H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 08.04.2015.

KLEČEĆI NA KUKURUZU

Čitavo vrijeme tvog boravka ovdje, bila sam okružena drukčijom šutnjom onom koja tutnji potisnutom žudnjom. Munje su sijevale, oluja je razbijala okna, no ništa od toga nije uznemiravalo kao prigušena grmljavina unutar nas koju nismo smjeli razotkriti, osloboditi njen gromoviti jecaj.


Napokon sve je utihnulo, ili se možda tek počelo glasati, tek je oživjelo kroz sebi prepoznatljivo razumijevanje, i prihvaćanje vlastite, okorjele stalnosti. Vraćam se svome osobitom svijetu s radošću djeteta kojem je najzad ukinuta kazna; više ne mora klečati na zrnima kukuruza, i svoja, mrežom sitnih utisnuća obilježena koljena liječi za to unaprijed spremnim, odgođenim suzama. Moja me kozmička tišina blagosilja i izvana i iznutra. Čitavo vrijeme tvog boravka ovdje, bila sam okružena drukčijom šutnjom, onom koja tutnji potisnutom žudnjom. Munje su sijevale, oluja je razbijala okna, no ništa od toga nije uznemiravalo kao prigušena grmljavina unutar nas koju nismo smjeli razotkriti, osloboditi njen gromoviti jecaj. Bili smo osuđeni jedno na drugo, primorani na ljubav zazidanu u neobične okolnosti koje od nje očekuju da bez predaha cvijeta. Oduvijek sam to znala, no uvijek nanovo kao da u sebi osvještavam, da mi nitko ne može zadugo nametnuti sebe, koliko god bio nenametljiv i neprimjetan. Sada treba počistiti po uglovima svo obilje propuštene sreće koju si sa sobom donio k meni, možda i ne znajući; sva još neotkrivena mjesta na kojima se nataložilo njeno razočaranje i neostvarivost. Iza tebe je ostao teško uklonjiv trag tvoje pomalo mazohističke nepopustljivosti u muci, postojanosti u svemu što činiš za sebe pogrešno, a što ne ispuštaš iz zagrljaja dok god te je u stanju učiniti svojim slugom, ponuditi ti mogućnost neispunjenja gorljive želje. Ti ipak znaš da svojim odlaskom sve propušteno možeš nadoknaditi, no dok ću ja iza tebe u kuću unositi meni neophodne promjene rušenjem zidova, ti ćeš svoju fragilnu kulu dotjerivati nanosima novoga kamenja, koje u tvom domu, svojom težinom, kao u kakvom herbariju, izravnava svaki tvoj spomen.
Ovo je, kao i do sada bio svojevrsni eksperiment koji uvijek ponovo donosi isti rezultat; doživljaj koji nas samo izvana, nakratko, slabi. Barem mene. Možda si manje osjetljiv na promjene koje donosi takvo prisilno iskustvo tijekom kojeg postajemo drukčiji, i kao takvi nanovo se upoznajemo, malčice preinačeni, ovisno o prilici. Ali samo zbog samokontrole, potrebe da nadziremo svoje ponašanje, znajući da bismo otpuštanjem kočnica mogli nakriviti sliku čiju je pravilnost ucrtao naš neprimjetan, no dugotrajan, nimalo lagodan trud. Ja sada ustajem i ispravljam svaku nehotice unesenu krivulju, poput forenzičara prikupljam tvoje otiske, i kao maslačke otpuhujem ih u daljinu. Čistim se od tebe koji si zauzeo moje mjesto, štoviše ono koje je u meni bilo samo moje, i drugome naizgled nedohvatljivo. Čak i moj pas sada shvaća da činim ono što bi te, da to kojim slučajem saznaš, vjerojatno rastužilo. Brusim podove ribajući iz njih tvoj oprezne, lagane korake, okrećem madrac naopako kako bih prikrila tvoj u njega zauvijek usađen dah. Pokušavam zamisliti da nisi bio ovdje, da sam te sanjala, tvoju ukopanost u mjestu koje si, kao kredom zacrtao, obilježivši ga svojom neprestanom vrućicom, mirisom davnih snjegova. Sve to brišem, ili skupljam, odvozim i izbacujem. Rješavam se tebe koji više nisi ovdje. A volim te. Baš neobično.


Oznake: stanka gjuric

08.04.2015. u 14:12 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se