H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 15.04.2015.

DODIR STVARNOSTI

...Međutim, kada bi se moglo pristupiti svim parametrima koji su doveli do nekog nevjerojatnog događaja, svjedočili bismo čudnome smislu i logici, i kojeg može izrežirati samo život. No, čovjeku je nemoguće pohvatati sve parametre nekoga zbivanja, kako bi mu se on mogao učiniti jasnijim, no tzv. običan čovjek za to i nije zadužen, time se bave oni kojima je to posao.


Kako razaznati je li film snimljen po stvarnom ili izmišljenom događaju, ukoliko nam to, naravno, unaprijed nije naznačeno? Filmska, zamišljena realnost uglavnom je prikazana na način da imitira život do u najsitniju pojedinost, i na tome konstantno inzistira, dok u stvarnom životu uvijek pokoji detalj iskoči iz sheme mogućeg, gotovo se ne uklapajući u cjelokupnu sliku određenog događaja. I upravo taj djelić koji strši, najčešće je onaj najupečatljiviji, istinski dio stvarnosti kojeg u filmu, redatelj rijetko kad uspije upotrijebiti ili pravilno dočarati. Primjerice, slika na zidu stana poharana u pljačkaškome pohodu, u filmu uvijek mora biti nakošena. Zbog čega? Zato što se ustrajava na tome da sve bude podređeno činu provale, u kojem ni jedan detalj ne smije ostati na mjestu na kojem je bio u redovnome stanju. Dok pak u stvarnosti, koliko god to kontradiktorno zvučalo, upravo on, kao takav, svjedoči istinu. A jednako vrijedi i za ljudsko ponašanje. Ni ono nikada nije pravocrtno, i možda se upravo zbog toga kaže kako ponajbolji filmovi podsjećaju na dokumentarce. Možda zbog autentičnosti koju odašilju u prenošenju stvarnosnih događanja, koliko god oni bili izrežirani.
Zbilja je toliko zadivljujuće nepredvidiva, da je ono što je pokušava dočarati, što god to bilo, teško u tome može podjednako pratiti. Koliko god se scenarist i/ili redatelj trudio da u film unese nepredvidivost, ona nikada nije na razini stvarnosti, zato što je u filmu, na koji god način bila prikazana, naprosto nezaobilazno nelogična. Da nije tako, radnja nam se ne bi doimala neočekivanom. Za razliku od stvarnosti gdje je nepredvidivost logična, premda, rekla bih, na poprilično šokantan način. Redatelj se tom logikom nastoji najčešće služiti kod filmova kriminalističke tematike, pa tada zavarava gledatelja na način da svojim likovima pripisuje svojstva koja im ne pripadaju, dodjeljujući im ' auru' krivca, kako bi pred tv ekranom bio što zbunjeniji u pokušaju da i sam riješi zločin, a film s nepredvidivim svršetkom, jasno, to bolji. Međutim rijetko kad bude tako. Najčešće se pokaže isforsiranim, budući da nema nikakvoga smisla svim likovima dodijeliti nelogično ponašanje, tek toliko da se na njih, na kratko prebaci sumnja. S time se često možemo susresti kod britanskih tv serija, zbog čega mi ih je, koliko god režijski dobro bile napravljene, zamorno gledati.
No, zašto se ponekad kaže 'Kada bi ovo bilo prikazano u filmu, izgledalo bi nestvarno'? Upravo zbog, u stvarnosti nepotkupljive nepredvidljivosti. Međutim, kada bi se moglo pristupiti svim parametrima koji su doveli do nekog nevjerojatnog događaja, svjedočili bismo čudnome smislu i logici, i kojeg može izrežirati samo život. No, čovjeku je nemoguće pohvatati sve parametre nekoga zbivanja, kako bi mu se on mogao učiniti jasnijim, no tzv. običan čovjek za to i nije zadužen, time se bave oni kojima je to posao. Mi dubinski možemo suditi uglavnom o onome što se događa nama, no što god to bilo, uvijek je toliko kompleksno i isprepleteno nevidljivim nitima s drugim ljudima i događajima, da smo opet u nemogućnosti sagledati cjelinu, što je, ako već drukčije ne može, za nas možda i bolje.
Mogu li ljudi uopće biti objektivni u odnosu prema vlastitoj stvarnosti? Premda vjerojatno ne do kraja, oni je ipak osjećaju kada im je, kroz život, primjerice izrežira čovjek. I premda je ne može potvrditi, on, kao i u filmu, naprosto osjeća tkivo njezine autentičnosti, dakle u stanju je intuitivno prepoznati krivotvorinu. Koliko god zbilja gotovo uvijek u mnogim elementima djelovala nestvarno, zato što je, kao što već ranije rekoh, nerijetko zbunjujuća i protivna našim očekivanjima, čovjek je od samog rođenja za nju pripremljeni, opremljen za to potrebnim pomagalima, kako bi se s njome svakodnevno suočavao bez većih stresova. Zamislite osobu nepripremljenu na stvarnost, kojoj su oduzeli pomagala izoliravši je od zbilje izvanjskoga svijeta, a potom pustili na slobodu. Vjerojatno ne bi bila u stanju dugo opstati. To se ponekad događa onima koji su čitav svoj život, od rane mladosti, proveli u zatvoru. Posve razumljivo: iznenadno suočenje sa žestinom svakodnevne svjetovne stvarnosti mora da je za njih jednostavno nepodnošljiva.



Oznake: stvarnost, stanka gjuric, film

15.04.2015. u 11:35 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se