H.A.D.L. by Stanka Gjurić

utorak, 09.12.2014.

SANJARENJE

Uz upaljene svijeće i njihov odasvud vidljiv odraz u mnoštvu zrcala, toči se ljubavni napitak usporena djelovanja, zbog čega je poželjno ostati što duže, a kojeg mi je spremio moj alter ego - vještica osobno.


Moj pas netremice gleda u mene iščekujući svoj jutarnji, topli obrok, dok ja zamišljeno sjedim u našoj zajedničkoj fotelji, odgađajući trenutak silaska na zemlju. Sluti li možda, promatrajući me kao da želi proniknuti o čemu razmišljam, da sam odlutala na mjesto u kojem on nema pristupa, i gdje toga časa zapravo niti ne postoji. Moje tijelo obavlja svoju zadaću posve refleksno, oslobođeno dodira s bilo kakvom odlukom izvan svog automatizma; stavlja na štednjak posudu s vodom, mehanički pali električnu ploču, namješta sat. Je li Rex nesretan sa mnom danas takvom kakva jesam, u kojem ura otkucava glasno poput tempirne bombe, kako bi me podsjetila u kom je trenutku skuhano povrće, jer moje misli su negdje drugdje, putujem predjelima u kojima moja slabost postaje moć, u kojima se rješavam rutine i balasta. U meni je dijete koje nikada neće odrasti, no ipak mislim da taj psić to zna, jer u meni bi mogao lako prepoznati sebe.
Njegov je obrok napokon gotov, i ja mu ga serviram gotovo jednako refleksno, lebdeći dalje za nečim što je nedohvatljivo poput oblaka. Sanjarenje je jedini oblik naše iskonske biti koja nas nikada neće iznevjeriti. U njemu nema klevete, licemjerja, izdaje. U takvim trenucima pokrov je nad nama, zaštićeni smo sa svih strana, bezopasni za druge, kao i za same, obloženi mekoćom neophodne topline.
Koliko samo moj pas ima razumijevanja za mene u dane poput ovoga, kada se najčešće zavlači pod moj krevet koji je za njega svojevrsno utočište! Ja pak se povlačim na mjesto u kojem se osjećam zaštićeno kao u majčinoj utrobi, kamo Rex ne zalazi, jer drži da je za njega odviše opasno. U njemu provodim kontinentalno ljeto, iako, dakako, ne izbjegavam niti ostala godišnja doba. To moje mjesto nazivam plaža. Na toj plaži more je nemirno, i nije pješčana, stoga za nekog tko ne voli vodu, mada nema ništa protiv boravka u njezinoj blizini, situacija može biti sasvim podnošljiva, ali ne i za Rexa. I premda se ovdje sluša dobra glazba, a povezan mornarskim konopom, sa stropa visi švedski stol s probranim delicijama, uz ponudu pića od vrijesa i trstike, na nju ne dolaze niti pozvani. Moj pas, doduše, ne bi imao ništa protiv otvorene ponude dobre hrane na nezaštićenu stolu - brodu s uvijek spuštenim sidrom, no začudo mu je preča sigurnost, od bilo kakve poslastice koje bi se eventualno mogao dočepati, stoga se ipak drži pouzdanosti udaljena 'kopna'.
I dok ja plutam na pjenastim valovima, uronjena sam upravo onoliko koliko je potrebno da prečujem kapetana koji poziva k objedu, jer već sam nahranjena i sasvim mi je ugodno.
Uz upaljene svijeće i njihov odasvud vidljiv odraz u mnoštvu zrcala, toči se ljubavni napitak usporena djelovanja, zbog čega je poželjno ostati što duže, a kojeg mi je spremio moj alter ego - vještica osobno. Moja topla uzglavnica, jastuk od polivinila, iza mene diše i podiže me ljuljajući, s brigom i nježnošću čovjeka. I dok promatram nebo ocrtano žućkastim sjenama, mjestimično titravo, po danu koji predstavlja punim mjesecom obasjanu noć, uzimam gutljaj kave koja je već pri dnu, i pomalo se tjeskobno otiskujem iz zagrljaja, kako bih nakratko zaronila do samoga dna, sve dok ne osjetim istinski užitak. Tek tada zapravo počinjem plutati, kada sam bez ikakvog potpornja, i kada mi je tijelo u potpunosti prepušteno vodi koja me štiti jednako kao i maloprije plastični 'ljubavnik' na mojim leđima. Poput mog mobitela, trepćem i gasim se plavkastim, lagano umirućim svjetlom; moja je baterija na izdisaju, ali ne zadugo; punim se tobom, jasno te videći očima svoga uma.


Oznake: sanjarenje

09.12.2014. u 14:19 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se