H.A.D.L. by Stanka Gjurić

utorak, 23.12.2014.

ISIJAVANJE

Vi drugi ni ne slutite koliko mi je malo trebalo da vas napustim. Jer dok god hodamo po žici, naša je ranjivost odgođena, kao i suosjećanje. Moje postojanje ovisi o mreži ispod mene koja će me, ako padnem, u njoj zadržati samo ako je nisam izmislila. I upravo zato potrebno je vjerovati. Bezrezervno.


Prolazim gradom. Kao kad sam izranjala iz vrutka zavodljive mladosti, svi muškarci gledaju u mene. Sada mi je točno devedeset. U zrcalu se prepoznajem jedino stoga što se svakodnevno suočavam s osobom koja nadmašuje svoju sazrelost s -razinom prihvaćanja - potrebnim odmakom, na tajnoviti neočigled. Žena u koju gledam beskrajno je dobrostiva prema slici zarobljenoj u neodloživost. Tu nam mogućnost dopušta tek ogledalo, premda nam jednako tako oduzima onu drugu: da svoj rast i sazrijevanje uočavamo i osjećamo isključivo kroz tuđi pogled. Ništa nije tako nemilosrdno, a istodobno tako samilosno kao starenje. Da sam zaspala u tridesetoj i probudila se sada, znala bih tko sam, samo svojim srcem.
Muškarci koji mi dolaze ususret, zastajkuju, žele biti u mojoj blizini, dodirnuti me, porazgovarati sa mnom. Različitih su godišta, kako oni od dvadeset, tako i od osamdeset. Čim se zaustavim kraj nekog izloga, istoga trena kraj mene zastanu barem trojica. Jedan od njih mi se obraća, i mi nastavljamo s razgovorom poput dugogodišnjih prijatelja koji su dugo čeznuli jedno za drugim, ali se nisu imali prilike susresti. U njegovim očima primjećujem opčinjenost. Što mu je? Što je, napokon, meni? Kao da mogu letjeti. Što mi je? Snježne pahulje lagano padaju usred proljeća. Mada sam, po kriterijima današnjega doba, odavno zagazila u duboku vremešnost, još uvijek sam lucidna i dobre percepcije. Odjednom sve mi se čini mogućim, ništa nije nedostižno. Hvatam pahulju i zadržavam je na dlanu gdje ostaje živom sve dok je ne odlučim pustiti. Ovo je moj hod po žici ispod koje je prostrta mreža. Je li tako bilo i ranije? Je li moja zagledanost u sebe ikada bila tolikog intenziteta da sam se mogla promotriti izvana kao onaj tko lebdi nad samim sobom? Jedino se na taj način mogu izliječiti, mislila sam, tako da se dušom vinem, koliko god mi je dopušteno.
Na licima mladića primjećujem radost, dok na onima starije gospode, zabrinutost. U mom svijetu sada je obrnuto, ili ne postoji ovo potonje. Ti me čekaš u Gradskoj kavani, u našemu separeu na spratu gdje možemo biti sami i držati se za ruke. Mislim da ću pred tobom drhtati. No, ovog trenutka dok sam uz izlog, a uz mene stoje prekrasni muškarci, na trenutke te zaboravljam, jer sam, u tijelu, s njima. Odavno znam da sam ženska verzija bećara. To iz mene ne može tek tako otići. Želim ostati ovdje, na ovome mjestu, i u sebe upiti sve slasti onih koji mi nude nektar, svoju jedva zadrživu požudu. Zakasnit ću na sastanak s tobom zato što sada najljepše pjevam upravo zahvaljujući tebi. Kakve li ironije! Ispunjena sam tobom, a želim ostati ovdje, okružena mladošću, i poput vampirice usisati njezin dah, kroz krv, do samoga kraja. Ovo je moje posljednje ljeto, i ne smijem ništa propustiti.
Zaljubljeni ljudi isijavaju neobjašnjivom ljepotom. Jesmo li sebe ikada mogli voljeti više nego u periodu kada smo voljeli nekoga drugog?
Ti si jutros ustao rano i otišao u potragu za svojom cjelovitošću. Još sam šaputala, jer bio je mrak koji od nas iziskuje utišalost, i taj balon tmine nipošto nisam željela probušiti. Vi drugi ni ne slutite koliko mi je malo trebalo da vas napustim. Jer dok god hodamo po žici, naša je ranjivost odgođena, kao i suosjećanje. Moje postojanje ovisi o mreži ispod mene koja će me, ako padnem, u njoj zadržati samo ako je nisam izmislila. I upravo zato potrebno je vjerovati. Bezrezervno.
Moja majka potiho otvara vrata, i kao u mome djetinjstvu, ulazi u moj san nenajavljeno. „Ne trebam te ovdje“ - govorim joj. Na tom sam mjestu samoj sebi roditelj, samoj sebi ljubav.
Momci oko mene koje ne prestajem dodirivati usnama, ne znaju da to činim samo zato što sam zaljubljena.



23.12.2014. u 11:01 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kratica HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!












































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se