H.A.D.L. by Stanka Gjurić

subota, 13.09.2014.

PRAZNOVJERJE I MOĆ

Čovjek bi, moguće, vježbom mogao postići, ono što sada nerijetko dosegne nehotično, da na mikrorazini utječe na stanovita zbivanja, no u tom bi slučaju, takvu mogućnost, kao i sve drugo, mogao zlorabiti.


U kojoj mjeri na čovjeka utječe njegovo praznovjerje? Može li on sam sebi nauditi, već samo vjerovanjem u ono za što misli da mu je u mogućnosti naštetiti? S obzirom da postoji nešto što nazivamo autosugestija, tada je to, bez sumnje, moguće, jer ukoliko iz nekog razloga vjerujete, dakle sigurni ste da će vam se dogoditi nezgoda, tada ćete sami sebe instinktivno usmjeriti u tom pravcu, želeći si dokazati, premda na podsvjesnoj razini, kako niste bili u krivu vjerujući u jednu od teorija koja time zapravo samo potkrjepljuje ono što vam se događa.
Poznajem osobu koja je dugo vremena bila uvjerena kako je za nju nesretan određeni broj, te je tog datuma u mjesecu, ili pak pri ulasku ulazi u kuću s tim brojem, i tome slično, očekivala da će se desiti nešto nepovoljno. Slijedom toga, tog dana nije poduzimala nikakve ozbiljne poslove, ili čak nije ni izlazila napolje. Kada sam pokušala saznati zbog čega ima toliki zazor od stanovitog broja, a znajući da nije potražila savjet numerologa koji bi joj joj mogao reći da je on za nju negativan (na temelju datuma rođenja, i sličnih podataka, kako se to već, pretpostavljam, čini) odgovorila mi je kako se sve ružno što joj se do tada dogodilo, zbilo upravo tog datuma u mjesecu.
Osobno nemam sretnih i nesretnih brojeva, odnosno moj je odnos prema svim brojevima podjednak. Ne mogu zamisliti da u danu koji nosi oznaku određenog broja, drhturim i ne izlazim na ulicu, ili i u kući strepim da mi ne padne žbuka sa stropa.
Takozvani običan čovjek ni u svojim najsmionijim snovima snu ne bi mogao pomisliti kako ponekad vlastitim mislima utječe na zbivanja oko sebe, usmjerujući ih u vlastitu korist, ili pak štetu. Ni sama ne bih znala kako to jest moguće, da mi se nije dogodilo da sam intenzivnim razmišljanjem na višemjesečnoj bazi uspjela prouzročiti određeni događaj, prizvati svoju želju koju zacijelo ne bih dozvala da nisam čitavim svojim bićem odašiljala signale mahnite potrebe za njezinim ostvarivanjem, i da nije bila toliko snažna. Međutim, ljudi svoje težnje koje ponekad graniče s onostranim, ipak ne mogu ostvariti tek tako, samo svojom odlukom, već isključivo kada to nešto uistinu žele, bez ikakvih kalkulacija, čisto i iz srca; tek su tada u mogućnosti utjecati na tijek događanja, no takvo što se dešava iznimno rijetko, možda tek jednom u dvadeset godina, ili pak se ne dogodi nikada.
Čak mislim da mnogi ni ne znaju da su sami doveli do određenih pojava, jer kada čovjek, da bi do nečega došao, ne poduzme ništa konkretno, rijetko će kada pomisliti da je svojim mislima mogao utjecati na ono što se zbilo.
Jesu li ljudi uopće svjesni koliku bi moć mogli imati, samo da su u stanju svoj mozak koristiti na pravilan način? Znanstvenici to zasigurno znaju, već odavno, no hoće li, i kada to biti moguće, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Čovjek bi, moguće, vježbom mogao postići, ono što sada nerijetko dosegne nehotično, da na mikrorazini utječe na stanovita zbivanja, no u tom bi slučaju, takvu mogućnost, kao i sve drugo, mogao zlorabiti. Neke bi stvari, dakle, vezano uz ljudski mozak trebale ipak ostati na mjestu na kojem su bile i do sada; funkcioniranje na nesvjesnoj razini, u kojoj većina djeluje otprilike podjednako.
Upiranje, s ciljem da se dogodi nešto što smo si zamislili, ne vjerujem da može dovesti do rezultata, osim ako naša namjera nije također duboko utisnuta u nas na nivou naše unutarnjosti koja ni o čem nema namjeru odlučiti, već plamti u svojoj žudnji za nečim, što nas svojim zbivanjem približava, s današnje pozicije, gotovo natprirodnom.


13.09.2014. u 12:04 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Tek da se zna

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Kratica Bloga HADL, značenje

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Kontakt

Bude li potrebe, poruke mi možete ostaviti u inboxu moje Facebook stranice Facebook page











































Tek da se zna :)

Od početka pisanja bloga zabranjivala sam komentare, ne znajući time da si oduzimam priliku da se moji postovi pojave na fresh listi.
Otkad to znam, dopustila sam da mi komentirate, mada nerado.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se