H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 25.10.2017.

Brbljavica

U pojedinim trenucima, dok sam blizu nje, još uvijek ne mogu dohvatiti onaj tako dragocjeni osjećaj koji me, kada sam kod kuće i razmišljam o njoj, često obuzimlje.


Dok ne zvoni telefon, dobro je, nema loših vijesti. Ona sada spava sto kilometara daleko, u svojoj tehnološki opremljenoj 'kolijevci', a briga o njoj prepuštena je stručnome osoblju. Ja ću nju nazvati, tako će biti sigurnije i lakše prodrijeti kroz čvrstu opnu moguće radosti s druge strane slušalice.
Bi li me se zasitila da se viđamo svaki dan, pitam se, jer smo se nekad susretale svaka dva ili čak tri mjeseca, i bilo nam je dovoljno. Jest da su danas drukčije okolnosti, no upravo zbog njih, naše su se potrebe proširile, no to je i razlog zašto je posjećujem svaki tjedan. Unatoč tome, nisam sigurna je li to dovoljno.
Dok nekoliko kilometara pješačim do nje, jer moj vlak staje na jednom kraju grada, a mama obitava na drugom, brzim se hodanjem trijeznim od pretjeranog poleta, sreće što ću je uskoro vidjeti. Te me ugodne šetnje, i pri dolasku i pri povratku uspijevaju prizemljiti, savladavajući u meni svaku prekomjernost, ugodnim fizičkim zamorom.
U pojedinim trenucima, dok sam blizu nje, još uvijek ne mogu dohvatiti onaj tako dragocjeni osjećaj koji me, kada sam kod kuće i razmišljam o njoj, često obuzimlje, jer kao da me moja zadaća u kojoj sam svojevrsni čuvar, koči u tome da budem preplavljena ljubavlju. Tada sam zaokupljena drukčijim mislima, brigom je li joj, primjerice, dovoljno toplo, treba li joj što, više od onog što u tom trenutku ima, premda sam duboko u sebi svjesna da joj je tada dostatno samo moje prisustvo. Ponekad rastužena što sam joj donijela pogrešne perle, ili sam nešto s njezina popisa zaboravila, tješeći je, kružim oko nje, milujem joj dlanove, i opetovano izričem 'volim te'. Svjesna sam toga da, kad god smo zajedno, previše govorim; možda zbog ipak stanovite uzbuđenosti, a moguće i zato da popunim praznine, jer moja je majka podosta šutljiva, a ja je imam potrebu zabaviti. Nekad smo mogle zajedno sjediti satima, ne govoreći ništa, no tada je naša šutnja imala drukčiju težinu i značenje, a dugačke stanke u našem razgovoru svjedočile su našom ispunjenošću. Danas pak sam, eto (barem kad sam s njome), nezaustavljiva brbljavica.




Oznake: stanka gjuric, majka

25.10.2017. u 11:00 • 2 Komentara
Widget by : widget

subota, 16.09.2017.

Manus manum lavat

Očigledno na zapadu imaju recept po kojem određenu, premda bezvrijednu knjigu proglase bestselerom i prije nego što to postane, zato što već iz iskustva znadu da je to mamac za naivne čitatelje, bez obzira što je riječ o minornom djelcu, ili pak moguće upravo zbog toga, jer većina čitatelja zadovoljit će se najbanalnijim mogućim štivom.


Sinoć na predstavi beogradskog kazališta 'Atelje 212', u 'Kerempuhu'. Na žalost moram ustvrditi kako je komad američkog autora očajno loš, pa stoga ni predstava, uza sav glumački trud, nije mogla biti dobra. Zapravo se iščuđavam kako to da se pored zasigurno mnogo darovitih lokalnih pisaca, češće poseže za uprizorenjem tekstova stranih autora.
Isto je, mora se priznati, i u književnosti. Baš neki dan, na zagrebačkom autobusnom kolodvoru, prije odlaska u Čakovec, na štandu s knjigama listam knjige stranih pisaca, primjerice američkih i britanskih, koje su vani proglašene bestselerima, i gotovo ne mogu vjerovati da se kod nas inzistira na prevođenju i objavljivanju takvih nevrijednih djela, jer sam za tih sat vremena provedenih uz štandove uspjela podosta toga i pročitati, jer kako bih inače došla do toga zaključka. Zasigurno je za mnoge prevoditelje mnogo jednostavnije prevesti banalan tekst, iako ne kažem da u tome leži razlog objavljivanja takvih djela kod nas, ili barem ne samo u tome. Zapravo me ne čudi toliko, zbog čega se to štampa u Hrvatskoj, već po kojim je kriterijima vani, gdje je objavljeno, moglo postati bestseler (budući da je nekvalitetno, pa se čovjek pita tko bi takvu knjigu uopće kupio bez da je donekle prouči na licu mjesta), odnosno kako je uopće došlo do objavljivanja takvih trivijalnosti. Moguće se inzistira na prevođenju i objavljivanju stranih bestselera zato što se vjeruje da će publika, čuvši za njihovu privlačnu etiketu pohrliti u kupnju istih, umjesto da se objavljuju nadareni domaći autori i nastoji neke od njihovih knjiga učiniti najprodavanijima. Očigledno na zapadu imaju recept po kojem određenu, premda bezvrijednu knjigu proglase bestselerom i prije nego što to postane, zato što već iz iskustva znadu da je to mamac za naivne čitatelje, bez obzira što je riječ o minornom djelcu, ili pak moguće upravo zbog toga, jer većina će se zadovoljiti najbanalnijim mogućim štivom.
Tako su nešto pokušali i kod nas, međutim ne znam koliko su u tome uspjeli, pa nas to vraća u dane kada su se na kioscima prodavali tzv. ljubići, jer to i jest ta vrst literature i ta kvaliteta, (nekada se to zvalo šund literaturom) i to se zaista prodavalo; ljudi su naprosto gutali te tzv. iksiće. Nakladnici se vjerojatno nadaju kako će takve knjige naići na veći broj čitatelja, tim više što su označene kao bestseler. To što se time srozava književnost, očito nikoga nije briga, ponajmanje one koji su za to odgovorni (izdavači) kojima je postao bitan isključivo profit. Naravno, ne svim izdavačima.
Jasno da svaki nakladnik očekuje određenu zaradu, međutim inzistirajući na, većim djelom, objavljivanju stranih petparačkih autora, koje su negdje proglasili najprodavanijima, zapravo je već spomenuti sistem prodaje treš literature na kioscima. Naravno da se te iste knjige prodaju i u knjižarama, ali i svugdje drugdje gdje god je ljudima lako dostupna, pa neka narod čita.
U našoj domovini postoji toliko talentiranih pisaca koji u svojim četrdesetima ili pedesetima imaju objavljene tek dvije ili tri knjige za koje nitko nikada nije čuo, (pa da ih je i petnaest, opet je isto), a hrpimice objavljujemo one trivijalni pisaca izvana.
No da se vratim na predstavu 'Dar-mar'. Tekst američkog dramskog pisca nepovezana je cjelina u kojoj jedan od četiri glumca koji igra scenaristu, u prvom djelu predstave, s filmskom producenticom i potencijalnim glumcem, sudjeluje u dogovaranju hoće li prisutni glumac kojem je obećana uloga Isusa Krista, dobiti ili ne, tu ulogu, dok u drugom razgovara sa svojom suprugom opravdavajući joj se zbog preljuba, a i prvi i drugi dio odigravaju se u istom prostoru: restoranu, dakle ništa se, osim glumaca na sceni, ne mijenja, točnije promijeni se samo jedan glumac u tom drugom, posljednjem djelu u kojem je samo dvoje. Likovi neprestano ponavljaju jedne te iste rečenice, uvjeravajući jedni druge u ono u što se međusobno ne mogu uvjeriti, te gledatelj dobiva dojam kao da sam sluša ljude za susjednim stolom ili na ulici, kako se oko nečega prepiru. Možda je upravo na taj način i napisan tekst: autor je, sjedeći u nekom bistrou, samo poslušao tko od gostiju što govori i nažvrljao dramu, kao što bi to mogao svatko od nas, u pet minuta.
Srpska je redateljica, ili naprosto loše odabrala, nasjevši na autorovu pedigre, ne prepoznavši nekvalitetan tekst, ili ga je odabrala bez obzira na to, iz razloga što mnogo toga već svugdje u svijetu funkcionira po sistemu 'mi vama, vi nama', u prijevodu: vi našeg autora postavljate na scenu, a mi zauzvrat vašeg. To je, na žalost, opće poznati recept, po kojem se mnogo toga danas zbiva, a nije isključeno da se po istom receptu objavljuju i knjige.



Oznake: Kazaliste, stanka gjuric

16.09.2017. u 14:22 • 6 Komentara
Widget by : widget

utorak, 19.07.2016.

Pierce Brosnan i ja

Ta se naša jednokratna prepiska događa tek nekoliko dana prije završetka poetske manifestacije.


Cijele noći sanjam Pierca Brosnana. Na nekom sam pjesničkom susretu, gdje nam je upravo on gost. Sada, kad budna o tome razmišljam, zaključujem kako takva ideja uopće nije loša, pozvati nekoga poput njega, na poetsko događanje. Ionako su nam dosadila stara, istrošena lica gostiju, koja iz godine u godinu viđamo već desetljećima. Potrošeni model. Pozovimo holivudske ljepotane, da ih produhovimo hrvatskom književnošću (prevedenom, naravno), he-he. Samo nek' si sami plate avionsku kartu, što im ne bi trebalo predstavljati nikakav problem.
U snu se sjetim kako sam Brosnana prvi put susrela također na nekoj poetskoj manifestaciji, međutim nisam se s njime čak ni rukovala. Zapravo se pitam kako je moguće da sam bila toliko sramežljiva da mu se nisam ni približila, a obožavam ga. Odlučna da ovaj put ne počinim istu pogrešku, u sobu mu, preko recepcije šaljem jednostavnu poruku sa samo jednom upitnom rečenicom: 'Jeste li me možda primijetili?'.
Pierce mi odgovara na vrlo interesantan način: u vidu grafikona na kojem se jasno vidi; pri dnu piše: jedva, u sredini: tako-tako, i pri samome vrhu: trenutno-iznimno zainteresiran.Ta se naša jednokratna prepiska događa tek nekoliko dana prije završetka poetske manifestacije.
Ne znam jesam li se nekoliko puta u noći budila, i pitala da li sam svoj susret s njime prvi put, sanjala, ili se on stvarno dogodio, ili sam pak sanjala kako se to pitam. Čitavo vrijeme snivanja, ili pri povremenu buđenju, mučilo me jedno te isto, i neprestano sam se kolebala između ta dva odgovora, jesam li Pierca zaista srela, ili sam naš prvi susret usnula. Proganjalo me sve do jutra, do samoga razbuđivanja.
U jednom sam se momentu, međutim, sjetila, i opet ne znam je li to bilo tijekom sanjanja ili polu budnog stanja, da sam nedavno, u stvarnosti, s Interneta čitala podatak o Brosnanovoj visini, i kako me iznenadilo da je visok 188 cm, i to me zapravo pokolebalo pri pomisli kako sam ga vidjela u zbilji, jer da jesam, znala bih da je tako visok. Svejedno sam i dalje u pojedinim trenucima, što je tako svojstveno sanjanju, i dalje mislila kako smo se sreli na prijašnjem poetskom susretu, samo što sam činjenicu o njegovoj visini, u sebi duboko potisnula. Na žalost, nije bilo tako.
Kao što to često u snu i biva, prizor u kojem primam Piercov odgovor, naglo se mijenja, i pretače u drugi u kojem se odjednom nalazim s nekolicinom kolega pjesnika ispred prekrasnog hotela uz more, u kojem smo odsjeli, poredani uz kola koja guramo po uskoj kaldrmi, za vrijeme olujna nevremena. Do nas dolazi neka žena koja vrišti i plače zato što smo pomakli njezin suncobran.
Zaključujem kako mora da je upravo to bilo presudno da me Pierce zamijeti, promatrajući taj neobični događaj s prozora svoje sobe, i odgovori na moju poruku, ručno izrađenim dijagramom, na kojem nije pisalo ništa drugo, osim - na pri tom označnim mjestima, koliko me je u danom trenutku primjećivao, odnosno koliko mi je naklon. U meni i dalje odzvanja ono 'izuzetno zainteresiran'.


Oznake: Pierce Brosnan, san, poetski susret, stanka gjuric

19.07.2016. u 11:39 • 7 Komentara
Widget by : widget

subota, 25.06.2016.

Merforoblija*

*izmišljeni naziv za postojeću zemlju


Možete li si predočiti Al Pacina kako priča na merforoblijskom? Čak je i to moguće i lakše, nego ga zamisliti kako nijemo otvara usta dok pripovjedač kao da gledateljima objašnjava što on zapravo govori.



Sa svojim se prijateljem upućujem u susjednu nam državu Merforobliju. Nakon stotinjak kilometara od graničnoga prijelaza, zaustavljamo se u poznatome turističkom mjestu, te- želeći malo popričati s lokalnim stanovništvom- i raspitati o jednostavnom detalju vezanom uz lokaciju na kojoj se nalazimo, obraćamo se djevojkama od otprilike dvadesetak godina, koje, uspostavi se, razumiju samo merforoblijski, jer na naš engleski i njemački samo odmahuju glavom odvraćajući nam na lokalnom jeziku.
Odlazimo u obližnji restoran u kojem nijedan od konobara također ne govori engleski, a na njemačkome znaju samo kako se kaže kruh. Zovu upomoć čovjeka koji natuca hrvatski, pa nam on barem donekle pomogne oko odabira hrane.
Pitam se slijede li poneke države, premda već odavno članice Europske unije, samo pravila koja moraju, u svemu ostalom držeći se svojih odluka od ranije? Kako je moguće ostati toliko zatvoren da ti je dovoljan samo tvoj materinji jezik koji ne govori nitko osim ljudi koji žive u tvojoj zemlji. Priupitah se čak nije li djelomično krivnja u tome što su svi strani filmovi sinkronizirani na merforoblijski, čime se ljudima uvelike uskraćuje mogućnost učenja stranoga jezika, koji se dobrim dijelom (naročito ako se ne uči u školi, no i kada ga se nakon stanovitog vremena, radi nekorištenja, pomalo zaboravi) uz čitanje titlova usvaja slušanjem, međutim znajući kako je u većini drugih europskih zemljama, kad je o televizijskom prikazivanju filmova riječ, proveden isti princip, tu pomisao istoga trena odbacujem.
Ovo ću spomenuti kao svojevrsni kuriozitet, jer za vjerovati je da mnogi ni ne znaju, budući često ne putuju, ili se nisu makli dalje od Slovenije ili Austrije, da postoje zemlje u kojima je nazovi sinkronizacija filmova na nacionalnoj televiziji napravljena na način da ista osoba daje glas i ženskim i muškim likovima, ali na način da tekst čita, bez ubacivanja ikakvih emocija u svoju interpretaciju, poput naratora u primjerice dokumentarnom filmu. Možete li si predočiti Al Pacina kako priča na merforoblijskom? Čak je i to moguće i lakše, nego ga zamisliti kako nijemo otvara usta dok pripovjedač kao da gledateljima objašnjava što on zapravo govori.
Čitavo mi se vrijeme boravka u Merforobliji činilo kao da sam zakoračila u svojevrsnu zonu sumraka gdje sve stoji u mjestu od prije trideset godina.
Možda sam tamo prekratko boravila da bih o toj zemlji mogla na taj način suditi, međutim ne može se poreći kako sam osupnuta viđenim, a da sam kojim slučajem planirala ostati više dana, samo bih se zbog navedenog predomislila.
Što su tom narodu učinili, i s kojim razlogom? Po mnogočemu doimlju se skromnima, kao i ranije, i možda, u cjelini, ne žive iznad svojih mogućnosti, što se za mnoge ne bi moglo reći, no ne da se primijetiti niti ikakav napredak.Je li moguće da ljudi imaju posve pogrešnu predodžbu o europskom ujedinjenju i njegovim posljedicama, da svaka zemlja unutar sebe krije svoju tajnu, ucijenjena, krećući se u mjestu, jer nakon jednog pogrešno učinjenog koraka više ne postoji izgledniji izbor, ili postoji, ali ga se odgovorni ne usude učiniti, jer bi to bilo pogubno, ne za narod, već za položaj onih koji odlučuju. Možda stanovništvo grca u suzama, kao i mnogdje drugdje, no taoci su vlasti koja je za njih pogrešno odabrala.



Oznake: jezici, Kultura, stanka gjuric

25.06.2016. u 13:14 • 1 Komentara
Widget by : widget

petak, 15.04.2016.

Rexov bijeg iz hotela za pse

Idući put, budem li ga ponovno odvela u hotel, uz opis njegova karaktera, i njegovih potreba (što uvijek nanovo traže pri ostavljanju psa na čuvanje, uz obavezni potpis vlasnika), trebat ću ispisati iz Wikipedije članak o Houdiniju, i taj papir priložiti uz njihov, jer Rexove me vještine neodoljivo podsjećaju na one najpoznatijeg iluzionista u povijesti.


Prvo - san, zatim - nemila stvarnost:

Sa svojim psom Rexom ulazim u autobus prepun turista koji obilaze Zagreb, dok se mi upućujemo kući. U busu se nalazi i čovjek sa svojim golemim psom na kojeg Rex ne reagira, kao ni ovaj na Rexa, što je dobro, ali samo u snu, jer u stvarnosti, s obzirom na Rexovu narav, vjerojatno ne bih ni koristila gradski prijevoz. Nakon kraće vožnje, vozilo zastaje kod trnjanskih fontana i Rex i ja izlazimo prvi, međutim iza nas izlaze i svi ostali, dakle i čovjek s psom, no istog se momenta pokaže kako on vodi sa sobom i druge životinje, jer iza njegova psa počnu izlaziti lavovi, tigrovi, lisice, čitavi zvjerinjak. Rex, do tada miran, ugledavši divlje životinje, razjari se i trkom uputi za njima. U sekundi, oni se svi izgube iza okuke, dok ja ostajem skamenjena, preneražena i svjesna toga da moj pas ne može preživjeti sukob s njima, međutim nakon nekoliko sati, već gotovo pomirena s neizbježnim, ugledam ga, pomalja se iza ugla iza kojeg je nestao, vuče se, raskrvavljen, ali živ.

Toliko sam pod pritiskom zbog jučerašnjeg saznanja da je moj pas, za vrijeme mog boravka u Parizu pobjegao iz hotela za pse, inače veterinarske stanice koja pruža uslugu čuvanja pasa, da sam, opterećena time, izgleda morala usnuti taj san u kojem on ipak na kraju ostaje živ, kao što je, na sreću, ostao živ i neozlijeđen i nakon bijega iz Trnjanske, do kuće, prešavši četiri raskrižja, od koja su tri najveća u gradu.
Kako je to zapravo izgledalo, nikada neću saznati, samo znam da psi ne gledaju na semafor, vjerojatno prolaze poput metka, tko ima uopće sreće da prođe, kao i Rex.
I dok je trajala potraga za njim po cijelome Trnju, on je došetao do zgrade u kojoj živi i počeo lajati ispred vanjskih ulaznih vrata. Očevici kažu kako je u kuću ulazila stanovita gospođa koja ga je željela pustiti unutra, međutim on nije želio ući, vjerojatno osjećajući da u tom trenutku nema nikoga doma. Navodno se potraga za njim odvijala na biciklu, a koliko je točno trajala, ne znam, niti ću ikada sa sigurnošću znati.
Idući put, budem li ga ponovno odvela u hotel, uz opis njegova karaktera, i njegovih potreba (što se uvijek nanovo traži pri ostavljanju psa na čuvanje, uz obavezni potpis vlasnika), trebat ću ispisati iz Wikipedije članak o Houdiniju, i taj papir priložiti uz njihov, jer Rexove me vještine neodoljivo podsjećaju na one najpoznatijeg iluzionista u povijesti. Nebrojeno se puta uspio osloboditi još dok je bio kod prvih vlasnika, u dvorištu, na lancu, a jednom su ga, u spomenutom hotelu, vezali za boravka u samome kavezu, provukavši uzicu kroz rešetke kako bi lakše došli do njega kad ujutro otvore kavez, odnosno da im ne pobjegne, međutim Rex je tijekom noći marljivo grickao lajnu, sve dok je nije pregrizao. Mogu zamisliti kako su bili iznenađeni kada su ujutro otvorili kavez, a on iskočio i potrčao, naročito ako su bila otvorena vrata dvorišta, jer taj se ne da uhvatiti kad je jednom oslobođen uzice. Naravno, mnogo ga se lakše dočepati u dvorištu, nego na ulici.
Dakle, u najboljoj namjeri da moga psa socijaliziraju, pustivši ga da se druži s drugim psom, i da bude slobodan, eto što se dogodilo.
Inače, svi se uvijek naveliko čude što Rex na sebi ima dvije ormice, k tome još osigurane planinarskom kopčom, no kad on povuče za nekim psom iza sebe, istoga momenta, kao nekom čarolijom, izlazi iz orme, jer ima svilenkastu dlaku s koje remenje lagano sklizne, uz to što je, naravno, iznimno spretan.
Morala sam ovo zapisati, i to upravo na taj način, bez imalo uljepšavanja, da više ne razmišljam o tome, jer kad samo pomislim što mu se moglo dogoditi, hvata me jeza, a trenutno sam, zbog proživljenog šoka, i u vrućici.



Oznake: hotel za pse, stanka gjuric, Rex, kućni ljubimci, trnje, Psi

15.04.2016. u 12:19 • 13 Komentara
Widget by : widget

nedjelja, 19.07.2015.

DULJA PAUZA IZ OBJEKTIVNIH RAZLOGA!

Dok situacija ne sazrije, pisanje je na čekanju!



...ali ne zadugo. Nadam se.
Dakle uskoro o svemu što se događalo u međuvremenu, ili barem onom najvažnijem!

Oznake: stanka gjuric, majka, Bolest, skrb, bolnice, rehabilitacija

19.07.2015. u 12:08 • 0 Komentara
Widget by : widget



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kratica HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.