H.A.D.L. by Stanka Gjurić

subota, 08.11.2014.

PLACEBO

To je ona vrst samozavaravanja koje se, iz užitka, želi produžiti što je moguće više, jer znamo da nam ono u zrcalu u kojem se dodiruju i isprepleću naša imaginacija, mogućnosti i stvarna činjenja, umnožavaju sliku svih naših nastojanja, bila ona s jedne ili s druge strane stvarnosti.



Fil i ja, u našemu domu, od kutija za šibice gradimo zamišljeno zagrebačko naselje. Slažemo kutijice koje pretvaramo u kuće i raznobojni papir koji nam glumi ulice i dvorišta. Doimamo se poput zatočenika koji u nemogućnosti da izađu napolje, grade izvanjski svijet na stolu za objedovanje. U svakom slučaju, u svojoj imaginaciji zadržavamo se u pedesetak kvadrata stana iz kojeg jedno od nas nema potrebu izaći. Stvarni svijet postoji samo za ono drugo. Zajedno tvorimo mikrokozmos satkan, dijelom od maštanja, dijelom od zbilje. Ponekad, doduše, u različita vremena, jedno od nas se ponada da će ono drugo usvojiti njegov način, krenuti njegovim koracima, jer premda u dnu sebe osjeća da je to nemoguće, katkad se želja pojavi samo na tren. Jedna izgovorena misao, jedan pogled upućen u određenom pravcu, način na koji oko zatreperi, navedu ga da posumnja u svoj izbor, i to nas, oboje, nakratko obraduje.
To je ona vrst samozavaravanja koje se, iz užitka, želi produžiti što je moguće više, jer znamo da nam ono u zrcalu u kojem se dodiruju i isprepleću naša imaginacija, mogućnosti i stvarna činjenja, umnožavaju sliku svih naših nastojanja, bila ona s jedne ili s druge strane stvarnosti.
Tijekom naše igre, u sebi sabiremo sve što imamo, sve što nam je preostalo. Od mrvica lažne privrženosti, do neartikuliranih obećanja. Jer negdje smo po putu pomalo sve izgubili; i ponos, i nadu, i samopouzdanje. Možda će sad biti teže, budući da smo svjesni kako darove koje smo mislili da posjedujemo, nikada nismo ni imali, ljubav koja nas je obasipala poljupcima, pretvarajući se u oblik života bez čega, izgledalo je, ne možemo postojati. Ipak, tu je spoznaju mnogo lakše prihvatiti, zbog činjenice da, unatoč svemu, bez te zablude, ne bismo doživjeli tu količinu, istini nenadomjestive radosti. Dakle, čak i ono što realno ne postoji, kroz hinjenost rađa živahnim mladicama. Reći nekome da ga volite, i pokazivati mu to, pretvarajući se, čini se rađa jednakim osjećajima, kao kada doista mislite to što činite i kazujete. Rezultat je u konačnici podjednak. U tom trenutku, na neki način milujete srce budućeg junaka koji će se jednom, bude li saznao za vaš kukavički čin, posramiti zbog vaše prijetvornosti, no u sebi ostati istodobno i raskoljen i čitav.
Mi nikada nećemo biti u stanju u potpunosti razumjeti postupke drugih, i njihovo poimanje zbilje, što ne mora značiti da je, doživljajno, manje stvarno. Jer naša su maštanja pokatkad istinskija od naše stvarnosti.






Oznake: Placebo, stanka gjuric

08.11.2014. u 10:48 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se