H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 01.03.2015.

VRTULJAK

Nitko vam to neće reći, no ako imate ikakav problem, nemojte otići k onima koji kažu da imaju odgovor, već se približite onima za koje znate da nisu u mogućnosti riješiti vlastitu teškoću.


Kada te uskoro sretnem, hoću li o tebi znati više? Hoće li mi tvoj pogled možda reći ono što već dugo naslućujem? Da svoju tajnu nosiš u sebi duboko zakopanu, i nikada je nikome nećeš otkriti; čak -do kraja- niti samome sebi. Što je to u tebi što tako čvrsto spava? Boji te po rubovima, i silno te tišti, jer kao i svaka tajna, nameće ti breme, naročito kada je praćena nemogućnošću ostvarivanja prešućene žudnje, zakopana u predrasudu, kao u lijesu prikucana čavlima. Ti si mogao sebi reći što želiš, i kada, i kako, no nisi mogao kroz druge primiti odobravanje svoga odabira, i prepoznavanje tvoje nevolje, jer si se plašio priznati im što zapravo osjećaš.
U tvojim očima, kroz tvoju gorku šutnju, nazirem kako, pomalo nalik histrionu, nosiš svoj teret, sada već gotovo s lakoćom, navikao na njegovu težinu. I premda je ipak najlakše biti ono što jesmo, a najteže pretvarati se, ipak, mnogi čine ovo potonje, no ne i ti koji šutiš, sljubljen sa svojom tajnom, kao s neželjenim sijamskim blizancem kojeg se ne možeš otarasiti, jer bi njegovo nestajanje, značilo i tvoj kraj, iako je on već i sada uzeo dio tebe koji zajedno s njime spava, i ne da mu da se ikada probudi.
Ti ćeš stalno nadoknađivati ono što ne možeš imati, kroz nove nemogućnosti posjedovanja onog što ionako ne želiš. Taj će vrtuljak, na kojem ćeš uvijek nanovo započinjati igru u kojoj je nemoguće dohvatiti sebe u trenutku u kojem je vrtnja započela, biti tvoje utočište u kojem natjecanje s nepobjedivim nećeš ni željeti zaustaviti. Trčat ćeš poput dječarca, svaki put ponovno sjedajući na isto mjesto na drvenoj sjedalici, čvrsto se držeći za rukohvat ispred sebe. I nećeš pasti, jer si to ne možeš dopustiti; tvoja je tajna poput zamućene kristalne kugle u njedrima, koju ne smiješ ispustiti, premda podsvjesno možda i želiš da se razbije, i time zaustavi tvoje nadmetanje sa samim sobom. Međutim, i kad bi se slomila, ni takve je se ne bi odrekao; uz sebe bi i dalje dosljedno nosio njezine krhotine. Možda si i sada odjeven u njih, no ja to ne znam.
Sve ono što nisi izrekao, govori mnogo više od svega što ćeš ikada reći. Tvoj pogled, i tvoje nesvjesne kretnje. Kada bih mogla biti u tebi, barem nakratko, polijepila bih sve tvoje lomatke, istinom. No, ti nisi ja, i to se neće dogoditi. Treba ti netko slabiji od tebe, kome ćeš moći, kroz sličnu bol, pomoći na način da tvoja skrb o njemu, pomogne tebi samome. Mnogi od nas to, moguće, ne znaju, no uvijek su slabi ti koji nam pomažu, oni slabiji od nas. Samo je potrebno moći prepoznati tu nejakost u drugome. U blizini onih kojima je, dakle, teže nego nama, koji su manje čvrsti, najlakše ćemo se pronaći. Nitko vam to neće reći, no ako imate ikakav problem, nemojte otići k onima koji kažu da imaju odgovor, već se približite onima za koje znate da nisu u mogućnosti riješiti vlastitu teškoću.



Oznake: tajna, vrtuljak, stanka gjuric

01.03.2015. u 11:11 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se