H.A.D.L. by Stanka Gjurić

petak, 28.11.2014.

TREĆE OKO

Da li, dakle, autentičnost naše fizionomije (ne uvijek, ali najčešće) izvire iz slike koju vidimo u zrcalu, s fotografije ili videa, ili isključivo iz nezabilježive slike koju proizvodi ljudsko oko koje nas promatra?


Usporedite li svoju sliku u zrcalu, sa slikom sebe na fotografiji koju ste snimili istoga trenutka, u tom istom ogledalu, primijetit ćete razliku. No, fotografirate li se uobičajenim postupkom, a ne posredstvom zrcala, činit će vam se da ste ponovno sličniji osobi kakvu poznajete opet iz, odakle drugdje nego - zrcala. Međutim, mnoga nas zrcala prikazuju ponešto drukčijima, iz čega bismo mogli zaključiti kako nerijetko iskrivljuju.
Da li, dakle, autentičnost naše fizionomije (ne uvijek, ali najčešće) izvire iz slike koju vidimo u zrcalu, s fotografije ili videa, ili isključivo iz nezabilježive slike koju proizvodi ljudsko oko koje nas promatra? Promotrite nekog koga dobro poznajete, u ogledalu, i vidjet ćete koliko se njegov odraz razlikuje od slike koju bilježi vaše oko u izravnom suočenju s njegovim licem. Kako da onda doživimo sebe, točnije svoje lice, kada ga samo drugi mogu na taj način vidjeti izvana? Ni jedna pokretna slika, kao ni nijedna fotografija ne može nas prikazati onakvima kakvima nas doživljava ljudsko oko, i to ne samo zato što smo u filmu ili na slici prikazani plošno, već stoga što oko uspijeva zabilježiti ono što ne može nijedna tehnološka tvorevina. I zbog toga nam ponekad filmske zvijezde uživo izgledaju posve drukčije nego na ekranu, u prirodi nerijetko čak mnogo ljepše.
Pitam se bi li samo apsolutno simetrična lica, a kod čovjeka lijeva i desna strana nikada nisu posvema jednake, mogla ispuniti neskrivenu težnju zrcala za slikom koja je vjerni odraz onoga što prikazuje? No, ne postoje tako savršeno simetrične fizionomije, što doduše ljudsko oko jedva da i zamjećuje.
Dakle, jedino bismo se izlaskom iz sebe, mogli doživjeti onakvima kakvima nas drugi vide, i kakvi zaista jesmo, mada dopuštam da nas svatko drukčije vidi, ili zapravo preciznije rečeno: nismo svakome (jednako) interesantni. Tom su mogućnošću, na stanovi način, 'počašćeni' jedino identični blizanci. Kada bi u čovjeka bilo moguće ugraditi treće oko, koje bi on bio u stanju, kao s kakve opruge, izvući iz sebe da bi se promotrio, tada bi o sebi mogao bolje i prosuditi.


28.11.2014. u 16:15 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Od početka pisanja ovog bloga nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se