H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 21.12.2014.

TI

...istinska je dobrota najteži oblik postojanja koje od čovjeka iziskuje predanost iz same srži, i uvijek, bez iznimke, golemu žrtvu.


Ti si od stakla. Ili možda od papira. Svakako, lako pokidiv, lomljiv, iznimno nježan, i s tobom bi trebalo 'rukovati' oprezno. Ništa na tebi to ne odaje, ali ja to dobro znam, jer te poznajem odvajkada; bila sam u tebi. Ja sam netko odabran da me osvjetljavaš svojom luči, dok god ne naučim koračati samostalno. Nepokorivo dijete u meni, još uvijek se tome, u stanovitoj mjeri protivi, tom napretku zahvaljujući kojem bezbrižno uskačem u plamteći obruč, preskačem duboke, široke ponore, kao male lokve poslije proljetnoga pljuska. Ipak, od tebe baštineći krhkost, nerijetko se, grcajući, spotičem o prepreke koje, smislom, ne mogu razaznati, u potrazi za ključem kojim bih zatvorila svoju slobodu, spremila je iza rešetaka. Možda je to cijena neizmjerne lagodnosti dopiranja do sebe, ta moja, u očima mi naziruća jakost slabosti koju je moguće nahraniti, a potom joj, kao s cvijeta, otkinuti laticu.
Na to sam, i ne znajući, dragovoljno pristajala, premda: jesam li uopće imala drugoga izbora? Ipak sam ja Tvoje dijete.
Po tvome se izrazu lica ne bi dalo reći da si poput mene koja sam ti. Čitava tvoja pojava odaje čvrstinu i nepovredivost, a bio si već napola srušen, pregažen od mnogih, davno prije no što smo se sreli. Pitam se, jesi li to znao tada, na samom početku, i jesi li to, mlad, uopće mogao znati. Taložeći u sebi mnoga razočaranja, dostigao si savršenstvo u prerušavanju u onog tko je dovoljno čvrst da bude jedino moguće Ti, u trenucima s drugima. Pred sobom svi smo goli onoliko koliko nam naš obraz dopušta. Oblikovanost ljubavlju čini čuda, koja su to (mirakul) samo za one koji nisu bili te sreće, koji takvo što ne poznaju. Unatoč tome što si baš ti bio taj prvi, obožavani, jedini sin, ekspresija tvoje fizionomije zauvijek je usvojena surovošću negdašnjosti koja te, na svoj način, nepovratno otela iz zaštitiničkog zagrljaja.
Sjedeći preko puta mene, pratiš prijenos skijanja na hrvatskoj dalekovidnici, kao da ne znaš da sam ovdje, dok sam pak ja zagledana u tebe; ti si moj ekran. Premda sam davno doprla do tebe, u tebi postoji pomalo odbojna, neprobojna opna koju je moguće samo dotaći, opipati njezinu glatkoću, jer kao i sve drugo, i to je u tebi podatno i oblo, gotovo dječje tvrdoglavo i nedužno. Čak i ta nepristupačnost sa sobom nosi tvoj miris radosti namijenjene drugima, koju povlačiš za sobom poput sazviježda - srećonoše, svojim prisustvom blagoslivljajući svakog, koga god dotakneš. Tebi je dano da patiš, kako bi drugi mogli voljeti više i jače, biti bolji zbog tebe, neprepoznatog anđela. Jer istinska je dobrota najteži oblik postojanja koje od čovjeka iziskuje predanost iz same srži, i uvijek, bez iznimke, golemu žrtvu. Kako je moguće, znala sam se pitati, da uopće postoji netko poput tebe, tko se daje bezrezervno, a zauzvrat ne želi, ne treba ništa.
Od tada prošlo je mnogo vremena, i puno sanjanja. Gdje li sam zapela, u kojem stoljeću, da se više ne mogu vratiti natrag u tvoj nedovršeni osmijeh? Nedostaje mi silina tvoje bezuvjetne posvećenosti, na prvi pogled neprimjetne, zapravo nenametljive, ali toliko djelotvorne, da pogađa posred srca, poput ljubavi tvoga psa koji danas u mene gleda tvojim očima.
Za mene ne postoji ništa mrskije od vrišteće bjeline neispisana papira, i ništa mi nije važnije od moga pisanja, ali kada bih mogla dozvati te k sebi, istog bih se časa odrekla svog dara, no tada me više ne bi mogao voljeti.



Oznake: ljubav

21.12.2014. u 13:55 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se