H.A.D.L. by Stanka Gjurić

petak, 09.01.2015.

MASLAC

Dolijevala sam vrelu vodu u kotao, možda i prečesto, pojačavala plamen; bijasmo poput tungara koje uživaju putujući prema umiranju. Mijenjala sam strane svijeta, pokazujuć' ti istok, gdje bio je zapad, ne nastojeći da te zavaram, već korigirajući perspektivu iz koje na mene gledaš.


Neću otići nikamo, ovdje je sasvim dovoljno hladno za duše koje su do sada iskusile sve nijanse zala. I ti ćeš ostati ovdje, jer nemaš kamo, svezan u okosnici svoje samodopadnosti kojom, kroz koprenu, promatraš druge, ne želeći vidjeti neprihvatljivo, svome - za odbojnu točnost- nespremnom oku. Mogla bih te naučiti kako da se vratiš tamo odakle, potišten, držiš da si zauvijek otišao, i kako da od tamo ne odeš nikada ponovo, niti u mislima. No ti si ipak odrastao čovjek, te kao i svi ljudi, proganjan posuvraćenom slabošću, i takvo što je gotovo nemoguće. Ali da umiješ, i da to mogu, znam da bi rastao, kao i ja u svome svijetu ispunjenom probirljivom podašnošću, ali i paklenim napravama… pod mojim prozorom, u predvorju, na dnu lončića za kakao, tjelesne temperature mažena plišana medvjedića.
Jednom je prilikom On dugo imao u ruci sličnu posudu, sve dok nije iz nje iscurio crni barut, poput pijeska iz razbijene klepsidre. Oružje kojim će nas pokušati ubiti nikada nije ono koje uspijevamo primijetiti. Držao je, dakle, tu lažnu suricu svojoj u ruci kao kakvu dragocjenost, iz koje je, u sekundama koje se doimljahu poput prijetnje vječnošću, sipio prah i bezmirisno zloćudno srebro. Prizor je krasila okrugla plosnata baterija na kotačićima, povezana raznobojnim paukovim nožicama za središte mikrokozmosa u kojem su tajne očuvane u eteru, bezazlene poput soli u fildžanu namijenjenu gustoj turskoj kavi. Rekao si: ja je ne pijem. Možda se radilo o čaju. Tada.
Dolijevala sam vrelu vodu u kotao, možda i prečesto, pojačavala plamen; bijasmo poput tungara koje uživaju putujući prema umiranju. Mijenjala sam strane svijeta, pokazujuć' ti istok, gdje bio je zapad, ne nastojeći da te zavaram, već korigirajući perspektivu iz koje na mene gledaš.
Malo što užasava više od vjernosti kojoj su prekrili oči, nasiljem ušutkali jasnost njezina instinkta. Čovjekovo je licemjerje čini se potrebno kako bi mogao opstati na razini neumoljivo kontrolirane sumnje među drugima poput sebe, i koju stoga ne može obuzdati, niti obustaviti.
Gazili su preko nas ne osvrćući se, no zašto i bi kad bili smo bezočno otpisani, suočeni s neodgodivim krajem. Drugi neki ljudi u koloni čekaše na milost, još živahni i življi od nepobjedivosti u sebi samima, i nitko im nije rekao zbogom. Ostali su s nama.
Sad se topim. Ja sam samo maslac u kojeg i minusi u siječnju prodiru duboko kvareći mu teksturu i okus, čineći ga spremnim za njegovo revno, ravnodušno uklanjanje.



Oznake: maslac, putar, stanka gjuric

09.01.2015. u 14:08 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se