H.A.D.L. by Stanka Gjurić

petak, 11.09.2015.

OVOGA LJETA ili TU ŠTOŠTA NE ŠTIMA

Svi koji se upuštaju u osnivanje te vrste ustanova misle da je dovoljno sagraditi lijepu kuću, opskrbiti je potrebnim personalom i pomagalima, nazvati to Domom, i na tome sve završava.


Jedni su otišli na more, ali se oni drugi, od ranije, nisu vratili. Ili jesu, ali kao da i nisu, jer ishod je bio jednak. Postojali su samo dežurni čuvari praznih grobova. Na ovome pustom mjestu ljeti će te zagubiti, zaboraviti na podu bolnice ili staračkoga doma.
Već danima, gledajući se u zrcalu ne vidim sebe, samo oči moje majke. Zarobljene smo obje, svaka na svoj način, i sputane. Jedna nemogućnošću kretanja, druga iznenadnom, šokantnom zbiljom. Bi li nam itko od onih koji buče pneumatskim čekićima ponad naših glava, mogli reći koliko će to trajati? Barem bismo imali čemu se nadati, veseliti čak. Dana ne vidimo, noć ne prepoznajemo. O što se ja oslanjam dok hodam, osim o život izmišljen il' stvaran? U pozadini vrebam sudbinu, mada znam da joj ne mogu ništa, međutim željela bih biti spremnom prije udarca. Na primjer dok spavam, poluzatvorenih očiju i opipavam si puls. Svejedno, to i dalje nisam ja, s mirisom na sezam.
Zbog čega se domovi za starije nerijetko grade na periferiji grada, i zašto se stare i nemoćne odvaja na način da su, kao u umobolnici zatvoreni u svoje teško dostupne odaje, no u ovom slučaju i bez mogućnošću doticaja s mlađom populacijom, osim kada oni pripadaju obitelji udomljenog? Kao da su kužni, u kakvoj karanteni, iščekuju svoj posljednji dan. Je li ovo društvo uistinu nesposobno da osmisli humaniji način zbrinjavanja tog segmenta populacije, ili to jednostavno ne žele, jer im je svejedno? Stariji su ljudi izolirani već samim time što primjerice nisu u stanju samostalno izaći napolje, i zbog čega ih se onda dodatno onemogućava, pri izlasku uz pomoć osoblja Doma, da vide život oko sebe koji ne pripada Domu, koliko god i dalje, po svemu bio odvojen od njih, a ne da, kao što najčešće jest slučaj, zure u ograde i zidove obližnjih zgrada. Neka se dobro zamisle oni koji o tome odlučuju, i napokon ne čine ništa novo, jer samo provode odavno pogrešno osmišljeno.
Očekivalo bi se od onih koji otvaraju privatne Domove za starije, da barem oni budu ti koji razmišljaju izvan, nazovimo to 'domaćih standarda'. Bilo bi poželjno kada bi se starije ljude bez obitelji, ili članova familije koji se nisu u stanju o njima brinuti, zbrinjavalo u sredini više nalik okružju obitelji.
Svi koji se upuštaju u osnivanje te vrste ustanova misle da je dovoljno sagraditi lijepu kuću, opskrbiti je potrebnim personalom i pomagalima, nazvati to Domom, i na tome sve završava
.


Oznake: obitelj, domovi za starije i nemoćne, roditelji, stanka gjuric

11.09.2015. u 10:57 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se