H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 25.02.2015.

IZ LJUBAVI

Možete li zamisliti da ste učinili neprocjenjivo dobro djelo, a da ipak za to nitko nikada ne sazna? Gdje zapravo počinje i završava velikodušnost, a gdje egoizam? Jeste li se u stanju othrvati tome da objavite svoje veličanstveno dobročinstvo, i može li se dobročinstvo koje se objavljuje na sva zvona, uopće takvim prozvati?


Kroz život sam naučila da se snovi ispunjavaju samo ako 'dovoljno dobro' 'sanjaš', a uz to također da nedostupnost ne postoji. Do svega je moguće doći, postići takoreći nemoguće, samo ako znate način, dakle: kako, i kada vjerujete u ono što činite. Vaše ponašanje, također, dobrim dijelom uvjetuje odnos drugih prema vama. Ukoliko ljudi osjete da su u blizini slabića, iskoristit će to, i to nerijetko na najgori mogući način. Dakle, potrebno je imati samopouzdanja, i to popriličnu količinu. Trebate uvijek bezrezervno vjerovati u ono što radite, jer ako u to sami ne vjerujete, kako će vjerovati drugi. Također, pred sobom uvijek trebate imati cilj, bez obzira radite li nešto iz užitka, ili iz profesionalne potrebe. Govorim, dakle, ponajprije o događanjima vezanima uz posao kojim se bavite, ili hobi, svejedno. No, jednako tako biste trebali vjerovati i u sve drugo što u životu činite, odnosno ne biste ni trebali činiti ono u što ne vjerujete svim svojim srcem, osim ako to nije iz nužde, što u današnjim prilikama i nije rijetkost. Nije lako čovjeku ni vjerovati u sebe, naročito ako je nezaposlen, u besparici; da dalje i ne nabrajam. No, sada govorim načelno, o onome što je potrebno da bi čovjek uspio u onome što je naumio, što ga privlači.
Da biste bili ispravan čovjek, ili varalica, jednako biste trebali vjerovati u sebe i ono što činite. Po svoj ćete prilici čak imati više uspjeha kao ovaj potonji, zbog toga što će ispravan čovjek nerijetko posumnjati u neke od svojih postupaka, s obzirom da mu to nalaže osjećaj za moral i etiku, zbog čega će svoje ideje prečesto vagati, dok varalica to nema potrebe činiti, i stoga će u svom 'pothvatu' često imati uspjeha. Jasno, u svemu presudnu ulogu ima inteligencija.
Jučer sam svome prijatelju rekla da sam završavala svoje snimanje i rad na određenom projektu na 'tom i tom mjestu', od ujutro do navečer. Kako je to moguće?' rekao je. 'Jesi koga pitala za dozvolu?'. Čemu, pobogu, kakvu dozvolu? Ljudi su sputani izmišljenim, nepostojećim ograničenjima. Oni su sami izgradili samo njima vidljiv bedem na mjestima gdje je prolaz posve slobodan. Sami su sebe sputali, zato što žive po određenim obrascima od kojih teško ili nikada ne odstupaju, ne usude se maknuti svoje oglav. Ne postoje nedostupna mjesta, postoje samo zone zabrane, gdje se to izričito navodi, no to je tada nešto sasvim drugo.
Čovjek nerijetko unaprijed misli da je nešto skrivio, dok još ništa nije ni poduzeo, što ga također naposljetku sputava. Ljudi su, osim svega, vrlo zavidna bića, i neće vam ni reći sve dobro što misle o vama, jer to moguće niti ne misle, ali će vam zato vrlo rado izreći ono loše, a u to spada i: 'Ti to ne možeš'. Nikada nikome, ponajmanje sebi nemojte reći da nešto ne možete. Niti ikome drugome, da on to ne može. Dakako, važniji je vaš odnos prema samome sebi, od onoga što će vam reći netko drugi, premda su mnogi podložni mišljenju drugih, odnosno često budu pod njihovim utjecajem. Svaki svoj neuspjeh nagradite novom upornošću. Nikada ne odustajte od sebe i posla kojeg volite. I kada vam kažu da to ništa ne valja, vi se i dalje držite svog 'plana', sve dok u to vjerujete, i uživate u tome. Jednom će se pokazati da se isplatio vaš trud, no nije sve ni u rezultatu, mnogo je više u uživanju kada činite ono u čemu nalazite zadovoljstvo, i zato se ne dajte pokolebati, niti zbuniti. Ne tražite mišljenje vaših prijatelja u vezi onog čime se bavite. Njihovo vam mišljenje nije potrebno, a osim svega, kao pristrani, oni nisu u stanju realno prosuditi. Ili potražite mišljenje stručnjaka, ili ne tražite ničiji sud, već samo slijedite svoj cilj koji je poznat samo vama. Htjeli vi to ili ne, netko će svoje mišljenje ionako izreći. Ako ste profesionalac u svom poslu, to je nešto drugo, no ako radite nešto samo iz ljubavi prema tome, tada ste u kategoriji onih koji su izuzeti od svake kritike, osim ako je izričito ne traže. No, što god činili trebalo bi biti učinjeno iz ljubavi, nikako iz potrebe za, uvjetno rečeno, slavom, ili nekakvim drugim nedostojnim poticajima poput dokazivanja pred drugima. Ako je urađeno iz ljubavi, ne može biti krivo. Jasno, malo je ljudi koji si danas mogu priuštiti da imaju strastveni hobi. Ili za to nemaju vremena, ili nemaju volje, međutim ovdje govorim o onima koji imaju to oboje, i koji ne oskudijevaju u zamislima.
Kada sam snimala svoj kratkometražni igrani film 'O požudi i srcu', tražila sam dozvolu groblja Mirogoj, isključivo iz poštovanja prema glumcima, da nam se kojim slučajem ne dogodi neugodnost da moramo otići sa seta samo zbog toga što nemamo papir na kojem treba pisati: 'Dozvoljeno snimanje u nekomercijalne svrhe'. Kada je riječ samo o meni, skačem kroz vatreni obruč bez ikakva problema, a ako se poteškoće i pojave, rješavam ih u hodu.
Da biste bili nezavisni filmski autor, potrebna vam je stanovita doza hrabrosti, no to je jednako tako potrebno i da biste bili čovjek. U suprotnom ste tek napola ljudsko biće, hibrid, nedostojni svoje ljudske uloge. Većina onih koji će vam čestitati na vašemu uspjehu to će činiti samo zato što znaju da je pristojno, no nemojte se dati zavarati, u dnu duše će vam zavidjeti.
Ljudi će često činiti dobro kad za to nitko ne zna, a još češće kada je svima vidljivo i javno. No, i to je u redu, jer da ne postoji njihova potrebe za pokazivanjem, bilo bi mnogo manje pomaganja. Možete li zamisliti da ste učinili neprocjenjivo dobro djelo, a da ipak za to nitko nikada ne sazna? Gdje zapravo počinje i završava velikodušnost, a gdje egoizam? Jeste li se u stanju othrvati tome da objavite svoje veličanstveno dobročinstvo, i može li se dobročinstvo koje se objavljuje na sva zvona, uopće takvim prozvati? Ili je takvo samo ono koje ostaje duboko zakopano u srcu dobročinitelja? Čini se da je to ipak tema nekog drugog eseja.



Oznake: dobra djela, stanka gjuric

25.02.2015. u 10:34 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se