H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 18.06.2017.

Je li veličina uistinu važna?

Stoga, primjerice, po njima nije poželjno da slon opći s mišicom, odnosno slonica s mišem. Kako se tamo, dakle, pronalaze slon i slonica, zečica sa zecom te miš i mišica, ne znam, osim ako nije na način kao što je to uglavnom u većini svijeta - 'probaš, pa vidiš'.


Što mislite: je li veličina muškog spolnog organa uopće važna? Mogli bismo, vjerujem, bez puno premišljanja ustvrditi kako je najvažnija samim muškarcima. Pretpostavljam da bi većina žena (a provjerila sam to i kod svojih prijateljica) na to pitanje ipak odgovorilo (možda tek nakon što se dovoljno opuste uz čašicu pića), kako je njima bitna. I jest, rekla bih ja, jer nalazi li se u ligi ekstrema, tada spolni organ može biti samo 'puno premali' (prevedeno - nenormalno mali) ili 'puno preveliki' (prevedeno: tragač za dizalicom).
Da postoje ekstremno veliki, s time se, moguće, opet ne bi složili muškarci, i to vjerojatno oni koji ga sami ne posjeduju. Jer barem dok su još u periodu priželjkivanja, ili pak još nisu dosegli fazu lažne skromnosti, žele imati najvećeg (doduše ne znam koliko bi to moglo biti), pa čak i onda kada ga zapravo već imaju. Vjerujem da u pretežnom broju slučajeva drže kako bi mogao biti bar malo veći. Drugo je pitanje žele li to priznati.
Istočni pak narodi posjeduju raznorazna nazivlja, poput imena životinja, kojima zorno dočaravaju građu muškog, odnosno ženskog spolnog organa. Stoga, primjerice, po njima nije poželjno da slon opći s mišicom, odnosno slonica s mišem. Kako se tamo, dakle, pronalaze slon i slonica, zečica sa zecom te miš i mišica, ne znam, osim ako nije na način kao što je to uglavnom u većini svijeta - 'probaš, pa vidiš'. Moguće ipak postoje neke druge, nama nepoznate provjere i odgonetanja, izuzev onih jednostrano vizualna karaktera, jer oboje gleda, a samo jedno vidi. Ovo, samo za sebe zvuči poput neke mistične zagonetke. Teško mi je, naime, zamisliti da netko tko je začetnik takvih jednostavnih, a genijalnih spoznaja, nije u mogućnosti unaprijed izbjeći moguću grešku u procjeni tko kome najbolje odgovara, promatrajući isključivo anatomski. Kako god to izgledalo, zasigurno je miljama svjetlosnih godina udaljeno od čovjeka zapada, jer njegovi načini procjene su u konkretnoj, probnoj provjeri. No, ima li on uopće drugog izbora, i zaista, po čemu bismo mogli zaključiti, je li žena (spolno) građena kao slonica ili kao zečica? Budući da je kod nježnijeg spola apsolutno sve, pa onda i to (ili: to naročito) naoko vrlo konspirativno, zaključujem: ni po čemu. Ni po grudima (osobito danas kada su mnogi dijelovi ljudskog tijela podvrgnuti čestim promjenama), ni po usnama (njima pogotovo!). Možda po obliku prstiju? Hmmm. Po mome skromnom mišljenju, jednako stojimo i kod prepoznavanja istog kod muškaraca za koje već stoljećima vrijedi pravilo moj nos - moj ponos. Osim svega muškarci još uvijek daleko rjeđe pribjegavaju estetskim operacijama, što nije za zanemariti. Rekla bih ipak da nema tog nosa koji bi bio ponos svog vlasnika u smislu u kojem ga se inače nastoji upotrijebiti, naravno, uglavnom u šali. Dakle, moja bi teorija barem u ovom slučaju mogla biti poprilično točna, a to je: kad je o vanjskim znacima riječ, nemoguće je išta sa sigurnošću zaključiti. Doduše, žene su tu u prednosti, barem što se tiče mogućnosti koliko-toliko točne procjene (ukoliko, spolno, dobro poznaju sebe) prije potencijalno počinjene pogreške.




Oznake: seks, spolni organ, stanka gjuric

18.06.2017. u 11:11 • 13 KomentaraPrint#
Widget by : widget

petak, 28.10.2016.

Zaroniti u ljubav

Ljudi se, naime, u svojim snovima ponašaju kao što bi se ponašali i u stvarnosti. Njihove su reakcije njima samima, stoga, posve očekivane i razumljive, i jednako pogrešne kao što bi mogle biti i na javi, te nose jednaku težinu te iste pogrešnosti.


Još nosim dragocjeni osjećaj tebe, u sebi, i nakon sna o tebi, nakon neradog buđenja. Pojavljuješ se preda mnom, stojeći uz vlak na željezničkoj pruzi usred polja, govoreći mi: „Želim te povesti na put“. Klikćući u sebi, pristajem. Grliš me, šapućući: „Ostat ćemo skupa čitavu noć.“ Ustvrđujem kako prije toga trebam pokupiti nešto odjeće, na što odvraćaš: Ne brini, uzmi si vremena koliko god ti je potrebno“. Po tvome odgovoru zaključujem da si vlak unajmio za nas dvoje, te se bez opterećenosti upućujem do stana, k mojoj majci, u posve neprepoznatljiv prostor, no možda sam čak i u nepoznatom gradu, jer zaista, sve mi je strano, no ipak bez poteškoća pronalazim put do svake točke. Nakon što pronađem potrebno, i pozdravim se s mamom i psom, odlazim do dućana kupiti još ponešto što mi nedostaje. Iznenađena se kada te ugledam kako me čekaš, na izlasku iz samoposluge. Grlimo se, osjećam tvoju uzbuđenu muškost; preplavljena sam požudom, gotovo animalnom gladi za tobom. Umjesto da se uputimo prema vlaku, odlazimo u neku sobu u kojoj se nalazi djevojka koju, čini se, otprije poznajem, a ispostavi se da je tvoja dobra prijateljica. Ona zapravo čuva sobu za nas dvoje, no kada joj kažemo da izađe napolje jer želimo biti sami, nerado to čini, kao da se želi igrati stražara, promatrati nas.
Napokon ostajemo sami, i na mjestu gdje možemo ostvariti svoja maštanja uzgajana godinama, međutim nešto nas u tome sprječava. U tom se trenutku nekako i budim. Želim ponovno usnuti isti san, nastavivši tamo gdje se prekinuo, međutim ne uspijevam, mada od ranije znam da takvo što mogu, no bez obzira što intenzivno mislim o dotadašnjem tijeku radnje, i vrlo koncentrirano uranjam u snovito tkivo doživljenog, zadržavajući se na mjestu na kojem sam stala, to mi ne polazi za rukom. Razmišljam: da barem nisam otišla po stvari, možda bismo tada stigli voditi ljubav.
Razočarala sam samu sebe u vlastitom snu, pokazavši prenaglašenu praktičnost u situaciji koja je od mene zahtijevala trenutnu reakciju na ono što već ionako dugo priželjkujem. Uzevši u obzir važnost početka radnje, to je zapravo bilo posve nepotrebno. Trebalo je reagirati impulzivno, zaroniti u ljubav, no čovjek najčešće ne razmišlja na taj način, niti na javi, a izgleda ni u snu. Kada se zatekne u neočekivanoj situaciji, on često reagira, ili nastoji reagirati, od toga trenutka, koliko god može, planski. Na žalost, s odrastanjem ljudi umnogome izgube svoju spontanost. Ja sam, primjerice, na Njegov prijedlog vrlo lako mogla odgovoriti instinktivno, i otići u vlak istoga časa, a čak sam uvjerena da bi to bilo sličnije meni u stvarnosti negoli u snu, no nešto u čovjeku prinudi ga, i kada to od sebe najmanje očekuje, da obavi ono što smatra nužnim, prije no što se, čak i u situaciji kad mu je to od životnog značaja, upusti u avanturu za kojom odavno čezne. Tako sam i ja, umjesto da se bacim u zagrljaj voljenog muškarca bez osvrtanja, učinila nešto što je našu priču odvelo u nepoželjnom smjeru.
Ljudi se, naime, u svojim snovima ponašaju kao što bi se ponašali i u stvarnosti. Njihove su reakcije njima samima, stoga, posve očekivane i razumljive, i jednako pogrešne kao što bi mogle biti i na javi, te nose jednaku težinu te iste pogrešnosti. Međutim, nešto se ispostavi krivim, samo kad je ishod nepoželjan, mada ista ta odluka ne mora biti loša, ukoliko se rezultat pokaže zadovoljavajućim. Sasvim je logično očekivati od sebe da prije puta uzmete sa sobom ono što smatrate potrebnim, ni ne pomišljajući da bi to moglo poremetiti strukturu događanja, no u snu je to itekako moguće, a zacijelo i u zbilji.
Možda sam iz tog sna čak izvukla određenu pouku, poput: 'ne odgađaj ono što ti je važno'. Zaista, čovjek je nerijetko sklon nepotrebnom zavlačenju. Željela sam imati džemper i kozmetiku, prije no što se upustim u avanturu o kojoj dugo maštam, i to je bilo pogrešno, koštalo me neispunjenja moga sna, pa makar to bilo samo u snu.





Oznake: ljubav, pozuda, seks, stanka gjuric

28.10.2016. u 12:05 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 01.10.2014.

LEGALIZACIJA INCESTA - 'Piramida', 30. rujna 2014.

Sama činjenica da je netko u krvnoj vezi ne stvara imunost na tu vrst osjećaja, jer dok god s osobom niste imali priliku razviti rodbinski odnos, niste u stanju razviti ni osjećaj te vrste bliskosti koja bi vas odvratila od mogućnosti zaljubljivanja.


Potaknuta jednom od tema u sinoćnjoj emisiji 'Piramida', voditeljice Željke Ogreste, pod -otprilike-nazivom: 'Legalizacija ljubavnih veza između braće i sestara, o čemu se trenutno raspravlja u Njemačkoj', želim o tome napisati svoje mišljenje. S obzirom da se nitko od gostiju nije dotakao stvarnog problema, vjerojatno ne znajući odakle je zapravo potekla ideja njemačkih vlasti da se takva ljubav, zakonski legalizira (pretpostavljam, na način da mogu stupiti u građanski brak, jer bi li moglo biti drukčije?), sama, zdravorazumski zaključujem, iz upoznatošću s onim što svatko zna, ili bi barem trebao znati, slijedeće: da se nerijetko događa, da mnogi ljudi tek nakon što započnu vezu, saznaju da su brat i sestra, odnosno upoznaju se tek u dvadesetoj, tridesetoj godini, ili kasnije, i kako se taj problem rješava samo odgovorom na pitanje: na koji im način dopustiti da sačuvaju svoju ljubav, a ne kako im je zabraniti, jer se u nekim zemljama znalo dogoditi i da završe u zatvoru.
Čovjek će se rijetko kada moći zaljubiti u osobu s kojom je živio odmalena, no čak i u uobičajenim uvjetima, dakle zajedničkog odrastanja, postoji mogućnost da se među sestrama i braćom razvije određeni devijantan oblik ljubavi koji nerijetko bude zamaskiran iskazivanjem pretjerane posesivnosti, ali to se događa rijeđe i nije prečesto iskazano kroz želju za spolnim općenjem, ili kroz njegovo ostvarivanje, iako, naravno, dolazi i do toga. Civilizirano društvo s vremenom je u nama uspješno izgradilo obranu od te vrste nepoželjnosti, a ako se to pokatkad i dogodi unutar obitelji, među pojedincima koji zajedno odrastaju, ili su odrastali, tada je skriveno i za to se najčešće ne sazna.
Zamislite da, na primjer, doznate kako ste brat ili sestra vašeg sadašnjeg partnera s kojim ste nedavno započeli vezu, a koje su jednom davno, još dok ste bili bebe, razdvojili, ili ste naprosto djeca istoga oca ili majke, no jednako tako, cijelo ste vrijeme živjeli odvojeno, i ne znajući jedno za drugo, i odjednom vam je zbog tog otkrića, zabranjeno da budete zajedno na način kako biste to vi željeli. Bi li takvo saznavanje bilo dovoljno da se odljubite, ili biste nastavili s odnosom neopterećeni tom spoznajom? Samo bi licemjeri mogli tvrditi kako bi istog časa prekinuli vezu, mada zapravo nitko od nas ne može znati kako bi se ponašao u određenoj situaciji dok mu se ona samome ne dogodi.
Sama činjenica da je netko u krvnoj vezi ne stvara imunost na tu vrst osjećaja, jer dok god s osobom niste imali priliku razviti rodbinski odnos, niste u stanju razviti ni osjećaj te vrste bliskosti koja bi vas odvratila od mogućnosti zaljubljivanja. Kada se jednom već dogodila ljubav, ona neće nestati samo zbog toga što ste odjednom svjesni da ste u bliskome rodu. Malo će koga u toj situaciji isto saznanje zgroziti, na način da odmah prekine vezu, ili je niti ne započne, unatoč tome što prema toj osobi osjeća izuzetnu fizičku privlačnost. Čak je i znanstveno dokazano kako se ljudske jedinke po krvnoj vezanosti, seksualno privlače mnogo više od ostalih, stoga što ih vjerojatno privlači sličnost u njima koju oni prepoznaju na instinktivnoj razini. Doduše, čovjek može kontrolirati svoj spolni nagon, međutim ne i hoće li se, ili ne, zaljubiti, no hoće li se to dogoditi prije no što smo saznali da nam je netko brat ili sestra, ili kasnije, posve je nevažno, jer zaljubljivanje, kao ni spolni nagon ionako ne proizlazi iz činjenica vezanih uz tu vrst spoznajnih pojedinosti.
Tim bi ljudima, dakle, također trebalo omogućiti, kao i svima drugima koji se vole, da ako to žele, ozakone svoju vezu i žive zajedno, a koliko mi je poznato, u nekim državama SAD-a je to dopušteno, pod uvjetom da nemaju spolni odnos, i ne stvaraju potomstvo. Međutim, kao i u mnogočemu drugome, i u toj zakonskoj odredbi postoji rupa, odnosno zakonodavstvo pri tome svjesno 'zažmiri', dajući ljubavnicima mogućnost da sami odluče što će činiti unutar svoja četiri zida, jer ionako nitko neće zavirivati u njihovu postelju i provjeravati što rade.
Gosti u Ogrestinoj emisiji svi su odreda govorili kako je takva pojava neprirodna, i jest ako se promatra s njihova aspekta. Možda ih je donekle zavaralo pitanje, budući u uvodu nije bila objašnjena opširnost problema, premda možda nije ni trebala biti, jer su budući učesnici uvijek upoznati s temom koja slijedi, tako da se za nju imaju vremena pripremiti. S obzirom na količinu odbojnosti koju se izrazili prema incestu, moguće da se o konkretnoj temi, vezanoj uz Njemačku, i nisu informirali, budući su imali unaprijed stvoreno mišljenje. Iako bi to od njih bilo logično očekivati, ipak, shodno navedenom, nisu ni došli na ideju da bi razlog spomenutoj pojavi mogao biti upravo ovaj: prekasna spoznaja o srodstvu, i donekle je neoprostivo što tu mogućnost nisu uzeli u obzir.
Svugdje u svijetu, ili njegovu velikom dijelu, postoji ista mogućnost, da se osobe, bliske isključivo po krvi, međusobno zaljube, do čega, ponavljam, dolazi stoga što nisu upoznati s tom činjenicom, ili ukoliko su upoznati, iz razloga što nisu odrastali zajedno, to saznanje za njih ništa ne mijenja.
Zar želimo, i možemo li uopće, tim ljudima zabraniti takvu ljubav? Oni će sami znati da im nije preporučljivo, ni razumno rađati djecu, a s obzirom na, u određenim zemljama već postojeći zakon, da mogu legalizirati svoju vezu, premda su brat i sestra, ali ne i imati spolni odnos, što im, naravno, nitko ne može onemogućiti, jer ne mogu biti pod ničijom kontrolom, razumno bi bilo očekivati da će se toga držati (doduše, ne mislim na odricanje od seksa, već na sprječavanje začeća) već iz razloga što sami sebi žele dobro. Naravno, postoji mogućnost da će neki od njih ipak imati djece, jer uvijek i svugdje postoje ljudi koji ne razmišljaju o mogućim štetnim posljedicama.
Smisao sve te brige, uglavnom, rekla bih, leži u bojazni od njihova razmnožavanja, s obzirom na mogućnost osnivanja umno i fizički zaostalog potomstva. Njima se zapravo želi zabraniti spolni odnos koji se, osim izopačenošću, smatra i grijehom, ovisno o tome s kojeg se stajališta promatra.



Oznake: emisija Piramida, željka ogresta, Njemačka, Germany, Incest, ljubav, seks

01.10.2014. u 14:51 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 16.09.2014.

SPOLNI NAGON

Dakle, nisu samo ljudi ti koji češće imaju želju za snošajem, jer je očigledno posjeduju i životinje, no one to rade samo u vrijeme parenja isključivo stoga što im je tako priroda namijenila, a tek povremeno dopustio čovjek.


Netko je nedavno na facebooku postavio pitanje: 'Zbog čega je želja za seksualnim činom neprestano prisutna samo kod ljudi, ne i kod životinja?'. Po onome što sam uspjela primijetiti, a to sam mogla, kad je riječ o životinjama, samo na primjeru pasa, a naročito zahvaljujući činjenici da sam imala i ženku i mužjaka, mogu reći da je spolni nagon jednako prisutan i kod (te vrste) životinja, s obzirom da su oboje, dakle i mužjak i ženka, vrlo često zadovoljavali svoj seksualni nagon samozadovoljavanjem. Na francuskom tržištu, u takozvanim pet-sex dućanima, mogu se čak pronaći pseće gumene lutke upravo za tu svrhu.
Moj pas svoju spolnu strast zadovoljava na način da gnječi i jaši jednu svojevrsnu „jastuk-lutkicu“, jer psi, na njihovu žalost, za razliku od čovjeka, nisu u mogućnosti imati spolni odnos kad god im se prohtije. Neko sam vrijeme, promatrajući lajave mezimce mojih prijatelja, držala kako ta potreba kod ženki i nije toliko izražena, međutim, danas, nakon višegodišnjeg iskustva u odgoju dva psa, drukčijeg sam mišljenja, zato što, uspoređujući Hoopericu i Rexa, mogu zaključiti da je njihova pomama otprilike podjednaka.
Dakle, nisu samo ljudi ti koji češće imaju želju za snošajem, jer je očigledno posjeduju i životinje, no one to rade samo u vrijeme parenja isključivo stoga što im je tako priroda namijenila, a tek povremeno dopustio čovjek. Koliko mi je znano, ženke se svejedno, unatoč vlastitoj potrebi za spolnim zadovoljstvom, s mužjacima ne žele pariti dok god nisu u fazi 'tjeranja', i to vjerojatno iz razloga što je priroda kod njih podesila, da kada dođe do parenja, za razliku od 'ženke' čovjeka, one uvijek zanesu. Čovjek je to prevladao na drukčiji način, kao što je i zadovoljenje svoga nagona i žudnju za spolnim činom razvio do maksimuma njegove iskoristivosti. Da muškarac vlastitu potrebu za koitusom nije u sebi unaprijedio učinivši je, ponajprije sebi, rastezljivo pristupačnom, i da joj se žena s vremenom nije prilagodila, zbog čega se čini da i ona ima jednaku želju za istim, možda danas ne bi htjela imati odnošaj, osim u vrijeme ovulacije. Možda je ta nužnost, ipak sada dovedena do stupnja u kojem oba spola to čine podjednako učestalo, tek rezultat svojevrsne discipline kojom se ženina seksualna želja povećala, kako bi se mogla ujednačiti s onom u muškarca. Jer što će muškarcu njegova požuda, ako je nema s kime zadovoljiti, a nije poput životinje koji svoju potrebu namiruje jezdenjem na jastuku. Naravno, i on to povremeno čini na svoj način, no kod njega to nije isključivo iz razloga što drukčije ne može, jer primjerice čeka na ženinu ovulaciju. Mi našim kućnim ljubimcima ne dopuštamo da sa svojim potencijalnim partnerima imaju odnos kada god to požele, a možda bi to bilo i nemoguće ostvariti. Moj omanji pas se primjerice nerijetko penje na veliku ženku čak i u doba kada se ona ne pari, no bezuspješno, jer ni vlasnik ovog drugog ne dopušta da netko plazi po njegovu psu.
Je li, prema tome, čovjek, kultiviravši vlastitu potrebu, na neki način pretjerao u tome, stoga što su ga uvjerili da bi tako trebalo biti, ili je njegov nagon buknuo do razmjera u kojima uvijek i svugdje želi, i može to učiniti, zato što je to jedno od rijetkih područja u kojima svoju žudnju za zadovoljenjem ne treba kontrolirati? To je teren na kojem se do kraja može prepustiti uživanju, naročito danas kada, zbog mogućnosti korištenja raznoraznih kontracepcijskih sredstava, ima potpuno 'slobodne ruke'. Pri uzimanju hrane on mora paziti da se ne udeblja, u ispijanju alkohola, da se ne napije, u hazardnim igrama da financijski ne propadne, u kupovanju također treba nadzirati trošenje novca, dakle seks je jedino područje u kojem se ne mora sputavati, i to je možda osnovni razlog što mu je toliko i na taj način predan.



Oznake: seks, spolni odnos, nagon, stanka gjuric

16.09.2014. u 11:57 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 06.08.2014.

MUŠKE STRAŽNJICE I TORZA

Još takoreći donedavno, voljeli smo muškarce i žudjeli za njima, bez obzira na ljepotu njihova torza, svidjelo nam se ono što nam se zapravo sviđa i sada, premda se to danas spominje možda još samo u starinskim slikovnicama: njihov pogled, boja glasa, ophođenje... Atraktivnost i ljepota dakako nikada nisu bili naodmet, ali ženskome spolu, koliko sam s time upoznata, zaista nikada nije bio primaran muškarčev tjelesni izgled, ljepota njegova torza, njegova mišićavost i slično.


Zbog čega bi ženama tijelo muškarca, kao što nam to mediji već podosta dugo sugeriraju, odnosno nameću, trebalo biti predmet njihove požude, u smislu da se nad njim, izloženim, u istim tim medijima (mislim ponajprije na one tiskane), pohotno uzdiše, umalo do orgazma.
Još takoreći donedavno, voljeli smo muškarce i žudjeli za njima, bez obzira na ljepotu njihova torza, svidjelo nam se ono što nam se zapravo sviđa i sada, premda se to danas spominje možda još samo u starinskim slikovnicama: njihov pogled, boja glasa, ophođenje. .. Atraktivnost i ljepota dakako nikada nisu bili naodmet, ali ženskome spolu, koliko sam s time upoznata, zaista nikada nije bio primaran muškarčev tjelesni izgled, privlačnost njegova torza, njegova mišićavost i slično.
Tiskani mediji u tolikoj mjeri nastoje manipulirati razmišljanjem svojih čitatelja, namećući im, s određenim, samo njima poznatim razlogom, neka izmišljena stajališta, da žene, moguće, s vremenom u njih i povjeruju, a čemu svjedočim gotovo svakodnevno na raznim društvenim i inim događanjima.
Privlačna muška zadnjica nikada nije bila toliko važna kao što je danas, tj. na nju se nije obraćala osobita pozornost. I nekada su muškarci imali mišićave i čvrste pozadine, nije to nešto izniklo odnedavno, samo što su prije ljudi, a ovdje je riječ o ženama, znali što jest važno, a što nije, nitko im nije 'solio pamet' iz marketinških ili nekih drugi razloga.
Što je to toliko neodoljivog u muškoj tjelesnosti, da bi žene nad njom trebale sliniti, nakon što ugledaju sliku do pasa ogoljela muškarca. Čemu tražiti takozvanu ravnopravnost u nečemu gdje joj nije mjesto. Ženski i muški mozak se, kao što je većini, pretpostavljam, poznato, razlikuju, i ono što je vrijedilo do jučer, vrijedi i danas, bez obzira na to kakve fotografije objavljuju novine. Neka tinejdžeri i dalje sline za golim ženama u Playboyu, to je pak zaista posve druga priča.
Baš me zanima koji tip žene može zadiviti tijelo muškarca, u mjeri da za njim naprosto izludi. Možemo poštovati mušku tjelesnu privlačnost u smislu njegovanosti, ali to sasvim sigurno nije dovoljno da ona ženu na bilo koji način uzbudi, kao što to najčešće sugeriraju i tvrde tzv. žuti mediji. Na taj način uzgajaju hrpu idiota bez vlastite intuicije, ideja, stvarnih potreba…
Naravno da mi se ne sviđa muška stražnjica koja sliči na žensku, i to žene od cca stotinu i dvadeset kilograma, no to ne znači da će me ona druga i drukčija, snažna i muskulozna baciti u trans, premda me jednako tako možda neće odbiti ni muškarac , vlasnik one prve, ukoliko u njemu prepoznam izrazito privlačan duh. Isto tako ni muškarčev mišićav i čvrsti grudni koš, u usporedbi s onim salastim i mlitavim, neće me dovesti do toga, kao što dovodi mnoge mlade žene danas, u stanje ekstaze na primjerice glazbenim koncertima u trenutku kada glazbenik sa sebe skida svoju košulju i ponosno pokazuje svoj gornji dio tijela i sam zadojen onim čime su zadojene i njegove obožavateljice. U tom djeliću naglog, posve nebitnog preobrata u kojem dio tijela koje je u fokusu pažnje kada sa sebe skida odjeću, ili se već napola razgolićeno pojavljuje na pozornici, privlačnost glazbe i slave koju ona sa sobom donosi, a čime ljude magično privlači, postavlja u posve drugi planu.
Što li su ljudima učinili mediji, kako im samo prikazuju pogrešnu sliku svijetu, kako ih navode na pogrešne zaključke, mentalno truju postajući vlasnicima njihovih duša…
Oduprijeti se tome izgleda nemoguće, odnosno moguće je samo rijetkim pojedincima koji na žalost nisu u stanju, jer nemaju dovoljnu moć, utjecati na drukčije stanje svijesti u društvu.
Ovaj narod, ovaj čovjek, globalno uzevši, na neki je način, u nekim bitnim segmentima ipak izgubljen, ništa ga neće moći vratiti na stazu pravih vrijednosti, ukoliko se nešto stubokom ne promijeni. Ne pada mi na pamet što bi to moglo biti i kako bi uopće moglo izgledati.



Oznake: erotika, seks, ljubav, tijelo

06.08.2014. u 11:42 • 8 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se