H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 21.12.2016.

Po mjeri čovjeka

Zid je odavno srušen i sva je začudnost oplemenjene točke nekadašnjeg procjepa, ponizno predana u ruke čovjeka. Parkovi, statue, građevine, sve je jednostavno, čisto i razumljivo. Ne traži napor, ne uzbuđuje do besvijesti, ničim ne podilazi.


Berlin, Pariz, Beč, Amsterdam. Koji mi je najdraži? Koliko samo čeznem za Berlinom, njegovim prostranim ulicama, mirisnim avenijama, njegovom neodoljivom suzdržanošću. Za razliku od tri spomenuta, ali i mnogih drugih, ne samo europskih gradova, njega se nimalo ne plašim, njegove su ulice gostoljubive na jedan posve drukčiji način. Nije opkoljen turistima, a kada i jest, oni su umalo nevidljivi, postaju ON stapajući se s njime, s njegovim nenametljivim karakterom. K njemu je možda najbolje otići zaljubljen, ali i kada niste zaljubljeni, tamo postajete. Zaljubljeni u život. Ne u Veneciji, Rimu, ni Parizu, baš u njemu. On dopušta širinu pripadanja, ništa ne zahtjeva. Njegova veličanstvena smjernost čovjeka razgaljuje taman koliko treba. U njemu je naprosto čudesno postojati. Na njegovim ulicama možemo biti što god želimo, ali i ono što jesmo. Svi drugi gradovi koje sam do sada posjetila, nemaju ono što ima on, što ćutim kad sam u njemu. Osjećaj pripadnosti, kao da sam tamo rođena i rasla, a samo dvaput bijasmo skupa. Kad mislim na njega vidim put koji vodi do Brandenburških vrata, tramvaji ne buče, zvona se glasaju umjerenom jačinom… Zid je odavno srušen i sva je začudnost oplemenjene točke nekadašnjeg procjepa, ponizno predana u ruke čovjeka. Parkovi, statue, građevine, sve je jednostavno, čisto i razumljivo. Ne traži napor, ne uzbuđuje do besvijesti, ničim ne podilazi. Zadivljuje, ali ne pojačava otkucaj bila, zato što je okupano ljepotom savršene pristupačnosti, oslobođeno svake suvišnosti, kiča. Svaki, i najmanji ukras ima svoju svrhu, ne postoji samo zato kako bi nas zadivio, već da nam pokaže sebe u svojoj genijalnoj slici, mozaiku u kojem se osvještava čovjek, ono iskonsko, primordijalno u njemu.
Pariz mi to nije mogao dati, kao ni obožavani Rim. Sve te prijestolnice pružaju mnogo, ali istodobno kradu od svojih posjetitelja, što Berlin nikada ne čini. On je otvoren da nam se u potpunosti preda. Kao da je podigao ruke i tiho rekao: tu sam, uzmite me, nepatvoren sam, ono sam što jesam, stvoren po mjeri čovjeka.


Oznake: Berlin, Njemačka, stanka gjuric

21.12.2016. u 11:26 • 6 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 01.10.2014.

LEGALIZACIJA INCESTA - 'Piramida', 30. rujna 2014.

Sama činjenica da je netko u krvnoj vezi ne stvara imunost na tu vrst osjećaja, jer dok god s osobom niste imali priliku razviti rodbinski odnos, niste u stanju razviti ni osjećaj te vrste bliskosti koja bi vas odvratila od mogućnosti zaljubljivanja.


Potaknuta jednom od tema u sinoćnjoj emisiji 'Piramida', voditeljice Željke Ogreste, pod -otprilike-nazivom: 'Legalizacija ljubavnih veza između braće i sestara, o čemu se trenutno raspravlja u Njemačkoj', želim o tome napisati svoje mišljenje. S obzirom da se nitko od gostiju nije dotakao stvarnog problema, vjerojatno ne znajući odakle je zapravo potekla ideja njemačkih vlasti da se takva ljubav, zakonski legalizira (pretpostavljam, na način da mogu stupiti u građanski brak, jer bi li moglo biti drukčije?), sama, zdravorazumski zaključujem, iz upoznatošću s onim što svatko zna, ili bi barem trebao znati, slijedeće: da se nerijetko događa, da mnogi ljudi tek nakon što započnu vezu, saznaju da su brat i sestra, odnosno upoznaju se tek u dvadesetoj, tridesetoj godini, ili kasnije, i kako se taj problem rješava samo odgovorom na pitanje: na koji im način dopustiti da sačuvaju svoju ljubav, a ne kako im je zabraniti, jer se u nekim zemljama znalo dogoditi i da završe u zatvoru.
Čovjek će se rijetko kada moći zaljubiti u osobu s kojom je živio odmalena, no čak i u uobičajenim uvjetima, dakle zajedničkog odrastanja, postoji mogućnost da se među sestrama i braćom razvije određeni devijantan oblik ljubavi koji nerijetko bude zamaskiran iskazivanjem pretjerane posesivnosti, ali to se događa rijeđe i nije prečesto iskazano kroz želju za spolnim općenjem, ili kroz njegovo ostvarivanje, iako, naravno, dolazi i do toga. Civilizirano društvo s vremenom je u nama uspješno izgradilo obranu od te vrste nepoželjnosti, a ako se to pokatkad i dogodi unutar obitelji, među pojedincima koji zajedno odrastaju, ili su odrastali, tada je skriveno i za to se najčešće ne sazna.
Zamislite da, na primjer, doznate kako ste brat ili sestra vašeg sadašnjeg partnera s kojim ste nedavno započeli vezu, a koje su jednom davno, još dok ste bili bebe, razdvojili, ili ste naprosto djeca istoga oca ili majke, no jednako tako, cijelo ste vrijeme živjeli odvojeno, i ne znajući jedno za drugo, i odjednom vam je zbog tog otkrića, zabranjeno da budete zajedno na način kako biste to vi željeli. Bi li takvo saznavanje bilo dovoljno da se odljubite, ili biste nastavili s odnosom neopterećeni tom spoznajom? Samo bi licemjeri mogli tvrditi kako bi istog časa prekinuli vezu, mada zapravo nitko od nas ne može znati kako bi se ponašao u određenoj situaciji dok mu se ona samome ne dogodi.
Sama činjenica da je netko u krvnoj vezi ne stvara imunost na tu vrst osjećaja, jer dok god s osobom niste imali priliku razviti rodbinski odnos, niste u stanju razviti ni osjećaj te vrste bliskosti koja bi vas odvratila od mogućnosti zaljubljivanja. Kada se jednom već dogodila ljubav, ona neće nestati samo zbog toga što ste odjednom svjesni da ste u bliskome rodu. Malo će koga u toj situaciji isto saznanje zgroziti, na način da odmah prekine vezu, ili je niti ne započne, unatoč tome što prema toj osobi osjeća izuzetnu fizičku privlačnost. Čak je i znanstveno dokazano kako se ljudske jedinke po krvnoj vezanosti, seksualno privlače mnogo više od ostalih, stoga što ih vjerojatno privlači sličnost u njima koju oni prepoznaju na instinktivnoj razini. Doduše, čovjek može kontrolirati svoj spolni nagon, međutim ne i hoće li se, ili ne, zaljubiti, no hoće li se to dogoditi prije no što smo saznali da nam je netko brat ili sestra, ili kasnije, posve je nevažno, jer zaljubljivanje, kao ni spolni nagon ionako ne proizlazi iz činjenica vezanih uz tu vrst spoznajnih pojedinosti.
Tim bi ljudima, dakle, također trebalo omogućiti, kao i svima drugima koji se vole, da ako to žele, ozakone svoju vezu i žive zajedno, a koliko mi je poznato, u nekim državama SAD-a je to dopušteno, pod uvjetom da nemaju spolni odnos, i ne stvaraju potomstvo. Međutim, kao i u mnogočemu drugome, i u toj zakonskoj odredbi postoji rupa, odnosno zakonodavstvo pri tome svjesno 'zažmiri', dajući ljubavnicima mogućnost da sami odluče što će činiti unutar svoja četiri zida, jer ionako nitko neće zavirivati u njihovu postelju i provjeravati što rade.
Gosti u Ogrestinoj emisiji svi su odreda govorili kako je takva pojava neprirodna, i jest ako se promatra s njihova aspekta. Možda ih je donekle zavaralo pitanje, budući u uvodu nije bila objašnjena opširnost problema, premda možda nije ni trebala biti, jer su budući učesnici uvijek upoznati s temom koja slijedi, tako da se za nju imaju vremena pripremiti. S obzirom na količinu odbojnosti koju se izrazili prema incestu, moguće da se o konkretnoj temi, vezanoj uz Njemačku, i nisu informirali, budući su imali unaprijed stvoreno mišljenje. Iako bi to od njih bilo logično očekivati, ipak, shodno navedenom, nisu ni došli na ideju da bi razlog spomenutoj pojavi mogao biti upravo ovaj: prekasna spoznaja o srodstvu, i donekle je neoprostivo što tu mogućnost nisu uzeli u obzir.
Svugdje u svijetu, ili njegovu velikom dijelu, postoji ista mogućnost, da se osobe, bliske isključivo po krvi, međusobno zaljube, do čega, ponavljam, dolazi stoga što nisu upoznati s tom činjenicom, ili ukoliko su upoznati, iz razloga što nisu odrastali zajedno, to saznanje za njih ništa ne mijenja.
Zar želimo, i možemo li uopće, tim ljudima zabraniti takvu ljubav? Oni će sami znati da im nije preporučljivo, ni razumno rađati djecu, a s obzirom na, u određenim zemljama već postojeći zakon, da mogu legalizirati svoju vezu, premda su brat i sestra, ali ne i imati spolni odnos, što im, naravno, nitko ne može onemogućiti, jer ne mogu biti pod ničijom kontrolom, razumno bi bilo očekivati da će se toga držati (doduše, ne mislim na odricanje od seksa, već na sprječavanje začeća) već iz razloga što sami sebi žele dobro. Naravno, postoji mogućnost da će neki od njih ipak imati djece, jer uvijek i svugdje postoje ljudi koji ne razmišljaju o mogućim štetnim posljedicama.
Smisao sve te brige, uglavnom, rekla bih, leži u bojazni od njihova razmnožavanja, s obzirom na mogućnost osnivanja umno i fizički zaostalog potomstva. Njima se zapravo želi zabraniti spolni odnos koji se, osim izopačenošću, smatra i grijehom, ovisno o tome s kojeg se stajališta promatra.



Oznake: emisija Piramida, željka ogresta, Njemačka, Germany, Incest, ljubav, seks

01.10.2014. u 14:51 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se