H.A.D.L. by Stanka Gjurić

ponedjeljak, 19.01.2015.

OSPORENA ČEŽNJA

Gotovo neoprostivo malo je onih koje želimo uz sebe, dostojanstveno poput velikih, nesebičnih privrženosti, i izvan naših ložnica.


Ako ne zapišem zbog čega te ne želim, u mome pamćenju to će uskoro ishlapjeti, jer odluke koje donosi naš razum, a s kojima se tijelo nije moglo složiti, s vremenom blijede i gube na značaju, jednako kao i naši savladani osjećaji. U kamenoj ploči uklesan popis, izložit ću na nekom vidljivom mjestu, da se svaki put osvijestim kada pomislim na tebe, suočena s činjenicama koja se ne daju osporiti. Naučit ću ga na pamet poput tablice množenja, jer bih mogla zaboraviti da si opskrbljen nečasnim ljubavnim oružjem, i da ti je neopoziva zadaća raniti.
Ne znam biti krotkom. Jednako tako ne želim biti ležernom kao ti. Tu sam vrst nehajnosti odavno nadrasla, ali mi nije udobno ni u požudi kojoj ne mogu udovoljiti s muškarcem naprasno otpisanim. Za svagda. A kako bi i moglo? Donekle, tek kroz zadovoljenje neobuzdanim sanjanjem u prostoriji tijesnoj poput kutije šibica.
Negdje u meni zagubljena je spoznaja da postoje osobe od kojih želimo isključivo seksualnost, i da katkada čeznemo za vjerovanjem u privid, premda ne dovoljno dugo da bi nas to moglo učiniti sretnima. Gotovo neoprostivo malo je onih koje želimo uz sebe, dostojanstveno poput velikih, nesebičnih privrženosti, i izvan naših ložnica. Za tu je vrst svijesti ipak potrebno stanovito iskustvo, iako mnogima ni to ne pomogne. Kad bismo neke od naših naših partnera ili ljubavnika zadržali isključivo tamo gdje im je ponekad i mjesto, možda ih tada ne bi trebalo prebrzo mijenjati. Možda bi njihovo ostajanje uz nas potrajalo.
Zbog čega težimo dobiti više od onog što u određenom trenutku uistinu želimo? Jesu li nam jednom možda rekli da bismo na tome trebali ustrajati? Ako i jesu, bili su u krivu. Jer što je više od onog što smo katkad u prilici u sebe do kraja primiti? Moguće samo suvišak.
U svojoj si ruci jednom držao oblak, s kojim nisi znao što bi. U nekim svojim dijelovima bio ti je zapravo nepotreban. Trebao si samo njegovu odmaknutu razigranost. Da si ga uzeo čitava, opteretio bi tvoju stabilnost, možda čak i važnost. Ljudi nisu u stanju nadzirati svoje neopterećeno jastvo kada se suviše približe onom čemu je, samim time, udijeljena moć da ih zaokupi prekomjernom posvećenošću.
Zatvorimo se u svoje odaje s onim za kime žudimo, zabravimo vrata, i bacimo ključeve. Moguće nismo stvoreni za sreću, već samo za užitke, međutim, ponekad, kada, i ako to uopće shvatimo, već je prekasno, trčimo u mjestu, slomljeni u središtu iz kojega nema povratka. Postajemo ono što našoj prirodi nije dodijeljeno, ali se kao takvi uspijevamo nositi sami sa sobom i osjećamo sigurno. Već nam je nešto uzelo sebe, od nas, otkrilo nam mjesto odakle ne želimo otići, ali ne zato što bismo tamo bili ispunjeni, već stoga što smo u okovima zakašnjela saznavanja. Mislećem biću kao što je čovjek, dakle, njegova pretjerana revnost da bude do kraja vjeran onome što iziskuje njegova opčinjenost vlastitim potrebama, kadikad može samo odmoći.



Oznake: čežnja, stanka gjuric

19.01.2015. u 19:42 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se