H.A.D.L. by Stanka Gjurić

utorak, 13.01.2015.

PROMATRAČ

Kao pridošlica, prebjeg si iz sfere u kojoj ti ništa nisu oduzeli, ali ti mnogo nisu ni dali, već te pustili da čekaš na ljubav koju nećeš moći prepoznati, jer su ti ustegnuli alate kojima bi mogao razriješiti zagonetku sebe, koji bi te osposobili za čin samospoznaje kroz druge.



Već sada mogu osjetiti tvoje približavanje kojim se udaljavaš, kao na pokretnoj slici u kojoj te unatrag vodi tvoj duh pustolova kojem to je tek igra; koji režira snove bez da je ikada sanjao. Koji do sada nije iskusio gubitak, nikoga nije izgubio, ne dovoljno rano, ili možda još nikada. Čovjek koji nije upoznao patnju, kojeg nisu uspjeli povrijediti, koji nije tugovao, jer nije imao zbog čega, zaštićen kozmičkim oklopom od svega što bi u njemu moglo narušiti bezbrižnost, i nehotice je putovao prema usudu koji mu je dodijelio emocionalnu nakaznost, ugasivši u njemu obje polutke svjetlosti kojom je jednom zasjao samo na tren.
Naizgled (pre)dajući se drugima, on ostaje po strani, kao onaj tko sam sebe promatra s nužne udaljenosti, kako bi se dovoljno dobro proučio, svoj nastup učinio što uspješnijim. Bez maske na licu, prepušta se vlastitoj požudi, neoskvrnjen mogućom ranjivošću.
Kako bi nam itko mogao naškoditi, ako nismo u mogućnosti prihvatiti svoje ožiljke, prigrliti svoje rane, neosjetljivi na bol, ne stoga što bi nam bilo svejedno, već zato što nas život nije stigao oplemeniti, odustavši od nas u svojim fundamentalnim dijelovima, zaduženima za oblikovanje profinjene ljudskosti. Kada su ljudska osjetila umrtvljena, on nije u stanju reagirati, kao što se slijep čovjek ne može odazvati na nečiji pokret, jer ga naprosto ne vidi, ili onaj oslabljena sluha, ne čuje izgovoreno.
Neka od naših čula napuštaju nas sa starenjem, međutim, kada ona nisu nikada ni zaživjela, u smislu doživljaja neosporivog u svim elementima njegova postojanja, tada je riječ o drami duha nesvjesnog vlastita hendikepa. Netko bi na to mogao reći: 'Blago takvima', i možda su donekle u pravu, no sijući oko sebe svoju razmetnu sakrosanktnost, takvi ljudi žanju samonikla, nova odobravanja svoje nepobjedive samobitnosti koja ne nosi lice čovjeka. Ono je mješavina onoga što bismo mogli tek zamisliti kao postojeće u našoj mašti, no što ne pripada ničemu i ne dolazi s ove galaktike, niti je na njoj stvoreno. Ti si alien u svijetu fizičkog, posve nepotreban dimenziji čovječnosti, osim kroz svoje bivstvo kojim bez osobite svrhe naznačavaš svoje nedvojbeno postojanje. Kao pridošlica, prebjeg si iz sfere u kojoj ti ništa nisu oduzeli, ali ti mnogo nisu ni dali, već te pustili da čekaš na ljubav koju nećeš moći prepoznati, jer su ti ustegnuli alate kojima bi mogao razriješiti zagonetku sebe, koji bi te osposobili za čin samospoznaje kroz druge. U službi si istraživanja, kojim se želi dokazati da je nepovredivost itekako poželjna na mjestu nastanjenom ljudima koji ginu za ideale, kojima je razmišljanje o suicidu uklopljeno u svakodnevicu poput korice kruha kojom utajuju, zavaravaju glad, kao i onima koji nemaju dovoljno morala da poštuju tuđe vrijednosti, bezobzirno gazeći svetinje podržavane savješću koja hrabri čovjekov vapaj za dobrim. Poslan si s mjesta koje se ne da imenovati ni identificirati, no svakako jednog od nepreglednih predjela izgubljenih duša, kao što je uostalom, bar djelomice, ovo u kojem trenutno obitavaš, i antipod si svemu i svakome, kroz sve što, tek slućen, predstavljaš. Nikada nećeš posjedovati strukturu te, ni po čemu savršene ljudskosti, jer to naprosto ne postoji, no ljudi su ipak nosioci onog što ih na mnogim razinama čini odbojnima, premda njihova čovječnost u mnogo čemu može biti i jest naprosto zadivljujuća. Dakle, to nešto poslalo je tebe, neslomljivog, gotovo posve bešćutnog, robotiziranog, duhovno osiromašenog, mada nevinog u svojoj uvjetno rečeno krivnji, kojeg taj čovjek kojem se primičeš neće nimalo promijeniti. Jer kao što rekoh na samom početku, ti se približavajući udaljavaš, tek si promatrač i sudjeluješ isključivo umom u razlikovanju dobra od zla, ali tu razliku ipak na vlastitoj koži, kao ni srcem, ne uspijevaš osjetiti.



13.01.2015. u 13:32 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Tek da se zna

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Kratica Bloga HADL, značenje

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Kontakt

Bude li potrebe, poruke mi možete ostaviti u inboxu moje Facebook stranice Facebook page











































Tek da se zna :)

Od početka pisanja bloga zabranjivala sam komentare, ne znajući time da si oduzimam priliku da se moji postovi pojave na fresh listi.
Otkad to znam, dopustila sam da mi komentirate, mada nerado.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se