H.A.D.L. by Stanka Gjurić

subota, 07.10.2017.

Lažna slika stvarnosti

Ni moji roditelji nisu preda mnom šetali nagi. Vjerojatno su, kao i ostali smatrali kako bi to bilo neprimjereno.



Često sam se pitala: da nas odmalena nisu učili da se stidimo svoje nagosti, bismo li, pritom mislim na muškarce, tako lako posezali za golotinjom prezentiranom kroz medije, toliko gladni nagih tijela da se u njima doslovce davimo. Da smo drukčije odgajani, bi li nam ljudsko tijelo, kroz fotografiju ili film na televizijskom ekranu ili kompjutoru, u erotskom smislu bilo jednako zanimljivo? U skandinavskim zemljama djeca imaju priliku odrastati u uvjetima u kojima nagost nije sramota, gdje roditelji svoju golotinju pred vlastitom djecom ne trebaju skrivati. Prisjetite se na čas i vi svoga djetinjstva: od trenutka kada smo postali svjesni sebe, neprestano se pokrivamo, potreseni smo ako netko od bližnjih makar načas, slučajno ugleda neki intimni dio našega tijela, otkriven. Možda i ne čudi što u odraslosti kao da pomahnitamo želeći pokazati barem djelić onog što smo cijelog života skrivali kao svoje najveće zlo i sramotu. Jer današnje, kao i nekadašnje medijsko prikazivanje golotinje nad kojom sline muškarci, možda zaista potječe od činjenice što im u ranoj mladosti nisu dopuštali da u svojoj blizini vide nago žensko tijelo. Da jesu, zacijelo ih se ništa od toga ne bi dojmilo, no moguće da u tom slučaju ni mediji ne bi takvo što bilo objavljivali, jer za tim ne bi naprosto bilo ni potrebe. Naravno da mi, kao društvo, iskorištavamo činjenicu da muškarcima to odgovara, što rezultira objavljivanjem golišavih ženskih fotografija, kao što to koriste i žene koje se nalaze na istim tim fotografijama.
Bi li bilo manje seksualnih zločina da su nas, napose se to odnosi na mušku djecu, drukčije odgajali, dali im priliku da se od malena priviknu na to da je nagost nešto posve prirodno i da je se ne treba sramiti? Izgrađivanje zabrane takve vrste, ili točnije rečeno: nedopustivosti, zasigurno stvara određenu frustraciju, pogotovo što čovjek od trenutka kada prohoda (kao da) intuitivno osjeća besmislenost te umjetno stvorene potrebe.
Zbog čega dijete ne bi smjelo vidjeti nago tijelo odraslih osoba, svojih roditelja? Zašto bi to bilo sramotno i zašto se čovjek stidi svoje nagosti? Je li se itko od roditelja to ikada zapitao? Što bi to naša djeca na ljudskome tijelu mogla vidjeti, a da to za njih bude šokantno? Bezrazložno su u nas usadili krivnju zbog koje danas na određen način ispaštamo, iako će to malo tko htjeti priznati. Ni moji roditelji nisu preda mnom šetali nagi. Vjerojatno su, kao i ostali smatrali kako bi to bilo neprimjereno. Naprosto su automatski preuzeli ponašanje svojih roditelja prema njima samima, kao što su to ovi činili po uzoru na svoje roditelja i roditelje njihovih roditelja. Nitko o tome, je li to pravo ili pogrešno, nije ni razmišljao; bili su uvjereni da su njihovi postupci ispravni.
Bi li danas, da je bilo drukčije, bilo manje spolnih izopačenosti, manje silovanja…, ili to ipak nimalo ne bi utjecalo na ljudsko ponašanje? Teško je na to odgovoriti. Ali da bi djeca, tim načinom ponašanja u krugu obitelji, ali i izvan njega, u tom određenom segmentu mogla biti psihički zdravija, u to ne sumnjam, jer im golotinja u odraslosti ne bi predstavljala ono što većini predstavlja danas.
Za razliku od muškaraca, žene na golo muško tijelo, reagiraju posve drukčije, ili pak ne reagiraju uopće. Taj novi 'kult' zadivljenosti golim muškim tijelom medijski nam je nametnut, odnosno uvjerava nas se kako se žene dive muškim stražnjicama i torzu, što ih umalo baca u euforiju (kakva laž!), a idejno nam pristiže, kao i mnogo toga drugog, iz SAD-a, primjerice muški striptiz u klubovima u kojima žene navodno vrište od ushićenosti, ponašajući se kao da nikada do tad nisu vidjele gologa muškarca. Uz pokoju čašicu pića, to možda i jest dobro za ženska druženja, smijeh i opuštanje, tim više što se zacijelo osjećaju nadmoćno ravnopravno u situaciji koja je odjednom obrnuta: za promjenu se skidaju muškarci, pa je možda i u tome odgovor, svakako ne u impresioniranosti otkrivenim muškim torzom. Ne kažem da ono nije lijepo, ali ne baca u trans.
To je također, dakle, jedna od laži koje nam prezentiraju, nastojeći nas uvjeriti da su žene u stanju biti zaluđene nagim muškim tijelom.
Da su muška djeca rasla među ženama koje se pred njima nisu sramile skidati, što ne bi umanjivalo njihovu spolnu požudi u budućnosti prema njihovim družicama, stvarnim osobama, možda bi slika svijeta danas bila ipak ponešto drukčija.
Prečesto nam naši 'glavni krivci' serviraju vijest vezanu uz neku od takozvanih estradnih zvijezda, kao da se ne znam što dogodilo kad netko pokaže stražnjicu ili na košulji otkopča gumb više, nad čime čitatelji navodno padaju u ekstazu, međutim komentari ispod istih tih novinskih članaka povremeno govore nešto drugo, (istina će biti negdje na sredini), a to je da se prema tome odnose sa stanovitom posprdnošću, iz čega bi se dalo zaključiti da nisu tolike ovce kao što novine i portali žele da budu.
Je li većina uopće u stanju pojmiti koliko mediji nastoje kontrolirati naše mišljenje, nametnuti nam svoja stajališta? Što nam to svojim lažima poručuju? Držim da zapravo niti ne znaju što, odnosno ne poručuju ništa, barem ne ništa smisleno, osim što nastoje pridobiti što više klikova na određeni članak, jer oni odvode do propagiranja proizvoda određenog sponzora.
Mediji još uvijek drže da vijesti kao što su crna kronika i golotinja prodaju novine. S ovim prvim bih se mogla složiti, jer nije nepoznanica kako su ljudi gladni senzacija, upoznavanja s tuđim tragedijama, jer se čitajući o tome tješe činjenicom da se ta nesreća nije dogodila njima. Međutim vijest da je netko obukao tange ili obukao haljinu bez grudnjaka, ne bi trebala biti vijest, niti to nije, i sramotno je da se i u tome želimo uklopiti u svjetski trend, premda mi se čini da on u svijetu više to i nije, a mi-kao i obično- i u tome opet kasnimo.
Prodali su dušu vragu i od toga niti mogu, niti žele odustati, jer im je profit važniji od bilo čega, i ravnat će se isključivo po njemu. Osim što kroje pogrešnu sliku svijeta, oni je i učvršćuju, odgajajući nova pokoljenja koja, bivajući odgajana na već opisan način, regrutiraju novu generaciju pohotnika koji se čvrsto drže svojih dlanovnika iz koje se pomalja lažna slika stvarnosti.



07.10.2017. u 15:35 • 11 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kratica HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!












































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se