H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 24.05.2017.

Kontrolor protokola

Moja posljednja rečenica prije buđenja glasi: „Ja, iz države koja nije moja, radim u državi koja nije vaša.“


San. Honorarno sam zaposlena u državnoj instituciji susjedne nam države, kao kontrolor protokola. Na jednoj od sjednica netko izjavljuje kako država Slovenija nije u vlasništvu Slovenaca. Po mome izlasku, po običaju se javljam nadređenom i prepričavam mu događaje sa sjednice. Spomenem mu što je rečeno. Nakon par sati dolazi do mene kolegica i govori mi kako trebam na sastanak s gospodinom XY-om, budući da mi on mora uručiti otkaz. Nakon kraćeg razmišljanja što učiniti, odlučujem se ne otići do njega, nego se vratiti kući, međutim prije toga obilazim neke od svojih kolega i govorim im što se dogodilo. Oni su i sami bili na spomenutoj sjednici i znaju sve što je izgovoreno, to nije nikakva tajna, no čudi ih odluka nadređenog, gosp. XY, međutim tako je odlučeno, i ja se upućujem kući. Tog istog dana kasno popodne dolazi mi na vrata kolegica i moli me da izađem napolje. Vani stoji moj nadređeni, držeći u ruci papir iz kojeg, mumljajući, čita: „Poštovana gđo Stanka Gjurić, ponovno ste imenovani kontrolorom protokola na neodređeno vrijeme“, izgovarajući to, gotovo posramljeno, no čini se kako je na to bio primoran, budući da su vjerojatno bili nezadovoljni njegovom ishitrenom odlukom da me otpusti. Vraćam se u kuću zadovoljna ishodom, međutim kako je već sedam sati navečer, a inače radim do devet ili čak deset, nisam sigurna trebam li se odmah vratiti na posao, ili se od mene očekuje da dođem tek ujutro. Kako sam u međuvremenu izbrisala sve brojeve iz memorije mobitela, unezvijereno tražim po svim telefonima ne bih li u njima pronašla broj, ili kakav raniji ispis poziva, međutim to mi ne uspijeva. Noćna mora u kojoj ne mogu doći do nijednog broja, kako bih nekog upitala trebam li se na posao vratiti još večeras, s obzirom da me muči pomisao, jer negdje sam pročitala, kako su dovoljne samo tri pogreške da se čovjeka otpusti s posla. Moja posljednja rečenica prije buđenja glasi: „Ja, iz države koja nije moja, radim u državi koja nije vaša.“



24.05.2017. u 11:20 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 17.05.2017.

Na mjestu bez samilosti

I premda se, naga, osjećam pomalo nelagodno, niti ne pomišljam na to da se pokrijem nekom od jakni; jednu bih mogla odjenuti, a drugu svezati oko struka, no takvo što mi uopće ne pada na pamet, te kao da su kakva dragocjenost, pažljivo preklopljene nosim ih prebačene preko podlaktice i koračam prema ulazu u zrakoplov.


Moj sinoćnji san. Posve naga upućujem se negdje na put vojnim zrakoplovom. Nisam sigurna kamo putujem. Sa sobom, od odjeće, tek preko ruke nosim četiri crne jakne, od kojih se jedna sasvim slučajno našla kod mene; ne pripada mi. Nitko se ne čudi mojoj golotinji dok hodam aerodromskim hodnicima, pored kafića i restorana, a i ja sam na momente posve bezbrižna, kao da je to nešto sasvim uobičajeno, biti gol u javnosti. Ljudi kraj kojih prolazim kao da prešutno imaju dogovor o razumijevanju situacije u kojoj se nalazim, i nitko se ne buni.
I premda se, naga, osjećam pomalo nelagodno, niti ne pomišljam na to da se pokrijem nekom od jakni; jednu bih mogla odjenuti, a drugu svezati oko struka, no takvo što mi uopće ne pada na pamet, te kao da su kakva dragocjenost, pažljivo preklopljene nosim ih prebačene preko podlaktice i koračam prema ulazu u zrakoplov. To je ujedno i posljednji kadar iz mog sna; iza toga se budim.
Je li to simbolički prikaz onog što mi se trenutno događa, te posljedično tome mog trenutnog psihičkog stanja? Vrlo vjerojatno da, s obzirom na trenutne okolnosti, vezano uz moju majku. Nikada ne analiziram svoje snove, ali ih nerijetko zapisujem. Ovo je jedini u protekla dva mjeseca kojeg sam se prisjetila, i uopće bila svjesna toga da sam nešto usnula.
Dok sam još uvijek u zrakoplovnoj luci, ne mori me nijedna briga, čak ni ona gdje se u tom trenutku nalazi moj pas, već mirno, bez ikakvih misli, stojeći u predvorju iščekujem najavu svog leta. Nakon kraćeg vremena, ispostavi se da sam se trebala javiti na šalter odmah pri dolasku, no kako to nisam učinila, službenica na radnome mjestu kamo me upućuju, govori mi kako sam zakasnila i izgubila kupljeno sjedalo, no da ima za mene drugo, čak po jeftinijoj tarifi. Ne vidim smisla u tome što govori, i ne znači mi ništa, jer sam kartu već ionako platila; preuzimam tu drugu, i samo mi je važno da što prije otputujem.
U nekom trenutku sna, nalazim se u Italiji. Je li to Rim ili Firenca, ne znam. Noćim u bijelome šatoru u centru grada. Sa mnom je moj prijatelj ili dečko, ne mogu dokučiti. Šator je četvrtast, prozračan, moderan, a razapeli smo ga uz sam hotel 'Palace', na središnjem trgu. Objašnjavam mami gdje sam se smjestila, međutim ona se ne sjeća gdje je taj hotel, i ne poznaje mjesto o kojem govorim, premda je tamo bila u više navrata.
I dalje sam gola, moje su jakne neiskorištene, jer očigledno, nemam volje da sakrijem svoju nagost, možda podsvjesno osjećajući da je ne mogu prikriti čak ni odjećom.
Nakon povratka iz snoprošlosti u snosadašnjost i obrnuto, više zapravo ni sama ne znam što se događa, samo da nekamo putujem omanjim zelenim vojnim zrakoplovom. Možda u halucinaciju moje majke koja odjednom u sjećanje priziva 2. svjetski rat, filire, teško razdoblje neizvjesnosti i strepnje…, ali ne i glad. Ne, hvala Bogu, njezina obitelj nikad nije gladovala.
Važna je ljepota, ona izvanjska: našminkano lice uređena kosa; ono što je iznutra neka propada, truli, to ionako nitko ne vidi.
Sve sam skinula sa sebe, možda kako bi kroz moju nagost, moja čežnja mogla biti manje sputana, trudeći se da izmijenim nepromjenjivo, na mjestu bez samilosti.






17.05.2017. u 11:31 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

utorak, 19.07.2016.

Pierce Brosnan i ja

Ta se naša jednokratna prepiska događa tek nekoliko dana prije završetka poetske manifestacije.


Cijele noći sanjam Pierca Brosnana. Na nekom sam pjesničkom susretu, gdje nam je upravo on gost. Sada, kad budna o tome razmišljam, zaključujem kako takva ideja uopće nije loša, pozvati nekoga poput njega, na poetsko događanje. Ionako su nam dosadila stara, istrošena lica gostiju, koja iz godine u godinu viđamo već desetljećima. Potrošeni model. Pozovimo holivudske ljepotane, da ih produhovimo hrvatskom književnošću (prevedenom, naravno), he-he. Samo nek' si sami plate avionsku kartu, što im ne bi trebalo predstavljati nikakav problem.
U snu se sjetim kako sam Brosnana prvi put susrela također na nekoj poetskoj manifestaciji, međutim nisam se s njime čak ni rukovala. Zapravo se pitam kako je moguće da sam bila toliko sramežljiva da mu se nisam ni približila, a obožavam ga. Odlučna da ovaj put ne počinim istu pogrešku, u sobu mu, preko recepcije šaljem jednostavnu poruku sa samo jednom upitnom rečenicom: 'Jeste li me možda primijetili?'.
Pierce mi odgovara na vrlo interesantan način: u vidu grafikona na kojem se jasno vidi; pri dnu piše: jedva, u sredini: tako-tako, i pri samome vrhu: trenutno-iznimno zainteresiran.Ta se naša jednokratna prepiska događa tek nekoliko dana prije završetka poetske manifestacije.
Ne znam jesam li se nekoliko puta u noći budila, i pitala da li sam svoj susret s njime prvi put, sanjala, ili se on stvarno dogodio, ili sam pak sanjala kako se to pitam. Čitavo vrijeme snivanja, ili pri povremenu buđenju, mučilo me jedno te isto, i neprestano sam se kolebala između ta dva odgovora, jesam li Pierca zaista srela, ili sam naš prvi susret usnula. Proganjalo me sve do jutra, do samoga razbuđivanja.
U jednom sam se momentu, međutim, sjetila, i opet ne znam je li to bilo tijekom sanjanja ili polu budnog stanja, da sam nedavno, u stvarnosti, s Interneta čitala podatak o Brosnanovoj visini, i kako me iznenadilo da je visok 188 cm, i to me zapravo pokolebalo pri pomisli kako sam ga vidjela u zbilji, jer da jesam, znala bih da je tako visok. Svejedno sam i dalje u pojedinim trenucima, što je tako svojstveno sanjanju, i dalje mislila kako smo se sreli na prijašnjem poetskom susretu, samo što sam činjenicu o njegovoj visini, u sebi duboko potisnula. Na žalost, nije bilo tako.
Kao što to često u snu i biva, prizor u kojem primam Piercov odgovor, naglo se mijenja, i pretače u drugi u kojem se odjednom nalazim s nekolicinom kolega pjesnika ispred prekrasnog hotela uz more, u kojem smo odsjeli, poredani uz kola koja guramo po uskoj kaldrmi, za vrijeme olujna nevremena. Do nas dolazi neka žena koja vrišti i plače zato što smo pomakli njezin suncobran.
Zaključujem kako mora da je upravo to bilo presudno da me Pierce zamijeti, promatrajući taj neobični događaj s prozora svoje sobe, i odgovori na moju poruku, ručno izrađenim dijagramom, na kojem nije pisalo ništa drugo, osim - na pri tom označnim mjestima, koliko me je u danom trenutku primjećivao, odnosno koliko mi je naklon. U meni i dalje odzvanja ono 'izuzetno zainteresiran'.


19.07.2016. u 11:39 • 7 KomentaraPrint#
Widget by : widget

četvrtak, 28.08.2014.

SPAVANJE I SANJANJE

Poznajem čovjeka koji od svoje odrasle dobi odlazi na spavanje i budi se s upaljenim radiom. Kad bi se netko pozabavio istraživanjem njegovih snova, mogao bi lako ustanoviti kako je njegovo sanjanje, u nekom svom segmentu, bilo povezano s 'pričom' s radio prijemnika. Govor koji prodire u naš um dok je u stanju uspavanosti mogli bismo usporediti s bacanjem kamenčića na mirnu površ jezera. Ono ne može ostati netaknuto, svakim će se kamenčićem namreškati i barem malo uzburkati njegova površina.


Kad god sam zadovoljna sobom i osjećam se ispunjeno, ne more me problemi sa spavanjem. Na kvalitetu mog sna ne utječu tekuće brige, zato što sam s vremenom uspjela ukrotiti svoj um na način da u postelji ne razmišljam ni o čem što bi me moglo opteretiti. O svemu što me eventualno zabrinjava, odlučila sam razmišljati tek sutradan. Najbolje će me uspavati televizijski program, no svakako ne zaspim istog trenutka nakon što ugasim televizor, pa ipak uspijevam ostati praznih misli, i potom vrlo brzo usnuti.
Ponekad preko dana nisam u mogućnosti kontrolirati kojim će smjerom krenuti moje misli, no uvečer njima u potpunosti zavladam i postajem njihovom gospodaricom. Što sam pak starija, čini mi se da sve bolje mogu vladati onim o čemu razmišljam, neovisno o dobu dana.
Mnogi koje znam imaju nemalih komplikacija sa spavanjem, i kažu kako ih upravo razmišljanje sprječava da zaspu. Ja se u svoj san uljuljavam kakvim filmom ili serijom s tv ekrana, i otkad tome pribjegavam, rijetko imam poteškoća s mogućnošću da zaspim. Ponekad iskrsne da se iz nekog nepoznatog razloga probudim usred noći, iza čega mi je teže odmah ponovno usnuti, no to se rijetko kad zbiva, a kada se i dogodi, kraj mene se nalazi svjetleća kutija koja će me vrlo brzo opet uspavati.
Nije mi se nikada desilo da zaspim uz upaljen televizor ili radio, no čak i da jedino na taj način mogu usnuti, ne bih voljela da ono na što mogu utjecati (jer na buku izvan mog stana ne mogu), ulazi u moj san, jer mislim da takvo što može imati negativan upliv na naše sanjanje, stranom materijom formirajući građu za naše snove. Štoviše, uvjerena sam da se takav vanjski utjecaj na sanjanje, može nepovoljno odraziti na naše duševno stanje.
Poznajem čovjeka koji od svoje odrasle dobi odlazi na spavanje i budi se s upaljenim radiom. Kad bi se netko pozabavio istraživanjem njegovih snova, mogao bi lako ustanoviti kako je njegovo sanjanje, u nekom svom segmentu, bilo povezano s 'pričom' s radio prijemnika. Govor koji prodire u naš um dok je u stanju uspavanosti mogli bismo usporediti s bacanjem kamenčića na mirnu površ jezera. Ono ne može ostati netaknuto, svakim će se kamenčićem namreškati i barem malo uzburkati njegova površina. Tako i riječi koje dopiru do nas kad spavamo, naročito noću kada sve miruje, na nas bi možda donekle mogle imati djelovanje poput hipnoze, osim ako na radiju nije isključivo glazba, kao što u to doba najčešće jest.
Međutim, da s radio aparata dopire kakav dramski tekst, to bi se po svoj prilici moglo reflektirati na sadržaj čovjekova sna, na određen način uplesti u već započeto snokazanje, djelovati na tijek njegove radnje, što svakako može imati utjecaja i na to kako će se osoba osjećati nakon buđenja.
Svima je poznato kako se dobro ćutimo nakon lagodno prospavane noći i ugodnog sna, premda se nerijetko ne možemo prisjetiti što smo sanjali, no čak i u tom slučaju, toga se sjećaju stanice našega tijela. One umjesto nas pamte sve ono što u sebi nismo uspjeli osvijestiti, dakako kao i sve ono što jesmo. Dakle, takvo što može, ali i ne mora biti bezazleno; ovisi o tome kakvo nam je gradivo, ako govorimo o slušanju televizijskog odnosno radio programa, nametnuto tijekom spavanja.
Mogla bih jednom i sama napraviti eksperiment, na način da snimim cjelonoćni program na određenoj radio postaji, te po buđenju ispitati je li to imalo, i kakvoga utjecaja na moje sanjanje. Jedino ću na taj način moći provjeriti istinitost vlastite tvrdnje, samo nisam sigurna hoću li biti u mogućnosti zaspati uz upaljen prijemnik, no valja pokušati. S obzirom da sam sklona eksperimentiranju svih vrsta, naravno ne onih opasnih po zdravlje, ovo i ne doživljavam nekim naročitim pothvatom; za mene je to samo igra koju, iz navedenog razloga, na moju žalost, možda i neću moći sprovesti u djelo.



28.08.2014. u 13:07 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Tek da se zna

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Kratica Bloga HADL, značenje

Hladnokrvne analize dokonog laika.












































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se