H.A.D.L. by Stanka Gjurić

ponedjeljak, 19.01.2015.

OSPORENA ČEŽNJA

Gotovo neoprostivo malo je onih koje želimo uz sebe, dostojanstveno poput velikih, nesebičnih privrženosti, i izvan naših ložnica.


Ako ne zapišem zbog čega te ne želim, u mome pamćenju to će uskoro ishlapjeti, jer odluke koje donosi naš razum, a s kojima se tijelo nije moglo složiti, s vremenom blijede i gube na značaju, jednako kao i naši savladani osjećaji. U kamenoj ploči uklesan popis, izložit ću na nekom vidljivom mjestu, da se svaki put osvijestim kada pomislim na tebe, suočena s činjenicama koja se ne daju osporiti. Naučit ću ga na pamet poput tablice množenja, jer bih mogla zaboraviti da si opskrbljen nečasnim ljubavnim oružjem, i da ti je neopoziva zadaća raniti.
Ne znam biti krotkom. Jednako tako ne želim biti ležernom kao ti. Tu sam vrst nehajnosti odavno nadrasla, ali mi nije udobno ni u požudi kojoj ne mogu udovoljiti s muškarcem naprasno otpisanim. Za svagda. A kako bi i moglo? Donekle, tek kroz zadovoljenje neobuzdanim sanjanjem u prostoriji tijesnoj poput kutije šibica.
Negdje u meni zagubljena je spoznaja da postoje osobe od kojih želimo isključivo seksualnost, i da katkada čeznemo za vjerovanjem u privid, premda ne dovoljno dugo da bi nas to moglo učiniti sretnima. Gotovo neoprostivo malo je onih koje želimo uz sebe, dostojanstveno poput velikih, nesebičnih privrženosti, i izvan naših ložnica. Za tu je vrst svijesti ipak potrebno stanovito iskustvo, iako mnogima ni to ne pomogne. Kad bismo neke od naših naših partnera ili ljubavnika zadržali isključivo tamo gdje im je ponekad i mjesto, možda ih tada ne bi trebalo prebrzo mijenjati. Možda bi njihovo ostajanje uz nas potrajalo.
Zbog čega težimo dobiti više od onog što u određenom trenutku uistinu želimo? Jesu li nam jednom možda rekli da bismo na tome trebali ustrajati? Ako i jesu, bili su u krivu. Jer što je više od onog što smo katkad u prilici u sebe do kraja primiti? Moguće samo suvišak.
U svojoj si ruci jednom držao oblak, s kojim nisi znao što bi. U nekim svojim dijelovima bio ti je zapravo nepotreban. Trebao si samo njegovu odmaknutu razigranost. Da si ga uzeo čitava, opteretio bi tvoju stabilnost, možda čak i važnost. Ljudi nisu u stanju nadzirati svoje neopterećeno jastvo kada se suviše približe onom čemu je, samim time, udijeljena moć da ih zaokupi prekomjernom posvećenošću.
Zatvorimo se u svoje odaje s onim za kime žudimo, zabravimo vrata, i bacimo ključeve. Moguće nismo stvoreni za sreću, već samo za užitke, međutim, ponekad, kada, i ako to uopće shvatimo, već je prekasno, trčimo u mjestu, slomljeni u središtu iz kojega nema povratka. Postajemo ono što našoj prirodi nije dodijeljeno, ali se kao takvi uspijevamo nositi sami sa sobom i osjećamo sigurno. Već nam je nešto uzelo sebe, od nas, otkrilo nam mjesto odakle ne želimo otići, ali ne zato što bismo tamo bili ispunjeni, već stoga što smo u okovima zakašnjela saznavanja. Mislećem biću kao što je čovjek, dakle, njegova pretjerana revnost da bude do kraja vjeran onome što iziskuje njegova opčinjenost vlastitim potrebama, kadikad može samo odmoći.



19.01.2015. u 19:42 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Tek da se zna

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Kratica Bloga HADL, značenje

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Kontakt

Bude li potrebe, poruke mi možete ostaviti u inboxu moje Facebook stranice Facebook page











































Tek da se zna :)

Od početka pisanja bloga zabranjivala sam komentare, ne znajući time da si oduzimam priliku da se moji postovi pojave na fresh listi.
Otkad to znam, dopustila sam da mi komentirate, mada nerado.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se