H.A.D.L. by Stanka Gjurić

nedjelja, 12.10.2014.

LJUBAVNO UDVARANJE I STVARNE MOGUĆNOSTI

Na koncu ne mogu da se ne zapitam: jesmo li svi mi, stariji od četrdeset, ili većina od nas, senzitivno, i ukusom, zapeli negdje, u tridesetima? Naša tijela stare, ali stare li i naša čuvstva? Ne bih rekla. No, je li moguće razdoblje u kojem ona ipak jednom odumru, a da to nije vrijeme u kojem zaboravimo sebe?


Nisam nikada pomišljala da ću jednom postati zanimljiva muškarcima treće životne dobi. Doduše, i kad sam imala dvadeset, udvarali su mi se muškarci od pedeset, tako da me to, s obzirom na godine u kojima se danas nalazim, i ne bi trebalo osobito čuditi. Ponekad se ipak zapitam odakle im toliko smionosti, no odmah si dadem i odgovor: nemaju što izgubiti. Grubo je reći, no netko tko je prevalio sedamdesetu ili osamdesetu, ne može izgubiti čak ni ponos, budući da se u skladu sa svojim nerealnim očekivanjima, pod uvjetom da ih je svjestan, toga unaprijed oslobodio.
Jesu li su podosta stariji muškarci toliko smjeli u svome pristupu ženama, dakle, zbog činjenice, da u ljubavi više nemaju što proigrati, te svaki njihov pokušaj unaprijed može biti, već zbog same hrabrosti pokušaja, pobjeda, ili njihovo samopouzdanje raste proporcionalno s njihovim godinama? Leži li varka koju im je priroda namijenila, grubo se s njima našalivši, u činjenici što se nakon određene dobi teže prepoznaju onakvima kakvi doista jesu, te stoga pred sebe postavljaju ljubavno nedostižne ciljeve? Vide li možda ostarjeli ljudi sebe i dalje onakvima kakvi su bili u mladim danima, pa odatle njihova osvajačka odvažnost?
Dok mi se s jedne strane udvara prekrasni tridesetogodišnjak, s druge privlačan muškarac srednje dobi, s treće mi strane, u mojoj samoljubivosti, gotovo idiličnu sliku narušava umalo stogodišnjak. To me vraća na pitanje: da li ljudi, poglavito muškarci, s godinama, u pogledu svog fizičkog izgleda gube kriterije, ili je njihovo ponašanje, vezano uz udvaranje, isključivo rezultat pogrešne predodžbe o sebi? Znam da si primjerice osamdesetogodišnjak, bogat kao Krez, može dopustiti da se udvara ženi od dvadesetak godina, zbog pokrića u bogatstvu, i primjeri iz života nam pokazuju kako u tome ima uspjeha, no muškarci o kojima ja govorim, djeluju samo na temelju dvoga: nerealna doživljaja sebe, ili blefa.
Čak se i ja doživljavam znatno mlađom no što jesam, premda to nije razlog da se nastojim dopasti dvadesetogodišnjacima, niti se s njima vidim u bilo kojoj kombinaciji, no prebacim li se u dob u kojoj samu sebe doživljavam, dakle desetak godina mlađom, tada se vrlo lako mogu zamisliti s nekim znatno mlađim, i u tome ne vidim nikakav problem.
Ponekad mi se čini kao da sam zapela negdje u tridesetima, na što me najčešće podsjeća srce koje je, barem osjećajno, zacijelo zaglavilo u toj dobi. Za sada izgleda da u tom pogledu ne stari. Uglavnom mi se sviđaju muškarci te dobne skupine, no ima li ičeg prirodnije od obožavanja zrele mladosti, unatoč tomu što je koračanje ukorak s godinama koje ste dobrano premašili, iz razloga koje ne trebam posebno navoditi, podosta nemilosrdno. Osim toga, kako bismo, ukoliko se nismo imali priliku zaljubiti u (muškarčev/ženin) duh, mogli voljeli izrazitu fizičku neprivlačnost (koja, naravno, nije, odnosno ne mora biti rezultat starosti, ali joj starost nije ni pomogla) osim ako nije uz nas stasala, kao što je to slučaj u dugogodišnjoj vezi ili braku u kojem zajedno (o)starimo!
Međutim, jesmo li mi naše srce, osjećaji, aspiracije, bez obzira što smo sazdani od emocija kojima, kroz naš ukus, utemeljujemo odnos prema sebi i drugima? Teško se oteti dojmu kako je čovjeku, posebno kad je o toj vrsti odabira riječ, vješto nametnuto što bi trebao željeti i kada. Ljudi se nastoje ponašati u suglasnosti sa svojom dobi, ili u skladu s očekivanjem okoline, mimo toga kako se osjećaju, jer ih njihova bojazan, ali i licemjerje priječi da priznaju svoje stvarno unutarnje stanje prema kojem bi možda i mogli u stanovitoj mjeri živjeti. Ali ne bez teškoća; jer sve je podređeno tom umjetno stvorenom redu koji se priklanja, uza sve to, prirodnom poretku gdje za sve postoji mjesto u za to određeno vrijeme. Prema tome shvaćam razlog njihovoj prijetvornosti i čak je podržavam upravo stoga što je razumijem.
Na koncu ne mogu da se ne zapitam: jesmo li svi mi, stariji od četrdeset, ili većina od nas, senzitivno, i ukusom, zapeli negdje, u tridesetima? Naša tijela stare, ali stare li i naša čuvstva? Ne bih rekla. No, je li moguće razdoblje u kojem ona ipak jednom odumru, a da to nije vrijeme u kojem zaboravimo sebe?




Oznake: ljubav, godine, starost, mladost

12.10.2014. u 12:33 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se