H.A.D.L. by Stanka Gjurić

četvrtak, 15.01.2015.

NETKO

Moja je spremnost neumoriva. Predanost u mojoj pripravnosti drži me budnom kako ne bih propustila vapaj ranjenika u nasilnoj daljini.


Noć je. Budna sam, i na straži. Čekam vas nekolicinu, vaš nenajavljeni dolazak. Dok vi negdje uzaman ratujete, ja bdijem nad mirom u kućici pored ceste, naoružana neumoljivom pozornošću, u ukočenoj, mračnoj tišini. Male su spoznaje utjeha, a velike radost. Čak i tada kada osjećam i znam da mojom krvlju kola nespokoj kojim ih imam potrebu pobiti. Ti mi se primičeš s leđa i zazivlješ moje ime, u mriještećem mraku, naizgled sretan. Ne možeš razaznati jesam li to ja, ili netko drugi u petominutnom nadziranju, smjeni podložnoj čestim promjenama. No, ja ne smijem govoriti, moja je zadaća upisana u statut obrane uravnoteženosti u kojem stoji: svaka reakcija je pucanj. U sebe. Onaj tko vam se približava mora znati tko ste. Nagađanju nema mjesta.
Uskoro će možda nahrliti horde slomljenih hvastavaca koji su još jučer bili djeca, dakle tek jednom, nakratko, i nikada više. Samo će crvenilo u njihovim očima ukazivati na skorašnji plač, potisnute suze koje nisu mogli do kraja isplakati. Moja je spremnost neumoriva. Predanost u mojoj pripravnosti drži me budnom kako ne bih propustila vapaj ranjenika u nasilnoj daljini. Još uvijek si iza mene, ne usudiš se koraknuti bliže, ne znaš pravila, ali osjećaš da nije poželjno previše se približiti onome tko je zadužen za očuvanje harmonije na štićenoj razdaljini. Ostat ćeš na tom mjestu ukopan u svoju uzbuđenost, sve do svitanja, kao proboden kopljem. Jer u tom trenutku ja odlazim na spavanje. Naše ure su neusklađene, i mojih tek nekoliko minuta drijemanja ti brojiš u satima. Naša neujednačena brojila i ritam pomažu mi, jer kad se vraćam na svoje stražarsko mjesto, tebe više nema. Lakše mi je obavljati svoju dužnost, znajući da iza mene nitko ne stoji. Ja se ne osvrćem, gledam samo naprijed. Tako je i propisano. Ni lijevo, ni desno, samo pred sebe, u budućnost koja je moguće umrla unaprijed, i ovim je časom sjedinjena s prošlošću, dok postoji samo 'sada', u kositru, neizmjenjivo. Možda sam statua, kao i ti koji se samo pokatkad pomaljaš, što možda ovisi i o sjenama, točki gledišta. Možda si uvijek prisutan, a možda samo si prikaza, nejasan lik u utočišnu mraku koji svejednako potajice podržava moju ustrajnost skamenjenu u vremenu. Na tom ću mjestu dočekati sva svoja sjećanja, stojeći mirno, i požrtvovno, nadajuć' se kako će, potaknut silom, pristići on, s potrebnim oruđem kojim će skršiti kovinu, iskopati nas oboje, zatvoriti poglavlje u kojem postojasmo kao dvoje i jedno, otuđeni, premda povezani nevidljivim nitima. Taj netko mogao bi ispisati posve novu povijest, najaviti sutrašnjicu do koje su danas zatrti svi naši tragovi... do ufanja, do sebe.



Oznake: netko, stanka gjuric

15.01.2015. u 11:44 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se