H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 28.12.2014.

DAR

Tvoje su oči boje lavande, a još jučer bile su tamne kao mokra glina. Gubim se u njima, ali ne dovoljno dugo. Kada si to otišao, u kojem je času to postalo konačno? Tko li se je, nadnoseći se nad tvoju postelju udaljeniju od mezgre, svojom skrbi usudio taknuti tvoj obraz koji je svojom postojanošću dokazivao sebe?


Moj pas u dnevnome boravku vozi slalom unatrag. Napolju je snježna mećava, Isus se rodio prije samo nekoliko dana, i unatoč ugodnom ozračju koje dopire izvana, čini se kako su ljudi podjednako tjeskobni i uznemireni. Što li nas čeka pod slojevitim, mrzlim nanosima, i hoćemo li se moći ogrnuti potrebnom količinom topline i brižnosti? Suvišno je razmišljati o tome što su sve čovjeku oduzeli, jer što god mu činili, nitko i nikada ne može mu uzeti ono najvažnije. Zna li on to baš uvijek? Neki od nas su u sebi čvrsto zatvorili vrata, kako bi ih ponovno mogli širom otvoriti, jer kroz sitničavu sumnju iz koje sramežljivo izranja nepokolebljiva vjernost životu, nadovezuje se neuništivo ufanje.
Gledam te kako odlaziš, ne osvrćući se za prošlošću. 'Posve ispravno', zaključujem, jer u trenucima u kojima šutke kazujemo zbogom, ne postoji ništa bitnije od samoga odlaska, sadašnjosti koja je već budućnost, u stanju smo je jasno vidjeti, i nitko je od nas ne može mijenjati. Tvoje su oči boje lavande, a još jučer bile su tamne kao mokra glina. Gubim se u njima, ali ne dovoljno dugo. Kada si to otišao, u kojem je času to postalo konačno? Tko li se je, nadnoseći se nad tvoju postelju udaljeniju od mezgre, svojom skrbi usudio taknuti tvoj obraz koji je svojom postojanošću dokazivao sebe? Jesam li te mogla voljeti više, i jesi li ti to uopće mogao znati, dok si u vrućici tonuo u svoja buduća sjećanja na danas kojima upravlja ono što je nemoguće pokopati. Pristizanja ljubavi i umiranja praćena su gotovo nevjerojatnom ljepotom. Produhovljuju li nas takva stizanja stoga što su nezaobilazni dio mreže neophodnih ciklusa u našemu životu, ili zato što se time u potpunosti oslobađamo u nama godinama taloženog čemera? Što li nam to donosi smrt, a što ljubav - a što nas proljepšava? Možda baš oslobođenost od svake stege.
Bilo je to davno; moj bolešću ostarjeli otac, stajao je pri vrhu stepeništa govoreći mi prije mog odlaska 'Ne zaboravi kupiti kakao bez šećera'. Bio je mlad i zanosno lijep muškarac. I u tom trenutku bio je takav, samo to nitko nije vidio osim mene. Zidovi su tu da nas štite i od pogleda, pa i dok cvjetamo i dok naš blještavi sjaj zapravo nagovještava gašenje. Nikada te neću zaboraviti. I ti kao i on, hodali ste istim putem, i ne znajući, kao što ne znaju ni oni koji tek dolaze. No, kako da prepoznamo stoji li pred nama ljubav, ili smrt, kada je oboje isprepleteno ljepotom začudne neočekivanosti. Podjednako nam je darovano, ali s vremenom i oduzeto. Na svoj način, oboje.
Ništa nije naše, osim onog što u sebi nosimo. Naša djeca nisu naša, kao niti naši roditelji. Sve nam je tek posuđeno, na kratko dodijeljeno kako bismo mogli izgraditi sebe, graditi druge, primati ih u sebe. U dnu duše sami smo sa sobom, i plivamo bez pojasa do samoga svršetka. Zagledate li se duboko u svoju unutarnjost, što možete vidjeti? Samo svoja djela. Sami ste po sebi dar samima sebi, ukoliko ste dovoljno iskreni prema svojoj samotnosti u vječnosti, i u stanju je prihvatiti takvom kakva jest.




Oznake: dar, stanka gjuric

28.12.2014. u 12:26 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se