H.A.D.L. by Stanka Gjurić

subota, 24.01.2015.

SRCE MUŠKARCA

Mnogo sam godina uz sebe imala jednog takvog prekrasnog muškarca, izrazito tankoćutnog, osjećajnijeg od bilo koje žene koju znam, koji se skrivao iza majstorski izmodelirane maske, a bio je mekan, nježan i topao poput runa. Pred drugima je, po navici, navlačio krinku, i pokazivao drukčijeg sebe, postajao oličenje muškarca kakva mislimo da poznajemo.


Koliko zapravo malo znamo jedni o drugima! Žene o muškarcima, oni o nama. Potrebno je sakriti se, ili postati nevidljivim, da bi se doista približilo svijetu suprotnoga spola, kao što sam to ja učinila sinoć, i ne znajući da sam prošla neopaženom, ispijajući kavu s prijateljem na galeriji kvartovskog kafića. Bilo je već podosta kasno, u prizemlju se nalazilo dvadesetak razdraganih galamdžija, mladića koji su slušali glazbu s CD~a, miks sevdalinki i narodnjaka, i gromovito pjevali. Znamo li mi žene uopće, tko su oni, u momentima poput takvih, kada su uvjereni da ih ne možemo vidjeti, jer onoga časa kada se približimo, postaju poput ježeva koji kad susretnu lisicu, sklupčaju se i izbace bodlje, kako svojim nazubljenim očnjacima ne bismo dotakli njihovu mekoću, da ih ne bismo povrijedili, možda čak smrtno ranili. Sva ta ranjivost koju sam jučer oćutjela kroz njihov poj, slušajući ih odozgor, čitavo vrijeme bivajući neprimjetnom, taj istinski muški ćurlik o ljubavi i rastajanju, koji se izlijevao iz same dubine njihovih duša, bilo je nešto što na taj način još nikada nisam osjetila. Podsjetilo me to na vrijeme kada su, ima tome sada već dugo, još, takoreći, golobradi momci odlazili u vojsku, a po ulicama su se orile pjesme, tematski slične spomenutima. Ovo je pjevanje, na trenutke neugodno prodorno, no istodobno toliko sinkrono u srčanosti i boli koje izbijahu iz tih glasova, bilo toliko dojmljivo, da sam u pojedinim momentima pretrnula.
Ah, vi divni muškarci, zašto nam ne pokazujete češće, tu svoju dirljivo osjećajnu stranu, i kada niste u nas ludo zaljubljeni? Jer čak ste i tada drukčiji. ..Da osjetimo vašu neopreznu osjećajnost, prepoznamo sebe u vama.
Jesu li vas moguće trenirali od malena, da pretjerano ne pokazujete svoja čuvstva, da nerijetko budete, grubi, hladni i proračunati? Je li nas promijenilo druženje s vama, u trenucima kada nas niste voljeli, a kada smo zaboravljale što sve, i na koji način možete biti izvanredni kad nam se predajete, u potpunosti?
Kako sam mogla biti toliko slabovidnom da ne vidim kako svi, baš uvijek navlačite krinku, ili sam tek jedna od malobrojnih koje toga nisu bile baš do kraja svjesne, dok one druge, oduvijek znajući, češće vas ljubljahu i lakše vam opraštahu. Za razliku od njih, ja se s time mirih, ali uz gubitke kao svatko onaj tko ne zna. Možda su te iste žene, slijedivši vaš primjer, s vremenom naučile da i one zatajuju sebe, što pak ja ne umijem.
Mnogo sam godina uz sebe imala jednog takvog prekrasnog muškarca, izrazito tankoćutnog, osjećajnijeg od bilo koje žene koju znam, koji se skrivao iza majstorski izmodelirane maske, a bio je mekan, nježan i topao poput runa. Pred drugima je, po navici, navlačio krinku, i pokazivao drukčijeg sebe, postajao oličenje muškarca kakva mislimo da poznajemo.
Da li ja otkrivam tek sada što ste vi, i što zapravo možete biti, kada ste među 'svojima', sigurni da vas ne vidimo: klupka vune koja želimo zadržati u svojim lepršavim, obnaženim dlanovima. Kada biste mogli, i željeli pokazati svoju nježniju stranu, kao što je znate izražavati pred svojim sudruzima i prijateljima, u trenuću kad su vam otpuštene sve kočnice, možda bismo vas bolje i radije razumijevali kada ste drski i kada psujete, okrećete nam leđa, iznevjerujete naša možda i prečesto neobična očekivanja.
U vama je toliko ljepote da ni sami, moguće, toga niste svjesni. Toliko zarobljene blagosti koju se sramite razotkriti, čuvajuć' je u krletki svoga duha, zatočenu poput ptice koja se očaravajuće glasa, ali joj ne dopuštate da vas svojim neodoljivim pjevom, svojom bestidnom lijepošću, postidi pred drugima. Jer vi ste ratnici, junaci, ženskari, ljubavnici, grubijani, stijene. Vi niste kao mi. Tko vam je oduzeo mogućnost da budete vidljivo slični nama? Jer vi jeste kao mi. Koliko god različiti bili, ipak nismo onoliko drukčiji, kao što se misli.
Sinoć ste mi i ne znajući rekli kolika vas patnja razdire i koliko to neprestano, uspješno nastojanje da sakrijete sebe, svoju propucanu dušu, sve čime su vam naškodili, pa čak i ono čime nisu mogli, ali su željeli, muči, ali ste navukli oklop koji se ne da probiti, zbog čega umirete mnogo ranije od nas, prerano.
Ne vjerujem da je u vama prirodno usađeno da budete baš takvi, prijetvornici koji pri izlasku napolje nerijetko navlače odjeću Supermana, postaju netko drugi i drukčiji, jer to nije neophodno kako biste preživjeli, kao što ni ženama nije potrebna nijedna vrst himbeništva, iako i one navlače svojevrsnu krabulju, ali ne željeznu i mukotrpno skidivu.
Mogu nazrijeti kako u mraku ridate, potpuno shrvani, očajni i sami, jer to doista jeste u svom nezavidno privilegiranu svijetu izgrađenu s određenom namjerom, u kojem je stvoreno ono što izvana ne biste trebali biti. Budite borci, ali za našu ljubavnu naklonost, grubi, kada nama, svojeglavim, tvrdoglavim ženama, nastojite dokazati svoju odanost, junaci kada nas štitite od neprilika, stijene kada želite da prebrodimo nedaće koje su nas iznenada snašle.
Žene koje imaju sinove možda znaju tu vašu dobro skrivanu tajnu pred ženama poput mene koje su susretale osjećajne muškarce, no jednako tako na njih i zaboravljale, kao da ih nisu nikada ni upoznale. No, one koje su ih donijele na svijet, njih koji su uz njih stasali, njima je nemoguće zaboraviti tu mušku osjećajnost, tu, na gotovo nemoguće objašnjivim temeljima izgrađenu rogobatnost, mjestimice krivotvorinu. Jesu li u njima jednom, rano, zatvorili vrata s ulazom u prihvatljivu, priznatljivu osjećajnost, možda baš onoga trena kad su ih povrijedili, a kada su oni spoznali da mogu očuvati svoju emocionalnu suverenost samo na način da je pretvore u obmanjivu neosjetljivost. Pokušavam zapravo shvatiti kada se mogao dogoditi taj prijelomni trenutak u kojem su izdvojili bitan dio vas, pretvorivši ga u varku.
I možda se to dogodilo upravo stoga što ste zapravo mnogo senzibilniji od nas, što vas je lakše slomiti na ljubavnom bojnom polju, vašu ganutljivu emocionalnost u svim zamislivim oblicima i bojama.
Vi, čudesni muškarci koje su, upravo zbog svega rečenog, držim, oteli majkama, čiji su očevi, jednako tako kroz silinu svoje potisnute boli u svojim sinovima gradili bedem koji će ih štititi od sviju nas i sebe samih, znajući koliku bi moć nad njima mogle imati (i) žene kada bi proniknule u tu tajnu, što je ipak umalo nemoguće, jer je tisućljećima duboko zakopana na nepoznatu, nepristupačnu mjestu, šifrirana, odgonetiva samo srcu, i samo na čas, koji postaje vječnost kada traje naizgled dulje od trena, ali se na žalost prekratko pamti.
Jesu li majke sinova, koje znaju, ali su jednako tako, poput životinja koje štite svoje mladunce, dragovoljne pripadnice, štoviše osnivačice svojevrsnog tajnog klana koji čuva članove koji su iz njih ponikli? Hoću li u vama moći, od sada, i dalje vidjeti ono što do sada nisam, ili ću zaboraviti ponovno, potisnuti u sebi tu spoznaju, bez želje da vas ugrozim i potrebe da vas obranim, jer ništa vam ne prijeti, dobronamjerno su varali vam dušu, učili da laže vaše prevareno srce. Vidim vas po zatvorima, vas, muškarce koji su usmrtili svoje suparnike, kojima je natjecanje, konstrukcijom i kroz nepobitni mit zapisano u krvi. Biste li mogli biti ratnici i ubojice, da su pustili da budete ono što trebali i mogli ste biti, da vas nisu preoblikovale sile gotovo posve neshvatljivih potreba. Svi smo mi ljudi svojevrsne žrtve u ovome svijetu koji od nas traži i očekuje da ga obranimo. Od čega, u ime čega? Ne, to nikome nisu rekli, ti tajnoviti kreatori duša iz podzemlja koji dječake prerano čini muškarcima i povjerava im ono za što nisu spremni, što njihovo srce ne može izdržati. Svakako ne dovoljno dugo.




Oznake: stanka gjuric, ljubav, srce muškarca

24.01.2015. u 14:18 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se