H.A.D.L. by Stanka Gjurić

utorak, 03.02.2015.

LIJEK

On je sam sebi potreban da se sučeli s nužno potrebnim za svoje psihofizičko uspjelo preživljenje, međutim, može li to u uvjetima u kojima su mu podrezana krila? Jer on kao da je stvorio umjetan lijek, da bi mogao imati jednako tako artificijelan (premda, u biti, veoma stvaran) problem, mada se ponekad može činiti kako je upravo obrnuto.


Da čovjek živi u suglasju s prirodom, ne bi trebao o toliko toga, i nepotrebno, brinuti. Sve mu je dano, baš sve potrebno za njegovo preživljavanje. No, je li on, s vremenom, na stanovit način, uspio sebi to oduzeti, oslijepivši se kroz civilizacijski napredak? Zbog čega mrav može, i ptica, a čovjek ne može; barem ne bez većih poteškoća? Je li to zbog toga što mu je dano da odlučuje na racionalnoj razini, a -za razliku od životinja- manje se oslanja na vlastiti instinkt, ili pak je on, za razliku od njih, samo uspio osvijestiti svoj problem? Premalo znam o životinjskoj vrsti, da bih o tome mogla, iz te perspektive, donositi sud, no držim kako dovoljno poznajem čovjeka, da mogu reći kako je on, moguće, zakoračio pogrešnim putem, ili je taj i takav put, s obzirom na ljudski neizbježan razvoj, za njega jedini mogući. Je li on možda, upravo zbog svoje, dijelom dijabolične inteligencije, uspio zakinuti sebe, a samim time i nezanemarivi dio čovječanstva, za ono što mu, po svemu pripada, ili točnije rečeno: što bi mu trebalo pripadati? Jer ne vjerujem da je glad u svijetu nerješiv problem (to jest ne mogu u to vjerovati), premda nam sve govori drukčije. Je li moguće da je on, unatoč svojoj inteligenciji, ili upravo zbog nje, na stanovitoj razini, za razliku od životinja, manje sposoban za uspješno preživljavanje, odnosno – da je takvim postao, dotjerujući svoju ljudskost, kreirajući sama sebe izmišljenim usavršenjem? Jer sve mu je na raspolaganju od samog početka: moć samoiscjeljenja, i psihe i tijela, kroz sve aspekte, i u svim situacijama, međutim on se udaljio od sama sebe, od čovjeka u sebi. On je napretkom zakoraknuo unazad, jer se otuđio od instinktivnog u sebi. Njegova ga je, na neki način, robotizacija, učinila nesposobnim za način preživljavanja u kojem se je u stanju, dostojanstveno brinuti o sebi, kao vrsti. Je li on, dakle, mogućnošću svoga uma, zapravo onemogućen da se razvija u skladu s prirodom, i da ne oskudijeva u osnovnom?
On je zaboravio da je opskrbljen ticalima koja mogu prepoznati put do spasenja od mnogih nedaća, da sam sebe može zacijeliti. Njegov se um može oporaviti sanjanjem, a njegovo tijelo pravilnim odnošenjem kroz prepoznavanje boli. Sve što mu je nametnuo civilizirani čovjek, poput psihoterapeuta, (ali i mnogošto drugog), u potpunosti je suvišno. Štoviše, samo mu je na smetnji, zato što zbog tih -uvjetno rečeno- pogodnosti, ne misli, ne vjeruje da se može osloniti na samog sebe. Nitko ga ne može izliječiti od psihičkih tegoba, kao što se on sam može izliječiti u suočenju sa sobom, što mu pak uljudbeni svijet ne dopušta, zbog čega pribjegava neprirodnom. Njegovo tijelo nije zaboravilo kako da se obrani, kao što ne zaboravlja ni njegovu glad ili žeđ, no njegov mozak, prisiljen -kroz nametnuto mu- donositi odluke, remeti njegovu harmoniju, zavodeći njegov um. Njemu nije potreban nitko tko će ga suočiti s njegovim, u svijesti, potisnutim, jer on ozdravlja upravo zahvaljujući mogućnosti da to osvještenje izbjegne. On je sam sebi potreban da se sučeli s nužno potrebnim za svoje psihofizičko uspjelo preživljenje, međutim, može li to u uvjetima u kojima su mu podrezana krila? Jer on kao da je stvorio umjetan lijek, da bi mogao imati jednako tako artificijelan (premda, u biti, veoma stvaran) problem, mada se ponekad može činiti kako je upravo obrnuto.



Oznake: lijek, Zdravlje, psiha, stanka gjuric

03.02.2015. u 13:00 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se