H.A.D.L. by Stanka Gjurić

subota, 10.02.2018.

Dom

Koliko god sama radnja bila uzbudljiva, Domov čistokrvni, despotsko, drsko poetski rječnik, ono je što me u potpunosti osvojilo.


Sinoć, pretpostavljam negdje u gluho doba noći, no zapravo ni ne znam koliko je bilo sati, budući da u spavaćoj sobi ne držim ni mobitel ni uru, upalila sam televizor kako bi me, kao i inače, ponovno uspavao nerijetko dosadnim noćnim programom. Međutim, na drugom programu upravo je počinjao britanski film, i već u prvim sekundama, na početku špice, pri samome zvuku zatvorskih vrata, koja se u tom trenutku ne vide, znala sam da ću ga željeti odgledati do kraja. I zaista, onog momenta kada se glavni lik, po kojemu film nosi i naslov, Dom Hemingway, pojavio na ekranu, započela je poezija, radnja začinjena nasilničkim, brutalnim, hrabrim, rasnim 'stihovima' jednoga vrlo osebujnog , neustrašivog, lojalnog kriminalca, u suštini gubitnika, što me do samoga kraja, zadivljenu, ostavljalo bez daha. Istovremeno sam se valjala od smijeha, jer je na samo sebi svojstven način, njegov lik duhovit do boli. Željela sam da nikad ne završi. Naprosto sam uživala.
Sjajni dijalozi, fotografija, režija… Raskošni, vulgarni, grubi, nemilosrdni, nerijetko uvredljivi vokabular glavnog lika Doma Hemingweya, čista je, dakle, poezija; na određen način, ili: gotovo skandalozna, ali punokrvna, 'from guts, kako kažu Amerikanci. Istinska, potresna, snažna. Upravo bi tako trebala poezija i zvučati, odnosno imati tu izražajnost.
Svaka čast, dakle scenaristu, jer bez dobrog scenarija, odličnih dijaloga koji su u ovome filmu itekako bitni, ni film ne može biti kvalitetan, premda, predmnijevam, i vrstan scenarij može biti uništen lošom režijom. No, ovdje se sve poklopilo i blistav scenarij i izvrsna režija i gluma. Zapravo su najupečatljiviji dio filma Domovi monolozi. Veličanstveni! Koliko god on, kao kriminalac i nasilnik, predstavlja pretežito negativan lik, ne može ga se ne voljeti, možda i zato što ga se teško može doživjeti osobito ozbiljno. On je karizmatični mangup, osobenjak koji pršti divljačkom životnom energijom, agresivnom i autodestruktivnom.
Po izlasku iz zatvora, no još i u zatočeništvu (ono kratko vrijeme koliko ga tamo uspijevamo vidjeti), svakim svojim činom slavi svoj život, mada ga on istodobno, na momente se čini, zbog niza nesretnih okolnosti, pomalo guši pomućenom savršenošću mogućeg, na njegovu putu do čvrsto zacrtanog cilja, koji mu u jednom času postaje nedostižan, no od kojeg i dalje, ni u jednom času, ne odustaje.
Boljega glumca od Judea Lawa, mislim da nisu mogli odabrati. Spektakularno je odigrao tu ulogu. On jest veliki glumac i to je odista veliki film. Stavljam ga u popis meni pet ili deset najdražih.
Koliko god sama bila radnja uzbudljiva, Domov čistokrvni, despotsko, drsko poetski rječnik, ono je što me u potpunosti osvojilo. Od samog početka radnje, pa sve do samoga kraja, na jedan svoj specifičan judelawovsko-domhemingwayski način, on izgovara 'poeziju' od koje koja vam se, umalo, ledi krv u žilama, njezine žestine; no od toga bi se prava poezija trebala i sastojati: nesmiljene iskrenosti, koliko god ona surova i potresna bila.




Oznake: jude law, dom hemingway, film, richard shepard

10.02.2018. u 12:55 • 2 Komentara
Widget by : widget



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kratica HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.












































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se