H.A.D.L. by Stanka Gjurić

subota, 25.06.2016.

Merforoblija*

*izmišljeni naziv za postojeću zemlju


Možete li si predočiti Al Pacina kako priča na merforoblijskom? Čak je i to moguće i lakše, nego ga zamisliti kako nijemo otvara usta dok pripovjedač kao da gledateljima objašnjava što on zapravo govori.



Sa svojim se prijateljem upućujem u susjednu nam državu Merforobliju. Nakon stotinjak kilometara od graničnoga prijelaza, zaustavljamo se u poznatome turističkom mjestu, te- želeći malo popričati s lokalnim stanovništvom- i raspitati o jednostavnom detalju vezanom uz lokaciju na kojoj se nalazimo, obraćamo se djevojkama od otprilike dvadesetak godina, koje, uspostavi se, razumiju samo merforoblijski, jer na naš engleski i njemački samo odmahuju glavom odvraćajući nam na lokalnom jeziku.
Odlazimo u obližnji restoran u kojem nijedan od konobara također ne govori engleski, a na njemačkome znaju samo kako se kaže kruh. Zovu upomoć čovjeka koji natuca hrvatski, pa nam on barem donekle pomogne oko odabira hrane.
Pitam se slijede li poneke države, premda već odavno članice Europske unije, samo pravila koja moraju, u svemu ostalom držeći se svojih odluka od ranije? Kako je moguće ostati toliko zatvoren da ti je dovoljan samo tvoj materinji jezik koji ne govori nitko osim ljudi koji žive u tvojoj zemlji. Priupitah se čak nije li djelomično krivnja u tome što su svi strani filmovi sinkronizirani na merforoblijski, čime se ljudima uvelike uskraćuje mogućnost učenja stranoga jezika, koji se dobrim dijelom (naročito ako se ne uči u školi, no i kada ga se nakon stanovitog vremena, radi nekorištenja, pomalo zaboravi) uz čitanje titlova usvaja slušanjem, međutim znajući kako je u većini drugih europskih zemljama, kad je o televizijskom prikazivanju filmova riječ, proveden isti princip, tu pomisao istoga trena odbacujem.
Ovo ću spomenuti kao svojevrsni kuriozitet, jer za vjerovati je da mnogi ni ne znaju, budući često ne putuju, ili se nisu makli dalje od Slovenije ili Austrije, da postoje zemlje u kojima je nazovi sinkronizacija filmova na nacionalnoj televiziji napravljena na način da ista osoba daje glas i ženskim i muškim likovima, ali na način da tekst čita, bez ubacivanja ikakvih emocija u svoju interpretaciju, poput naratora u primjerice dokumentarnom filmu. Možete li si predočiti Al Pacina kako priča na merforoblijskom? Čak je i to moguće i lakše, nego ga zamisliti kako nijemo otvara usta dok pripovjedač kao da gledateljima objašnjava što on zapravo govori.
Čitavo mi se vrijeme boravka u Merforobliji činilo kao da sam zakoračila u svojevrsnu zonu sumraka gdje sve stoji u mjestu od prije trideset godina.
Možda sam tamo prekratko boravila da bih o toj zemlji mogla na taj način suditi, međutim ne može se poreći kako sam osupnuta viđenim, a da sam kojim slučajem planirala ostati više dana, samo bih se zbog navedenog predomislila.
Što su tom narodu učinili, i s kojim razlogom? Po mnogočemu doimlju se skromnima, kao i ranije, i možda, u cjelini, ne žive iznad svojih mogućnosti, što se za mnoge ne bi moglo reći, no ne da se primijetiti niti ikakav napredak.Je li moguće da ljudi imaju posve pogrešnu predodžbu o europskom ujedinjenju i njegovim posljedicama, da svaka zemlja unutar sebe krije svoju tajnu, ucijenjena, krećući se u mjestu, jer nakon jednog pogrešno učinjenog koraka više ne postoji izgledniji izbor, ili postoji, ali ga se odgovorni ne usude učiniti, jer bi to bilo pogubno, ne za narod, već za položaj onih koji odlučuju. Možda stanovništvo grca u suzama, kao i mnogdje drugdje, no taoci su vlasti koja je za njih pogrešno odabrala.



Oznake: jezici, Kultura, stanka gjuric

25.06.2016. u 13:14 • 1 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 13.06.2016.

O utakmici, iz mog ugla

Naravno, možda ja koja pojma nemam o nogometu, o njemu ne bih smjela ni zucnuti, no ipak, mislim da je dobro čuti na koji način, ljudi poput mene, mogu doživjeti jednu takvu utakmicu, ili nogometnu utakmicu uopće, pa ako ništa drugo, makar zbog toga da nam se radi našeg baljezganja iz neznanja, nasmiju.


Unatoč tome što inače ne pratim nogomet, kad igra hrvatska reprezentacija, znadem pogledati koju utakmicu, tako da mi je ova jučerašnja bila možda četvrta ili peta koju sam do sada gledala. Još uvijek sam donekle pod dojmom viđenog, a pratila sam je sama, i nisam imala s kime što prokomentirati, tako da nisam, niti mogu biti pod ičijim utjecajem. S obzirom na ovo što ću ovdje napisati, pitam se hoće li mi nogometni fanovi zamjeriti kad kažem kako mislim da naši nisu igrali dovoljno dobro. Naravno, možda ja koja pojma nemam o nogometu, o njemu ne bih smjela ni zucnuti, no ipak, mislim da je dobro čuti na koji način, ljudi poput mene, mogu doživjeti jednu takvu utakmicu, ili nogometnu utakmicu uopće, pa ako ništa drugo, makar zbog toga da nam se radi našeg baljezganja iz neznanja, nasmiju.
Evo kako je meni to izgledalo. Vatreni su se, dakle, jedva provukli da jučerašnja utakmica ne završi neriješeno, a toliko propuštenih prilika nije imao ni Mujo za švedskim stolom u zatvoru. No to je samo moje mišljenje, mene koja nemam pojma. Zatim bi se osvrnula na ono Ćorlukino krvarenje, kao na fronti. Ne vidim uopće razloga zadržavanju jednog na taj način ranjenog igrača, i dalje u igri. Dečku se to ostajanje na terenu moglo ozbiljno obiti o glavu (pazi igru riječi).
Osim Luke Modrića, koji je zaista bravurozno zabio gol, nitko mu, po vještini, čini se, nije dorastao. Ostali su vjerojatno dobri kao vezni igrači, i kako se sve ne zovu, međutim kada je jučer trebalo dati gol (a to bi valjda trebali izvesti tzv. napadači), jedva je itko od njih bio blizu toga da ga zabije. Na primjer, Srna je pucao lijevom, umjesto desnom nogom, unatoč tome što se, navodno, osposobio igrati desnom gotovo jednako dobro. U poziciji u kojoj se nalazio lakše bi mu bilo pogoditi gol desnom nogom, ovako je lijevom opalio skroz desno, i naravno debelo mimo vratnica. I još nešto: zar ljevak ne bi trebao biti postavljen s lijeve, a ne desne strane momčadi?
Golman protivničke ekipe nije se trebao naročito truditi da obrani vrata, jer lopta je uglavnom pogađala stativu. Budu li vatreni nastavili igru i dalje na taj način, sasvim sigurno nećemo u finale. Dečki su sigurno dali sve od sebe, to se ne može osporiti, međutim nešto očito ne štima, jer toliko promašaja ne može proizaći iz dobre, ili dobro osmišljene igre.




Oznake: nogomet, Hrvatska reprezentacija, luka modrić, UEFAEURO

13.06.2016. u 10:35 • 4 KomentaraPrint#
Widget by : widget

ponedjeljak, 06.06.2016.

U stupici

Znam, vrlo je opterećujuće na taj način razmišljati, i toga se treba osloboditi koliko je god prije moguće, no kada nekoga toliko volite, kao što ja volim Rexa, čini se nemogućim uvjeriti se kako će ovaj put ipak sve dobro proći.


Da se do kraja ne razbudim, izlazim napolje polusklopljenih očiju, tek toliko da obavim što je potrebno, kako bih se, zbog pretežno neprospavane noći, poput kakva somnambula vratila natrag u mezimčevim radosnim skokovima razrovanu postelju. Svejedno, po povratku u stan, moje mi misli ne daju mira, kao ni sinoć. Odgađam odluku, hoću li kroz nekoliko dana otputovati kamo sam pozvana, a svoga psa ponovno ostaviti na čuvanje tamo odakle je prošli put utekao, a zbog čega sad imam fobiju, ili ću zbog njega ostati kod kuće, poput taoca, zarobljenika vlastite bojazni, žrtve koja ne pristaje na mogućnost još jedne tuđe, međutim samim time, neizbježno, i vlastite pogreške.
Netko tko nema sličnog iskustva, to zacijelo ne može razumjeti, taj moj oprez i strah. Jednom -na taj način poljuljano- povjerenje gotovo je nemoguće vratiti. Stavljam na vagu koliko mi je važno otputovati, dakle riskirati prepuštanjem Rexa na skrb onima koji su nas (i njega i mene) već jednom iznevjerili, ne pazeći na njega kako bi trebalo, jer da jesu, ne bi im pobjegao, ili mi je ipak važnije ostati s njime kod kuće dok posve ne ozdravim, ili dok se jednom, bez obzira na sve, moje višednevno odsustvo ne pokaže uistinu neodgodivim.
Sada se pitam kakva bi to prilika uopće trebala biti? Trenutno se ne mogu sjetiti nijedne situacije koja bi od mene iziskivala da svoga psa ostavim samog dulje od dvanaest sati. Mnogi bi rekli: 'Zašto ga, dok odlaziš na put, ne povjeriš nekome od svojih prijatelja?', međutim ljudima koji nisu navikli na pse, ako bi i željeli pričuvati vašeg, još je manje za vjerovati, jer kao što mi je moj najbolji prijatelj rekao netom nakon incidenta u Trnjanskoj: ' Da si ga meni dala na čuvanje, ja bih ga također pustio da bude slobodan, jer sam mislio da uveličavaš kad tvrdiš da će bez povodca pobjeći.' Dakle, ljudi će ti obećati sve što od njih tražiš da naprave, no čim im okreneš leđa, ponašat će se onako kako misle da je za tvog psa najbolje, pretpostavljajući da pretjeruješ. Naprosto ne shvaćaju, pa čak ni oni koji imaju, ili su imali lajavog kućnog ljubimca, da kada je pas udomljen kao odrastao (što je slučaj kod Rexa), neke ga se stvari više ne daju naučiti. Može ga se donekle usmjeriti, ali u onome osnovnom, što ga je oblikovalo u to kakav, kao sazrio, jest, ne može se korigirati ništa, i to puno njih kao da ne želi razumjeti, a kako se pokazalo, čak ni oni koji bi itekako trebali, takozvani stručnjaci.
Mnogi vole misliti kako su najpametniji, i kako su upravo oni ti koji mogu preokrenuti tijek događanja, ili preusmjeriti, preodgojiti nekog nekim svojim genijalnim postupkom, nakon čega će se moći samodopadno pohvaliti svojim uspjehom. No, kad se dogodi tragedija, tada to pripišu višoj sili, prebace odgovornost na nekog drugog, ili se nastoje izvući lažnim, smiješnim objašnjenjem.
I kako da onda ja svoga psa, nakon pedeset i dva dana koliko je prošlo od već spomenutog nemilog događaja, tada potanko opisanog na ovome mjestu, odem na taj put ostavljajući Rexa onima u čijim je rukama već bio, ili bilo gdje drugdje gdje još nije bio ostavljan? Kako, nakon svega, imati povjerenja u i kog drugog osim sebe? Znam, vrlo je opterećujuće na taj način razmišljati, i toga se treba osloboditi koliko je god prije moguće, no kada nekoga toliko volite, kao što ja volim Rexa, čini se nemogućim uvjeriti se kako će ovaj put ipak sve proći dobro.



Oznake: pas, stanka gjuric, putovanje

06.06.2016. u 12:56 • 8 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2016 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se