog.
U trenutku kad je moj otac preminuo bijah u inozemstvu, i bez ikakvih vanjskih pokazatelja, nepogrešivo sam prepoznala čas u kojem je otišao zauvijek. U to vrijeme još nije postojao mobitel, a u stanu u kojem sam boravila nije bilo telefona, tako da sa svojim roditeljima nisam bila u svakodnevnom kontaktu, no toga sam dana grčevito plačući nazvala doma, i prije no što je mama stigla išta izgovoriti, rekla: „Znam, tata je umro.“ Jesmo li mi, dakle, u mogućnosti naslutiti smrt voljenih osoba samo ako smo s njima u tijesnom srodstvu, premda se naše emocionalno neraskidive veze zapravo rađaju iz bliskosti, a ne iz povezanosti po obiteljskoj liniji? Kako je to moguće, kada nam katkad naši biološki roditelji ne znače ni upola kao ljudi s kojima živimo, ili uz koje smo odrastali, ili pak nam uopće ne znače ništa. Smatrala sam da sam, više no ičim što je moguće pojmiti, mnogo više no krvlju, vezana za Antu, i bila uvjerena u njegovu gotovo neuništivost, nakon što se u bolnici nakon operacije počeo uspješno oporavljati. Kako sam samo mogla previdjeti da nešto nije kako treba?
Na taj način vjerovati sebi, kao što sam vjerovala ja, donekle je neoprostivo, iako sam si već odavno oprostila, stoga što znam da ljudi čine pogreške s podjednako nesvjesnom strašću, i one male, kao i one kapitalne. To je, dakako, greška samo s mogla gledišta, sa stanovišta drugih takvo što moglo bi biti tek nezgoda, i to samo radi onog što je uslijedilo kasnije. Moje me prekasno osviještenje na surov način, u stanovitoj mjeri prizemljilo, premda je moj omašaj bio satkan od djetinje nedužnosti. Shvatila sam da moja osjećajna snaga nije nepogrešiva, da može pasti i više se nikada ne uzdići, te da ni u što ne možemo biti sigurni, naročito ne u vlastite emocije. Ipak, iznenadna spoznaja o tome da se u sebe više ne mogu pouzdati, na stanovit me način skršila, jer ako bi čovjek ikome trebao vjerovati, to bi trebao biti on sam, dakle i uvjerenost u to sam uspjela poništiti. Biti oslijepio, a vjerovati da vidiš, i biti slijep znajući da nisi u stanju vidjeti, značajno se razlikuje. Da sam svoju sljepoću, u sebi je osvijestivši, prihvatila, tada bih uz pomoć potrebna pomagala, gdje god da sam krenula, stigla sigurno.
Moj bi oprez urodio drukčijim odnos prema mojem samopouzdanju, ne na način da bi ga poljuljao, već mu dao prostora da se mudrije oblikuje. Sada to shvaćam, kada je skoro već kasno, no tješi me što znam da se čovjek kroz svoje promašaje kali za nove životne poduhvate (barem bi tako trebalo biti) koji će ga učiniti boljim, a ne nepogrešivim.
Doduše, nakon takvog propusta, uzdanje u sebe naglo se pretvara u apsolutno nepouzdanje, iza čega sve može biti varka, svaka realna slutnja lošeg, koja već izdaleka prepoznaje istinitost, neporecivu i posve opipljivu. Da mogu sigurno posegnuti za tom vrstom istine samo zbog njezine izvjesnosti, odmah bih je se odrekla, jer nitko ne želi u sebi potvrditi nijedan osjećaj koji ga dovodi do spoznaje o zbivanju bilo čega nepoželjnog. On ima potrebu dokazati si ponajprije nagovještaj dobrog, kako sam i ja učinila, međutim kada se zbilo sasvim suprotno. Možda je moja silna želja da se to ne desi zapravo zaslijepila mogućnost svake negativne pretpostavke. Mislila sam da moji osjećaji dosežu do sfera, nedokučivih poput osjećaja životinje: psa koji je u mogućnosti predvidjeti odlazak svog gospodara, no danas sam sklona vjerovati da takvo što nisam naslutila naprosto zato što Ante i nije još tada -u potpunosti- otišao, barem ne na način kao što čovjek inače preseljava u vječna lovišta.





Oznake: krvna veza, srodstvo, stanka gjuric

15.09.2014. u 15:45 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 13.09.2014.

PRAZNOVJERJE I MOĆ

Čovjek bi, moguće, vježbom mogao postići, ono što sada nerijetko dosegne nehotično, da na mikrorazini utječe na stanovita zbivanja, no u tom bi slučaju, takvu mogućnost, kao i sve drugo, mogao zlorabiti.


U kojoj mjeri na čovjeka utječe njegovo praznovjerje? Može li on sam sebi nauditi, već samo vjerovanjem u ono za što misli da mu je u mogućnosti naštetiti? S obzirom da postoji nešto što nazivamo autosugestija, tada je to, bez sumnje, moguće, jer ukoliko iz nekog razloga vjerujete, dakle sigurni ste da će vam se dogoditi nezgoda, tada ćete sami sebe instinktivno usmjeriti u tom pravcu, želeći si dokazati, premda na podsvjesnoj razini, kako niste bili u krivu vjerujući u jednu od teorija koja time zapravo samo potkrjepljuje ono što vam se događa.
Poznajem osobu koja je dugo vremena bila uvjerena kako je za nju nesretan određeni broj, te je tog datuma u mjesecu, ili pak pri ulasku ulazi u kuću s tim brojem, i tome slično, očekivala da će se desiti nešto nepovoljno. Slijedom toga, tog dana nije poduzimala nikakve ozbiljne poslove, ili čak nije ni izlazila napolje. Kada sam pokušala saznati zbog čega ima toliki zazor od stanovitog broja, a znajući da nije potražila savjet numerologa koji bi joj joj mogao reći da je on za nju negativan (na temelju datuma rođenja, i sličnih podataka, kako se to već, pretpostavljam, čini) odgovorila mi je kako se sve ružno što joj se do tada dogodilo, zbilo upravo tog datuma u mjesecu.
Osobno nemam sretnih i nesretnih brojeva, odnosno moj je odnos prema svim brojevima podjednak. Ne mogu zamisliti da u danu koji nosi oznaku određenog broja, drhturim i ne izlazim na ulicu, ili i u kući strepim da mi ne padne žbuka sa stropa.
Takozvani običan čovjek ni u svojim najsmionijim snovima snu ne bi mogao pomisliti kako ponekad vlastitim mislima utječe na zbivanja oko sebe, usmjerujući ih u vlastitu korist, ili pak štetu. Ni sama ne bih znala kako to jest moguće, da mi se nije dogodilo da sam intenzivnim razmišljanjem na višemjesečnoj bazi uspjela prouzročiti određeni događaj, prizvati svoju želju koju zacijelo ne bih dozvala da nisam čitavim svojim bićem odašiljala signale mahnite potrebe za njezinim ostvarivanjem, i da nije bila toliko snažna. Međutim, ljudi svoje težnje koje ponekad graniče s onostranim, ipak ne mogu ostvariti tek tako, samo svojom odlukom, već isključivo kada to nešto uistinu žele, bez ikakvih kalkulacija, čisto i iz srca; tek su tada u mogućnosti utjecati na tijek događanja, no takvo što se dešava iznimno rijetko, možda tek jednom u dvadeset godina, ili pak se ne dogodi nikada.
Čak mislim da mnogi ni ne znaju da su sami doveli do određenih pojava, jer kada čovjek, da bi do nečega došao, ne poduzme ništa konkretno, rijetko će kada pomisliti da je svojim mislima mogao utjecati na ono što se zbilo.
Jesu li ljudi uopće svjesni koliku bi moć mogli imati, samo da su u stanju svoj mozak koristiti na pravilan način? Znanstvenici to zasigurno znaju, već odavno, no hoće li, i kada to biti moguće, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Čovjek bi, moguće, vježbom mogao postići, ono što sada nerijetko dosegne nehotično, da na mikrorazini utječe na stanovita zbivanja, no u tom bi slučaju, takvu mogućnost, kao i sve drugo, mogao zlorabiti. Neke bi stvari, dakle, vezano uz ljudski mozak trebale ipak ostati na mjestu na kojem su bile i do sada; funkcioniranje na nesvjesnoj razini, u kojoj većina djeluje otprilike podjednako.
Upiranje, s ciljem da se dogodi nešto što smo si zamislili, ne vjerujem da može dovesti do rezultata, osim ako naša namjera nije također duboko utisnuta u nas na nivou naše unutarnjosti koja ni o čem nema namjeru odlučiti, već plamti u svojoj žudnji za nečim, što nas svojim zbivanjem približava, s današnje pozicije, gotovo natprirodnom.


Oznake: praznovjerje, mo, ljudski mozak, stanka gjuric

13.09.2014. u 12:04 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 12.09.2014.

REX

Teško je reći je li se njegova narav na taj način oblikovala zbog egzistencijalnih prilika: života u psećoj kućici, na lancu, te posljedično tome ograničenog kontakta s ljudima, ili je na njegov oprez utjecala činjenica da ga je napustio čovjek, pa je iz toga razloga prema ljudima toliko nepovjerljiv.


Ponekad, kad se zagledam u Rexa, u njemu vidim samo maleno, tužno siroče, djetešce koje su odbacili kad mu je bilo, u ljudskim godinama, otprilike jedanaest ljeta. Uopće ne vidim psa, već dijete zamijenjeno drugim djetetom, za koje, pri dolasku nove bebe, u obitelji više nije bilo mjesta. On svoju radost pri susretu s čovjekom uvijek iskazuje pomalo suzdržano, ili je, točnije rečeno, ne iskazuje uopće, već je to poniznost, kojom mu se približava, kada ga ovaj pozove k sebi. Pri našim šetnjama, on ljude kao da ni ne primjećuje, i na njih nikada ne laje (osim kada ih na taj način pozdravlja pri dolasku u naš dom), niti je prema njima ikada agresivan. Muškarcima se približava naročito nevoljko, i s posebnim nepovjerenjem. Količinu njegove nesigurnosti, najčešće, ipak mogu primijetiti tek ja, osim toga, Rex se baš nikada samoinicijativno ne upućuje do određene osobe, izuzev one koju iznimno dobro poznaje, kao što je to primjerice moja mama.
Teško je reći je li se njegova narav na taj način oblikovala zbog egzistencijalnih prilika: života u psećoj kućici, na lancu, te posljedično tome ograničenog kontakta s ljudima, ili je na njegov oprez utjecala činjenica da ga je napustio čovjek, pa je iz toga razloga prema ljudima toliko nepovjerljiv.
U duši je zapravo veliki samotnjak, koji se sa mnom druži zato što mora, no vjerujem da bi bio najsretniji kada bi mogao biti u potpunosti slobodan, kao što je ponekad bio u Istri, dok bi ga pustili s lanca, i kada je, pretpostavljam bio do kraja svoj, veseo i ispunjen, vraćajući se kući samo na spavanje.
Ovako pak, u situaciji u kojoj je tom mojem negdašnjem vagabundu omogućeno da živi u kući u kojoj mu je uvijek toplo, gdje ima udoban ležaj, redoviti obrok, igru, mnogo milovanja i ljubavi, negdje u kutku njegovog sjetnog oka, ipak ponekad primijetim čežnju za slobodom kakvu ima ptica. I mada je jasno da ga iz njegove 'zlaćane krletke' ne mogu pustiti, ta me pomisao katkada tišti, jer sam mu uzela ono što najviše voli, premda sam mu pritom dala ono što mu je za život bilo nužno potrebno.
Dok ovo pišem, on zna da je riječ o njemu, i stoga je otišao u drugu prostoriju. Ni svojim prisustvom ne želi sudjelovati u mome stvaranju, mada, moguće, jednako tako nastoji dati prostora mome razmišljanju. Dopuštam da možda ipak protestvuje što mu i ujutro nisam posvema posvećena. Slično je i kada primjerice pričam na telefon: prosvjeduje povremeno zalajući, ili svojim naglim odlaskom iz prostorije u kojoj razgovaram. Naravno, ako ga sada pozovem, on će istog trenutka dotrčati, misleći da ga zovem zato što sam završila s poslom, no ako vidi da sam samo napravila pauzu usred pisanja, tek će se nakratko sa mnom pomaziti, i odmah potom otići natrag u jednu od svojih zatamnjenih odaja.
Nekoliko godina prije no što je Rex ušao u moj život, također sam imala psa, imenom Hooper, i mada sam Hoopera voljela neizmjerno, jednako kao što danas volim Rexa, ipak se moja ljubav prema njima razlikuje. Jer Hooper je, zbog načina na koji je bio tretiran od malih nogu, bio takoreći, kraljevsko dijete, i na njemu se jasno mogla zamijetiti njegova pseća samouvjerenost, snaga kojom je, kroz svoje samopouzdanje, isijavao, i to upravo zbog okolnosti u kojima je odrastao: u obitelji koja ga je prigrlila sa zaista golemom ljubavlju.
Dok se pak kod Rexa, njegova tobožnja samosvjesnost iskazuje isključivo pri izlasku u šetnju, u njegovu nastojanju da dođe u sukob sa svim psima koje na putu susretne. Međutim, to se događa samo iz njegove bojazni; on želi napasti, da bi se obranio prije mogućeg naleta drugoga psa na njega. Vjerojatno je na to utjecalo njegovo raskošno iskustvo iz rane mladosti, kad se pri svojim lutanjima, sukobljavao sa drugim seoskim džukcima. I vjerojatno je upravo to jedan od razloga što se danas postavlja na sve mužjake, bez obzira na njihovu veličinu. No čim prekorači ulazni prag naše kuće, istog se trena vraća u svoju čahuru plašljivog i neodlučnog djeteta (jer psi , za razliku od čovjeka, cijeli svoj život ostaju djeca), pa korača polako, ispipavajući teren, da bi se -od olakšanja, po ulasku u stan- naprosto survao u svoje utočište, i u mislima odlutao u voljene istarske šume.



Oznake: pas, kucni ljubimci, stanka gjuric

12.09.2014. u 14:43 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 08.09.2014.

SAN

U svome sam snu, dakle, svjesno upravljala sobom, premda sam mu, podjednako vjerovala na podsvjesnoj razini, no ipak, na kraju čini se, samo do određene granice. I mada sam uživala, i bila u potpunosti sigurna, preplavljena emocijama, ipak sam samu sebe ograničila, samo radi sumnje u vjerodostojnost njegova sadržaja.


Kako li je samo čovjek obijesna životinja, pa čak kada za tim nema baš nikakve potrebe, štoviše kada se od njega očekuje, zbog njegove vlastite dobrobiti, upravo suprotno, i kada je toga itekako svjestan. Primjerice, u snu, kada na provjeru želi staviti bajkovitost zbivanja, i uvjeriti se u njegovu vjerodostojnost. Tako sam i ja, protekle noći sanjajući A. umjesto da se zadovoljim sanjanim, a posebno zato što sanjam ono što bih željela da se dogodi, učinila grešku kojom sam brutalno prekinula bajoslovnost događanja. Činilo se, i osjećala sam, kao što rijetko kad ili gotovo nikad ne osjetim, barem ne na taj način, da je ono što se odvija, realnost, s vremena na vrijeme utiskujući cjelov u A.-inu nadlanicu, na usnama osjećajući njegove svilenaste, meke dlačice. Ta tako poznata osjetilna senzacija od nekada! Rijetko sam se kada toliko približila realističnosti u njezinu fizički zbiljskom osjetu, opipljivosti, jer često nas puta realistično snivanje ne dovodi do tjelesnih manifestacija kao posljedice osjećaja egzistentnosti zbivanja.
Govorila sam samoj sebi: TO je istinitost, a ne ono što sam mislila da se dogodilo. Sve ono drugo bio je ružan san. A. je živ, eto ga, korača pored mene, drži me za ruku i smiješi mi se… Hvala ti Bože na tome! Ali moja mi ispitivačka priroda, čak ni u snu nije dala mira, morala sam kopati. Pomislila sam: „Da to možda ipak nije varka, budući u mišićima osjećam određeno, tako poznato treperenje, mreškanje, na momente čak sasvim neprimjetno mrmorenje krvi ispod kože, manifestacije kakve doživljavam najčešće dok sanjam, i to negdje pri površini“. Činilo se kao da se ta donekle uzburkana krv komeša u meni, dok mi se A. radosno osmjehuje držeći me za ruku ne ispuštajući je ni nakratko, dok se ja želim uvjeriti u autentičnost našeg dodira.
Naravno da sam učinila pogrešku, jer moja me nezadrživa potreba za spoznajom dovela do buđenja, unatoč tome što mi nikada nije bila važna ta granica između jave i sna. U svome sam snu, dakle, svjesno upravljala sobom, premda sam mu, podjednako vjerovala na podsvjesnoj razini, no ipak, na kraju čini se, samo do određene granice. I mada sam uživala, i bila u potpunosti sigurna, preplavljena emocijama, ipak sam samu sebe ograničila, samo radi sumnje u vjerodostojnost njegova sadržaja. Ipak je, izgleda, pretegnula moja podsvjesna, silna želja da to što sanjam bude isključivo zbivanje u stvarnosti. Ovaj me san, upravo zahvaljujući svojoj stvarnosnosti primorao da učinim to neoprostivo, da se lagano i potiho izvedem iz njega, no ništa manje ni zbog moje oholosti. …Umjesto da i dalje sanjam, uživajući u daljnjim prizorima, budući ni slično ovome, otkad nema A., nisam usnula, ne sadržajno, već senzitivno.
Morala sam uništiti tu dragocjenu sliku koja je još uvijek donekle u meni, neposredno nakon buđenja, i nadam se da će se u meni što duže zadržati: taj osjećaj sreće kojim sam bila preplavljena zbog spoznaje o dugotrajnoj zabludi vezanoj uz sve što se dogodilo. A tu je i trenutak kojeg bih mogla provesti u vječnosti, ne stižući nikamo, ne vračajući se niotkuda, samo postojeći. On i ja, i naši spojeni dlanovi. Jedan minimalistički prizor i događanje od neprocjenjive važnosti samo zbog toga što u sebi nosi istinskost reakcija na kakve smo navikli u ovozemaljskom životu; zamislivost, stvarna kao događaji uz koje se vezuju samo na taj način neizbrisivo pouzdane emocije.
Rijetko mi se, naime, u snu događa, ili se možda varam, jer sam trenutno pod snažnim dojmom , da su moji osjećaji tijekom sanjanja tako dubinski. Oni, doduše, postoje, kao iskustvene reakcije, pa ih, prema tome, i u snu, kao takve, doživljavam, posljedično onome što mi se u snu događa, međutim nekako ipak slabije, bez zahvaćanja u meso zbivanja.
Opraštam si samo zbog toga što nisam mislila da ću se svojom potrebom za istinom dovesti do buđenja, ali i zbog toga što sam toliko vjerovala da je to istina, da sam, koliko god to izgledalo kontradiktorno, u to željela uvjeriti i samu stvarnost, a ne suprotno: dokazati snu da nije istina.
Za istinu nerijetko kažu kako zvuči lažno, zbog surove iskrenosti kakvu u sebi nosi, no to je, držim, stoga što su ljudi navikli izgovarati neistinu, te time i naš sluh prilagodili mjeri njezine zvučnosti . Tako je možda i taj san koji je izgledao kao istina (a istina i jest bio, doduše, kao stvarnost koja se događala tijekom snivanja), no upravo zbog toga, zbog svoje brutalne točnosti, u jednoj se presudnoj mikro sekundi učinio varkom. Zbog njegove je vjernosti na njega pala sumnja, što je bilo bilo dovoljno da se on uruši i zamijeni mjesto s laži koju čovjek gotovo svakodnevno, htio ne htio, na javi, doživljava i živi.



Oznake: sanjanje, stanka gjuric

08.09.2014. u 13:29 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 07.09.2014.

VELIKODUŠNOST

Velikodušnost proizlazi iz duboke potrebe za davanjem na svim poljima, predanosti i požrtvovnosti, otkidanjem od vlastitih usta da bi se dalo drugome, pomaganjem kad se to od vas ne traži, niti očekuje, u gotovo zanemarivanju sebe, da bi se izašlo u susret drugima, dakle ne toliko pomoglo, koliko dalo, jer pomoć nije potrebna svima, a davanje jest, i uvijek je dobrodošlo, odnosno ta vrst darežljivosti, u darivanju sebe, kroz svaki segment života.
.

Može li se čovjek naučiti velikodušnosti ? Dugo vremena nisam o ljudima razmišljala u toj kategoriji, o njihovoj širini, količini njihove milosrdnosti, osim što sam znala zamijetiti tko je, primjerice škrt, a tko darežljiv, u materijalnom smislu, no tu osobinu čak dugo vremena nisam ni imala mogućnost primijetiti, stoga što sam sama željela davati i davala, bez potrebe da tu priliku pružim drugima oko sebe. Naime, onaj tko ima novaca, i nikada ne štedi, o novcu niti ne razmišlja. Međutim, kad dođe u situaciju da o njemu treba misliti, iz jednostavnog razloga što ga odjednom nema dovoljno, ili ga posjeduje u ograničenoj mjeri, tada može primijetiti kako neki ljudi s kojima se do tada družio, u njegovim očima nisu više oni od nekada. Ali ne zato što bi se oni promijenili, već zato što se, kroz svoju situaciju, promijenio on. Kad nastupi takav preokret, čovjek vrlo dobro primjećuje tko plaća kavu, a tko večeru, jer to mu odjednom više nije nevažno. Pretjerano štedljivi ljudi koje sam poznavala, ili ih još uvijek poznajem, mnogo su se više davali kroz osobni kontakt, ali tek na razini spremnosti za druženje, možda čak i kroz kvalitetu odnosa u smislu njegove nadogradnje mimo uskogrudnosti. Možda su na taj način samo nadoknađivali svoj nedostatak, pa su se nastojali dati više kroz osobne kontakte. Dakle, pitanje velikikodušnosti vrlo je složeno, no ne bih rekla da pod nju potpada i davanje sebe u društvu, s obzirom da je to osobina koja s plemenitošću ne bi trebala imati puno dodira, budući da se čovjek kroz prijateljevanje daje stoga što je njemu, jednako kao i onima oko njega, ponajprije zabavno. Velikodušnost proizlazi iz duboke potrebe za davanjem na svim poljima, predanosti i požrtvovnosti, otkidanjem od vlastitih usta da bi se dalo drugome, pomaganjem kad se to od vas ne traži, niti očekuje, u gotovo zanemarivanju sebe, da bi se izašlo u susret drugima, dakle ne toliko pomoglo, koliko dalo, jer pomoć nije potrebna svima, a davanje jest, i uvijek je dobrodošlo, odnosno ta vrst darežljivosti, u darivanju sebe, kroz svaki segment života.
Ja sam, primjerice, tek uz mog dugogodišnjeg partnera naučila što znači davati, jer primati sam, kao i svi drugi, oduvijek znala. On me naučio toj svojevrsnoj čaroliji pružanja, za koju sam mislila da ju je nemoguće usvojiti tijekom odraslosti, budući bijah uvjerena, kako se čovjek s time rađa, ili tu osobinu u njega, još u djetinjstvu usade roditelji, što kod mene nije bio slučaj. Osim toga, ja, kao jedinica, ni sa kim nikada ništa nisam dijelila, ni igračke, ni čokolade; mene dijeljenju s drugima onoga što na kratko ili dugoročno posjedujem, nisu učili, jer za tim, činilo se, nije bilo potrebe, a ni u vrtiću to nisam mogla naučiti, s obzirom da su me čuvali djed i baka. Dakle, izrasla sam u jedno, na toj razini pomalo sebično dijete, koje ne može prepoznati ljepotu davanja, s obzirom da za njega, kao takvog, ne zna. Vjerojatno sam smatrala, ne iskusivši drukčije, da samo tako i može biti.
Djevojčice i dječaci s kojima sam se igrala, također su bili oni koji nisu nudili bombone iz svoje vrećice, niti sam to od njih očekivala, dok pak mi je od strane bake i djeda, kao i roditelja, bilo prirodno njihovo davanje; to se podrazumijevalo samo po sebi, i iz tog se, kao takvog nije moglo ništa korisno naučiti. U meni se nije spontano razvila želja za podjelom nečega s nekim, upravo, vjerujem, stoga što sam bila jedino dijete, i pretežno sam se igrala sama sa svojim lutkama i imala tek jednog ili dvoje prijatelja.
Odjednom, nakon mnogo godina shvatila sam kako sam postala netko koga otprije nisam poznavala, otkrivši u sebi sposobnost da dajem mnogo, i od srca, a što sam naučila od Ante. I ne samo da sam tu svoju novu osobinu zavoljela, već sam je uspjela i nadograditi, premda je moguće da, kako je ona do mene došla, tako bi mogla, s vremenom i otići. Ne zbog toga što više nemam što s kime, materijalno dijeliti, nego stoga što se čovjek, udaljavajući se od svog primjera, možda udaljuje i od sebe takvog kakvim je, uz taj primjer, jednom bio stvoren.
Moj Ante je mene u mnogome uspio odgojiti, nastavivši tamo gdje su stali moji roditelji, u jednoj točki naizgled zapečaćene karakterne sudbine koja se očigledno ipak mogla otpečatiti, kako bi se u nju ulilo nešto karakter novo, jedno značajno poglavlje ličnosti poput pojačano iscrtana putokaza, karte koja predočava našu osobnost. Dakle, čovjek se može izgrađivati i u odrasloj dobi, samo ako to želi i naravno ima za to priliku, iako to ovisi i o stupnju njegove prijemčivosti na dobar utjecaj, primjer koji mu netko pruža. Tako da vjerujem, mada je ovo jedna radikalna usporedba, da se čak i delikventi mogu preodgojiti, samo je pitanje na koji način; svakako ne u odgojnim ustanovama kakve poznajemo, ili još gore zatvorima, u kojima dolaze u dodir sa sebi sličnima, jer tada mogu postati samo još gori, i svoju ionako negativnu osobinu još više pogoršati.
Moja je velikodušnost došla, barem spoznajno, sasvim iznenada, no unatoč tome sam je prihvatila kao nešto s čime sam rođena, ili s čime sam rasla, jer je utjecaj na mene bio toliko snažan, s obzirom da sam k tome bila i vrlo mlada, da uz osobine koje inače u sebi nosim,i iz današnje perspektive gledajući, mislim da takvo što naprosto nisam mogla ne usvojiti.
Kako tog djelovanja na mene više nema, ne znam je li razlog promjeni koju u sebi osjećam, činjenica što Ante više nije među nama, ili pak situacija u kojoj si takvo što jednostavno ne mogu priuštiti, premda velikodušne ljude ništa ne može spriječiti da i dalje budu darežljivi. Je li moguće da čovjeka, u iskazivanju njegove plemenitosti, ipak donekle može sputati u njemu novonastala gorčina, ili je ipak dovoljna situacija u kojoj je potrebno razmišljati o svakom potrošenom dinaru, kako bi moja mama rekla, dok je velikodušnost u tom segmentu na čekanju, a preseljava tamo gdje joj je možda najviše i mjesto, u ljubav i duhovna davanja, ili davanja sebe drugima kroz određeno pomaganje. No, i zato se, što god tko mislio, treba stvoriti prilika u kojoj se možeš ponuditi, ako sebe uopće i dalje imaš, obzirom da se mnogi izgube na svome tegobnom putu.
I upravo zato što sam poznavala Antu, danas bez greške mogu prepoznati velikodušnost, no mogu ustvrditi, ako pritom apstrahiram svoju majku, da je nisam baš skoro susrela.
Ili ja, možda, velikodušnost nikada nisam ni posjedovala, već mi je ona bila tek dana na posudbu, na neko određeno vrijeme, poput primjerice dara za pisanje (pod uvjetom da ga uopće posjedujem, jer ne želim zvučati ni pretenciozno, ni umišljeno) što je bogomdani dar, i dolazi od osobite vrste nadahnuća, koje, jednako tako kao i nadahnuće za velikodušnost, jednom iznenada može tek tako nestati.



Oznake: velikodušnost, stanka gjuric

07.09.2014. u 13:19 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 06.09.2014.

ZALJUBLJENA U SILEDŽIJU

I zapravo su uvijek problem samo vlasnici pasa, jer se nedovoljno, ili na pogrešan način brinu o njima. Ja sam svojeg usvojila kad je već bio odrastao, zbog čega nisam više mogla imati utjecaja na njegov razvoj, s obzirom da je kod pasa, jednako kao i kod ljudi: ono što nauče do određene dobi zauvijek bude usvojeno, dok je svaki kasniji pokušaj uzaludan, ili pak uspijeva u samo iznimnim slučajevima.


U kući držim uličara, grubijana i drznika, ali istodobno i najumiljatijeg psa na svijetu. Kada vam taj skoči u krilo, imate osjećaj da je netko na vas nabacio ugrijano krzno nerca, i više ga od sebe, tako mekanog, glatkog i sjajnog, naprosto ne možete pustiti.
S njim se ne može šetati kao sa svakim drugim psom, ili većinom pasa. Kad god u daljini primijetim kako nam se približava kakav četveronožac sa svojim vlasnikom kojeg ranije nisam srela, ili pak prepoznam susjeda s njegovim psom, za kojeg znam da je mužjak, potrčimo koliko nas noge nose, ili se skrivamo kao tati, iza živica i parkiranih auta, kontejnera ili povećih stabala, te šćućureni čekamo dok opasnost ne prođe. Naravno da moj kavgadžija cijelo to vrijeme laje, jer čim učinim takav nepredvidivi potez, zna kako je stanje alarmantno. Svaki je moj, za njega neobičan korak ili kretnja, znak za pozornost i uzbunu, kada me prostrijeli pogledom uznemirenog laneta, i jedno vrijeme ispitivački promatra tek da vidi kako ću dalje reagirati, ili pak da se samo uvjeri je li me do kraja pročitao. Stoga svaki put nastojim, ako drugog psa ugledam prije no što ga vidi on, neuobičajenu radnju izvesti što neprimjetnije: smireno se okrenuti i poći drugim smjerom, no njegovom ispitivačkom oku rijetko kad išta promakne, gotovo uvijek nepogrešivo detektira što se zapravo zbiva. Tada ga obično podignem i odnesem do mjesta gdje se namjeravam s njime sakriti, i pritom, kao da se igramo skrivača u kojoj je za nas osobita nagrada, ili boje rečeno- samo za mene, odahnuće kad nismo pronađeni. Dok pak primjerice netko iza nas vikne: „Ej, aj, ajde!“ i tome slično, što se ne događa rijetko kao što bi netko mogao pomisliti, mi oboje uvijek pomalo protrnemo, jer ne možemo znati da je za našim petama čovjek koji razgovara na mobitel, te se, dakle, ne obraća svome psu, a zapravo se glasa kao da s jednoga brda na drugo dovikuje svome pajdašu, i tako s njime komunicira.
Moj Rex kao da kod svakoga našeg izlaska jedva čeka da naiđe netko nepoželjan; motri i s lovačkim instinktom u svojoj krvi gotovo zaziva opasnost. Nakon toliko godina koliko je kod mene, već sam se na to, unekoliko, privikla, a bilo je i vrijeme, premda me još uvijek ponekad presiječe popola kada iza okuke bane kakav mužjak veličine teleta s vlasnikom koji ga prati bez uzice. Tada moj Rex, jer mu je osobito omiljen što veći plijen, naprosto poludi, nastojeći izvući moju ruku iz ramena, iza čega ga ja opet podižem u naručje, no on se svejedno, lajući,batrga, te želi uporno sići u ring, na mjesto mogućeg sukoba. Uglavnom, šetnje s njim poprilično su uzbudljive, i mogla bih nakon svake od njih napisati po jednu pripovijetku.
Nedavno sam ga, a ne znam ni sama kako mi je to pošlo za rukom, naučila da, kada ga dignem, prestane lajati, kao da sam pritom pritisnula određeni gumb, iza čega više nema njegove borbe za silaskom, u kojoj se trza želeći pobjeći iz moga čvrstog, zaštitničkog zagrljaja. Govorili su mi da nikada ne smijem podizati psa u situaciji u kojoj nailazi onaj drugi, bez uzice, jer bi taj, tada, mogao na nas skočiti, no to se još nikada nije dogodilo, a čini mi se i kao da pas instinktivno osjeti da u tom slučaju, to ne bi bila borba kojoj je ovaj- u naručju čovjeka- dorastao, jer je u toj poziciji zapravo onesposobljen i nemoćan. To dakako, ne znači da mi se takvo što ipak jednom neće dogoditi, no za sada smatram da nemam drugog izbora, i ne želim ga dovesti u nepotrebnu opasnost.
Prije više od dvije godine, jedne zimske večeri doživjeli smo vrlo neugodnu situaciju u kojoj ga je susjedov lovački pas koji nije bio na uzici, napao ispred naše kuće. Rex nije imao šanse da se od njega obrani, i dok sam ja vikala tako da me se čulo sve do Trga bana Jelačića, njegov se vlasnik, koji me također, bez obzira što se nalazio u pomalo opskurnom kafiću, nije mogao ne čuti, laganim korakom došetao do nas, kao da se ništa posebno ne događa, i povukao svog psa, no odmah iza toga i pustio, tako da se ovaj po nekoliko puta vraćao do Rexa koji je divljački lajao i bio spreman za nastavak tučnjave. Do toga trenutka moj se je štemer junački borio, i na svu sreću nije bio ranjen, no zato sam stradala ja završivši na pločniku, s obzirom da me je veliki sivi pas, u svome naletu srušio. Što bi tek bilo da sam tada Rexa imala u naručju. Pitam se bi li on nasrnuo na mene, ili bi zastao, a bojim se i pomisliti kako bi sve završilo da se desilo ovo prvo, no svakako, od tada ga njegov vlasnik drži na uzici, i s njime više nemamo nikakvih problema. I iz toga se dade zaključiti kako u pravilu treba doći do incidenta da bi se ljudi ponašali kako treba, jer čovjek s opasnim psom kojeg nije u stanju držati pod kontrolom, je kao osoba s otkočenim oružjem.
I zapravo su uvijek problem samo vlasnici pasa, jer se nedovoljno, ili na pogrešan način brinu o njima. Ja sam svojeg usvojila kad je već bio odrastao, zbog čega nisam više mogla imati utjecaja na njegov razvoj, s obzirom da je kod pasa, jednako kao i kod ljudi: ono što nauče do određene dobi zauvijek bude usvojeno, dok je svaki kasniji pokušaj uzaludan, ili pak uspijeva u samo iznimnim slučajevima.
Jedina osoba koju je Rex uz mene obožavao, bio je moj dugogodišnji partner, Ante. Ponekad mi se čini da je on njegov odlazak prihvatio na mnogo mudriji način od mene, zato što, kada ga god spomenem, on me pogleda s nekom vrstom suosjećajnog razumijevanja, i u tim se trenucima baš nikad ne zagleda u ulazna vrata, kako bi činio inače, prije no što bi Ante došao do nas, a kada bih također, da mu ga najavim, izgovarala njegovo ime. Na stanovit mi je način to svojevrsna utjeha, činjenica da i to malo stvorenje osjeća što se dogodilo, a znao je to čak i podosta prije mene, samo što tada, za razliku od danas, toga nisam bila svjesna. On se već tada prestao nadati, kad ja još nisam gubila vjeru, misleći da negdje još uvijek postoji čovjek koji je obilježio naše živote, i koji je, napokon, zaslužan za to što je Rex u konačnici završio kod mene.



Oznake: pas, kućni ljubimac, stanka gjuric

06.09.2014. u 16:30 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 05.09.2014.

ESEJI, TV I HRANA

Dražesno je vidjeti kako tu svoju osobinu dijeli sa zadovoljstvom u gledanju svojih omiljenih tv sapunica, produbljujući ga do razmjera, u kojem ono što se toga trenutka, uz tanjur, događa njoj, povezuje s radnjom likova na tv ekranu koji primjerice istog trenutka večeraju. U tom je času taj i takav užitak, premda jednostran, na stanovitoj razini i na neki način, njihovo zajedničko iskustvo.


Otkad pišem blog, gotovo svakodnevno, po jedan od eseja pročitam mojoj majci koju ta ideja, čini se, oduševljava. Međutim, budući da to činim putem telefona, ima trenutaka u kojima je zateknem tijekom određene, za nju naročite bitne, no u tom momentu potajne radnje, primjerice pranja posuđa, no kada je priupitam želi li možda da je nazovem kasnije, ona taj prijedlog redovito odbija, čime god dakle (do) tada bila zaokupljena. Međutim, nakon otprilike prve ili već druge pročitane rečenice, s obzirom na moj savršeni sluh, uspijem čuti kako potiho premeće posuđe, ili pak začujem njezino prigušeno mljaskanje, što me naravno, zasmeta, no ipak, s obzirom da je to s moje strane, držim, jedino pristojno, nastavljam dalje s čitanjem, moguće tek mrvicu manje usredotočena. Nastojim se ipak uvjeriti kako ima neodloživa posla, ili pak me jednostavno toga trenutka nije u stanju mirno saslušati. Ako je kojim slučajem, tijekom moga govorenja ipak zapitam, radi li još što, odgovorit će kako ne čini baš ništa, a zloća u meni ima joj potrebu dokazati suprotno, no to na žalost, iz tehničkih razloga nije moguće. Da kojim slučajem razgovaramo putem skype-a, mogla bi biti pod mojim nadzorom, ovako riskiram da uopće ne obraća pažnju na ono što izgovaram, iako bi se i kad je promatram, mogla samo pretvarati.
Bilo mi je, na primjer, duhovito kada sam je jednom, iz razloga da je samo čujem, nazvala tijekom njezina gledanja televizije, u vrijeme u koje ona, tako bar tvrdi, televiziju ne gleda. U pozadini sam čula tihi, prepoznatljiv spikerov glas, a kada bih je bilo što upitala, ona mi ne bi odgovorila, već bi primjerice rekla „da, tako je“, iz čega se dalo zaključiti kako me uopće nije slušala. Ponekad me to zasmeta, pa je zamolim nek ona mene nazove kad nema nikakvog drugog posla, no ipak na koncu pretežno nazovem ja.
Tako sam joj nedavno čitala esej o mojim nećacima i pritom začula pomalo uzdržano žvakanje. Mogla bih čak pogoditi i što je jela, toliko mi je poznat način njezina zagriza, upiranje zalogaja o nepce kod određene vrste hrane od osobita značaja za njene okusne pupoljke. ...Onaj trenutak u kojem sve drugo postaje nevažno, osim naravno okusa koji se nastoji što duže zadržati u ustima, čak i mirisa koji pomalo omamljuje svojom snažnom notom umalo egzekutorske, paklene začinjenosti, dok je pred njom na malenom tanjuru hrpica raskošnih kruščića na koje su poslagani namaz od čvaraka, šunka i slanina, ljutiti hren, ajvar, te mladi luk i slatka paprika, kao i nezaobilazni šećer. Dočaravam si njen pogled koji ne skreće s toga malenog hrama obilja, probrane hrane nad kojom se gušta, i kojeg ništa ne može odvratiti od posvećenosti primamljivosti vizualnog, onoga što, i čemu se ono konkretno nudi; uglavnom ne gladi, već užitku samoga blagovanja.
Posebno joj uživanje predstavljaju trenuci u kojima hranu iznosi na stolić, pri gledanju odabranog televizijskog programa, pri čemu se spajaju dva užitka istodobno, i premda se možda čini kako se u toj prilici čovjek ne može do kraja posvetiti ni jednom od dvaju užitaka, izgleda kako se oni ipak uspijevaju besprijekorno ispreplesti i prožeti, te tako tvoriti ugodu koja, u toj kombinaciji ne može konkurirati ni jednom drugom sjedinjenju slične naravi. Jer kada primjerice čitate knjigu, i pri tom jedete ukusan sendvič, nisam sigurna koliko se možete udubiti u sadržaj pročitanog, što kod gledanja televizijskih serija ili televizije općenito, u pogledu koncentracije ne može biti od presudna utjecaja, budući ona u tom slučaju nije na taj način, i u tolikoj mjeri potrebna.
Dakle, moja se mama u potpunosti i s tolikom strašću predaje svome obroku, da joj ponekad na tome zavidim, premda nisam ni sama mnogo manje slatkohrana. Dražesno je vidjeti kako tu svoju osobinu dijeli sa zadovoljstvom u gledanju svojih omiljenih tv sapunica, produbljujući ga do razmjera, u kojem ono što se toga trenutka, uz tanjur, događa njoj, povezuje s radnjom likova na tv ekranu koji primjerice istog trenutka večeraju. U tom je času taj i takav užitak, premda jednostran, na stanovitoj razini i na neki način, njihovo zajedničko iskustvo. Njezin je čin jedenja tada djelomice, iako samo apstraktno, ovisan o mogućnosti uživljavanja u situaciju, za što je moja majka itekako sposobna. Ona je u stanju ući u ekran i razgovarati s protagonistima, prokomentirati neki od njihovih događaja, ponešto im i naglas zamjeriti, i sve to dok, blagujući, svojim biserno bijelim zubićima otkida komadiće pohanog pilećeg bataka, iskreno, i u svakoj se sekundi do kraja dajući obojem.



Oznake: hrana, sapunice, televizija, stanka gjuric

05.09.2014. u 13:32 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 30.08.2014.

POVJERENJE

Svi bismo se trebali moći pouzdat u nekog, jer je to nužno za našu psihičku stabilnost, i premda povjerenje nikad nije bilo naročito jednostavno, pogotovo nije danas, s obzirom na to koliko je puta čovjek bio prevaren, zbog čega često ne vjeruje nikome osim samome sebi.


Otkad mi je dnevna soba bez tepiha, moj pas ima poteškoća s kretanjem. Naime, smeta ga usjajena glatkoća parketa, pa poput balerine, na prstima prolazi prostorijom, oprezan da se ne posklizne. Nakon buđenja ima običaj sjediti sa mnom u našem naslonjaču, dok ispijam svoju prvu kavu, no otkad je situacija takva kakva jest (a takvom će ostati još nekoliko tjedana) on se ne usudi skočiti k meni, već me nekoliko puta zaobiđe, prije no što odluči da mi se ipak ne pridruži. Unatoč tome što sam ispred fotelje namjestila maleni tepih samo za njega, kako bi lakše mogao doskočiti, osjeća se nesigurno, i nakon kraćeg kolebanja ipak odustaje.
Jučer sam ga tako dozivala ispruživši ruke prema njemu, i dok se on od mene odmicao, spontano sam izgovorila:„ Imaš li bar malo povjerenja u mene?“ na što je istog trenutka počeo koračati prema naprijed i skočio k meni u krilo.
Sad je to postalo našim svakodnevnim ritualom: njegovo kratkotrajno premišljanje, prije no što izreknem tu za njega magičnu rečenicu iza čega je, kao čarobnim štapićem, odmah uz mene. Možda razumije što mu govorim, a možda mu moje obraćanje zvuči uvjerljivo stoga što iz pitanja koje mu upućujem dopire odgovor kojeg instinktivno zna, odnosno naslućuje istinitost neizgovorene tvrdnje.
Svi bismo se trebali moći pouzdat u nekog, jer je to nužno za našu psihičku stabilnost, i premda povjerenje nikad nije bilo naročito jednostavno, pogotovo nije danas, s obzirom na to koliko je puta čovjek bio prevaren, zbog čega često ne vjeruje nikome osim samome sebi. Ljudi mogu imati povjerenja u određene osobe tako dugo dok se ne pokaže suprotno, no mogu li doista, bezrezervno, i bez takvog iskustva?
Mi instinktivno osjećamo u koga se možemo pouzdati, no ipak malo je onih u koje, u svakoj životnoj situaciji, bespogovorno možemo vjerovati. Situacija u kojoj, primjerice, nekome ostavljamo na čuvanje svoju kuću, bitno se razlikuje od one u kojoj mu ostavljamo svog kućnog ljubimca. Bojim se da malo tko ne bi zavirio u vaše ladice i pročeprkao po pismima i fotografijama, samo iz znatiželje. Dakle, i na takvu vrsti povjerenja mislim, onu najosnovniju, i na prvi pogled najmanje važnu, jer izgleda da vam se takvim postupkom ne čini veliko zlo, niti išta oduzima, što naravno nije točno. Svatko tko zaviri u vašu bilježnicu, bez vašeg odobrenja, što god tamo pisalo, otvori vašu ladicu u potrazi za mogućim tajnama, na neki je način otkinuo komadić vaše duše, i svakako ga ne biste trebali, ni mogli smatrati osobom od povjerenja.
Ipak, mora da je teško živjeti u svijetu koji vas je doveo do toga da mislite kako možete vjerovati samo sebi, mada je za stjecanje povjerenja potrebno stanovito vrijeme, i ono se, nakon više uzastopnih loših iskustva, zasigurno izgrađuje godinama. Kada netko jednom iznevjeri naše povjerenje, razumljivo je da mu više ne možemo vjerovati, premda je on, ukoliko mu je na to ukazano, možda naučio lekciju iz svoga pogrešnog postupka, no lako moguće i da nije, jer onaj tko ima bolesnu potrebu da prekapa po vašem osobnim stvarima, teško da se može promijeniti samo ukazivanjem na pogrešnost takvog ponašanja. Prema tome, dovoljno je da čovjek samo jednom uvidi da ga je netko na taj način izigrao, da iza toga više ne bude isti. Pred svakim će biti oprezan.
Oduvijek sam se pitala zbog čega ljude toliko zanima nečiji privatni život, i zašto su ponekad time gotovo opsjednuti. Poznajem one koji su si dali nemalog truda kako bi o meni što više saznali, a mene pak biste mogli ostaviti u nečijem stanu, samu, takoreći za svagda, a da nikad ne zavirim u nijednu teku, ne otvorim nijednu ladicu, osim one u kojoj se nalazi pribor za jelo. Ne zato što po prirodi nisam znatiželjna, već zato što ne želim vidjeti ni znati ono što mi netko sam ne želi pokazati ili reći.
Ljudi su, dakako različiti, no ipak ima mnogo više onih koji nisu 'sorte' poput moje. Vjerojatno su pisci i inače zanimljiviji ljudima, interesantniji od ostalog svijeta, pa odatle možda također i toliki interes njihove okoline za njihov privatan život, što govore, a što pišu, što drže u ladici svoga noćnog ormarića. Moguće je suzdržanost upravo ono što mami znatiželjnike na pokušaj otkrivanja, nakon čega možda mogu naići tek na velove iza kojih stoje za njih nečitljive spoznaja o ljudima, onakvima kakvima ih ne može razumjeti onaj tko ne proučava i čija je mogućnost percepcije nedovoljno razvijena. Određen broj ljudi nije u stanju prepoznati potiljak vlastite majke na udaljenosti od svega dva metra, a ovom prilikom ne govorim o inteligenciji, iako je percepcija sasvim sigurno jedan od mnogobrojnih djelića njezine obuhvatnosti.
Htjela bih, naime, naglasiti kako ponekad nismo ni svjesni o koliko mnogo toga ovisimo, a kad nam je potrebno da u nekoga vjerujemo, stoga što je bez tog' nezamislivo živjeti, moramo dobro razmisliti tko bi to odista mogao biti.



Oznake: povjerenje, stanka gjuric

30.08.2014. u 10:53 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 28.08.2014.

SPAVANJE I SANJANJE

Poznajem čovjeka koji od svoje odrasle dobi odlazi na spavanje i budi se s upaljenim radiom. Kad bi se netko pozabavio istraživanjem njegovih snova, mogao bi lako ustanoviti kako je njegovo sanjanje, u nekom svom segmentu, bilo povezano s 'pričom' s radio prijemnika. Govor koji prodire u naš um dok je u stanju uspavanosti mogli bismo usporediti s bacanjem kamenčića na mirnu površ jezera. Ono ne može ostati netaknuto, svakim će se kamenčićem namreškati i barem malo uzburkati njegova površina.


Kad god sam zadovoljna sobom i osjećam se ispunjeno, ne more me problemi sa spavanjem. Na kvalitetu mog sna ne utječu tekuće brige, zato što sam s vremenom uspjela ukrotiti svoj um na način da u postelji ne razmišljam ni o čem što bi me moglo opteretiti. O svemu što me eventualno zabrinjava, odlučila sam razmišljati tek sutradan. Najbolje će me uspavati televizijski program, no svakako ne zaspim istog trenutka nakon što ugasim televizor, pa ipak uspijevam ostati praznih misli, i potom vrlo brzo usnuti.
Ponekad preko dana nisam u mogućnosti kontrolirati kojim će smjerom krenuti moje misli, no uvečer njima u potpunosti zavladam i postajem njihovom gospodaricom. Što sam pak starija, čini mi se da sve bolje mogu vladati onim o čemu razmišljam, neovisno o dobu dana.
Mnogi koje znam imaju nemalih komplikacija sa spavanjem, i kažu kako ih upravo razmišljanje sprječava da zaspu. Ja se u svoj san uljuljavam kakvim filmom ili serijom s tv ekrana, i otkad tome pribjegavam, rijetko imam poteškoća s mogućnošću da zaspim. Ponekad iskrsne da se iz nekog nepoznatog razloga probudim usred noći, iza čega mi je teže odmah ponovno usnuti, no to se rijetko kad zbiva, a kada se i dogodi, kraj mene se nalazi svjetleća kutija koja će me vrlo brzo opet uspavati.
Nije mi se nikada desilo da zaspim uz upaljen televizor ili radio, no čak i da jedino na taj način mogu usnuti, ne bih voljela da ono na što mogu utjecati (jer na buku izvan mog stana ne mogu), ulazi u moj san, jer mislim da takvo što može imati negativan upliv na naše sanjanje, stranom materijom formirajući građu za naše snove. Štoviše, uvjerena sam da se takav vanjski utjecaj na sanjanje, može nepovoljno odraziti na naše duševno stanje.
Poznajem čovjeka koji od svoje odrasle dobi odlazi na spavanje i budi se s upaljenim radiom. Kad bi se netko pozabavio istraživanjem njegovih snova, mogao bi lako ustanoviti kako je njegovo sanjanje, u nekom svom segmentu, bilo povezano s 'pričom' s radio prijemnika. Govor koji prodire u naš um dok je u stanju uspavanosti mogli bismo usporediti s bacanjem kamenčića na mirnu površ jezera. Ono ne može ostati netaknuto, svakim će se kamenčićem namreškati i barem malo uzburkati njegova površina. Tako i riječi koje dopiru do nas kad spavamo, naročito noću kada sve miruje, na nas bi možda donekle mogle imati djelovanje poput hipnoze, osim ako na radiju nije isključivo glazba, kao što u to doba najčešće jest.
Međutim, da s radio aparata dopire kakav dramski tekst, to bi se po svoj prilici moglo reflektirati na sadržaj čovjekova sna, na određen način uplesti u već započeto snokazanje, djelovati na tijek njegove radnje, što svakako može imati utjecaja i na to kako će se osoba osjećati nakon buđenja.
Svima je poznato kako se dobro ćutimo nakon lagodno prospavane noći i ugodnog sna, premda se nerijetko ne možemo prisjetiti što smo sanjali, no čak i u tom slučaju, toga se sjećaju stanice našega tijela. One umjesto nas pamte sve ono što u sebi nismo uspjeli osvijestiti, dakako kao i sve ono što jesmo. Dakle, takvo što može, ali i ne mora biti bezazleno; ovisi o tome kakvo nam je gradivo, ako govorimo o slušanju televizijskog odnosno radio programa, nametnuto tijekom spavanja.
Mogla bih jednom i sama napraviti eksperiment, na način da snimim cjelonoćni program na određenoj radio postaji, te po buđenju ispitati je li to imalo, i kakvoga utjecaja na moje sanjanje. Jedino ću na taj način moći provjeriti istinitost vlastite tvrdnje, samo nisam sigurna hoću li biti u mogućnosti zaspati uz upaljen prijemnik, no valja pokušati. S obzirom da sam sklona eksperimentiranju svih vrsta, naravno ne onih opasnih po zdravlje, ovo i ne doživljavam nekim naročitim pothvatom; za mene je to samo igra koju, iz navedenog razloga, na moju žalost, možda i neću moći sprovesti u djelo.



Oznake: san, snovi, spavanje, stanka gjuric

28.08.2014. u 13:07 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 27.08.2014.

NENAMJERNI OPIT

Generacijski gledano, zasigurno ne pripadam kategoriji osoba koje bi trebalo brinuti je li današnje prijateljstvo među ljudima onakvo kakvo zamišljamo da je bilo nekada, zato što su moji prijatelji oni 'od nekada', dakle u mom su životu toliko dugo prisutni, da ih taj 'problem' naprosto generacijski ne zahvaća, premda ne obuhvaća ni one s kojima sam započela prijateljevati razmjerno odnedavno.


O prijateljstvu se može pisati na više različitih načina, ovisno o kutu iz kojeg ga se promatra. Kada ga primjerice promatramo iz perspektive u kojoj smo doživjeli određenu tragediju, ili pak samo manju nezgodu, dakle u okolnostima kada nam je, primjerice, dobrodošla stanovita manja ili veća pomoć, prijateljstvo se bitno razlikuje od prilika u kojima smo si međusobno potrebni radi ugode druženja.
U situaciji kada kod bliskih nam ljudi, koji znaju da smo u nevolji, i od kojih očekujemo da nas barem priupitaju je li nam potrebna pomoć, a ne osjetimo ni notu zabrinutosti, mogli bismo se mi, zbog toga, s pravom osjetiti zabrinutima.
Generacijski gledano, zasigurno ne pripadam kategoriji osoba koje bi trebalo brinuti je li današnje prijateljstvo među ljudima onakvo kakvo zamišljamo da je bilo nekada, zato što su moji prijatelji oni 'od nekada', dakle u mom su životu toliko dugo prisutni, da ih taj 'problem' naprosto generacijski ne zahvaća, premda ne obuhvaća ni one s kojima sam započela prijateljevati razmjerno odnedavno.
Međutim, je li moguće da, bez obzira na tu činjenicu, ili unatoč njoj, nitko od nas, zapravo nikad nije imao pravoga prijatelja, osim u ljubavnom, odnosno životnom partneru, pa čak ni u vrijeme kada je možda izgledalo da prijateljstvo posjeduje drukčiju specifičnu težinu i značenje? I je li moguće da je prijateljstvo, kao takvo, samo mit?
Možda malo tko razmišlja na taj način, zato što u životu svakog od nas, kroz dulji ili kraći period, postoji bar jedna osoba koja nam je mnogo više od prijatelja, kao već spomenuti ljubavni ili bračni partneri, kao i braća i roditelji, pa stoga ponekad nemaju priliku provjeriti bi li im netko drugi priskočio u pomoć, a iz istog razloga niti spoznati da prijateljstvo, kakvim ga zamišljaju, zapravo ne postoji.
Ljudi koji su u braku, pa često čak i kad su razvedeni, imaju -dakle- sadašnjeg ili bivšeg partnera na kojeg se, u danoj situaciji, mogu osloniti. Moguće i da su, nakon određenog dužeg razdoblja od dvadeset ili više godina, u kojem im nije bila potrebna ničija pomoć, jer su imali tu jednu odanu i predanu osobu koja im je uvijek bila na raspolaganju, svoje družbenike navikli da od njih nikada ništa ne traže niti očekuju, zbog čega pak su se ovi opustili. Vjerojatnije je kako su ipak ostali isti kakvi su bili i ranije, no to ipak ne možemo reći sa sigurnošću, dok god ne postoji mogućnost usporedbe.
Bez obzira na prevladavajuće mišljenje kako se prijatelji poznaju u nevolji, ipak bi se mnogi od nas mogli razočarati kada utvrde da to ipak nije do kraja tako kao što zvuči. S obzirom pak na činjenicu da ih biramo sami, ili baš unatoč njoj, držim da je s njima kao i s roditeljima i braćom: onakvi su kavi su, ne možemo ih mijenjati, već ih trebamo prihvatiti onakvima kakvi jesu. Nikome nikada, štono se kaže, ne piše na čelu kako će se ponašati u situaciji koja je za nas od stanovite važnosti. Naši su takozvani prijatelji uglavnom ljubazni i nasmiješeni dok je sve dobro, no kad nam je potrebna konkretna pomoć, nerijetko se jednostavno izgube. To su prijatelji koji su nešto više od poznanika, stoga što ih poznajemo duže, i češće se s njima družimo, no opet su manje od pravih prijatelja, vrste koja je možda izumrla, a možda je postojala, i postoji, ponavljam, samo kod- i u- našim ljubavima.
Hvala Bogu da do sada nisam trebala ničiju pomoć, no ovih se dana prvi puta dogodilo da sam bila u situaciji kad mi je ona doista mogla zatrebati (mada sam na kraju sve sama obavila), tako da je nemili događaj otprije tjedan dana samo nenamjerni pokus koji je, zahvaljujući svemu što se zbilo, rezultirao nadahnućem.



Oznake: prijateljstvo, stanka gjuric

27.08.2014. u 17:28 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 25.08.2014.

BITI (i ostati) DIJETE

Sinoć je taj mali David kojem nije ni pet godina, u meni uspio probuditi davno zamrli osjećaj, za koji sam mislila kako se možda više nikada neće vratiti: da ne čineći ništa, već samo postojeći s dobrom namjerom i misli, pokrećete reakciju koja je snagom svoje iskrenosti u stanju, kad bismo takvo što bili u prilici primijeniti na sveobuhvatnoj razini, ovaj prostor na zemlji učiniti boljim mjestom za život.
.

Iako nemam vlastite djece, imaju ih moji bliži rođaci, ali i braća, od kojih je jedan odnedavno bogatiji za dvoje sitne unučadi, a drugi podaren sinovima sada osnovnoškolske dobi, tako da mi je boravljenje s djecom blisko i svježe, i znam što znači druženje s njima, a usudim se tvrditi (ili si to barem umišljam) da znadem s njima i komunicirati. Sva su djeca na svoj način posebna, međutim postoje i ona 'posebnija', ona koja, čak i kada ih ne poznajete od ranije, čim ih susretnete (a još bolje ako imate priliku s njima bar nakratko porazgovarati), istog vas trena osvoje, naročito kada ih krasi izrazita komunikativnost, a konstantno prati jedan osobit sjaj, poput aure koju ponekad trenutačno možete osjetiti.
Ta vrst djece, a tijekom svog života susrela sam ih samo nekoliko, rijetka su kao što su rijetke i tako posebne odrasle osobe, a možda i oni sami, kada odrastu (p)ostanu takvima, premda dopuštam mogućost da se ta posebnost kod njih s vremenom izgubi.
Takva vas djeca, čim nešto kažu, na mah osvoje, i u razmjerno kratko vrijeme, kao što je to, primjerice bilo jučer u vlaku za Zagreb, u mogućnosti su kreirati pripovijest koja će vas obasjavati još dugo nakon druženja s njima, kao što uz njih, i ostale u njihovoj blizini neprestano osvjetljava sideričnost njihove dječje duše, gdje god se nalazili. Ona vam pokazuju put kojim ste mislili da ne možete proći, no svejedno, s lakoćom zakoraknete i prođete čak i kroz (naoko) zatvorena vrata, samo ako ste dovoljno slobodni da usvojite ili ponovno doživite ono dječje u vama samima.
Sinoć je taj mali David kojem nije ni pet godina, u meni uspio probuditi davno zamrli osjećaj, za koji sam mislila kako se možda više nikada neće vratiti: da ne čineći ništa, već samo postojeći s dobrom namjerom i misli, pokrećete reakciju koja je snagom svoje iskrenosti u stanju, kad bismo takvo što bili u prilici primijeniti na sveobuhvatnoj razini, ovaj prostor na zemlji učiniti boljim mjestom za život.
Taj maleni dječak koji sa suprotnog sjedala u brzom vlaku iz Varaždina za Zagreb, na svoj
-neopterećenošću izoštren način-proučava ljude, u mogućnosti je pomaknuti polugu kojom se izjednačava ono što ljude dijeli od onoga što žele i onoga što mogu živjeti, te time savladavaju barijere u njima samima.
I dok mi tako jučer taj dječačić uzbuđeno priča, na momente, kroz njegov pogled u čijoj se prozračnoj širini gotovo gubim, u svojim mislima nazirem približavanje, iz doduše velike udaljenosti, ograničenja koje će ga, s njegovim sazrijevanjem, lako moguće zarobiti. A možda ipak neće. Teško je, naime, izbjeći da već i tako malešno dijete ne usvoji model prema kojem je poželjno živjeti. Ono će već sâmo, kroz vlastito promatranje, zaključiti kako bi nešto trebalo izgledati, da bi bilo onakvim kao što je čovjek zamislio da bi moralo biti. Ipak, uz dovoljno zdravoga razuma i potrebnu dozu nesputanosti, s vremenom će instinktivno napipati modelirajuću točnost materije zbiljnosti i, nadam se, jednako tako osjetiti što je za njega dobro, slijedeći vlastiti put, neopterećeno onim što drugi govore i misle.
Svako obraćanje takvog malog genijalca odrasloj osobi, tu osobu može itekako obogatiti, ukoliko je ona u mogućnosti prihvatiti njegov dar: dodir nepokorivog genija u čovjeku, koji takvim može ostati samo uz jedan jedini uvjet.
.


Oznake: dijete, djeca, stanka gjuric

25.08.2014. u 13:20 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 23.08.2014.

TAJNA

Nekada se pitam bi li i on volio da je tako kao što katkad zamišljam, crtajuć' sliku svojim umom, kadikad je mjestimice brišući, pa opet stvarajuć' nanovo: da ga ima, iaoko se čini da ga nema, da je netom bio ovdje, no žurno je, poslom, morao otići, kako je otputovao, otišao na ladanje, preselio se u drugu državu... Da samo ja znam našu tajnu, tajnu o njegovoj smrti, a da on negdje postoji sretan, okružen svojom unučadi.


Kad god mi zazvoni mobitel, pomislim na Antu. I premda znam da osoba koja me zove ne može biti on, u tom djeliću sekunde svejedno mu se nadam. Kao da na čas zaboravim da ga više nema, a možda ipak samo želim vjerovati kako je to on, jer u stotinki sekunde, u tome za mene tako značajnom- djeliću vremena, postajem sretnom na način kao kada je fizički postojao. To se, naravno, ne događa svakodnevno, već samo kad otputujem, kao primjerice sada dok sam u Čakovcu, s obzirom da bi me u toj prilici znao nazivati češće no kada bih bila kod kuće.
Voljela bih da mogu zamrznuti taj dragocjeni momenat u kojem vjerujem kako se ništa nije promijenilo, jer se bojim da taj osjećaj koji je zapravo sposobnost, uskoro ne izgubim, postanem neosjetljivom na trenutke u kojima je, kao što je to danas, jedan specifičan zvuk u stanju učiniti da zaboravim stvarnost.
Mada znam da je donekle varka, i da to osjećam stoga što želim i imam potrebu osjetiti, to me iskustveno približava situaciji u kojoj me netko tko ne zna da je A. umro, priupita kako je, a ja mu odgovaram "Odlično", sa željom da i dalje postoji živ u njegovu sjećanju. Ponekad poželim da samo ja znam Antinu istinu, jer kao da bih se lakše mogla nositi samo s tom činjenicom, nego i s onom da ga i ostali koji ga znaju, doživljavaju umrlim.
Nekada se pitam bi li i on volio da je tako kao što katkad zamišljam, crtajuć' sliku svojim umom, kadikad je mjestimice brišući, pa opet stvarajuć' nanovo: da ga ima, iaoko se čini da ga nema, da je netom bio ovdje, no žurno je, poslom, morao otići, kako je otputovao, otišao na ladanje, preselio se u drugu državu... Da samo ja znam našu tajnu, tajnu o njegovoj smrti, a da on negdje postoji sretan, okružen svojom unučadi. I da, doduše, rijetko posjećuje Zagreb, a kada i dođe, to je tek nakratko, i stoga ga je gotovo nemoguće susresti. Poput zagonetke je koja enigmom ne želi biti, ali mora, jer to je njegova datost, kao i biti zapravo nevidljiv, ali upravo stoga, kroz svoju tajanstvenu živost, cjelovit i neuništiv.
Kako bih samo voljela da, od svih mogućnosti koje god postoje, barem na taj način može živjeti, zato što mi se čini da ljudi ne umru tako dugo, dok god ne saznamo da su umrli. Što manje ljudi zna da nas više nema, odnosno misli da se još uvijek nalazimo među njima, na jedan neobičan način živimo i kada već odavno ne postojimo.
.


Oznake: smrt, tajna, stanka gjuric

23.08.2014. u 19:34 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 14.08.2014.

KRIVNJA

Dakle, kad je o životu naših voljenih riječ, ljudi žele biti nadljudi, a ponekad misle i da jesu, da su trebali i mogli spasiti na smrt oboljelog, da su morali primijetiti da je netko patološki depresivan. Mi bismo svi željeli imati moć da spašavamo druge, naročito najbliže, da u presudnom trenutku osjetimo njihovo raspoloženje koje nam nešto značajno poručuje, iza čega smo u stanju biti djelotvorni.


Za samoubojstvo kažu da je samoodlučujući čin, da nitko drugi za takvu smrt ne može biti odgovoran, odnosno nije mogao utjecati na osobu da to učini. Ne znam, doduše, vrijedi li to i za one koji su direktno, namjerno izazvali nečiju tragediju, nekoj osobi nanijeli zlo, iza čega si je ona oduzela života. Međutim, kada je riječ o bliskoj obitelji koja tu dramu proživljava, tvrdnja da za počinjeno ne mogu biti odgovorni, i u što oni čak mogu do određene mjere i vjerovati, vrlo često ne pomaže; uvijek će, svatko ponaosob, naći razloga za pomisao kako je nekim svojim postupkom, taj događaj mogao spriječiti, ako već ne misli da ga je nečim izazvao.
Dakle, kad je o životu naših voljenih riječ, ljudi žele biti nadljudi, a ponekad misle i da jesu, da su trebali i mogli spasiti na smrt oboljelog, da su morali primijetiti da je netko patološki depresivan. Mi bismo svi željeli imati moć da spašavamo druge, naročito najbliže, da u presudnom trenutku osjetimo njihovo raspoloženje koje nam nešto značajno poručuje, iza čega smo u stanju biti djelotvorni. Mi možemo biti 'slučajni' junaci, kada iz rijeke uspijemo na vrijeme izvući onoga tko se želio utopiti, jer smo imali vremena, pravovremeno se našavši baš na tom mjestu, skočiti za njim u vodu, što ne znači da on to isto neće pokušati ponovo..
Osjećaj krivnje je usađen u čovjeka onim trenutkom, ne kada je u njega udahnut život, jer tada je posađena samo mogućnost, već kada je postao svjestan toga da je učinio nešto pogrešno, i da se određeni njegov postupak negativno odražava na neku osobu ili više njih. On se s tom nemani suočava i bezuspješno bori tijekom čitavog svog života. Raspon mogućnosti za što bi se sve mogao i trebao osjećati krivim, tako je golem, da kada bi netko napravio popis svih situacija u kojima ljudi sami sebe zbog nečega okrivljuju, većina istog mogla biti objavljena u Guinnessovoj knjizi rekorda, u kategoriji: najduži popis tragičnih zabluda (mada si čovjek tu ne može pomoći; on ne bira zbog čega će se osjećati krivim).
Jasno, kad netko pijan prouzroči prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama, od njega se očekuje da se okrivljava, i malo tko na njegovu mjestu, sama sebe ne bi optuživao.
Kad je pak riječ o događaju koji se zbio davno, i kojeg smo u sebi već pomalo potisnuli, mi svoj osjećaj krivnje izvlačimo iz sebe u situacijama koje nas na to podsjećaju, koje su na bilo koji način vezane uz ono zbog čega se okrivljujemo. No, u tom se momentu, suočivši se s prošlim, kroz nešto tuđe i drugo osjetivši žalac, nerijetko tek nakratko osjetimo krivima, jer odmah potom odvraćamo pogled, viđeno nastojeći zaboraviti. Ukoliko se radi o nečem što se dogodilo u skorije vrijeme, a osobu na to asocira nečija riječ ili pokret, tada ona, na žalost, svoju krivnju izlistava do onemoćalosti, svoj osjećaj produbljuje, kao da sama sebe želi povrijediti zbog onoga za što si predbacuje.
Koliku si je sposobnost pripisao čovjek i to nerijetko kada ne treba, nakon čega ponekad slijede desetljeća seansi kod psihoterapeuta. Ponekad će uspjeti zavarati i svoga liječnika, ukoliko nije samovoljno krenuo na terapiju, već na nagovor i želju nekog drugog.
Međutim je li terapeut u stanju prevenirati takvo stanje, kako nam se u budućnosti ne bi opet dogodilo isto? Ne vjerujem. Nitko nam ne može dati ulaznicu za imunost. Mi smo se čak u stanju zbog drugih osjećati krivima, za ono što se dogodilo radi njihova pogrešnog postupka. Kada je, jednom prilikom, moj prijatelj nehotice povrijedio mog psa, krivila sam samu sebe zbog toga što nisam baš u tom trenutku bila prisutna, vjerujući kako se to tada ne bi dogodilo. Sva sreća što su posljedice bile kratkotrajne, i što je moj pas već drugi dan trčkarao kao i prije. No da nije bilo tako, vjerojatno si ne bih oprostila do kraja života, kao i mnogi od nas u toj i tome sličnoj situaciji.
Malo tko se može oduprijeti toj vrsti udaraca i samokažnjavanju, štoviše, netko se do kraja predaje, jer je već odavno odustao od pokušaja da sebe spasi.
Znajući koliko osjećaj krivnje oslabljuje čovjeka, neki ga ljudi u nama namjerno izazivaju, samo kako bi osobom mogli manipulirati. Bilo bi dobro takvo što znati prepoznati, i premda su to uglavnom sitne iglice kojima budemo pogađani, jer na meniju osjećaja krivnje postoje i oni, na dnevnoj bazi optužujući: zašto i kako si samo učini/o/la ovo ili ono. Takvih se osoba treba kloniti. Prema tome, ovdje se radi o slučaju kod kojeg se izaziva kratkotrajan osjećaj krivnje, i koji, premda je na prvi pogled bezazleno, ukoliko se ponavlja češće, druženje s takvim ljudima treba izbjegavati. Žrtve tih ljudi misle kako neprestano čine nešto pogrešno, a što, naravno, nije istina: ne čine oni ništa pogrešno, već onaj koji njihove postupke proglašava takvima, koji ima sposobnost da u njima probudi osjećaj krivnje. Nitko nije vrijedan naše patnje, naročito ako nas uvijek iznova, namjerno ranjava.
Rezime: svi mi mislimo da smo moćniji no što jesmo, i upravo stoga, u mentalnoj odori Supermena, nad sobom vršimo pokoru na način koji nije moguće niti zamisliti, a samim time takvo što niti prepoznati kad je već prisutno i uzelo maha.



Oznake: krivnja, samoubojstvo, stanka gjuric

14.08.2014. u 12:41 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

nedjelja, 10.08.2014.

RUKOPIS

Ne znam je li na ljepotu njihova rukopisa utjecala činjenica što su oboje dobri crtači, no oba me naprosto fasciniraju. Mogla bih u njih gledati satima kao u sliku kakva renesansnog majstora, svako toliko, ispunjena dojmom, a možda i zaplakati. Takav vas tip rukopisa, ako ste imalo osjetljivi na ljepotu, ne može učiniti ravnodušnima.


Ne znam gotovo ništa o grafologiji i možda je dobro da ne znam, jer želim pisati o rukopisima, onakvima kakvima ih, ako ih pažljivije promotrimo, svi doživljavamo, lijepima ili ružnima. U ovome zapisu, osvrnut ću se na rukopis mojih roditelja. Rukopis moga tate, jednako kao i mamin, rekla bih, točno ocrtava njihov karakter, što se za moj, nadam se, već ne bi moglo reći, jer u tom slučaju, ajme meni.
Mamin je rukopis nježnih, tananih, ni previsokih ni preniskih linija, s gotovo neprimjetnim nagibom, dostojanstven, obilježen pomalo oblošću, ljupkošću koja izvire iz svakoga slova. Kad ona napiše samo 'I', to izgleda čudesno; postaje slovo koje bismo odmah poželjeli uokviriti i objesiti na zid. Dok je pak rukopis mog oca izuzetno muževan, pomalo naglih, ali veličanstvenih linija, uvijek točnih, ako se takav izraz na rukopis uopće može primijeniti. Određena njegova slova su uzvišeno dominantna, no tako bajoslovno uklopljena među ostala, da također, sama po sebi izgledaju kao slika.
Moj je već rukopis, nekako zbrkan, neki bi ga mogli nazvati i tzv. 'doktorskim', budući da je poprilično nečitak. Katkad ga se umalo strašim. Najčešće ni sama ne mogu pročitati što sam napisala, mučim se u odgonetavanju određenih riječi. Mislim da bi moj pas, kad bi u šapici mogao držati olovku, bio u stanju čitkije i oku ugodnije, pisati od mene. Nekad je, tako bar kažu, to bio krasopis, a moguće i jest, kada je bio školski pravilan i premda sam zaista mnogo pisala i još uvijek pišem rukom, on se unatoč svemu, s vremenom iskrivio. Možda mi je, naviknutoj na kompjutorsku tipkovnicu jednostavno postalo dosadno pisati rukom, jer mi je zamorno i stoga mi predstavlja poteškoću, zato što sam zaista unatrag više od dvadeset godina vjerna tipkanju, mada poeziju još uvijek redovito pišem ovim, danas već na žalost zastarjelim načinom.
Mogla bih kazati kako je rukopis mojih roditelja, svaki na svoj način simfonija. U njemu nema kićenosti, nepotrebnih vitica, ničega suvišnog, ničega što strši, samo ljepote koja teče. Ne znam tko ne bi od takve osobe istog trenutka poželi dobiti pismo, što god u njemu pisalo. Premda čak vrlo uredan, ni u jednoj svojoj komponenti to nije školski pedantan rukopis, kakav zna biti kod onih ljudi koji su rijetko pisali rukom, zbog čega su zadržali rukopis školarca. Mamin je nekako gospodski, njezino veliko G je zadivljujuće, mada je teško zapravo izdvojiti bilo koje slovo koje me ne oduševljava. Stranica ispisana njenim rukopisom to je jednostavno umjetnička slika.
Upravo sam zagledana u papir na kojem je nedavno pisala ono što sam joj diktirala, i premda, ovo u nastavku ovoga teksta, nema veze s osnovnom temom, ipak ću, tek nakratko, spomenuti: ona je redak svake stranice podijeljene brojevima, s obzirom da se radi o filmskom scenariju, označila malim gotovo kaligrafski ispisanim brojem, koji već pojedinoj stranici pripada. Ja se toga zasigurno ne bih dosjetila, već bih papire povezala spajalicom i na taj način znala njihov redoslijed. Ljepota njezina rukopisa između ostalog izvire i iz ljepote njezine misli, organiziranosti, odlučnosti, dobre osmišljenosti u svemu onome što čini. Njezin rukopis, to je ona.
Iz rukopisa moga oca također, u velikoj mjeri izvire majestetičnost, i u sebi, bez obzira na svoju, kao takvu, dominantnost, ne nosi ništa od nametljivosti, kao što ponekad, za neku na taj način nadmoćnu osobu možemo reći, budući da i rukopis nosi svoju karakternu fizionomiju. On je jednostavno nekako kraljevski. Tako bismo primjerice mogli zamišljati da je pisao car Marcus Cocceius Nerva ili Lucije Verije.
Ne znam je li na ljepotu njihova rukopisa utjecala činjenica što su oboje dobri crtači, no oba me naprosto fasciniraju. Mogla bih u njih gledati satima kao u sliku kakva renesansnog majstora, svako toliko, ispunjena dojmom, a možda i zaplakati. Takav vas tip rukopisa, ako ste imalo osjetljivi na ljepotu, ne može učiniti ravnodušnima. On kao da, pri svakom pogledu na njega, oplemenjuje.
Vračajući se na majčin rukopis, zaključit ću: premda se u toj ljepoti istodobno nazire lepršavost i romantična preciznost, ponajprije podsjeća na čin proizišao iz beskrajne dobrote i darežljivosti. Ne znam zbog čega, ali kad promatram njeno pismo, vidim lik Snjeguljice, dražestan i otmjen, dobrodušan i veseo, neiskvaren i iskren, dok gledajući u rukopisu moga oca, unatoč tome što u njemu prvo primjećujem iznimno razboritu kraljevsku crtu, unatoč njoj, ili upravo zbog nje vidim izravnog izaslanika anđela, ako ne i samoga anđela osobno.



Oznake: rukopis, roditelji, majka, otac, stanka gjuric

10.08.2014. u 14:10 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

subota, 09.08.2014.

ODBACIVANJE SJEĆANJA

Svako nas iskustvo jača, a možda najviše ono loše, zato što u nama čeliči borca, čineći nas pripravnima na sljedeće nepoželjno iskustvo u istoj kategoriji lošeg, a pokatkad čak i onoj unaprjeđenijoj.


Što li nas sve drži u grčevitu, tegobnom zagrljaju, kroz vezanost uz dijelove naše intimne prošlosti koje bismo željeli zaboraviti, a ne možemo! Svatko od nas sa sobom vuče sastavnice svoje prošlosti koje ga isključivo sputavaju, ne daju mu dalje, odvraćaju ga od sadašnjosti. To može biti davno zametnuto pismo koje smo pronašli u ladici preturajući po njoj u potrazi za olovkom, bilo kakav predmet koji nas podsjeća na ono čemu više nije mjesto čak ni u našemu sjećanju. Zašto? Zato što smo mi tako odlučili.
Kad bi postojala jednostavna mogućnost brisanja takvih podataka iz naše memorije, kao na kompjutoru, tada nam takav pronađeni listić ne bi značio ništa, jer bismo se unaprijed riješili onog što nam nije potrebno, a moglo nas je, zaokupljajući naše misli na momente duhovno paralizirati, u mnogočemu prikratiti.
Jutros sam i sama potrgala papirić koji datira još iz 2000. na kojem se nalazio popis svega što trebam obaviti toga određenog dana. Jedna od stvari bila je vezana uz ono što želim prebrisati iz svoga sjećanja. No, možda upravo na taj način, budući da još uvijek drukčije ne mogu (ne može nitko od nas), temeljito i postojano, kidajući listiće davnih podsjetnika, iz memorije telefona brišući brojeve, iz džepova izbacujući davno izblijedjele kino ulaznice, ipak na neki način datoteku našega sjećanja, dovodimo u red, reducirajući 'zapisano' s obje strane spomena. Zasigurno nikad nećemo zaboraviti sve ono što bismo željeli, ali se, moguće, barem donekle od toga, tom metodom, možemo distancirati.
Kad pogledamo u nekom pravcu i ugledamo ono što ne bismo željeli vidjeti, odvratit ćemo pogled, ali je mnogo bolje od toga - eliminirati zamijećeno, odstraniti podsjetnik na nepoželjno.
Postoji toliko predivnih događaja koje smo u velikoj mjeri zaboravili, no neke manje lijepe koji su nas bitno obilježili, pa tada u određenoj mjeri i od nas učinili ono što danas jesmo, ali se unatoč tome želimo s njima zauvijek oprostiti, dobro je da to i učinimo, ukoliko možemo.
Svi smo do određene mjere u mogućnosti potisnuti svoja neugodne uspomene, dok pak neki pate od kompulzivnog prisjećanja, unatoč silnoj želji da zaborave. Čak i kada uklone sve što bi ih moglo podsjetiti na ono uznemirujuće što im se jednom dogodilo, ne mogu se oduprijeti porivu da svoje sjećanje svakodnevno prizivaju, a što ih iznutra razdire.
Postoji također kategorija lijepih sjećanja umrljanih trunkom nečega lošeg; kao kada na još neuokvirenoj slici, pri samom njezinu vrhu snježno bijele pozadine, primijetimo kavenu mrlju. Mi ćemo je istog trenutka poželjeti izrezati, i premda ništa ili malo što može biti savršeno, ali se besprijekornosti barem može približiti, mi na taj način, izrezujući djeliće vlastitog sjećanja, našu misao možemo učiniti čišćom, pa ako hoćete i dobroćudnijom.
Jer savršena sjećanja samo su ona koja smo, propuštajući ih kroz naš intuitivni, obrambeni filtar, takvima stvorili, no to ne djeluje uvijek i u svim prilikama. Kad primjerice izgubite nekog koga ste beskrajno voljeli, ali se ne želite prisjetiti zajedničkih nelijepih trenutaka koji su zauvijek obilježili vaš rastanak (budući to više ne možete ispraviti), ili kada ste učinili nešto u najboljoj namjeri, no posve nesvjesni da činite krivo, i time nepromjenjivo utjecali na daljnje nemile događaje, tada je takav postupak 'redukcije prisjećanja' kojim od sebe odbacujete nekadašnje važnosti, koje vas danas samo unazaduju, najbolje što možete za sebe učiniti.
Svako nas iskustvo jača, a možda najviše ono loše, zato što u nama čeliči borca, čineći nas pripravnima na sljedeće nepoželjno iskustvo u istoj kategoriji lošeg, a pokatkad čak i onoj unaprjeđenijoj. Netko tko je pao s vrha stepenica, od tog će trenutka biti pažljivi pri silasku niz bilo koje stube. Kasnije pak, kad taj događaj u njegovu sjećanju izblijedi, tu će radnju činiti na podsvjesnoj razini. Samo tim jednim događajem u njega upisan oprez, ukomponiran u čovjekov zahtjevni psihički sklop, u odlagalištu će pohranjenih opreza stajati spreman za moguće nadolazeće opasnosti.
Često puta netko neće znati zbog čega se trza na određeni zvuk, ili ustukne pred licem koje ugleda u prolazu ili samo na tv ekranu, licem od kojeg bezrazložno želi pobjeći, do čega dolazi stoga što se u nama poput ladoleža penju i pohranjeni su svi strahovi metodično prikupljeni iz svih naših životnih zbivanja. I eto, upravo zato imamo pravo baciti listić na kojem je bilo zapisano nešto što nam, makar na trenutak (a mnogo je takvih trenutaka) ne dopušta da živimo u sadašnjosti.



Oznake: sjecanja, mozak, stanka gjuric

09.08.2014. u 12:43 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 08.08.2014.

LIMITI

Možda su s protokom vremena, naši roditelji, okolina, u nama uspješno izgradili nesigurnost, ustrajno nas rezbareći do vlastite neprepoznatljivosti. Gdje li su oni slobodni umovi neopterećeni turobnom svakodnevicom, kada smo bili umjetnici, a nismo to znali, kada smo svojim dodirom pretvarali vodu u ljekoviti napitak, kad su naši pahuljasti poljupci pružali iscjeljenje. Kako zapravo malo toga baštinimo od one negdašnje otvorene nedužnosti, prijemčivosti, osjećaja slobode!


Kad sam bila maleno dijete, mislila sam, kao što misle sva djeca te dobi, da je sve moguće, za mene nedostižno nije postojalo. Dakako da sam znala da mi nije sve dopušteno, no mogla sam vrlo precizno razlučiti ta dva suprotna svijeta koja se, međutim, instinktivno sam osjećala, međusobno ne pobijaju. Vjerovala sam, dakle, da mogu ostvariti zamišljeno: postati nevidljivom, nacrtati osobu koja će oživjeti, imati prijatelja koji me u svemu razumije i slijedi, za mene se žrtvuje i umjesto mene pati... A to sam i ostvarivala.
Zakoraknuvši u odraslost, čovjek si polako počinje postavljati limite od kojih na žalost, tijekom svog života, rijetko kada odustaje, i nesvjesno ih oblikujući do samog savršenstva. Ograničenja u ljubavi, karijeri, vlastitim sposobnostima općenito. Svi mi poznajemo nekog tko bi mogao više i bolje, pitanje je samo je li njegova samozadovoljnost postignutim rezultat nametnutih si ograničenja , ili je u svojim prohtjevima tog tipa naprosto skroman; smjernih potreba, premda ne i mogućnosti. Netko bi za takvog čovjeka mogao reći kako nije ostvario svoj maksimum. No što zapravo znači dostići vlastiti maksimum? Je li to ono što smo uspjeli postignuti i čime smo zadovoljni, premda je po općenitim, društvenim mjerilima malo, no svjesni smo da više od toga ne možemo, ili se maksimum očituje rezultatom koji je po istim tim mjerilima u kategoriji vrha.
Kada je primjerice netko u nekom području djelovanja očigledno darovit, ali to primjećuje samo njegova okolina, dok on suzdržano ostaje u mjestu koje si je zacrtao, i u kojem mu je ugodno, je li to tek poštivanje vlastitih samonametnutih limita koje u sebi nije ni osvijestio, ili je takva letargična odluka naprosto posljedica proistekla iz osjećaja sigurnosti koje mu stvara mjesto i položaj u kojem se nalazi.
U spektru raznoraznih ograničenja, jedno od zanimljivih je, dakako, ono u ljubavi. Neki si ljudi u svom ljubavnom životu postavljaju limite iz uvjerenja kako ne mogu do određene osobe doći zbog toga što su za nju nedovoljno dobri.
Kada je o poslovnim ambicijama riječ, mnogi unaprijed misle da ne mogu dobiti određeni posao, jednako tako iz razloga što vjeruju, zbog nametnutih si prepreka, da za to nisu dovoljno sposobni.
Postoje pak oni otvorena uma kojima, kao i sitnoj dječici, sve izgleda moguće. Koji zakorače ne pitajući se mogu li, polete ne misleći da ne znaju. Možda je čar, ljepota takvog načina bivstvovanja u tome što kada, metaforički rečeno, zamahnemo krilima, ili ćemo poletjeti ili ćemo pasti, no samo tako ćemo znati jesmo li se precijenili.
Kao trogodišnjakinji nitko mi nije rekao, ali da i jest, u toj ga dobi ne bih razumjela, da je nemoguće sročiti pjesmu, a bila sam pjesnik, kao što su pjesnici sva djeca te dobi. Poslušajte samo dijete do pet, najviše šest godina, koje opisuje nebo. Ima li čarobnije, nadahnutije poezije od toga.
Možda su s protokom vremena, naši roditelji, okolina, u nama uspješno izgradili nesigurnost, ustrajno nas rezbareći do vlastite neprepoznatljivosti. Gdje li su oni slobodni umovi neopterećeni turobnom svakodnevicom, kada smo bili umjetnici, a nismo to znali, kada smo svojim dodirom pretvarali vodu u ljekoviti napitak, kad su naši pahuljasti poljupci pružali iscjeljenje. Kako zapravo malo toga baštinimo od one negdašnje otvorene nedužnosti, prijemčivosti, osjećaja slobode! Kako u svoju odraslost nosimo premalo od onog što je u nama najbolje! Naša sadašnja ostvarivost probijanja određenih granica, kako na fizičkom, tako i na osjećajnom planu ni po čem se ne može mjeriti s vrijednošću načina na koji smo to činili i postizali kad smo bili djeca. Iako se ljudi u tome, kao i u svemu drugom, međusobno razlikuju, ipak je većina nas postala i ostala ostala zatočenikom samonametnutih si ograničenja koja ne može srušiti jer to ne zna ili jednostavno ne želi.



Oznake: granice, stanka gjuric

08.08.2014. u 11:31 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 05.08.2014.

HOW TO BUILD A MAN – KAKO ' IZGRADITI' ČOVJEKA

Za taj fantastični zahvat kreiranja novoga čovjeka, zasigurno su potrebne unaprijed određene, zadane komponente sakupljene iz njegovih stanica, gena…, još za vrijeme njegova života, ali jednako tako moguće i nakon, te pohranjene na za to predviđenom mjestu, koje su u svakom trenutku spremne za korištenje u date svrhe. Temeljita pohrana podataka koja stanice čini teoretski neuništivima, rezultirala bi mogućnošću da se iza toga, na pisaču, može, 'otisnuti', 'ispisati' čovjek, kao što se danas printaju ljudski organi, poput bubrega ili srca, u 3d tehnici.


Kako oživjeti pokojnika, ili preciznije: kako stvoriti novoga čovjeka, kao što se primjerice može 'oživjeti' izgubljena ili uništena SIM kartica, obrisani facebook račun ili elektronička pošta. Pitanje zapravo glasi kako izgraditi, proizvesti novog, a istog čovjeka (osobu) koji je jednom živio ili štoviše još uvijek živi, što dakako ne mijenja, ili barem ne bi trebalo mijenjati, ili bitno utjecati, na tehničku mogućnost samoga postupka.
Neki bi vjerojatno rekli kako je ponovno rođenje moguće jedino kroz reinkarnaciju, budući da je duši potreban prazan kostur, i kako je to najbliži oblik ponovnog rođenja umrlih, s obzirom da 'praznom ljuskom'' možemo smatrati jedino novorođenče u koje još nije usađeno ništa što je bilo (ili barem ne dovoljno dugo) u doticaju s izvanjskim svijetom. Međutim to ipak nije isto, pa čak ni slično oživljavanju na kakvo mislim, niti pak je, kao takvo ovisno o našoj volji i djelovanju.
Za taj fantastični zahvat kreiranja novoga čovjeka, zasigurno su potrebne unaprijed određene, zadane komponente sakupljene iz njegovih stanica, gena…, još za vrijeme njegova života, ali jednako tako moguće i nakon, te pohranjene na za to predviđenom mjestu, koje su u svakom trenutku spremne za korištenje u date svrhe. Temeljita pohrana podataka koja stanice čini teoretski neuništivima, rezultirala bi mogućnošću da se iza toga, na pisaču, može, 'otisnuti', 'ispisati' čovjek, kao što se danas printaju ljudski organi, poput bubrega ili srca, u 3d tehnici. A duša? Kako isprintati dušu, mnogi bi se s pravom mogli pitati. S otkucajima srca i disanjem čovjek bi po svoj prilici udahnuo sama sebe, budući da je već negdje postojao, ili pak postoji, kao uostalom i duša, neodvojiva od njegova bića, premda u potonjem slučaju dvojna, odnosno višestruka, kao i tijelo.
Sigurna sam da se iz, primjerice stanica vašega nokta može kreirati vaš identični blizanac, star koliko i vi u ovom trenutku (dakle ne klon u smislu da se netko poput vas, može tek roditi), već identični vi - sada. Pitanje je samo kada će medicina to znati provesti u djelo (ako već ne zna, ali drži u tajnosti). I koji bi zapravo bio smisao tog postupka (osim, naravno, moguće primjene u političke svrhe). Možda već danas postoje dva Baracka Obame, ili nekog poput njega, moćnih ljudi iz svijeta toliko moćnog da ih još dok su živi, ili nakon što umru, nadomjesti njima samima, novima-istima, ljudima koji mijenjaju svijet, kako na dobro, tako i na loše.


Oznake: tehnologija, smrt, život, stanka gjuric

05.08.2014. u 09:36 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se