H.A.D.L. by Stanka Gjurić

petak, 16.01.2015.

UZALUD

Dok me probada u trbuhu, i bol se penje po uzbibanu mostu do moje lijeve, načete pretklijetke, pomišljam nije li to možda od poljubaca, onih vještih, ali za mene prvih, koji još uvijek istražuju.


Ja sam od onih što traže uzalud, kojima nije dovoljna mladost. Koji vape za mekoćom podašna uzdarja, laticama duše. Otet ću vam nevinost i krivnju i pravednost, već samo snatrenjem i zaraznom ozarenošću. Svjedoci bit će razumijevajuća iskričavost u vlažnome oku mog pozlijeđenog psa, i njegov instinkt kojim opominje. Dok me probada u trbuhu, i bol se penje po uzbibanu mostu do moje lijeve, načete pretklijetke, pomišljam nije li to možda od poljubaca, onih vještih, ali za mene prvih, koji još uvijek istražuju. Nisu li oni u mene utkali bol, posadili je zanavijek, da me podsjeća na milozvučne sate koje provedosmo pritajeni ispod tijelima ugrijana pokrivala, umanjeni za strah od otkrivanja, utišani za brigu o slitini koju od tada iznjedrujemo na neprestano žedna nam usta.
Vaše su usne, svilenkasto klizave, pekle poput malih glačala. Uzdisali ste gotovo kroz jecaj. Koliko sam vas samo željela zadržati, u sebi i kraj sebe, a nisam to mogla! Prijetili su nametnutim obzirima, otvorenim licemjerjem. Polagala sam ljubavnu nezahtjevnost na vas i u mislima. Jeste li znali, danas se pitam, kada su vas od mene oduzeli, da je to bio iz nehata počinjen zločin. Nisu mogli prijeći preko rijeke, a da u nju ne zagaze, jer ispunjeni ogorčenošću bijaše bez neoštećena plovila, samo ste im vi bili ono što mišljaše da posjeduju, kao plodove u vlasništvu stabala.
Ona je sjedila u svom naslonjaču, i tiho nas promatrala. Nama bilo je svejedno, na nju se nismo ni obazirali; kao da ne postoji. Jedna žena kojoj ne znamo ni ime, koja, kao u zubarskom predvorju iščekuje da je pozovu.
I dok je sve prošlo, dok već sam zagrizla u tebe, osposobila za bijeg u moje neshvatljivo srce, u času kad mogla se oblikovati tvoja još neizgovorena riječ, tek tada ona je ustala i rekla: 'Sada ćemo otići'. Kao da te ona do mene dovela. Pomislih: 'Kamo? Zar nismo već otišli, srušili sve granice, zaobišli i ukinuli zabrane, ugušili mrak upalivši svjetlo, za svagda, ono danje na kojem sve se vidi, gdje nema potrebe za skrivanjem, dopušteno je ono što naša tijela žele i nitko nam nema pravo to uskratiti.
O, kako sam voljela vaš božanski dodir, lagan poput doticanja trepavicama! Da sam vas mogla utisnuti u sebe, ugravirati vašu pripijenost uz mene, neuklonjivo, učinila bih to, jer bili ste svakom svojom porom, svojom srži, spojeni sa mnom. Gotovo sam mogla opipati vas unutar sebe, poput progutanih gumenih igračaka. Značili ste nešto što ne da se imenovati, tijelu kojem jednom oduzet će ponos.
'I u šumi bili ste skupa, i brali gljive'- rekao je, i pritom još pridodao: 'Moraš paziti da ne uberete one otrovne.' Istina, ne bi ih znala prepoznati, ali ih zato ne bi ni kušala.
Tek si na samrtnoj postelji priznao jednu od svojih posljednjih misli, svojih davnih, neslućeno pogrešnih zaključaka. Dakle, ne znaš koliko si bio u krivu. Sada je kasno da te razuvjerim. Odgovorila sam: 'Da, šetali smo šumom i ubirali jagode.' Ljutito si uzvratio: 'Dosta. Umoran sam.' I to je ujedno bilo predzadnje što si mi rekao. Posljednje je bilo: 'Pazi na sebe. Obećaj mi'. Dala sam riječ, no nisam sigurna je li to bilo dostatno za tvoj spokoj.



16.01.2015. u 12:58 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Tek da se zna

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Kratica Bloga HADL, značenje

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Kontakt

Bude li potrebe, poruke mi možete ostaviti u inboxu moje Facebook stranice Facebook page











































Tek da se zna :)

Od početka pisanja bloga zabranjivala sam komentare, ne znajući time da si oduzimam priliku da se moji postovi pojave na fresh listi.
Otkad to znam, dopustila sam da mi komentirate, mada nerado.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se