H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 19.04.2017.

25 sati

Unatoč svemu, i mene je zla kob čekala u zasjedi, no ipak s pomalo milosrdnom gestom koja obezbjeđuje postepeno prihvaćanje, ono s polaganim oslobađanjem boli, poput tableta s vremenskim otpuštanjem.


U ponudi preda mnom stoji dvadeset i pet sati duhovnoga smiraja i tišine. Ne mislim to odbiti, a možda i ne mogu, jer moje biće gotovo mehanički pristaje na tu iznenadnu milost, bez prethodnog savjetovanja s umom. Tek za centimetar više od jednog dana ponovo ću brinuti; do tada odvajam sebe od stvarnosti, opuštajući se, samo se nakratko udaljujem od istine. Moja je skrb trenutno na čekanju.
Sve o čemu sam odavno pisala, događa se sada. Moja empirijska spoznaja kao da je oduvijek postojala zapisana u meni: objašnjenje puta kojim čovjek korača prema tragediji, nesreći svoje obitelji, onomu što će većina nas kad-tad iskusiti. Poput vidovnjaka bilježila sam stvarnost koja će tek naići, mnogo godina kasnije preneraziti me svojom nemilosrdnošću.
Ne bih rekla da se zbog činjenice što sam mnogo toga instinktivno znala, sa sadašnjom situacijom bolje nosim, možda je samo mudrije ili pomirenije prihvaćam. Unatoč svemu, i mene je zla kob čekala u zasjedi, no ipak s pomalo milosrdnom gestom koja obezbjeđuje postepeno prihvaćanje, ono s polaganim oslobađanjem boli, poput tableta s vremenskim otpuštanjem. Usprkos svoj svojoj pribranosti, u jednom sam trenutku u sebi osvijestila kako uporno nastojim kontrolirati događaje, no s vremenom sam shvatila da je to nemoguće i da previše toga ne ovisi o meni, čak štoviše da sam samo zrnce pijeska u kovitlacu događanja kojima upravlja bolest, u kojima o mnogo čemu odlučuju meni nepoznati ljudi, no ipak oni koji znaju ili od kojih se barem očekuje da znadu svoj posao i kojima se mora vjerovati, jer sve drukčije vodi u suviše mračne predjele…, da sam zrnce koje bi da ima moć mijenjanja sudbine, u potrazi za svrhovitošću (naoko) besmisla, zlosreći bez prihvatljiva tumačenja, vjerovanja u veće od najvećeg.
Nadam se da me, kad bude neophodno, moja intuicija neće iznevjeriti, da ću moći staloženo izlistati vrijeme, ono prošlo i ono buduće, unoseći točke tamo gdje je to potrebno, u mome životnom kalendaru… Ja, sama, jedina, jednom.
Možda bi bilo bolje umirati ne znajući što se događa, biti udaljen od sebe, kao u predvorju pakla, predan sudbini, ležeran, bez opiranja, borbe, čak možda i sretan u svojoj smirenosti, umivan nesvjesnošću poput dojenčeta koje iščekuje svoj obrok, ušuškavanje i san. Dvadeset i pet sati nosit ću u sebi isti osjećaj, želju, pripadanje..., s njome u mislima, sama.




19.04.2017. u 13:19 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Od početka pisanja ovog bloga nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se