H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 04.06.2017.

Perla

Možda je to u cjelini grad instinkta, vođen umjetničkom rukom, u odmjerenom zanosu. On u sebi nosi sigurnost svojstvenu gotovo nadmoćnim bićima, u čijem pogledu prepoznajemo istinu, beskompromisnu i hladnu, no oblikovanu mačjom nježnošću.


Kad imaš šest, sedam godina, tvoja su tek buduća sjećanja na to razdoblje, poput niske raznobojnih perli: kad-tad bi se mogle rasuti zbog slučajnog udarca.
Iza zamagljenog prozora cijelu veljaču dišem kroz osjetljivu, štićenu poru grada koji ću upoznati i zavoljeti deset godina kasnije. Sve je besprijekorno bijelo, a iza neprobojnog stakla snijeg je netaknut i nedodirljiv. U moju usamljenost koju razbijam povremenim bijegom u takve trenutke, danonoćno ulaze ljudi u bijelim odorama. Ni slutila nisam, a kako i bih, da će jednom to moje mrsko sjećanje poprimiti oblik sna i bezbolno me vratiti Zagrebu jedan zreli, odlučni pogled kroz prozor-u pjesmu. I evo me ovdje mnogim veljačama udaljena od one male plavokose djevojčice, a ipak umnogome ista: dobro znam što želim.
Prolazim gradom koji mogu već nazvati svojim, i ta me pomisao razgaljuje. Nitko me ne mora uputiti ulicom kojim bih mogla dostići svoj sigurni hod. Sve je tu u tom čudesnom, razigranom krvotoku pomičućih sjena, što me približava k meni samoj. Ništa ne mogu izdvojiti i sve izdvajam, da bih opisala tu sliku, pečat koji se u mene utiskuje pogledom na krovove i pročelja prelijepih kuća na svakom koraku. Zagreb je poput pametne i lijepe žene, svoj šarm ne otkriva svakome, već samo onima koji ga znadu prepoznati s ljubavlju kojoj je mjera poštovanje. Možda je to u cjelini grad instinkta, vođen umjetničkom rukom, u odmjerenom zanosu. On u sebi nosi sigurnost svojstvenu gotovo nadmoćnim bićima, u čijem pogledu prepoznajemo istinu, beskompromisnu i hladnu, no oblikovanu mačjom nježnošću. U njemu nema ni vapaja ni tragike, sve je čvrsto i elegantno usađeno u ritam koji je spoj nužde za korisnim i lijepim. Nužno je imati Grič i muzej Mimare, kao da klikće Zagreb. Za mene je nužno ono što me čini sretnom, a Zagreb čine sretnim sve te pojedinosti, napokon njegovi su žitelji njegovo ogledalo. Nije neskromno trebati takav grad, neskromno je biti zadovoljan prazninom u sebi koja ne zahtijeva ljepotu.
Ne mogu zamisliti da se neprestano budim ni u jednom Beču, ni u jednom Bečeju. Zapravo sve je stvar odabira, bili odabrani mi, ili ono što smo mi odabrali. To što ja odabirem, ili što je mene odabralo vezano uz Zagreb skoro bih mogla usporediti s oblačenjem haljine: biti u onome što naglašava tvoju ženstvenost i pomaže drugima da to razumiju. Ovdje sam ja Ja, a Zagreb je moja haljina u kojoj ću prošetati kroz svoj uzbudljivi san.
I dok osluškujem otkucaje dijela grada preko rijeke koji svoj rijetki sentiment baca na mene sitnim ranjavanjima, budući da mnoge od nas vezuje za promjenjivu paletu boja kojima je oslikan naš privremeni dom, prisjećam se stiha iz jedne moje pjesme, i mada sam u vječitom traženju nekog novog krova nad glavom, što je manje-više sudbina svih došljaka poput mene, usudim se reći da je nebo nad Zagrebom jedini stalni krov nad mojim krovom.




Oznake: Zagreb, stanka gjuric, dom

04.06.2017. u 13:33 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se