H.A.D.L. by Stanka Gjurić

četvrtak, 16.03.2017.

Gaučo

Istog je časa postao naš kućni ljubimac kojem sam nadjenula ime Gaučo. Čak ni mom psu Rexu ne smeta kad sam zabavljena telefoniranjem; primjećujem po tome što ne bježi od mene u drugu prostoriju.


Kad je o telefonskim razgovorima riječ, odavno više ne koristim smartphone, za to upotrebljavam isključivo mobitel s fizičkim tipkama, dok pak mi taj tzv. pametni telefon služi samo za upotrebu Interneta i fotografiranje.
Prije nekoliko dana bila sam primorana promijeniti svoj omiljeni mob, budući da je odjednom otkazao poslušnost, što zapravo ne čudi, jer je dugo u mome posjedu, a i kupljen je već kao rabljeni.
Nije bilo nedoumice oko toga kakav ću nabaviti. Nakon podužeg razgledavanja raznovrsne ponude, odlučila sam se za mobitel namijenjen djeci. Vražićak je plavo-žute boje i sav svijetli u mraku, što mene kao veliko dijete iznimno veseli.
Istog je časa postao naš kućni ljubimac kojem sam nadjenula ime Gaučo. Čak ni mom psu Rexu ne smeta kad sam zabavljena telefoniranjem; primjećujem po tome što ne bježi od mene u drugu prostoriju. Zvono mu je podešeno na vrlo simpatičnu dječju pjesmicu na koju se ni Rex ni ja ne trzamo kad netko nazove, tako da ga nemam potrebu mijenjati. Uz to je i toliko malen da udobno legne u moj dlan, i zapravo je za ono za što ga trebam, a to su česti razgovori, odličan.
Inače, Internet rabim uglavnom kod kuće, na PC-u, dok pak znam da će mi trebati kada sam napolju, sa sobom ponesem mrski mi smartphone.
Ne znam zašto sam se baš odlučila pisati o Gauču, mojoj zvrndalici, slatkom zabadalu; vjerojatno stoga što sam inače luda za gadgetima, i kad god se nalazim u trgovini s elektroničkom opremom ponašam se kao dijete u dućanu s igračkama. Svaki put kad prođem pored takvog dućana, pomalo zadrhtim, gotovo kao kad se nalazim pored onoga s cipelama. U trgovačkim centrima jedino se uz te trgovine i zaustavljam. Ukratko, ludujem za mobitelima, ali sam pri njihovu odabiru vrlo izbirljiva. Jednom sam napisala tekst o nesavršenosti smartphonea, nakon čega je, u namjeri da ga se obrani, na mene izvršen napad verbalnim topničkim oružjem. Međutim i dalje mi nitko ne može tvrditi da je (današnji) smartphone naročito praktičan, barem nisu oni koje sam ja isprobala, a bilo ih je najmanje dvadesetak, različitih proizvođača. Naravno, neki su bili razmjerno jeftini, jer si skupe nisam mogla priuštiti, no bilo je i iznimno vrijednih, koje sam dobila na dar. Nisam bila zadovoljna ni s jednim od njih. Možda jedino s onim na čijem su se zaslonu nalazili dugmići ugrađeni iznutra, da to tako kažem, pa ste pri dodiru koji je, naravno, morao biti lagani pritisak, osjetili škljocaj. Na njemu niste mogli pogriješiti i zabunom odabrati pogrešnu tipku.
Zapravo ne vidim razloga da suvremeni smartphone ne bude izrađen kvalitetnije, no kao da se namjerno sabotira ostvarenje njegove najbolje izvedbe. Treba prije toga pokupovati more onih, na tržištu dostupnih brzokvarećih i loših, lijepih samo na izgled. Put do goleme, konstantne zarade nikad ne vodi ponudom, otprve, najboljeg, ili najboljeg mogućeg proizvoda u danom trenutku.
Meni moj smarti dobro posluži uglavnom kada za stolom u kakvu restoranu ili kafiću trebam provjeriti elektronsku poštu, i eventualno na nju odgovoriti. Inače ga mrzim iz dna duše, i jasno da njemu nisam nadjenula nikakvo ime, ali jesam zato onome drugom, koji ima kombinaciju tipki i zaslona na dodir. Taj je mališa također kod mene, iako besposlen stoji u ladici, no funkcionira besprijekorno i obećala sam ga svome nećaku koji je zaluđen njime otkako ga je vidio, i premda je osmogodišnjak i ima skupocjeni smartphone, moj mu se Tiki jako dopao. Vjerojatno zato što ga, dok je na igricama, svojim ručicama može zgodno obuhvatiti, a kad god poželi, ima mogućnost da se posluži njegovim na dodir osjetljivim ekranom.
Osim svega opisanog, glede Gauča, moram spomenuti da, kada je na vibraciji, vibrira dovoljno glasno da niti ne mora biti podešen na zvonjavu, dakle i u tom ga se položaju čuje čak i u buci, a s druge strane nikog ne ometa. Jesu li vam možda narasle zazubice? Šalim se. Znam da nisu, jer vi ste svoj savršeni mobitel, odnosno onaj s kojim ste u potpunosti zadovoljni, zacijelo pronašli. Ja nisam, jer takav još nije proizveden, haha, ali je zato onaj najdražesniji, upravo u mojim rukama.




Oznake: mobiteli, smarphone, stanka gjuric

16.03.2017. u 11:33 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 22.10.2014.

NOSTALGIJA ZA PREKLOPNIM MOBITELIMA

Kao da nitko ne pita kupce što oni žele. Čak su i mobiteli prilagođeni starijoj populaciji pametnije dizajnirani od bilo kojih drugih, jer kao da se smatra da je praktičnost potrebna isključivo starijim osobama, dok će se mlađi već nekako snaći.


S nostalgijom se prisjećam starih modela mobitela, daleko praktičnijih od današnjih tzv. pametnih telefona koji vrlo lako iskliznu iz ruku, a o nefunkcionalnosti i kompliciranosti touchscreena da i ne govorim. Pitam se je li moguće da ne mogu izmisliti nešto racionalnije od modela koji se trenutno nalaze na tržištu, tip mobitela koji bi dobro ležao u ruci, s kojim bi se lako rukovalo, a da pritom lijepo i izgleda. Današnji su telefoni tek privlačna izgleda, i to samo na prvi pogled, međutim apsolutno su nepraktični, barem je takvo moje iskustvo. Moderni dizajn kao da se oslanja isključivo na minimalističku eleganciju. Čak je i nekadašnji Blackberry s tipkama na dodir koje je bilo potrebno nešto jače stisnuti da bi se unutarnjom vibracijom pokrenulo određeno slovo, bio mnogo bolji od bilo kojeg današnjeg modela. Ipak su mi bili najdraži preklopni mobiteli. Zapravo me čudi koliko se svi proizvođači koncentriraju isključivo na vanjski izgled mobitela, a mnogo manje na uporabljivost. Mobitel koji vam lako ispadne iz ruku ukoliko nema pripadajuću košuljicu, ali i oblikom nepodesan za lagodno baratanje, može biti tek ograničeno prihvatljiv proizvod. Oni koji danas kreiraju njihov dizajn, kao da su koncentrirani ponajprije na atraktivnost u izgledu.
S preklopnim mobitelom rijetko vam se kada moglo dogoditi da pogrešno nazovete neki broj, ili da nekoga nazovete zabunom, dok vam se s današnjima to može dogoditi ukoliko ste zaboravili pravilno podesiti ekran. Kada pak pišete poruke, vrlo se lako može desiti da stisnete pogrešno slovo, dok se kod klasičnih tipki to nije događalo nikada, ili pak vrlo rijetko.
Kučište današnjih pametnih telefona trebalo bi biti presvučeno gumom, kako bi što bolje prianjalo uz dlan, i svakako bi trebalo biti deblje od tanane čokoladice, zbog kompaktnosti, što nužno ne znači da će biti i teže, ali opet dovoljne težine da nemate osjećaj da u ruci držite pero. Čak bi sa strane mogli imati i nekoliko malih utora za prste.
Kada bi postojao mobitel tipa Motorola RAZR V, za kojom i danas čeznem, premda je mogu u nekim trgovinama još uvijek nabaviti, no s njome se ne mogu bežično povezati s Internetom, takav bi tip bio idealan u smartphone verziji. Osim svega, vi na današnjim pametnim mobitelima, po danu, ukoliko se ne nalazite u debeloj sjeni, uopće ne vidite što je na zaslonu. Kao da nitko ne pita kupce što oni žele. Čak su i mobiteli prilagođeni starijoj populaciji pametnije dizajnirani od bilo kojih drugih, jer kao da se smatra da je praktičnost potrebna isključivo starijim osobama, dok će se mlađi već nekako snaći. No, mislim da nitko, a naročito mladi koji ipak najčešće šalju tekstualne poruke, ne žele gubiti vrijeme na pisanje koje traži suludu usredotočenost na tipke. Prema tome ne vidim razlog zbog čega su takve kakve jesu, i zašto moraju biti na dodir. Svaka novina ne jamči nužno i kvalitetu. Ili neka nam barem daju mogućnost odabira, da možemo birati između pametnog telefona s ekranom osjetljivim na dodir i onog sa standardnim zaslonom.




Oznake: mobiteli, smartphones, pametni telefoni

22.10.2014. u 13:32 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

srijeda, 10.09.2014.

MOBITELI

Ljudi zasigurno nisu ni svjesni kako je zvonjava mobitela, s vremenom, u stanju u njima proizvesti tjeskobu, koliko god njegov zvuk nisko kotirao na ljestvici nepoželjnosti. Svaki ćemo se put unutar sebe trznuti, a da u sebi to ni ne osvijestimo, međutim naše će tijelo, uvijek iznova, isti taj trzaj zapamtiti, a prouzročeni će se nemir u nama, zbrojem, umnožiti.


Zbog čega osjećam nelagodu kad god me netko, dok sam u društvu, nazove na mobitel? Tegobu, gotovo bol, kao da me je netko udario u pleksus. Je li to samo stoga što na silu prekidam razgovor, ili zbog grizodušja što se u jednom trenutku, koliko god kratko to trajalo, posvećujem osobi od koje, u tome momentu nisam tražila da s njom komuniciram?
I sama znam koliko mene smeta kad nekome drugome zazvoni telefon, radi čega se razgovor zaustavlja usred rečenice, i kako me to katkad uznemiri, unatoč primjerice činjenice da je taj poziv bio očekivan i važan. Na stranu poslovni ljudi kojima posao zahtijeva da se javljaju na svaki poziv.
Kao da živimo u dobu u kojem bismo sve što činimo, trebali potrpati u, što je moguće zgusnutije paralelno vremensko zbivanje, kako ne bismo izgubili ni najmanji dio vremena koje nerijetko uludo potrošimo.
Jer gdje su svi oni trenuci u kojima ne radimo ništa, već odmaramo, ili kontempliramo? Zar ne dugujemo sebi mogućnost da se do kraja posvetimo osobi s kojom smo se sastali, bez da smo stalno na svojevrsnom čekanju?
Ponekad izgleda kao da je čovjek u stalnoj pripremi da ga nazove netko od osobite važnosti, ili pak bilo tko, samo da je nekome, na taj specifičan način važan, i premda zapravo najčešće nije bitno odgovori li na poziv odmah, ili se javi kasnije, kada je slobodan, on to ne čini, već poseže za svojim uređajem kad god on zazveči.
Ljudi zasigurno nisu ni svjesni kako je zvonjava mobitela, s vremenom, u stanju u njima proizvesti tjeskobu, koliko god njegov zvuk nisko kotirao na ljestvici nepoželjnosti. Svaki ćemo se put unutar sebe trznuti, a da u sebi to ni ne osvijestimo, međutim naše će tijelo, uvijek iznova, isti taj trzaj zapamtiti, a prouzročeni će se nemir u nama, zbrojem, umnožiti. Svi ti tonov iz šarolike lepeze zvrndanja, melodija i zvrčanja, na nas mogu imati, dakle, itekako, nepovoljan utjecaj.
Daleko od toga da sam protivnik moderne tehnologije, dapače čak sam do stanovite mjere i ovisnik o svim tehnološkim novotarijama, i zaista obožavam sve postojeće gadgete. No ovdje nije riječ o njima, već o postupku na koji čovjek s njima rukuje, odnosno načinu njihova korištenja.
Zar ne bismo primjerice mogli isključiti svoj mobitel, pri odlasku na druženje s prijateljima, pa ga ponovno uključiti kad nam je potreban? To je tek jedna od metoda kojom bismo se mogli obraniti od stresa kojeg također proizvodi neprestano iščekivanje, stalna stand by pozicija u kakvoj se, zahvaljujući tom tom neodoljivom, metalnom čudu, nalazimo. Čak sam sigurna da određeni tonovi, i to najčešće upravo oni koji su namijenjeni zvonjavi mobitela, mogu dovesti do predinfarktnog stanja, zato što svojom frekvencijom djeluju uznemirujuće na naš živčani sustav, proizvodeći neugodu u području osrčja.
To spominjem iz razloga što sam jednostavno osjetila da je to moguće, iako nisam imala problema, budući da si to nisam dopustila. Toliko sam, naime, osjetljiva na određene frekvencije, da točno znam kada mi koji zvuk može naštetiti, makar kratkoročno, izazivajući mi nelagodu u području žličice. Tih bi se zvukova, držim, trebalo kloniti, no mnogi njihovu nepovoljnost osjete tek kad je već kasno, odnosno kada su posljedice, na žalost već prisutne, premda nisam sigurna da se to baš detektira kao izravna posljedica spomenutog.
Također i apostrofirano stanje na konstantnoj dispoziciji, kad-tad mora doći na naplatu. Naravno da se čovjek, s vremenom na to donekle privikne, pa mu ono nakon određenog razdoblja više ne predstavlja stres kao u početku, iako mislim da ta fazu slijedi tek nadolazećoj generaciji koja trenutno odrasta uz najnovija tehnička pomagala, mada, kad oni poodrastu, s obzirom na vrtoglavi tehnološki napredak, opet će postojat nešto revolucionarno što će i njih dovesti u situaciju da si mogu ugroziti zdravlje, kao što danas dovodi nas.



Oznake: mobiteli

10.09.2014. u 14:59 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se