H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 21.05.2017.

Proljetna oluja

U jednoj ruci oruđe, u drugoj oružje; u objema olovke. Ambidekster s misijom. Dijete. Napose u trenucima kad izlazim napolje sa svojim psom, uspješno dresirana davno proživljenim.


Volim proljetne oluje, kao što je primjerice ova danas, za vrijeme kojih, i zbog kojih mogu rasterećeno plakati, osjećati nešto zauvijek neimenovano, nešto između radosti i boli, dok je još uvijek sasvim izvjesno da nećemo potonuti; ni ti ni ja. Ne još. Dok god smo u zoni takva tipa sigurnosti, postaje začudno ugodno živjeti. Možemo biti opijeni, poneseni neobjašnjivim osjećajem koji u nama proizvodi prijeteće bezopasno nevrijeme, prizori kao iz dječjih slikovnica, iz šarenih stranica pobjegli snažni vjetrovi, iznenadni kratkotrajni pljuskovi, istrgnuto zacrnjeno nebo.
Davno je to bilo kad sam kraj sebe i u sebi izgradila svoj mrak, iz puste predostrožnosti. Smatrala sam kako je dobro u rezervi imati umjetno stvorenu tminu u koju se čovjek povremeno zatvara da bi barem donekle mogao osjetiti što znači biti preplavljen crnilom beznađa, da bude spreman kad naiđe pravo, nesavladivo, i prilagodbu na istinsko učini lakšom.
U jednoj ruci oruđe, u drugoj oružje; u objema olovke. Ambidekster s misijom. Dijete. Napose u trenucima kad izlazim napolje sa svojim psom, uspješno dresirana davno proživljenim. Traumatizirano dijete koje drukčije vidi i čuje, sklopljenih očiju osjeća približavanje sjene; okicama koje se, poput kameleonovih, okreću za 360 stupnjeva kako bi provjerile približava li se kakva opasnost krznenom stvorenju kraj njega na dugačkoj uzici.
Osim što smo Rex i ja, u četiri godine zajedničkog života, oboje, barem dvaput završili na hitnoj, bilo je i njegovih susreta sa suparnicima oslobođenih uzice, koji po njega, premda je bio na povodcu, nisu završavali loše, što se ne bi moglo reći i za mene. No, nakon više uzastopnih gorkih iskustava, čovjek, osim što se nauči snalaziti u rizičnim situacijama, s vremenom i otupi.
Istovremeno, to je iskustvo u mene ugradilo oprez koji danas nastojim što pametnije iskoristiti. Naposljetku se sve u- i na- meni predalo zadovoljstvu izlaska napolje s voljenim kućnim ljubimcem, posve sam opuštena i mogla bih, kao nakon ove divne proljetne oluje, osjećajući se jednako katarzično, zaplakati, dok god vjerujem u naš bezbrižni hod.




21.05.2017. u 12:20 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Tek da se zna

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Kratica Bloga HADL, značenje

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Kontakt

Bude li potrebe, poruke mi možete ostaviti u inboxu moje Facebook stranice Facebook page











































Tek da se zna :)

Od početka pisanja bloga zabranjivala sam komentare, ne znajući time da si oduzimam priliku da se moji postovi pojave na fresh listi.
Otkad to znam, dopustila sam da mi komentirate, mada nerado.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se