H.A.D.L. by Stanka Gjurić

ponedjeljak, 16.01.2017.

Ono u nama

Odmaram se od ljeta i jeseni, zavladale oštre zime, svojih mlađahnih rođaka, putovanja, ljubavi, blagdana, od tebe sada i sebe tada.


Kada shvatimo što nam je u životu najvažnije, sve što je teško, čini se lakše podnošljivim. Mnogi misle da ih samo materijalne stvari i osobe (životni partner, djeca, ljubavnik...) mogu usrećiti. No, nije tako, i svoju radost koja proizlazi iz osjećaja da nam je nešto neizmjerno važno, ne bismo trebali učiniti ovisnom o drugima, ili bilo čemu izvanjskome, već je pokušati pronaći u sebi samima, onakvima kakvi jesmo, svojom sposobnošću, vrijednim osobinama... Svatko ih ima. Jer, ukoliko izgubimo, primjerice, nekog ili nešto za što smo bili uvjereni da nam je jedino važno, ostaje nam ono dragocjeno u nama što nam ne bi trebalo biti manje značajno, i posve je nebitno ukoliko nitko osim nas, za to ni ne zna.
Uronjena sam u toplu, pjenušavu kupku iz koje ne želim izaći satima. Malo se osjećaja ugode može mjeriti s ovim, i osim onog koji proizlazi iz češkanja u kojem sam, naravno, primalac, i koje će mi uvijek biti na prvome mjestu, ovo mi je tjelesno zadovoljstvo jedno od najdražih.
Odmaram se od ljeta i jeseni, zavladale oštre zime, svojih mlađahnih rođaka, putovanja, ljubavi, blagdana, od tebe sada i sebe tada. Ako napravim razgraničenje kojim 'tada' odvajam od 'sada', tek tom jednom nevažnom niti koja predstavlja samo broj, ako je, dakle, uvažim, tad mogu reći, čak se pomalo primoravajući da na to gledam s toga stajališta, kako mi je ova godina započela dobro, po kriterijima koji su, moguće, u isto vrijeme prije godinu dana bili jednaki ovima, međutim zaboravila sam kako je bilo tada, i ako o tome nisam pisala, neću se moći prisjetiti.
Zaustavljam vrijeme, ništa posebno ne želim raditi i baš nikamo ne želim otići. I zato me nema na blogu, u ovome mjesecu mog rođenja, a već je šesnaesti…
Pomalo sam tjeskobna zbog hladnoće napolju, i ne da mi se izaći iz tople kupke, u koju svakih pet minuta dolijevam vruću vodu, no ovdje je lakše razmišljati, pa čak i o tome kako se gotovo svakodnevno susrećem s ljudskom glupošću i umišljenošću, arogancijom, bahatošću, nedostatkom takta, sirovošću, vulgarnošću, lošim manirama… Nemoguće je tome uteći. Takvi ne znaju da sam od porculana i da bih se lako mogla razbiti.
:)


16.01.2017. u 11:09 • 3 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kratica HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!












































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se