H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 22.03.2015.

ZBOG TEBE

Ti i on, kao po prešutnom dogovoru, instinktom ptice, zamijenili ste mjesta, i sada si ti taj koji neočekivano ulazi, i jednako tako izlazi iz vatre, opečen, izranjavan, no i dalje čeznutljiv.


Zbog tebe ostajem ovdje, na ovome nepoželjnom mjestu. Poput krhke šibe na omanjem stablu, za njega pričvršćene samo još peteljkom. Samo zbog tebe, jer i ti si tu. I kao trogodišnja djevojčica koja misli da drugi je ne vide dok prekriva rukama oči, tako i ja, u sobi gasim svjetlo, potaknuta pljeskom razdragane svjetine koja se zlurado osmjehuje mome nedovoljno prigušenom kriku.
Dok ti, stojiš po strani i samo voliš, - mene koja to ne znam, jer sam odavno zaboravila.
Zbog tebe, koji pratiš me kao začarana sjena koju pomilujem svaki put kada je ispred mene. Koji gutaš moje riječi hraneći se njima, da bi tvoja vjera uspjela preživjeti. A toliko si toga nikada nećemo reći, kako ne bismo uznemirili savršeno mirnu površinu jezera.
Samo zbog tebe ostajem ovdje: travka koja se ponosno uzdiže, biva posječena i ponovno raste, neposustala poput hipnotizirana plijena kobre. Prezirem taj prostor u kojem trebam biti zbog tebe, moga čuvara i moga pratitelja kojem nije dana druga mogućnost.
Kamenje se kotrlja niz liticu, licemjerni ljudi upućuju nam komplimente, sve je predvidljivo i uvijek isto na tome mjestu na kojem, poput gospodara moje potrebe za tobom, dalekim, iscrtavaš svoju ljubav postupno blijedjelim koloritom.
Svako jutro grcam i napuhujem balone prije nego krenem u potragu za tvojim srcem na tom mjestu na kojem ne želim biti. Ti, preslatka uši koja upravljaš mojom voljom, točko, kvadratiću, uskličniče, koji moj otpor pretvaraš u pristajanje, zamoli me da odem, kako bi prekinuo našu na pokornost primoranu šutnju.
Kada god otvaram vrata, ugledam tebe, i prestajem disati, jer prekrivaš me sobom. U tebi se osjećam kao u čarobnoj spilji u kojoj se mogu sakriti pred vukovima. Ali to ne traje dugo.
Ti i on, kao po prešutnom dogovoru, instinktom ptice, zamijenili ste mjesta, i sada si ti taj koji neočekivano ulazi, i jednako tako izlazi iz vatre, opečen, izranjavan, no i dalje čeznutljiv. Sve ono što znaš i tvoje tijelo zna, trebalo bi obrisati, jer nam je oboma potrebno sve ispočetka: ponovno se roditi, biti prvi, prokrvariti prvi put, prvi put zaplakati. I sve dok sam na tom mjestu na kojem me, i ne znaš, probadaju kopljem, kao da dajem razloga tebi da ustraješ, premda ti sve govori drukčije: iglice u mojim očima koje prisvajaš, iscjeljuješ kao vlastite. No, kao u cirkuskoj predstavi, vršak mača koji strši iz mojih leđa, dok probodena stojim na tom našem mjestu i vrištim od boli, ipak je, ili bi barem mogao biti mač iluzioniste na pozornici na kojoj sam tek trenutno u ulozi prividno moguće žrtve. I sve je to možda varka, jer moja je krv samo slikarska boja ili pak sok od rajčice, no na momente jasno vidim da polegla sam u zelenilu, ispod maslina, s licem zakopanim u raznježene zumbule. Nedaleko mene je pješčana obala, more, šećerna vuna, puni crni mjesec po osunčanu danu, razlomljena duga. A gdje si ti?


Oznake: stanka gjuric

22.03.2015. u 11:21 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se